Novi Zakon o djelatnosti psihoterapije nai\u0161ao je na izrazito nezadovoljstvo struke zbog sporne razlike u titulama prema vrsti zavr\u0161ene edukacije. Me\u0111utim, najve\u0107i problem tog zakona je to \u0161to psihoterapiju definira isklju\u010divo kao uslugu na tr\u017ei\u0161tu, i ne poduzima ni\u0161ta po pitanju nedostupnosti terapije unutar javnog sektora u kojem vladaju lo\u0161i uvjeti rada, preoptere\u0107enost i sve ve\u0107i manjak osoblja. <\/p>\n\n\n\n
Teme mentalnog zdravlja puna su nam usta i u\u0161i, osobito tijekom posljednje dvije godine. Vjerojatno ste i prije pandemije bar nekoliko puta pro\u010ditali_e vijesti da potro\u0161nja psihofarmaka ve\u0107 godinama neprestano raste, upozorenja o sve ve\u0107oj prevalenciji depresije na svjetskoj razini, izvje\u0161taje o napredovanju pote\u0161ko\u0107a s mentalnim zdravljem na rang listi svih bolesti uop\u0107e i sli\u010dno. U pandemijsko doba svi se ovi trendovi intenziviraju, dok istovremeno briga za mentalno zdravlje populacije postaje jo\u0161 \u010de\u0161\u0107i motiv u dnevnopoliti\u010dkom diskursu. Posljednjih dana u Hrvatskoj je u ovom podru\u010dju pa\u017enja fokusirana na novi Zakon o djelatnosti psihoterapije.<\/p>\n\n\n\n
Iako se psihoterapija u Hrvatskoj u\u010di i provodi ve\u0107 desetlje\u0107ima, prvi zakon u podru\u010dju donesen je tek 2018. godine. Prije desetak dana progla\u0161en je novi Zakon. Brojni su mediji prenijeli priop\u0107enje<\/a> Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske (SPUH) i Hrvatske komore psihoterapeuta (HKPT) u kojem struka izra\u017eava izrazito nezadovoljstvo kona\u010dnim tekstom zakona. Poku\u0161ajmo ukratko objasniti najva\u017eniju to\u010dku neslaganja: zakon iz 2022.<\/a>, kao i onaj iz 2018.<\/a>, pravi razliku izme\u0111u titule psihoterapeuta_kinje i savjetodavnog_e terapeuta_kinje prema fakultetu koji je osoba zavr\u0161ila prije poha\u0111anja psihoterapijske edukacije. To zna\u010di da samo osobe koje su zavr\u0161ile studije u polju temeljne medicinske znanosti, klini\u010dke medicinske znanosti, javnog zdravstva i zdravstvene za\u0161tite, psihologije, socijalne djelatnosti, edukacijsko-rehabilitacijske znanosti, pedagogije i logopedije imaju pravo na titulu psihoterapeuta_kinje prema zakonu. Osobe koje su zavr\u0161ile bilo koji drugi fakultet mogu prema novom, kao i starom zakonu, dobiti titulu savjetodavnog_e terapeuta_kinje. U tekstu prijedloga novog zakona ova je razlika u titulama bila ukinuta, za \u0161to su se zalagala i stru\u010dna udru\u017eenja, no u kona\u010dnom tekstu ta je razlika vra\u0107ena. <\/p>\n\n\n\n Osim toga, zadr\u017eala se i odredba prema kojoj se psihoterapijski rad s djecom i adolescentima mo\u017ee obavljati tek uz lije\u010dni\u010dku indikaciju. Na taj na\u010din Zakon i dalje na simboli\u010dkoj razini vezuje obavljanje psihoterapije uz medicinski milje iz kojeg je potekla, dok je SPUH i HKPT \u017eele osamostaliti kao djelatnost, pri \u010demu bi za dobivanje titule klju\u010dna trebala biti upravo specifi\u010dna psihoterapijska izobrazba. Iz perspektive struke ovakav je zahtjev logi\u010dan, no priop\u0107enje SPUH-a i HKPT ne doti\u010de se najve\u0107eg problema i starog i novog Zakona. To je stavak 2. prvog \u010dlanka prema kojem \u201cDjelatnost psihoterapije u smislu ovoga Zakona podrazumijeva pru\u017eanje psihoterapijskih usluga koje se pru\u017eaju kao gospodarska djelatnost izvan zdravstvenog sustava\u201d. Dakle, psihoterapija se Zakonom definira isklju\u010divo kao usluga na tr\u017ei\u0161tu. Sre\u0107om, predsjednik HKPT Jadran Morovi\u0107 u me\u0111uvremenu je dao nekoliko<\/a> intervjua<\/a> u kojima problematizira upravo taj stavak i op\u0107enito probleme s dostupno\u0161\u0107u psihoterapije zbog njene visoke cijene i neadekvatne pokrivenosti zdravstvenim osiguranjem. \u010citaju\u0107i citirani stavak zakona, mogli_e bismo optimisti\u010dno pretpostaviti da se zakon ne bavi psihoterapijom unutar zdravstva jer je ona u njemu ve\u0107 regulirana, ali nije rije\u010d o tome. Radi se jednostavno o potpunom ogra\u0111ivanju zakonodavca od javnog sektora.