Najvi\u0161e stope usamljenosti i dru\u0161tvene izolacije zabilje\u017eene su u isto\u010dnoj i ju\u017enoj Europi, a porast osje\u0107aja usamljenosti postao je globalni dru\u0161tveni problem od izbijanja pandemije. Tr\u017ei\u0161te poku\u0161ava na razne na\u010dine dosko\u010diti potrebi me\u0111usobno otu\u0111enih ljudi za zajednicom, pa je tako ve\u0107 i u zemlje regije stigla aplikacija za unamljivanje prijatelja. Lidija \u010culo rje\u0161enjima “tr\u017ei\u0161ta usamljenosti” suprotstavlja spontane oblike zajedni\u0161tva, poput onih nastalih u pandemiji, kao jedini stvarni lijek za usamljenost. <\/p>\n\n\n\n
“Svi smo u ovome zajedno\u201c, bio je moto koji nas je pratio posljednje dvije godine. To je po\u010detkom 19. stolje\u0107a rekao i stari lije\u010dnik Albert Schweitzer, dodav\u0161i: “\u2026 a svejedno umiremo od usamljenosti.\u201c Isti problem, ve\u0107ih proporcija, stolje\u0107e kasnije. “Kako smo do\u0161li do toga da je generacija koja \u017eivi bolje od Luja XIV \u2013 najusamljenija generacija?\u201c, pita se britanski novinar Johann Hari u knjizi “Izgubljene veze\u201c. Prema istra\u017eivanjima provedenim na Zapadu posljednjih desetlje\u0107a, a naro\u010dito u jeku pandemije koronavirusa, postotak onih koji se osje\u0107aju usamljenima rapidno raste. I premda se dugo vjerovalo kako usamljenost najvi\u0161e poga\u0111a stariju populaciju, rezultati pokazuju kako podjednako poga\u0111a sve dobne skupine i slojeve dru\u0161tva. Britanska istra\u017eivanja<\/a> pokazala su kako jedna od pet osoba osje\u0107a usamljenost \u010desto ili stalno. Zanimljivo je da je usamljenost ve\u0107a me\u0111u populacijom starom od 16 do 24 godine, nego kod onih starijih od 75. Sli\u010dno su potvrdila i istra\u017eivanja na razini EU, u kojima nije primije\u0107eno ve\u0107e odskakanje kod skupina starije \u017eivotne dobi.<\/p>\n\n\n\n Prema istra\u017eivanju ESS-a<\/a> i analizama JRC-a Europske komisije<\/a>, uo\u010di pandemije zabilje\u017eeno je kako \u010dak 9% populacije Europe pati od usamljenosti, a 21% od dru\u0161tvene izolacije. Najvi\u0161e stope zabilje\u017eene su u isto\u010dnoj Europi (Hrvatska, Rumunjska, Bugarska, Ma\u0111arska, Slovenija i druge), a slijedi ju ju\u017ena Europa (ostatak Balkana). Uslijedilo je i pitanje kakav trag ostavlja, i kakav \u0107e ostaviti, pandemija koronavirusa. Na Balkanu (Hrvatska, Gr\u010dka, Bugarska) je osje\u0107aj usamljenosti “prijavljen\u201c za 10 do 15 posto vi\u0161e nego u periodu prije pandemije. U istra\u017eivanju<\/a> koje je proveo tim psihologa s FFZG-a u Zagrebu nakon potresa i karantene, ispostavilo se kako 29 posto ispitanika ima blagu do umjerenu razinu depresivnosti, te da je svaka peta osoba tijekom krize imala jake epizode depresije i tjeskobe. Drugi val istra\u017eivanja kasnije je pokazao kako je psihi\u010dko zdravlje gra\u0111ana Hrvatske dodatno naru\u0161eno \u2013 naro\u010dito kod \u017eena, mladih, samaca i onih bez djece.