Slu\u017ebene izjave i medijske intervencije u aktualnoj debati o nacionalnoj pripadnosti dubrova\u010dke knji\u017eevnosti izvor su \u0161irokog spektra dubinskog nerazumijevanja knji\u017eevnosti, nacije, povijesti i njihovih me\u0111usobnih odnosa. Dean Duda je raskrinkao ta sporna mjesta i uputio na politi\u010dki i analiti\u010dki suvisliji pristup knji\u017eevnoj tradiciji i njenoj kulturnoj ulozi u suvremenim dru\u0161tvima.<\/p>\n\n\n\n
“U svakom slu\u010daju, agnosticizam je najbolji po\u010detni stav za onoga koji \u017eeli prou\u010davati ovo podru\u010dje”, zapisao je svojedobno E. Hobsbawm na po\u010detku svoje knjige “Nacije i nacionalizam. Program, mit, stvarnost”. I pogodio je, naravno, kao i toliko puta prije toga. \u010cak je i usput, u onoj fusnoti (da ne \u0161irimo razgovor na razloge tog stajali\u0161ta ), uputio na sr\u017e problema: “\u010ditalac treba kao i uvijek u balkanskoj historiografiji znati da njoj nepristranost nije vrlina”.<\/p>\n\n\n\n
Naime, u trakavici koja ve\u0107 tjednima zapljuskuje dubrova\u010dku obalu podigla se razina nacionalisti\u010dkog ki\u010da, kao i mnogo puta dosad u posljednjih stotinjak godina, i zato zapravo Hobsbawm. Primjerice, u zadnjoj (ali ne i posljednjoj epizodi) vi\u0161etjednog serijala dospjeli smo (o\u010dekivano) napokon do tenkova (ni\u0161and\u017eija S.P. Novak s nogu u Kulturi s nogu, HTV, 22. sije\u010dnja 2022.) i prijedloga za neku vrstu karikaturalnoga zavr\u0161nog dvoboja kod OK korala (“sjednite na tenk pa \u0107emo vas mi sa\u010dekati”). Dakle, ne\u0161to kao da “\u0107eranje” vi\u0161e zavr\u0161i. Ne\u00b4\u0161 ti junaka ni megdana koji brani Dubrovnik iznevjeriv\u0161i sve \u010demu ga je upravo (predmoderni) Dubrovnik mogao pou\u010diti.<\/p>\n\n\n\n
Ukratko, najnoviji slijed doga\u0111aja posve je jasan. Skup\u0161tina Republike Srbije usvaja 23. prosinca Zakon o kulturnom nasle\u0111u<\/a> koji je stupio na snagu 5. sije\u010dnja 2022., uobi\u010dajenih osam dana nakon \u0161to je objavljen u Slu\u017ebenom glasniku RS, “a primenjuje se istekom godinu dana od dana njegovog stupanja na snagu, osim odredaba \u010dl. 114\u2013129. koje \u0107e se primenjivati danom pristupanja Republike Srbije Evropskoj uniji”. U tom tekstu, u poglavlju posve\u0107enom “Staroj i retkoj bibliote\u010dkoj gra\u0111i”, u \u010dlanku 24, stoji da tu staru i retku gra\u0111u me\u0111u ostalim \u010dine i “(4) izdanja dubrova\u010dke knji\u017eevnosti, koja pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi, zaklju\u010dno sa 1867. godinom”.<\/p>\n\n\n\n Uslijedila je promptna reakcija hrvatskih dr\u017eavnih institucija, ponajprije ministrice kulture, kako je rije\u010d o posezanju za kulturom i teritorijem, da je posrijedi politi\u010dki skandal, da se stvar povu\u010de jer \u0107e RH nedvosmisleno reagirati i utjecati na proces pregovora i primitka Srbije u EU. Prisna\u017eio je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ) pompoznom romanti\u010dkom “o\u0161trom osudom”, pa se oglasilo na istoj razini suvislosti Ministarstvo kulture i informisanja Srbije, pa niz konsterniranih i kvaziduhovitih uglednika i novinara, Matica (uz ponovnu inicijativu ozakonjenja jezika), ne\u0161to komercijalnih televizijskih hu\u0161ka\u010da koji ne razlikuju D\u017eoru i Marina, a kamoli Junija i D\u017eona ili Orsata i Medu, da bi na koncu (zasad) “to\u010dku na i” stavio onaj s tenkom.