<\/p>\n\n\n\n Psihoterapija u sustavu javnog zdravstva u Hrvatskoj jest ne\u0161to \u010demu se i formalno priznaje postojanje, ali u polju vlada poprili\u010dan normativni nered. Jedine osobe koje se mogu nazivati titulom \u201cpsihoterapeut_kinja\u201d u javnom zdravstvu su psihijatri_ce sa zavr\u0161enom subspecijalizacijom iz psihoterapije. Subspecijalizacija iz psihoterapije obavlja se pri Medicinskom fakultetu i nije ekvivalentna psihoterapijskoj edukaciji kako ju definira Zakon o djelatnosti psihoterapije. U \u0161ifrarnicima HZZO-a prema kojima se napla\u0107uju usluge u javnom zdravstvu, uz \u0161ifre kojima se fakturira neki psihoterapijski postupak kao uvjet za njegovo obavljanje navedeno je da radnik_ca treba imati zavr\u0161enu terapijsku edukaciju. Me\u0111utim, \u010dinjenica je da nikakvim aktom nije definirano \u0161to u tom smislu uop\u0107e zna\u010di \u201czavr\u0161ena terapijska edukacija\u201d, tko propisuje te kriterije te se takvo \u0161to u praksi uop\u0107e ne kontrolira.<\/p>\n\n\n\n U hrvatskom zdravstvenom sustavu ne postoji radno mjesto \u201cpsihoterapeuta_kinje\u201d. Ne samo da ne postoji radno mjesto, ve\u0107 se zavr\u0161ena psihoterapijska edukacija unutar sustava uop\u0107e ne prepoznaje kao formalna kvalifikacija u smislu statusa i primanja – kad jednom zavr\u0161ite edukaciju, imat \u0107ete istu pla\u0107u i isti naziv kao i prije. Psihoterapijske edukacije traju vi\u0161e godina i uz zna\u010dajan vremenski i emocionalni anga\u017eman zahtijevaju i zna\u010dajna financijska sredstva. Uz teorijski dio edukacije dolaze i supervizija i vlastita psihoterapija koje se pla\u0107aju po satu te se ukupni tro\u0161kovi edukacije mogu popeti i iznad 100.000 kuna. Ustanove nemaju dovoljno sredstava da zaposlenima u cijelosti, a \u010desto ni djelomi\u010dno plate ove edukacije. Sve se, dakle, svodi na individualne mogu\u0107nosti i motivaciju. Psihoterapiju u javnom zdravstvu obavljaju osobe koje su zaposlene na radnim mjestima psihijatara_ica, medicinskih sestara i tehni\u010dara, psihologa_inja, socijalnih radnik_ca, socijalnih pedagoga_inja itd. Stoga se te\u0161ko mo\u017ee dogoditi da ljudi zaposleni_e na ovim pozicijama cijelo svoje radno vrijeme posvete psihoterapiji – sve ove struke unutar zdravstvenog sustava imaju i brojna druga zadu\u017eenja. Osim toga – ovo je ve\u0107 poznato, ali vrijedi ponavljati svaki dan – premalo je zaposlenih i na tim postoje\u0107im pozicijama. Ono \u0161to imamo su poslom preoptere\u0107eni_e radnici_e koji_e bi uz svoja ve\u0107 prekobrojna i iscrpljuju\u0107a zadu\u017eenja trebali_e raditi i psihoterapiju. Psihoterapija je delikatan i kompleksan posao koji uz stru\u010dnost i kompetencije ponajvi\u0161e zahtijeva vrijeme<\/em>, a vrijeme je resurs koji svaka osoba zaposlena u na\u0161em zdravstvu svakog dana ima sve manje.<\/p>\n\n\n\n Slu\u017ebe koje se bave mentalnim zdravljem u javnom zdravstvu ve\u0107 su poznati vje\u010dni gubita\u0161i – cijene usluga vezane uz psiholo\u0161ku pomo\u0107 koje odre\u0111uje HZZO besramno su niske, tako da osoblje jedva fakturira ve\u0107 notorno preniske bud\u017eete koji su im dodijeljeni. I pritom govorimo samo o funkcioniranju ve\u0107 postoje\u0107ih institucija – psihijatrijskih bolnica, psihijatrijskih odjela u op\u0107im bolnicama, domovima zdravlja i zavodima za javno zdravstvo. Sve se ove ustanove nalaze u ve\u0107im sredinama, dok u manjim sredinama postaju sve nedostupnije i najhitnije zdravstvene usluge, a kamoli da bi se u\u010dinile dostupnijima slu\u017ebe za mentalno zdravlje. HZZO pla\u0107a samo ono \u0161to fakturirate, kontrolira samo fakturu, dr\u017eava u razgovoru o reformama zdravstva pri\u010da gotovo samo i isklju\u010divo o odnosima rashoda i prihoda. Kako su pacijenti_ce, jesu li sprije\u010deni suicidi, jesu li sprije\u010dene nove hospitalizacije, jesu li ljudi bolje – to su periferna pitanja. I \u0161to onda dobivamo? Nedovoljno dostupne zdravstvene ustanove koje su primorane ubaciti u vi\u0161u brzinu, odraditi \u0161to vi\u0161e usluga u \u0161to kra\u0107e vremena i neprestano sve vi\u0161e tro\u0161iti postoje\u0107i kadar. Zapo\u0161ljavati ne mogu jer jedva fakturiraju svoje prora\u010dune. Kako \u0107ete tra\u017eiti zapo\u0161ljavanje novih ljudi i pove\u0107anje prora\u010duna kad vam ka\u017eu da o\u010dito ne radite dovoljno ni da biste ostvarili taj bijedni prora\u010dun koji sad imate? Ako zvu\u010di kao da je igra namje\u0161tena, to je zato \u0161to jest.