Rumunjska varijanta i\u0161\u010dekivanja rata u Ukrajini presudno je oblikovana navija\u010dki. U prili\u010dno ratobornoj atmosferi prevladava \u017eelja za ratom i ameri\u010dkom pobjedom. Ta \u017eelja korijene vu\u010de iz povijesnih anti-ruskih sentimenata, ali i iz uskih poslovno-vojnih odnosa sa SAD-om. Upravo njima svoje analize inspiriraju i u javnost plasiraju brojni ratoborni analiti\u010dari, stru\u010dnjaci i think-tankovi.<\/p>\n\n\n\n
U nedavnoj poplavi informacija o prijetnji ratom, jedna objava na dru\u0161tvenim mre\u017eama u\u010dinila mi se posebno znakovitom. Napisala ju je rumunjska novinarka (ne\u0107u je imenovati), povezana s Rumunjskom nacionalnom televizijom, koja je bila poslana da izvijesti o dolasku 1.000 ameri\u010dkih vojnika i vojne opreme u vojnu bazu u selu Mihail Kogalniceanu u blizini luke Konstanca na Crnom moru. Iako kratka, poruka zaslu\u017euje pomno \u010ditanje kao simptom dublje ideolo\u0161ke atmosfere rumunjskog dru\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n
Prvo, novinarka spominje svrhu putovanja u bazu: intervjuirati glavnog tajnika NATO-a koji je, zajedno s rumunjskim predsjednikom, bio prisutan prilikom dolaska ameri\u010dkih trupa. Novinarka tom prilikom slu\u017ebeno potvr\u0111uje da su “Amerikanci stigli\u201c, \u010dime je nehotice (ali ispravno) pobrkala NATO i SAD. Za Rumunjce ta je fraza klju\u010dna. Odnosi se na period netom nakon Drugog svjetskog rata kada su se ameri\u010dke trupe smatrale jedinom obranom protiv sovjetizacije dr\u017eave. “\u010cekati dolazak Amerikanaca\u201c i konstatirati da su Amerikanci ovdje, da su “stigli\u201c, predstavljali su lajtmotiv tog perioda. Vjera u ameri\u010dku vojnu intervenciju rasplamsala je nade malih anti-komunisti\u010dkih paramilitarnih pokreta u Karpatima 1950-ih, \u010dije vo\u0111e su bili povezani s rumunjskim fa\u0161isti\u010dkim grupama u me\u0111uratnom razdoblju. U svojoj sr\u017ei, tema dobrodo\u0161lice spasonosnom dolasku Amerikanaca duboko je anti-komunisti\u010dka, anti-sovjetska i anti-ruska te ukazuje na specifi\u010dnu tradiciju desni\u010darskog oru\u017eanog otpora. Novinarka je voljno i svjesno uklopila trenutak o kojem je izvje\u0161tavala u ovu tradiciju.<\/p>\n\n\n\n
Poruka novinarke u idu\u0107em odlomku naginje osobnom: novinarka govori publici da joj je jedan od netom pristiglih Amerikanaca pri\u0161ao i podsjetio je da su se ve\u0107 upoznali u Iraku 2008. Njezina amnezija je sugestivna: gotovo je zaboravila Irak, kao da se radi o malom detalju u dugoj karijeri. Ali taj previd nije samo osoban i predstavlja ne\u0161to vi\u0161e \u2013 zaborav destruktivne naravi invazije na Irak, kao i svih intervencija vojske SAD-a diljem svijeta. Taj zaborav je ujedno i zaborav \u010dinjenice da ameri\u010dke trupe nisu naprosto spasitelji kakvima ih je opisala u prvom odlomku, ve\u0107 su i invazivna sila koja je proizvela stotine tisu\u0107a \u017ertava. Zaboravljanje Iraka (i Afganistana, i Libije, itd.) upravo je ono \u0161to dozvoljava ameri\u010dkim i NATO-ovim trupama da se predstavljaju kao branitelji od ruske prijetnje. Novinarka je u svom postu sve to zaboravila u ime rumunjske javnosti. Izbrisala je sje\u0107anje na rumunjsko sudjelovanje u tom ratu. Posljednje re\u010denice njezine poruke spominju dugo razdoblje u kojem su Rumunjska i SAD “bile u ovome zajedno\u201c \u2013 to mo\u017ee zna\u010diti rumunjsko \u010dlanstvo u NATO-u ili, vjerojatnije, rumunjsko sudjelovanje u ratovima SAD-a. Ovo jako partnerstvo mo\u017ee objasniti Putinovu “nervozu\u201c, novinarka zaklju\u010duje.<\/p>\n\n\n\n