<\/p>\n\n\n\n Slu\u017ebena Srbija je krenula retori\u010dki mekano “starim i retkim”, doslovce: “izdanjima” (ne tekstovima, opusima, \u017eanrovima ili piscima itsl.) koja pripadaju “i srpskoj i hrvatskoj kulturi” da bi u izjavi<\/a> Ministarstva kulture i informisanja izvukla te\u0161ku artiljeriju argumenata “poznatih Dubrov\u010dana”, od Matije Bana preko Milana Re\u0161etara i Petra Kolendi\u0107a do jednodu\u0161ne znanstvene verifikacije: “U Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, Beogradskom univerzitetu, Matici srpskoj i drugim nau\u010dnim institucijama utvr\u0111eno je da je stara dubrova\u010dka knji\u017eevnost jedinstvena pojava kod ju\u017enih Slovena koja ima svoje osobenosti i predstavlja veliko zajedni\u010dko dobro. Na osnovu jezika na kome je napisana mo\u017ee istovremeno da bude i srpska i hrvatska”. Usto, to “zajedni\u010dko dobro” jest zapravo zalog europske budu\u0107nosti i dobrosusjedskih odnosa jer se upravo “na primeru dvojnog nasle\u0111a, zajedni\u010dke jezi\u010dke pro\u0161losti i odnosa prema knji\u017eevnoj ba\u0161tini, najbolje prepoznaju evropske vrednosti i perspektive dobrosusedskih odnosa”.<\/p>\n\n\n\n I tu je prvi korak kako prolazi knji\u017eevnost kad joj pristupite jezikom nacije ili nacionalnim jezikom, odnosno jezikom kao definicijom nacije i nacionalne knji\u017eevnosti pa tako i nacionalne kulture i svega \u0161to raste na nacionalnoj zemlji i leti na jednako tako nacionalnom nebu. Navodno su u kontraspleenu, tvrde mediji, reagirali na spleen Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ), iako sumnjam da im je to bio prvi refleks, kao \u0161to jednako dvojim da su “stara i retka izdanja” bila klju\u010dni okida\u010d za spomenutu “o\u0161tru izjavu” IHJJ.<\/p>\n\n\n\n Dva su mjesta simptomati\u010dna u tom vehementnom istupu naslovljenom “Dubrova\u010dka knji\u017eevnost \u2013 biser hrvatske kulture<\/a>“. Najprije deklarativno stajali\u0161te da su “dubrova\u010dka knji\u017eevnost i dubrova\u010dka kultura bili i ostat \u0107e isklju\u010divo hrvatski, kao jedan od bisera hrvatske tisu\u0107ljetne kulturne ba\u0161tine” (nedostaju tek “samobitnost” i “autohtonost”), a zatim obrazlo\u017eenje zatiranja: “jer ako ne postoji hrvatski jezik, kako mo\u017ee postojati hrvatska knji\u017eevnost”. I u tom nacionalisti\u010dkom minskom polju nametne se nekako pitanje: postoji li austrijski ili \u010dileanski ili, u najmanju ruku, ameri\u010dki ili australski, ima li \u0160vicarska knji\u017eevnost kad ve\u0107 nema \u0161vicarski jezik? U toj se “najo\u0161trijoj osudi” knji\u017eevnost svodi na puki refleks nacionalnog jezika, \u0161to mo\u017eda jest nacionalisti\u010dki, ali nipo\u0161to ne mo\u017ee biti knji\u017eevni argument. Dakle, kvadriranje gluposti dogodilo se najprije u reakciji IHJJ, a zatim u odgovoru Ministarstva kulture RS, redoslijed ionako nije bitan. U prvom je porazno dubinsko nerazumijevanje knji\u017eevnosti, uza svu silinu tisu\u0107ljetnog i biserja, drugom se nacionalisti\u010dki input zaodijeva u europske vrijednosti.