Pro\u0161lo je vi\u0161e od pola godine vladavine stranke Mo\u017eemo! u Zagrebu. Nedovoljno za kona\u010dnu ocjenu, ali dovoljno za procjenu. Glavni je problem, \u010dini se, politi\u010dka komunikacija. Ona je prili\u010dno kontrolirana, ali, paradoksalno, time se dodatno pridonosi improvizaciji i nemu\u0161tim obja\u0161njenjima. Manjak povjerenja u vlastite kadrove rezultira imid\u017eem ste\u010dajnog upravitelja koji javnost i simpatizere tretira kao ne-vladina udruga donatore: suhoparnim izvje\u0161tajima bez politi\u010dkog narativa.<\/p>\n\n\n\n
Roman “Godine” francuske knji\u017eevnice Annie Ernaux, nedavno objavljen i u hrvatskom prijevodu, uglavnom se klasificira kao autobiografska proza. Ta je klasifikacija nedvojbeno precizna, ali i nedostatna. Ernaux kroz preplitanje intimne, socijalne i politi\u010dke povijesti uvjerljivo oslikava i dru\u0161tveno-politi\u010dke mijene kroz koje su Francuska i Europa prolazile u drugoj polovici pro\u0161log stolje\u0107a. Me\u0111u te mijene svakako spada i povijesni krah ljevice. Taj se krah dao naslutiti ve\u0107 i 70-ih godina 20. stolje\u0107a, a dvostruki epilog “kratkog 20. stolje\u0107a”, samim tim i povijesne uloge ljevice, obilje\u017eili su slom dr\u017eava tzv. realnog socijalizma i kona\u010dni izlazak socijaldemokracije na “tre\u0107i put”.<\/p>\n\n\n\n
No, to razdoblje kraja nije bilo sasvim linearno. Rezultati izbora u Francuskoj 1981. godine donijeli su novu nadu. Predsjednik je postao socijalist Francois Mitterand, a u vladu je u\u0161lo i nekoliko ministara iz redova Komunisti\u010dke partije. Euforija i entuzijazam su kratko trajali. Najavljeni lijevi zaokret brzo se nasukao na “realnostima” kapitalizma, a u povijesnim lekcijama ostala je zabilje\u017eena Mitterandova opservacija: “U ekonomiji postoje dvije solucije. Ili si lenjinist ili ne\u0107e\u0161 promijeniti ni\u0161ta.” Unato\u010d uvo\u0111enju mjera \u0161tednje ve\u0107 godinu dana po dolasku na vlast i iznevjerenim obe\u0107anjima, Mitterand je pobijedio i na narednim izborima. Komentiraju\u0107i Mitterandov reizbor, pripovjeda\u010dica u “Godinama” konstatira politi\u010dki sentiment letargije na ljevici koji u velikoj mjeri definira na\u0161 horizont: “Bolje \u017eivjeti bez ikakvih o\u010dekivanja pod vla\u0161\u0107u ljevice, nego se vje\u010dno \u017eivcirati pod vla\u0161\u0107u desnice.”<\/p>\n\n\n\n
Premda je povijesni kontekst druk\u010diji, ulozi ni\u017ei, a o\u010dekivanja skromnija i raznolikija nego u Francuskoj 1981. i nikako ograni\u010dena samo na lijevu bazu, polugodi\u0161nja vladavina stranke Mo\u017eemo! u Zagrebu aktivira taj sentiment letargije. Naravno, pro\u0161lo je premalo vremena za kona\u010dnu ocjenu vladanja, ali uo\u010dljivi su neki trendovi i zasade tog vladanja koji \u0107e se te\u0161ko promijeniti, a za koje se \u010dini da nisu dovoljni da naprave zna\u010dajan pomak: ne samo ulijevo ve\u0107 u smislu uobi\u010dajenog razumijevanja politike. Ni u upravljanju gradom, a mo\u017eda i dugoro\u010dno va\u017enije, ni u promjeni politi\u010dke kulture. Ti pomaci ne bi trebali biti vidljivi u parolama ili nekakvim sna\u017enim “ideolo\u0161kim” potezima za koje Mo\u017eemo! ionako misli da spadaju u politi\u010dku adolescenciju ili u pro\u0161lo stolje\u0107e. Oni bi trebali biti vidljivi u na\u010dinu na koji se potezi obja\u0161njavaju simpatizerima i \u0161iroj javnosti i na uklju\u010divanju \u010dlanstva u javne rasprave, tj. u politiku.<\/p>\n\n\n\n