<\/p>\n\n\n\n Usamljenost ne ozna\u010dava stanje u kojem pojedinac jest<\/em> sam, ve\u0107 stanje u kojem se osje\u0107a<\/em> sam. Prema tome, usamljenost, ve\u0107 kli\u0161ejski po onoj “i bogati pla\u010du\u201c, mo\u017ee pogoditi i osobu s \u010ditavom lepezom kontakata, koja to stanje opisuje ovako: “svijet je tu, ali ja nisam dio njega\u201c. No, da se usamljenost unato\u010d tome mo\u017ee “mjeriti\u201c i da je situacija sve gora, potvr\u0111uje studija koju navodi psihijatar Michael Bader<\/a>: “Kada su prije 20 godina pitali ljude s koliko drugih ljudi mogu podijeliti svoje misli, osje\u0107aje i sebe u povjerenju \u2013 prosje\u010dan odgovor bio je tri. Prije 10 godina, prosjek je pao na dva, a danas je to uglavnom jedna osoba. Ako iz toga izuzmete \u010dlanove obitelji, ve\u0107ina ljudi nema nikog.\u201c<\/p>\n\n\n\n Kod pojedinaca koji su priznali da se osje\u0107aju usamljeno zabilje\u017eene su ve\u0107e razine kortizola (tzv. hormona stresa), vi\u0161i krvni tlak i neredovit ritam spavanja. Usamljenost \u010desto dolazi u kombinaciji sa simptomima depresije poput nemogu\u0107nosti obavljanja zadataka, nemotiviranosti, slabe koncentracije i negativnog pogleda na svijet, koji se pak odra\u017eavaju na fizi\u010dko zdravlje. U tom smislu, psihijatri uspore\u0111uju \u0161tetne posljedice usamljenosti s pretilo\u0161\u0107u ili pu\u0161enjem 15 cigareta dnevno.<\/p>\n\n\n\n Problem kroni\u010dne usamljenosti na na\u0161im se prostorima \u010desto provla\u010dio kroz bizarne pri\u010de o Azijatima koji odbijaju iza\u0107i iz ku\u0107e ili rastu\u0107om stopom kriminalnih djela koja \u010dine Japanci stariji od 65 godina<\/a>. Kao jedan od razloga po\u010dinitelji isti\u010du usamljenost: zatvor se pokazao kao oaza u kojoj se \u010dovjek mo\u017ee dru\u017eiti i razgovarati. Ovi ljudi nemaju nikog i \u010desto se vra\u0107aju u zatvor. Vjerojatno ne \u017eele postati dio fenomena Kodokushi tj. “usamljene smrti\u201c gdje starija osoba ostaje mjesecima mrtva u stanu jer ju nema tko prona\u0107i. Samo zbog ovoga osnovane su posebne agencije za \u010di\u0161\u0107enje stanova od mrtvih. Kada pogledamo Europu, \u010dini se kako u posljednje vrijeme Daleki Istok vi\u0161e nije tako dalek. Upravo smo prije nekoliko tjedana \u010ditali vijesti o mu\u0161karcu u Zagrebu koji je prona\u0111en mrtav tek nakon nekoliko mjeseci, i to samo zato \u0161to su susjedi osjetili nesnosan smrad te velik broj \u017eohara i crva. Jo\u0161 je potresniji slu\u010daj onaj iz 2008. godine kada je Hedviga Golik prona\u0111ena mrtva u stanu nakon nevjerojatnih 35 godina. Susjedi su naprosto mislili da se odselila.