<\/p>\n\n\n\n O\u010devidno u svijetu etni\u010dkih broja\u010da dobro prolaze samo prodava\u010di brojila (i tenkova, dodu\u0161e). I pritom je manje bitno broji li ve\u0107ina ili manjina jer suspektna je sama ideja prebrojavanja. I tu je razlog problema. Naknadna etnocentri\u010dna blebetanja o predmodernom u nacionalisti\u010dkom suvremenom klju\u010du nedvojbeno su najotpornija me\u0111u romanti\u010darskim atavizmima koji nas prate dugo i ustrajno. Preoblikovani, zapravo tradirani bez razmatranja u\u010dinka u procesu konstitucije nacije, svih centripetalnih i centrifugalnih nastojanja u politi\u010dkoj povijesti svakog ju\u017enoslavenskog naroda, redovito ra\u0111aju iste bole\u0107ivo pretenciozne sentimente i sukobe.<\/p>\n\n\n\n Dakle, problem dubrova\u010dke knji\u017eevnosti nije pripadnost nego (romanti\u010dki, postromanti\u010dki, tranzicijski, postranzicijski) nacionalizam. Definitivno oblikovanje ju\u017enoslavenskih nacija, \u0161to god tko o njemu mislio, dovr\u0161ava se u razli\u010ditim ritmovima pred na\u0161im o\u010dima i gradi iz strukture osje\u0107aja, ali i iz selektivne tradicije. Specifi\u010dnost predmodernog dubrova\u010dkog politi\u010dkog i kulturnog kronotopa predmet je za filigransko oko, a ne za nacionalne slijepce. Zato predmoderno politi\u010dko polje uvijek nu\u017eno zavr\u0161i u esencijalnoj slijepoj pjegi nacionalizma. U ovom slu\u010daju hobsbawmovski agnosticizam je dobrodo\u0161ao u oba smjera, “napada\u010dkom” i “obrambenom”. Na stranu utjecaji i slojevi, kariteanski petrarkizam i anizosilabi\u010dnost, strambotto, svadbe i poklade, onoliko koliko je stvar \u017eiva kroz selektivnu tradiciju u suvremenoj strukturi osje\u0107aja, tolika joj je kulturna vrijednost. A to ne propisuju ni akademije, ni znanstveni instituti, a niti politi\u010dke odluke ili tenkovi. Jo\u0161 jednom Hobsbawm: “kriteriji koji se koriste u ovu svrhu – jezik, etnicitet i njima sli\u010dni – i sami su zbrkani, nestalni i dvosmisleni, i jednako beskorisni za orijentaciju putnicima kao oblaci u usporedbi s putokazima. To ih, dakako, \u010dini osobito prikladnima za propagandu i programatske svrhe, a neprikladnima za deskriptivne”.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, transformacije u politi\u010dkom smislu proizvodit \u0107e uvijek novu strukturu osje\u0107aja koja \u0107e svaki tip kulturne ba\u0161tine iznova redefinirati ili zaboravljati. To je jednostavno rad selektivne tradicije, ali i \u017eivljene kulture u izmijenjenim politi\u010dkim ili dr\u017eavno-pravnim okolnostima. Relativno svje\u017e primjer Bokeljske mornarice u tom je smislu zanimljiv, osobito u zavr\u0161nom procesu upisa na UNESCO-v popis nematerijalne kulturne ba\u0161tine. U hrvatskim je medijima prijepor oko crnogorske prijave zauzeo znatno vi\u0161e prostora negoli sam \u010din potvrde upisa 16. prosinca 2021.