Naime, Mo\u017eemo! se pri obna\u0161anju vlasti u Zagrebu pona\u0161a poput ste\u010dajnog upravitelja. U velikoj mjeri se s obzirom na zate\u010deno stanje i mora tako pona\u0161ati u poslovno-administrativnom smislu, ali problem je u tome \u0161to se tako pona\u0161aju i na politi\u010dko-komunikacijskoj razini. Ne samo da je te\u0161ko \u017eanrovski razlikovati intervjue \u010delnih ljudi od onih koji su se vodili sa ste\u010dajnim upraviteljima nakon uni\u0161tenja firmi u proteklih dvadesetak godina, ve\u0107 je i kadrovski sve postavljeno u smjeru neutralne “ekspertize”. I to je tako\u0111er dijelom razumljivo, stranka naprosto nema dovoljno unutarnjih kadrovskih kapaciteta kad je u pitanju upravljanje velikim sustavima. Ali ako su dosad i sve raspodijeljene funkcije nu\u017eno iziskivale “\u010distu” ekspertizu, onda se bar na poziciju glasnogovornika mogao staviti vlastiti kadar. Dakle, netko tko \u0107e znati artikulirati sve poteze vlasti i ponuditi njihovu politi\u010dko-ideolo\u0161ku pozadinu. Naravno, ne treba imati parolu za svaki administrativno-komunalni potez, ali treba smjestiti taj potez u \u0161iru politi\u010dku sliku.<\/p>\n\n\n\n
Na tom tragu je simptomati\u010dan vjerojatno ideolo\u0161ki najzna\u010dajniji problem vladavine stranke Mo\u017eemo!, a to su otkazi u Holdingu. Nije jo\u0161 izvjesno \u0161to \u0107e se tu dogoditi, kako \u0107e te\u0107i proces restrukturiranja Holdinga i nove sistematizacije radnih mjesta te tko \u0107e na kraju zavr\u0161iti na ulici, ali politi\u010dka \u0161teta je ve\u0107, \u010dini se, u\u010dinjena. Nakon otkri\u0107a popisa za otkaze u poslovnicama Holdinga i bure koju su podigli sindikati, uslijedio je \u010ditav niz improviziranih i neuvjerljivih poja\u0161njenja koja se sva skrivaju iza \u010dinjenice da je posrijedi dugotrajan proces. Pretpostavimo da se \u0161tete Bandi\u0107eve vladavine ne planiraju sanirati preko le\u0111a ljudi koje samo jedan mjesec bez pla\u0107e dijeli od egzistencijalne katastrofe. No, ovo je bila savr\u0161ena prilika da se, uz proces restrukturiranja, razmontira i najustrajniji politi\u010dki mit u ovoj dr\u017eavi, a koji ka\u017ee da ekonomski i dru\u0161tveni prosperitet ovisi o broju zaposlenih u javnom sektoru. Bez obzira na krajnji ishod restrukturiranja, politi\u010dki iskorak je propu\u0161ten. Ako te podr\u017eavaju kolumnisti Telegrama i Indexa, onda tu ne\u0161to ne \u0161tima. A ne \u0161tima jer tvoji potezi ili neobja\u0161njene namjere “prirodno” \u017eive u njihovom svijetu. To ne bi trebalo biti “prirodno” za ljevicu bez obzira na to koliko naslije\u0111eni sustav bio zapu\u0161ten i zahtijevao mjere koje nisu presudno ideolo\u0161ki obojane.<\/p>\n\n\n\n
U \u010dlanstvu stranke i me\u0111u zastupnicima u Gradskoj skup\u0161tini postoji nemali broj ljudi koji su svoj dosada\u0161nji politi\u010dki anga\u017eman prvenstveno posvetili pitanju radnih prava i radu sa sindikatima. Nije li pitanje restrukturiranja Holdinga i dijaloga sa sindikatima bila prava prilika da javnost \u010duje njihove stavove i da oni diktiraju okvire rasprave? Mo\u017eda oni pozadinski i sudjeluju u procesu, to ne znamo, ali politika se ne vr\u0161i pozadinski s namjerom da \u0107e se postepeno akumulirati kvalitetni potezi koje \u0107e glasa\u010di na kraju prepoznati kao iskorak. U tom procesu nedostaju javne intervencije, nazovimo ga tako, drugog e\u0161alona stranke. Svih onih \u010dlanova radnih grupa koji su radili na predizbornom programu. Ne znamo kako se donose odluke u stranci, ali prepu\u0161tanje javne politi\u010dke prisutnosti vodstvu grada i nasumi\u010dnom znanju saborskih zastupnika mo\u017ee ozbiljno na\u0161koditi \u0161irenju “nadle\u017enosti” stranke van zagreba\u010dkih ili komunalnih pitanja. Sasvim je jasna \u017eelja za kontrolom distribucije stavova i informacija, ali paradoksalno je da su stavovi manje jasni i da se vi\u0161e improvizira s ograni\u010denjem broja ljudi koji govore u ime stranke. Prili\u010dno je bizarno da predsjednica druge stranke, Nove ljevice, govori \u010de\u0161\u0107e o stranci nego ve\u0107ina njenih zastupnika. <\/p>\n\n\n\n