Ovaj stav koji slavi dolazak Amerikanaca u Rumunjsku je ra\u0161iren. Reporterka je dijelila svoju radost bivanja u blizini tog doga\u0111aja, znaju\u0107i da \u0107e nai\u0107i na podr\u0161ku publike. Iako podaci nisu dostupni, \u010dini se da postoji velika javna podr\u0161ka prisustvu ameri\u010dkih trupa u dr\u017eavi, kao i aktivnom \u010dlanstvu u NATO-u. U Rumunjskoj na televiziji, dru\u0161tvenim mre\u017eama i ostalim kanalima think tankovi, komentatori i svakovrsni “analiti\u010dari” zahtijevaju jo\u0161 vi\u0161e tenkova. Rije\u010d je o prili\u010dno ratobornoj javnoj sferi koja podr\u017eava Amerikance i pri\u017eeljkuje rat protiv Rusa. Te\u0161ko je razabrati prednja\u010di li u toj atmosferi \u017eelja za zaka\u0161njelom osvetom za pedesete godine pro\u0161log stolje\u0107a ili ne\u0161to sasvim drugo. U svom istra\u017eiva\u010dkom radu sam sugerirao da se moderna rumunjska dr\u017eava pojavila nakon Krimskog rata (1853. – 1856.) kao za\u0161tita od ulaska Rusa na Crno more i otomanske teritorije na Balkanu. Politi\u010dki i ekonomski interesi vladaju\u0107ih elita rane rumunjske dr\u017eave bili su u konfliktu s onima caristi\u010dke Rusije. Anti-ruski stavovi bili su ugra\u0111eni u samo tkivo nove dr\u017eave, i to ne samo ideolo\u0161ki ili simboli\u010dki ve\u0107 u vrlo materijalnom smislu. Na primjer, Bukure\u0161t je izabran da bude glavni grad zato \u0161to je bio na sigurnoj udaljenosti od granice s Rusijom.<\/p>\n\n\n\n
Ovi duboki sentimenti i resantimani druk\u010dije su se artikulirali u me\u0111uratnom periodu kad su komunizam i sovjetski staljinizam postali sinonimi. Komunizam se uvijek smatrao ne\u010dim sna\u017eno nametnutim s Istoka. Poslije rata je \u010dak i Komunisti\u010dka partija Rumunjske, pogotovo pod Nikolajem \u010cau\u0161eskim, nastojala distancirati zemlju i sebe od onoga \u0161to se s prijezirom zvalo “Rusima”. Padom komunizma i nastankom narativa o “normalnosti” i “povratku” komunizam se ograni\u010dio na opaki ruski eksperiment s dugoro\u010dnim posljedicama. Postoji dio istine u takvom narativu i povijesnim ulogama koje divergentni interesi akumuliraju i artikuliraju u konkretnim geo-historijskim konfiguracijama, kao \u0161to je slu\u010daj u Isto\u010dnoj Europi u posljednja dva stolje\u0107a. Me\u0111utim, pone\u0161to druk\u010dije i suvremenije obja\u0161njenje mo\u017ee biti puno korisnije. U posljednjem je desetlje\u0107u Rumunjska pove\u0107ala vojna izdvajanja za 154%. U tom su periodu u Europskoj uniji na obranu prema udjelu u BDP-u vi\u0161e potro\u0161ile samo Bugarska, Litva i Latvija. Tako\u0111er, Rumunjska spada me\u0111u nekoliko zemalja \u010dlanica NATO-a koje su pove\u0107ale izdvajanja za obranu na 2% BDP-a kako su zahtijevali brojni ameri\u010dki predsjednici, a ponajvi\u0161e Donald Trump. Kako su nedavno otkrili istra\u017eiva\u010dki novinari, ve\u0107ina tih sredstava, dakle milijarde dolara, oti\u0161la su ameri\u010dkim kompanijama koje se bave proizvodnjom vojne opreme. Za napore u tom smjeru sada\u0161nji je rumunjski predsjednik Klaus Iohannis \u010dak od Donalda Trumpa dobio onu poznatu MAGA kapu.<\/p>\n\n\n\n