<\/p>\n\n\n\n Na koncu, kamo ovakav pristup gura kadar osposobljen za obavljanje psihoterapije? Pogodili ste – to\u010dno natrag na po\u010detak, u stavak 2. prvog \u010dlanka Zakona: gospodarsku djelatnost izvan zdravstvenog sustava. Psihoterapija na tr\u017ei\u0161tu ko\u0161ta sad ve\u0107 od 300 kuna po seansi na vi\u0161e. Kad jednom zavr\u0161ite edukaciju, kao terapeut_kinja trebate pau\u0161alni obrt, jedan sobi\u010dak sa sanitarnim \u010dvorom i dvije sjedalice: investicije u posao su minimalne. Terapeuti_kinje su profesionalni_e pomaga\u010di_ce, ali to ih ne \u010dini an\u0111eoskim, eteri\u010dnim bi\u0107ima: radi se o dru\u0161tvenoj skupini koja ima svoje interese. Sustav im trenutno pru\u017ea sve vjerojatnije sagorijevanje u javnom sektoru ili sve jednostavniji prelazak u privatni sektor. \u0160to je to nego privatizacija zdravstva? Zato ni najmanje ne iznena\u0111uje kad ljudi ka\u017eu: \u201cI\u0161ao_la bih na terapiju, ali preskupo mi je\u201d, ve\u0107 ra\u010dunaju\u0107i s tim da se radi o ne\u010demu \u0161to zdravstveno osiguranje ne pokriva. Protiv toga se moramo boriti i kao struka i kao pacijenti_ce. Potrebna su nam masovna zapo\u0161ljavanja stru\u010dnjak_inja za mentalno zdravlje u javnom sektoru, drasti\u010dno pobolj\u0161anje radnih uvjeta, poticanje, pla\u0107anje i prepoznavanje stru\u010dnog usavr\u0161avanja, usmjerenost na zdravlje, potrebna nam je redistribucija i ulaganje u zdravlje svih. Zapamtimo: \u0161to je danas psihoterapija, sutra \u0107e biti stomatologija, prekosutra hitna pomo\u0107.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Novi Zakon o djelatnosti psihoterapije nai\u0161ao je na izrazito nezadovoljstvo struke zbog sporne razlike u titulama prema vrsti zavr\u0161ene edukacije. Me\u0111utim, najve\u0107i problem tog zakona je to \u0161to psihoterapiju definira isklju\u010divo kao uslugu na tr\u017ei\u0161tu, i ne poduzima ni\u0161ta po pitanju nedostupnosti terapije unutar javnog sektora u kojem vladaju lo\u0161i uvjeti rada, preoptere\u0107enost i sve […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":41197,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[105,1253,1647,1646,435],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[1645],"class_list":["post-41192","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-javni-sektor","tag-mentalno-zdravlje","tag-privatizacija-zdravstva","tag-psihoterapija","tag-zdravstvo","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41192","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=41192"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41192\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":41201,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41192\/revisions\/41201"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/41197"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=41192"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=41192"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=41192"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=41192"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=41192"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=41192"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=41192"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Psihoterapija u javnom zdravstvu<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Vje\u010dni gubita\u0161i<\/strong><\/h2>\n\n\n\n