Tako\u0111er, te\u0161ko se oteti dojmu da Mo\u017eemo! javnost i (potencijalne) glasa\u010de tretira kao donatore u u ne-vladinom sektoru. S obzirom na to da su u prili\u010dnoj mjeri glavni kadrovi proistekli iz sektora civilnog dru\u0161tva to nije previ\u0161e neobi\u010dno. Me\u0111utim, na\u010dini dokazivanja ispravnosti tro\u0161enja novca i realizacije programa ne bi trebali ostati u \u017eanru “aplikacijske proze” zasnovanom na suhim brojkama i politi\u010dki neutralnom jeziku. Ne bi trebali ako postoji ambicija ozbiljnijeg iskoraka na nacionalnom nivou i ako postoji \u017eelja da se uspostavi i diktira politi\u010dki narativ. Ovako bira\u010di ostaju uskra\u0107eni za taj narativ, tj. prepu\u0161teni su sami sebi u njegovom prepoznavanju. Nema nikakve sumnje da se ve\u0107 u\u010dinilo i da \u0107e se u budu\u0107nosti u\u010diniti cijeli niz kvalitetnih poteza koji \u0107e ljudima olak\u0161ati ili unaprijediti \u017eivote. Ali ako ne postoji politi\u010dki narativ koji te poteze povezuje s onu stranu pretpostavke da su zdravorazumski i tehni\u010dki ispravni, onda \u0107e se te\u0161ko prona\u0107i \u0161ira podr\u0161ka za poteze koji bi trebali biti politi\u010dki u punom smislu te rije\u010di. Potezi koji, zasnovani na sukobljenim interesima, svojim posljedicama paraju prevladavaju\u0107i okvir razumijevanja politike. \u010cini se da samonametnuta ograni\u010denja vi\u0161e sputavaju stranku od naslije\u0111enih problema u upravljanju gradom.<\/p>\n\n\n\n
Kao \u0161to smo naveli na po\u010detku, u Mo\u017eemo! su otpo\u010detka upisana razna o\u010dekivanja: od onih liberalno-tehnokratskih do onih klasi\u010dnih lijevih. U tom je kontekstu nezahvalno tvrditi da su izdali neka obe\u0107anja ili ishodi\u0161ne pozicije. Ali s obzirom na to da se nazivaju ljevicom, legitimno je uputiti kritiku iz te pozicije. I pritom se osloniti na kriterije koji ne nadilaze njihove ambicije i osnovne postavke, a ne na neki skup lijevih vrijednosti sazdan od revolucionarne povijesti i intimnih nadanja. Zasad se \u010dini da Mo\u017eemo! ne\u0107e nadi\u0107i sentiment letargije vezan uz izostanak o\u010dekivanja. Ali opet, ako slijedimo Annie Ernaux, bolje da su oni nego da je desnica na vlasti. S tim da je njena pripovjeda\u010dica ostala ograni\u010dena na uzak, lijevi dru\u0161tveni milje, kao, dodu\u0161e, i ovaj \u010dlanak: ljevica koja ne nudi o\u010dekivanja dovodi desnicu na vlast. To se vjerojatno ne\u0107e dogoditi na sljede\u0107im zagreba\u010dkim izborima, ali slu\u017ei kao pouka za nacionalni iskorak.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pro\u0161lo je vi\u0161e od pola godine vladavine stranke Mo\u017eemo! u Zagrebu. Nedovoljno za kona\u010dnu ocjenu, ali dovoljno za procjenu. Glavni je problem, \u010dini se, politi\u010dka komunikacija. Ona je prili\u010dno kontrolirana, ali, paradoksalno, time se dodatno pridonosi improvizaciji i nemu\u0161tim obja\u0161njenjima. Manjak povjerenja u vlastite kadrove rezultira imid\u017eem ste\u010dajnog upravitelja koji javnost i simpatizere tretira kao […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":40957,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[992],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-40955","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-mozemo-2","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40955","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=40955"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40955\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":40975,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40955\/revisions\/40975"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/40957"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=40955"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=40955"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=40955"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=40955"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=40955"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=40955"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=40955"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}