Odnos pojedinih dr\u017eava Europske unije prema sukobu Rusija \u2013 Ukrajina iz perspektive energetike je slo\u017een, a svi pregovara\u010dki \u017eetoni u sukobu oko opskrbe plinom ovise o tome koliko \u0107e europske zemlje “primiriti” SAD. Andrea Milat pi\u0161e o ekolo\u0161koj cijeni borbe za plinsku premo\u0107 u Europi. <\/p>\n\n\n\n
Dok Sjedinjene Ameri\u010dke dr\u017eave posljednja dva mjeseca upozoravaju globalnu javnost na rusko nagomilavanje oru\u017eja na granici sa Ukrajinom, predsjednik Ruske federacije Vladimir Putin, umjesto sa diplomatima i predstavnicima europskih i drugih vlada, dogovarao je sastanke sa predstavnicima industrije i kapitala. Posebno se pri tome isti\u010du partneri iz Njema\u010dke i Italije, ali i Francuske.<\/p>\n\n\n\n
U Italiji je informacija o odr\u017eanoj “\u010da\u0161ici virtualnog razgovora” izme\u0111u industrijalaca i Putina uzrokovala jo\u0161 jednu nesvjesticu talijanske vlasti<\/a>, no ovaj put Vlada ipak nije pala. Barem za sada. Naime, Rusija je Italiji 14. izvozni partner<\/a> usprkos sankcijama uvedenima Rusiji 2014. godine prilikom prve invazije na Krim. No Italija je energetski ovisna o Rusiji, stoga to 14. mjesto ima zapravo puno va\u017eniju ulogu. Ne \u010dudi da su najglasniji branitelji video-\u010deta s Rusima bili predstavnici Talijanske energetske kompanije ENEL i kompanije Pirelli (industrija gume). Debata izme\u0111u talijanskih politi\u010dara i industrijalaca trenutno se svodi na optiku i estetiku: kako takav jedan sastanak izgleda u o\u010dima javnosti i saveznika? Dok se politi\u010dka energija tro\u0161i na smanjivanje ratnih tenzija, privatni kapital sura\u0111uje s neprijateljem. Od legendarne drevne rimske kreativnosti u pronala\u017eenju rje\u0161enja preprekama, danas je ostala prije svega moralna indignacija. Jer, te\u0161ko je re\u0107i da je takvo pona\u0161anje industrijalaca neo\u010dekivano, ili da to predstavlja nekakav presedan u povijesti, kada znamo da su brojne dana\u0161nje multinacionalke i tijekom Drugog svjetskog rata sura\u0111ivale s Hitlerom (Bosch, Hugo Boss, General Motors, IBM \u2026).<\/p>\n\n\n\n U Francuskoj su reakcije na ove pseudo-kontradikcije potpuno druga\u010dije: u zemlji koja je brendirala revoluciju, i koja je \u010desto promicala sna\u017enu kejnzijansku ekonomsku politiku, granice izme\u0111u javnoga i privatnoga znatno su iznijansiranije i puno zamagljenije, pa su i pitanja znatno sofisticiranija. Francuska, za razliku od Italije, ne postavlja pitanje \u0161to industrija smije raditi dok se politika priprema za rat. Umjesto industrijalaca, sastanke<\/a> sa Putinom dogovara predsjednik Emmanuel Macron (Putinov posljednji sastanak sa francuskim industrijalcima bio je na ljeto 2021.). I debate nema. Interesi Francuske i interesi industrije moraju se poklapati, a oni se u ovom trenutku ne razilaze samo sa Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama, ve\u0107 i s Njema\u010dkom. Izme\u0111u Njema\u010dke i Francuske mo\u017eda je zaiskrilo u klimatsko-energetskom sektoru, sukobom oko nuklearne energije i plina kao tranzitnog goriva, no ne treba zanemariti ni francusku potrebu za kulturnom dominacijom \u2013 posebno u odnosu prema SAD-u, \u0161to se sve sada ogleda i u diplomatskim odnosima prema saveznicima, ali i prema potencijalnim ratnim neprijateljima.