<\/p>\n\n\n\n No, vratimo se na manje ekstremne pri\u010de. Velika Britanija od sije\u010dnja 2018. godine slu\u017ebeno ima “ministricu usamljenosti\u201c, a i zagreba\u010dki Gradski ured za socijalnu za\u0161titu i osobe s invaliditetom pokrenuo je nedavno kampanju #NEusamljenosti u koju se uklju\u010dilo vi\u0161e od 200 udruga. Problem usamljenosti ujedno je i dru\u0161tveno i politi\u010dko pitanje<\/a>. To potvr\u0111uje istra\u017eivanje provedeno na 60.000 ispitanika u 17 europskih dr\u017eava koje je pokazalo vezu izme\u0111u usamljenosti i izolacije te glasanja za desne politi\u010dke opcije uslijed ja\u010danja nepovjerenja prema drugim ljudima. S druge strane, ispitanici koji sudjeluju u radu udruga, zajedni\u010dkim susjedskim aktivnostima, volontiranju ili jednostavno imaju vi\u0161e poznanstava \u2013 naginju progresivnijim politi\u010dkim opcijama. A da je usamljenost i ekonomski problem, svjedo\u010di novokomponirani izraz “ekonomija usamljenosti\u201c.<\/p>\n\n\n\n Dirljivo je kojom se brzinom tr\u017ei\u0161te snalazi da bi pokrpalo potrebe me\u0111usobno otu\u0111enih ljudi, a koje je posredno ili neposredno donekle i stvorilo (npr. ameri\u010dki politi\u010dki psiholog Robert E. Lane u knjizi “Gubitak sre\u0107e u tr\u017ei\u0161nim demokracijama\u201c predstavio je istra\u017eivanja o sve goroj psiholo\u0161koj slici nacije koja \u017eivi u “najbogatijem dru\u0161tvu u povijesti\u201c). Potro\u0161nja prividno kompenzira usamljenost i osje\u0107aj manje vrijednosti koji ga \u010desto prati \u2013 ve\u0107 je dugo prepoznata kao aktivnost u kojoj potro\u0161a\u010di mogu iskazati svoj identitet i pritom dobiti pa\u017enju i priznanje drugih. Brojni autori<\/a> isticali su kako usamljenost utje\u010de na potro\u0161a\u010dke navike. Npr. kupovina utje\u010de na razinu dopamina koji pru\u017ea kratkoro\u010dno zadovoljstvo toliko potrebno usamljenima. Oni su skloniji impulzivnom \u0161opingu i unikatnom stilu potro\u0161nje kako bi kompenzirali negativne osje\u0107aje \u2013 mogu biti skloni “osvije\u0161tenim\u201c brendovima i doma\u0107im proizvodima jer se njihovom kupnjom osje\u0107aju kao da doprinose. Mogu biti vjerni odre\u0111enim brendovima koji im stvaraju osje\u0107aj pripadanja ili fizi\u010dki odlaziti u du\u0107ane kako bi razgovarali s prodava\u010dima. Ne \u010dudi ni \u0161to tvrtke \u010desto igraju na kartu nostalgije jer su istra\u017eivanja pokazala kako usamljeni ljudi \u010de\u0161\u0107e podlije\u017eu “kupovini nostalgi\u010dnih proizvoda\u201c koja im vra\u0107aju osje\u0107aj pripadanja.<\/p>\n\n\n\n Sve skupa jo\u0161 je zgodnije kad se tr\u017ei\u0161te prilagodi usamljenim srcima. Tako su i prijatelji, zagrljaji i odlasci na kave postali roba na tr\u017ei\u0161tu. Aplikacija RentAFriend<\/a> nudi preko 600.000 prijatelja diljem svijeta po raznim cijenama, a prijatelja mo\u017eete iznajmiti i kod nas: u Hrvatskoj sam na\u0161la \u0161est ponuda, u BiH devet. U Srbiji, dodu\u0161e, nijednu. Ili bi se to jo\u0161 uvijek smatralo sramotnim, ili tamo jo\u0161 nisu u tolikoj krizi kao Japan, gdje mladi Shoji Morimoto<\/a> ve\u0107 godinama zara\u0111uje tako \u0161to ga ljudi unajmljuju da ne radi ni\u0161ta. Pla\u0107aju mu da stoji kraj njih poput fikusa ako idu u du\u0107an, trebaju pratnju ili \u017eele sjesti na pi\u0107e.