<\/p>\n\n\n\n Jedna davna rasprava iz iste struke mo\u017ee u ovom slu\u010daju biti pou\u010dna. Rije\u010d je o bugar\u0161\u0107icama odnosno razmatranju prvih zapisa te vrste u akademskim raspravama, od kasnih 1970-ih nadalje, kad je jedan ugledni predstavnik institucija koje se spominju kao verifikatori stajali\u0161ta Ministarstva kulture i informisanja RS, nakon otkri\u0107a proizveo tuma\u010denje koje je zatim svoje mjesto na\u0161lo i u drugoj od \u0161est knjiga “Istorije srpskog naroda” <\/em>podnaslovljene Doba borbi za o\u010duvanje i obnovu dr\u017eave (1371-1537)<\/em>, objavljenoj 1982. Uslijedio je relativno nje\u017ean pou\u010dak koji bi zavrijedilo \u010duti i u aktualnim nacionalisti\u010dkim natezanjima: “S obzirom na pitanja koja je pokrenuo prof. M. Panti\u0107 u vezi s na\u0161om prvom zapisanom bugar\u0161\u0107icom smatram kako nije najva\u017enije raspravljati trebali toj pjesmi pridodati epitet hrvatske ili pak srpske pjesme, a nismo je pritom sasvim to\u010dno do kraja ni pro\u010ditali, niti smo joj naslova podarili. U vrijeme njezina zapisa nisu se u nas dijelile ni narodna historija, ni narodna poezija, pa ni li\u010dnosti u njoj. Izvoditelji na\u0161e prve zapisane bugar\u0161\u0107ice, koji su se nazivali \u0160klavuni i \u0160klavunke, tek su u ovom stolje\u0107u doznali ime svojega mati\u010dnoga naroda. Tek su u ovom stolje\u0107u pou\u010deni otkud su do\u0161li njihovi preci u njihovu dana\u0161nju postojbinu, a dotad su imali samo nejasnu predod\u017ebu da potje\u010du ‘z one ban(d)e mora’ (pri \u010demu im je o\u010dito bilo jasno da ‘ona banda’ zasigurno nije npr. Panonija nego Dalmacija). Tek su u ovom stolje\u0107u postali svjesni imena svojega mati\u010dnoga jezika.” 1<\/a><\/sup> \u0160imunovi\u0107evo stajali\u0161te dragocjen je primjer analiti\u010dkog smisla, uvelike vrijedan i za dubrova\u010dki kompleks. Na\u017ealost, njegovi nasljednici u IHJJ, sude\u0107i po sadr\u017eaju i stajali\u0161tima izjave, kao i ve\u0107ina sudionika u medijskoj kvaziraspravi, kako s “napada\u010dke” tako i s “obrambene” strane, ne dopiru mu ni do koljena.<\/p>\n\n\n\n Njihova je uloga plo\u0161no jednostavna. Oni moraju, da se poslu\u017eimo jednom Benjaminovom davnom primjedbom u druk\u010dijem kontekstu, budu\u0107i da su nesposobni promijeniti nacionalisti\u010dki proizvo\u0111a\u010dki aparat, nastaviti taj aparat opslu\u017eivati i opskrbljivati, i tako zapravo “zabavljati” publiku u oba smjera. Jer promijeniti aparat, zna\u010dilo bi sru\u0161iti jednu od onih ograda, savladati jednu od onih suprotnosti koje sputavaju proizvodnju nekoga tko se dru\u0161tveno razumije kao intelektualac. A to o\u010dito ne ide.<\/p>\n\n\n\n S proizvodima moderne popularne kulture stvar stoji ne\u0161to druk\u010dije. Budu\u0107i da je nastajala u svom industrijskom obliku zapravo kad i nacija, uvelike ispada iz nacionalisti\u010dkog kulturnog diskursa jer, otprilike, ona naciju ne proizvodi nego nacija nju tro\u0161i. Prvo jer je u registru intelektualne elite dugotrajno obilje\u017eena kao “niska”, a zatim i zahvaljuju\u0107i vlastitoj cirkularnoj naravi, stratifikaciji ukusa, tr\u017ei\u0161noj ponudi i potra\u017enji. Izmaknuta iz elitisti\u010dko-nacionalnog vidokruga, jer nije romanti\u010darski narodni folklor, ne mo\u017ee se s njom kao s tisu\u0107ljetnim biserom. \u010cak se, za razliku od “visoke”, o njoj ni na postjugoslavenskom tr\u017ei\u0161tu posezanja nisu lomila koplja. Na primjer, iako nacionalisti\u010dkim vlastima nije uop\u0107e stalo do Afri\u0107eva filma, “Slavica” je danas u bazi hrvatske kinematografije ili je javno jednostavno “prvi jugoslavenski film” odnosno “prvi film snimljen u Jugoslaviji nakon Drugoga