Ali ne radi se samo o tenkovima (i raketama i avionima i podmornicama) ve\u0107 i o think-thankovima. Dr\u017eavna nabavka oru\u017eja kreirala je i vlastitu ideolo\u0161ku nadgradnju. \u010citava horda analiti\u010dara, stru\u010dnjaka, komentatora i think-tankova neprestano u javnosti nagla\u0161ava va\u017enost “strate\u0161kog pakta” Rumunjske i SAD-a\/NATO-a. Prema njihovom narativu Rumunjska mora biti dovoljno vojno opremljena da bi se mogla suprotstaviti bilo kakvoj agresiji i obraniti “isto\u010dni bok”. U praksi to naravno zna\u010di sve vi\u0161e i vi\u0161e vojne opreme i sve vi\u0161e ljudi na isto\u010dnoj granici. S druge strane, to jest ruske, ti potezi, naravno, vi\u0161e izgledaju kao zastra\u0161ivanje nego kao za\u0161tita teritorija. Tako\u0111er, sva ova vojna mobilizacija vodi ka rovovskom razmi\u0161ljanju. Svako spominjanje geopolitike ili ponavljanje pojma “strate\u0161ke obrane” doprinosi stvaranju slike svijeta zasnovane na granicama, oru\u017eju i nepomirljivoj konkurenciji prijatelja i neprijatelja. Ono \u0161to taj nepokolobljiv i ratoborni stav zaboravlja, najbolje osvjedo\u010den u objavi s po\u010detka teksta, jest da Rumunjska nije u poziciji da postane stvarno boji\u0161te. Ako rat zapo\u010dne, Rumunjska \u0107e ga najvjerojatnije gledati iz daljine kroz optiku dru\u0161tvenih medija.<\/p>\n\n\n\n
Nedavni novinarski izvje\u0161taj koji je pro\u0161ao ispod radara (isprika na dosjetci) mejnstrim medija opisivao je svakodnevni \u017eivot u selu Mihail Kogalniceanu pored vojne baze. Ljude u selu puno vi\u0161e brine poskupljenje re\u017eija i manjak radnih mjesta nego prijetnja ratom. Jedan od mje\u0161tana se pritom istaknuo odgovorom. On se nimalo ne boji ruske invazije jer je zadru\u017ena farma nastala u komunizmu davno privatizirana i sve je pokradeno. On smatra da Rusi zbog toga nemaju nikakvog interesa na tom podru\u010dju i da je zapravo siroma\u0161tvo najbolja obrana od invazije.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Rumunjska varijanta i\u0161\u010dekivanja rata u Ukrajini presudno je oblikovana navija\u010dki. U prili\u010dno ratobornoj atmosferi prevladava \u017eelja za ratom i ameri\u010dkom pobjedom. Ta \u017eelja korijene vu\u010de iz povijesnih anti-ruskih sentimenata, ali i iz uskih poslovno-vojnih odnosa sa SAD-om. Upravo njima svoje analize inspiriraju i u javnost plasiraju brojni ratoborni analiti\u010dari, stru\u010dnjaci i think-tankovi. U nedavnoj poplavi […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":41163,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[78,1643,137,587,216],"theme":[456],"country":[99],"articleformat":[450],"coauthors":[98],"class_list":["post-41164","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-nato","tag-putin","tag-rat","tag-rumunjska","tag-rusija","theme-politika","country-rumunjska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41164","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=41164"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41164\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":41173,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41164\/revisions\/41173"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/41163"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=41164"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=41164"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=41164"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=41164"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=41164"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=41164"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=41164"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}