<\/p>\n\n\n\n Tijekom pandemije suo\u010dili smo se i s novim trendom beskontaktne dostave koja \u0107e, izgleda, postati standard (za razliku od Uberove opcije da ne \u017eelite razgovarati s voza\u010dem, koja se u Hrvatskoj pojavila i nestala). Zbog popularnosti aplikacija za dostavu, neki su po\u010deli govoriti i o “ekonomiji lijenosti\u201c. Drugi pak podsje\u0107aju kako se ne radi o lijenosti, ve\u0107 i tome da je samce \u010desto sram odlaziti na solo ru\u010dke i ve\u010dere u restorane pa se dostava pokazuje kao savr\u0161eno rje\u0161enje. Restoran Haidilao, rasprostranjen diljem Azije, SAD-a i Europe, odmah se sna\u0161ao: za stolove namijenjene samcima postavili su velike pli\u0161ane igra\u010dke kako zamjenu za partnera kojeg nemate u izlasku. Povjesni\u010darka Fay Bound Alberti u knjizi “Biografija usamljenosti\u201c obja\u0161njava kako je usamljenost stigmatizirana jer se povezuje s neuspjehom: “Ako sam usamljen, to je zato \u0161to se drugi ne dru\u017ee sa mnom, a ako se ne dru\u017ee sa mnom, to je zato \u0161to sam neuspje\u0161an. Gubitnik. Luzer. Na\u0161a kultura obo\u017eava uspjeh.\u201c<\/p>\n\n\n\n Koliko ova rje\u0161enja “tr\u017ei\u0161ta usamljenosti\u201c mogu zaista pomo\u0107i ljudima? \u010cak i Hertz, koja se ina\u010de zala\u017ee za “kapitalizam s ljudskim licem\u201c, kritizira tu istu fasadu koja ga prikriva. Primje\u0107uje kako je “WeWashing\u201c postao novi greenwashing<\/em>: tr\u017ei\u0161te je prepoznalo potrebu za zajednicom, a poku\u0161aji humaniziranja korporativne pohlepe se svode na lingvisti\u010dke i estetske intervencije. McDonald’s odbacuje crveno-\u017eutu boju brenda i preuzima zelenu, Pepsi se gura na prosvjede pokreta Black Lives Matter, Apple imenuje svoje du\u0107ane “gradskim trgovima\u201c, forsira se terminologija koja uklju\u010duje “zajedni\u010dko\u201c, “dru\u0161tvo\u201c i “kolektiv\u201c, a sve vi\u0161e i u Hrvatskoj svjedo\u010dimo porastu broja zajedni\u010dkih uredskih prostorija koje nalikuju kafi\u0107ima, sa stolovima za ping-pong, pa \u010dak i uskim stubi\u0161tima koja vas tjeraju da pogledate kolegu u prolazu i pozdravite ga.<\/p>\n\n\n\n No, autenti\u010dnost ponude je upitna. Zajedni\u0161tvo se ne mo\u017ee kupiti niti ga menad\u017ement mo\u017ee nametati – njega treba graditi i \u017eivjeti, a ljudi trebaju osje\u0107aj smislene komunikacije. Ono se ne posti\u017ee samo ure\u0111enjem prostorija u kojima \u0107e ljudi opet samo pasivno boraviti skupa (“biti usamljeni zajedno\u201c), svaki na svom laptopu, pognute glave sa slu\u0161alicama u u\u0161ima, ve\u0107 zajedni\u010dkim djelovanjem, radom i osje\u0107ajem svrhe.<\/p>\n\n\n\nTihi ubojica <\/h2>\n\n\n\n
Kad tr\u017ei\u0161te pohita u pomo\u0107<\/h2>\n\n\n\n
Ljudima trebaju ljudi<\/em> <\/h2>\n\n\n\n