<\/p>\n\n\n\n Francuska pozicija je iznijansirana, no jednako kriti\u010dna prema svima. Njihovi ministri kritiziraju Putina da razgovara s SAD-om kako bi izbjegao EU i ugrozio njezino jedinstvo. Macron je pak jo\u0161 2019. godine izjavio<\/a> <\/a>da NATO pati od “mo\u017edane smrti”. No, generalno, Francuska u sklopu NATO-a naoru\u017eava Ukrajinu obrambenim oru\u017ejem, jer je naoru\u017eanje jedna od va\u017enijih industrijskih grana te zemlje. U skladu s tim, Francuska inzistira da EU razradi vlastiti, samostalni obrambeni sustav, koji ne bi ovisio o NATO-u i SAD-u. Francuzima je prihvatljiva i ideja da EU snosi tro\u0161ak sankcija prema Rusiji koje bi uklju\u010divale Sjeverni tok. Za\u0161to? Zbog toga \u0161to Francuska ima LNG terminale, kao i visoku proizvodnju nuklearne energije, pa i tu mogu ra\u010dunati na nove tr\u017ei\u0161ne ni\u0161e. Francuska se ratu protivi, ali u slu\u010daju da se on desi, mogla bi izuzetno profitirati. Ukratko, Francuska ima potencijala profitirati na ovoj situaciji kako god da se okrene: zbog nuklearki ne\u0107e mnogo izgubiti na rastu\u0107im cijenama plina, niti na promjenama u plinskoj opskrbi, dok s druge strane profitiraju na LNG terminalima na svom teritoriju. Zatim prodaju oru\u017eje iako se protive vlastitom ulasku u rat, a spremni su svakako odre\u0107i se Sjevernog toka 2 i “snositi cijenu izbjegavanja rata” jer \u0107e tu cijenu primarno platiti Njema\u010dka, \u0161to \u0107e Francuskoj omogu\u0107iti pribli\u017eavanje Njema\u010dkoj koja sjedi na tronu najrazvijenije zemlje EU.<\/p>\n\n\n\n I tu se postavlja pitanje Njema\u010dke: kako di\u0161e dr\u017eava s presudnim ekonomskim utjecajem na Balkanu? Njema\u010dku vanjsku politiku prema Rusiji nemogu\u0107e je odvojiti od njema\u010dke industrije, kako energetske tako i sve druge. Duboke su to veze, i socijalne, i kulturne, i stolje\u0107ima stare. Danas su izra\u017eene u prisustvu njema\u010dkih politi\u010dara u ruskim firmama (npr. Gazprom). Isto vrijedi i za energetske odnose. Za razliku od Francuske, Njema\u010dka je nakon nesre\u0107e u Fukushimi odlu\u010dila zatvoriti sve svoje nuklearne elektrane te je danas predvodnik anti-nuklearnog diskursa u Europi. Tako\u0111er, premda nosi etiketu europske predvodnice u energetskoj tranziciji, Njema\u010dka je jedan od ve\u0107ih europskih zaga\u0111iva\u010da ugljenom. Etiketu im stoga opravdavaju prije svega enormni napori na znanstveno-tehnolo\u0161kom planu koje ula\u017eu u razvoj zelenih tehnologija, pogotovo vodikove tehnologije koja se mo\u017ee razvijati na plinskoj infrastrukturi. Utoliko se infrastruktura plinovoda Sjeverni tok 2, koju su izgradile privatne europske naftne kompanije i Gazprom u budu\u0107nosti mo\u017ee koristiti u drugom smjeru nakon \u0161to istisnemo fosilne energente \u2013 za izvoz vodika Rusiji, koja \u0107e radije gledati Sibir u plamenu nego ikada odustati od politi\u010dke mo\u0107i koju joj daje europska ovisnost o njihovom plinu.<\/p>\n\n\n\n Njema\u010dka unutarnja politika, posebno u novoj koalicijskoj vladi, podijeljena je izme\u0111u bliskih odnosa SPD-a s Rusijom i antagonisti\u010dkog stava Zelenih, limitiranog ljudskoprava\u0161kom logikom koja je i ina\u010de sklona nerazrje\u0161avanju eti\u010dkih i socioekonomskih kontradikcija svojih politi\u010dkih pozicija. Svim ovim unutar-njema\u010dkim faktorima zajedni\u010dka je trauma Drugog svjetskog rata koja se, me\u0111u ostalim, o\u010dituje u njihovom Zakonu o zabrani izvoza oru\u017eja koji isto dozvoljava tek pod posebnim uvjetima i s posebnom dozvolom Vlade. U kontekstu ukrajinske krize, njema\u010dka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock, dok je stajala pored svoje kijevske kolegice, izjavila je kako je “diplomacija jedini put” jer nemaju svi istu “povijesnu odgovornost” te da su ovakve odluke ukorijenjene u njihovoj pro\u0161losti.