svjetskog rata”. Snimljena 1947. u produkciji beogradskog Avala filma, “Slavica” podnosi sve, a za nju se s velikim \u017earom ne bori ba\u0161 nitko. Vjerojatno potpada pod zakonsku definiciju “hrvatskog filma”, naime u \u010dl. 3 Zakona o audiovizualnim djelatnostima<\/a>, u stavku h) definira se “hrvatski film” u dva zna\u010denja, od kojih za “Slavicu” vjerojatno vrijedi zavr\u0161ni dio definicije: “film \u010diji je redatelj i\/ili producent dr\u017eavljanin Republike Hrvatske ili je producent pravna osoba sa sjedi\u0161tem u Republici Hrvatskoj i film u kojemu je sudjelovanje hrvatskih autora, glumaca i drugih hrvatskih umjetnika i djelatnika i\/ili hrvatskoga kapitala od ve\u0107eg zna\u010denja”. Sli\u010dno je, primjerice, i s “Barba \u017dvanom”.<\/p>\n\n\n\n Stoga bi se vrijedilo ozbiljnije pozabaviti nacionalisti\u010dkim (kulturnim) posezanjima i popu\u0161tanjima, osobito posljednjih desetlje\u0107a jer bi se jedino generiranjem aktualne nacionalne matrice ili njezine dinamike moglo izvu\u0107i iz interesne magle sukoba. Za\u0161to na ne\u010demu insistiramo, a za drugo nam je svejedno, odakle ideje dvojne i trojne pripadnosti, je li nacionalni jezik preduvjet za nacionalnu knji\u017eevnost i kako, naposljetku, politi\u010dka centripetalnost ili centrifugalnost u ju\u017enoslavenskom svijetu redefinira stvari (ako ih redefinira). Ma \u010dija je, zapravo, Pan\u010di\u0107eva omorika? Jest da raste u\u2026, ali\u2026 Agnosticizam? Svakako. Smijeh? Uvijek.<\/p>\n Slu\u017ebene izjave i medijske intervencije u aktualnoj debati o nacionalnoj pripadnosti dubrova\u010dke knji\u017eevnosti izvor su \u0161irokog spektra dubinskog nerazumijevanja knji\u017eevnosti, nacije, povijesti i njihovih me\u0111usobnih odnosa. Dean Duda je raskrinkao ta sporna mjesta i uputio na politi\u010dki i analiti\u010dki suvisliji pristup knji\u017eevnoj tradiciji i njenoj kulturnoj ulozi u suvremenim dru\u0161tvima. “U svakom slu\u010daju, agnosticizam je […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":40931,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[25],"theme":[458],"country":[38,11],"articleformat":[450],"coauthors":[23],"class_list":["post-40927","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-nacionalizam","theme-drustvo","country-hrvatska","country-srbija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40927","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=40927"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40927\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":40930,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40927\/revisions\/40930"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/40931"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=40927"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=40927"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=40927"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=40927"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=40927"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=40927"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=40927"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Etnocentri\u010dna blebetanja<\/h2>\n\n\n\n
Druk\u010dija pri\u010da s popularnom kulturom<\/h2>\n\n\n\n