<\/p>\n\n\n\n Kao ni Francuskoj, ni Njema\u010dkoj, dakle, rat nikako nije u interesu, on odvla\u010di pozornost od njihovog puta prema tome da od europskog lidera u zelenoj tranziciji postanu globalni predvodnici. SAD se tu ne mo\u017ee uop\u0107e mjeriti sa Njema\u010dkom \u2013 naravno, ne zbog manjka kapitala, ve\u0107 zbog odnosa politi\u010dkih snaga, prije svega Republikanaca i naftne industrije (taj je put dodatno oslabio predsjedni\u010dki mandat Donalda Trumpa i njegovo ko\u010denje ga\u0161enja industrije na ugljen). Ako promatramo njema\u010dki odnos prema sukobu Rusija \u2013 Ukrajina iz perspektive energetike, Njema\u010dka puno gubi ako sankcije Rusiji uklju\u010de Sjeverni tok 2. Mnogo smo pisali na Biltenu o tranzitnim porezima koje ubiru zemlje preko kojih prolaze plinovodi<\/a>, kao i o sukobu Europske energetske strategije i Sjevernog toka 2<\/a>, stoga argumente ne\u0107emo ponavljati, ali istaknimo samo da se radi o milijardama eura godi\u0161nje s obzirom na kapacitete Sjevernog toka 2. U mirnom rje\u0161avanju ovog sukoba, saveznici svakako nisu na istoj strani: SAD je pregazio ekosustave, rezervate koje jo\u0161 kontroliraju Prve nacije, prekr\u0161io ljudska i novinarska prava da bi mogao crpiti plin iz \u0161kriljca (LNG) i izvoziti ga u Europu. SAD planira izvoziti 70 posto svog LNG-a u Europu. Njima ovo nije rat oko Ukrajine i NATO-a nego oko plinske premo\u0107i u Europi koja je plin pritom okarakterizirala kao prihvatljivo tranzicijsko gorivo. Njema\u010dka i Francuska nikako ne \u017eele rat, one, za razliku od SAD-a, imaju opciju ekonomskog prosperiteta i bez rata, no imaju jo\u0161 ne\u0161to \u2013 sna\u017enu javnost koja jo\u0161 nije zaboravila ratne traume prethodnih generacija. SAD to nema, njihova javnost nije osjetila oru\u017eani rat na teritoriju svoje dr\u017eave.<\/p>\n\n\n\n U me\u0111unarodnom odnosu snaga, i u nedostatku kakve europske vojske, EU ovisi o NATO-u, te zbog toga ne mo\u017ee previ\u0161e odstupati od ameri\u010dkih \u017eelja, i svi na\u0161i pregovara\u010dki \u017eetoni ovise o tome koliko \u0107e europske zemlje “primiriti” SAD. Kada pogledate kartu LNG terminala u Europi, stvar postaje jo\u0161 jasnija, mnogo je tu godina i milijardi dolara ulaganja, i nikakva klimatska promjena ne mo\u017ee stati na putu naplati. Njema\u010dka \u0107e se stoga vjerojatno morati odre\u0107i Sjevernog toka 2, no i dalje to ne garantira mirno razrje\u0161enje ukrajinskog sukoba.<\/p>\n\n\n\n Sukob koji nominalno nazivamo sukobom Rusije i Ukrajine uop\u0107e to nije. Ukrajina je tu tek \u017ertva koja ni o \u010demu ne odlu\u010duje, a njezin je najve\u0107i problem to \u0161to je htjela postati \u010dlanicom NATO-a usprkos opetovanim ruskim upozorenjima da to ne \u010dini, i to \u0161to preko ukrajinskog teritorija idu milijarde plinskih poreza u trgovini plinom. Europska ovisnost o ruskom plinu je zaista impresivna, ili zastra\u0161uju\u0107a, ovisi koga se vi\u0161e bojite. Me\u0111u zemljama Europske unije o uvozu ruskog plina najzavisnije<\/a> su Finska, Latvija, Estonija, Bugarska, Slova\u010dka, Hrvatska i \u010ce\u0161ka koje su u 2020. \u010dak dvije tre\u0107ine svojih plinskih potreba namirile ruskim izvorima. Nakon njih slijede Austrija, Gr\u010dka, Njema\u010dka, Italija, Litva, Poljska, Ma\u0111arska i Slovenija koje su uvezle vi\u0161e od 40 posto svojih plinskih potreba iz Rusije.<\/p>\n\n\n\nAntiratna Njema\u010dka<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Hrvatska nije problem<\/strong><\/h2>\n\n\n\n