U\u010dinkovitost epidemiolo\u0161kih mjera u Hrvatsko dovedena je pod upitnik od trenutka kada su slu\u017ebeno postale “kompromisom” izme\u0111u za\u0161tite zdravlja i za\u0161tite ekonomije. Me\u0111utim, ni u dr\u017eavnim institucijama i kompanijama ne provode se epidemiolo\u0161ke mjere koje su donesene od iste te dr\u017eave, \u0161to ostavlja radnike\/ce i u tom sektoru bez za\u0161tite zdravlja, prepu\u0161tene vlastitim ograni\u010denim resursima i sposobnostima snala\u017eenja. <\/p>\n\n\n\n
Dok su epidemiolo\u0161ke mjere Nacionalog sto\u017eera civilne za\u0161tite u po\u010detku bile dono\u0161ene sa svrhom za\u0161tite javnog zdravlja, danas mo\u017eemo pri\u010dati o “epidemiolo\u0161kim\u201c mjerama koje i slu\u017ebeno imaju biti balansom izme\u0111u za\u0161tite zdravlja i za\u0161tite ekonomije. Premda je situacija \u017ertvovanja zdravlja i ljudskih \u017eivota za ekonomsku dobrobit ustaljeni obrazac kapitalisti\u010dke ekonomije, \u0161irina neuspjeha u no\u0161enju s pandemijskom situacijom daje nam uvid u to da ni oni najrazvijeniji, kada to tr\u017ei\u0161ta nala\u017eu, nisu ni najmanje po\u0161te\u0111eni u\u017easa kapitalisti\u010dkog realizma. U nacionalnom kontekstu nemamo upotrebljive podatke o uspje\u0161nosti provo\u0111enja epidemiolo\u0161kih mjera, ali imamo podatak kako je s dana\u0161njim danom preminulo 13.502 osoba<\/strong> od koronavirusa, \u0161to Hrvatsku stavlja na deveto mjesto u svijetu po broju preminulih na milijun stanovnika. Je li rije\u010d o lo\u0161e osmi\u0161ljenim mjerama ili o tome da ih se ljudi jednostavno ne pridr\u017eavaju? Vjerojatno oboje. Epidemiolo\u0161ke mjere u nacionalnom kontekstu donose se uglavnom na temelju iskustava drugih zemalja, a isklju\u010divo u nadi<\/em> da \u0107e ih se stanovni\u0161tvo pridr\u017eavati i da \u0107e one imati predvi\u0111eni u\u010dinak. U novije vrijeme tako\u0111er se radi o nadi <\/em>donositelja odluka da je nova varijanta virusa manje opasna i da \u0107e umrijeti samo najslabiji. U nedostatku podataka, preostaje nam stoga oslanjati se na anegdotalne slu\u010dajeve koji mogu ukazivati na ne\u0161to \u0161ire trendove vezane uz uspje\u0161nost provo\u0111enje mjera. Takvi slu\u010dajevi na\u017ealost ukazuju na to kako \u010dak i dr\u017eavne kompanije i institucije ne provode epidemiolo\u0161ke mjere koje su donesene od iste te dr\u017eave, a \u0161to posljedi\u010dno ostavlja radnike\/ce da se individualno snalaze s vlastitim ograni\u010denim znanjima i resursima. <\/p>\n\n\n\n Jedna od epidemiolo\u0161kih mjera donesena od Nacionalnog sto\u017eera civilne za\u0161tite odnosi se na obavezu organizacije rada od ku\u0107e gdje god je to tehni\u010dki mogu\u0107e. U 2020. godini na razini Europske unije oko 12.3% svih zaposlenih radilo je od ku\u0107e. U istom periodu u Hrvatskoj taj postotak iznosio je 3.1%. Unato\u010d tome \u0161to se radi o godini ozbiljnih zatvaranja ekonomija i strogih uputa europskih dr\u017eavnih vlasti kako je zbog pandemije potrebno organizirati rad od ku\u0107e gdje god je to tehni\u010dki mogu\u0107e, Hrvatski prosjek \u010detiri je puta manji od onog europskog, a \u010dak sedam ili osam puta manji od Luksemburga i Finske koje predvode listu s najvi\u0161e zaposlenih koji su 2020. radili iz vlastitog doma. Niz je razloga za\u0161to je situacija takva \u2013 od razvijenije tehnolo\u0161ke infrastrukture u bogatijim zemljama, ve\u0107eg povjerenja u radnike\/ce, kao i ekspertize poslodavaca da takav rad na odgovaraju\u0107i na\u010din vrednuju. Me\u0111utim, u doba pandemije to je ponajvi\u0161e pitanje op\u0107eg povjerenja u dr\u017eavne institucije – prije svega u obrazovne, znanstvene i zdravstvene sustave koji zajedno s medijima dominantno oblikuju javno mi\u0161ljenje oko va\u017enosti uvo\u0111enja i pridr\u017eavanja epidemiolo\u0161kih mjera. Za 2021. godinu jo\u0161 uvijek nemamo podatke, ali sude\u0107i prema informacijama koje dolaze od uklju\u010denih u procese izmjene doma\u0107eg Zakona o radu, o\u010dekuje se da \u0107e postotak onih koji rade od ku\u0107e rasti.<\/p>\n\n\n\n Logi\u010dno je stoga da sindikati inzistiraju na maksimalnoj za\u0161titi radnika\/ca prilikom organizacije rada od ku\u0107e. Sindikati pritom nagla\u0161avaju kako rad od ku\u0107e mora odra\u017eavati suglasnost obiju strana, uz osiguranje sredstava rada te pravednu naknadu tro\u0161kova nastalih takvom organizacijom radnih procesa. Me\u0111utim, unato\u010d tome \u0161to svakodnevno posti\u017eemo crne vrhunce vezane uz pandemiju (prema statistikama, nikad nije bilo vi\u0161e novooboljelih, a od koronavirusa u 2021. godini preminulo je 2,2 puta vi\u0161e ljudi nego u 2020.) \u010ditaju\u0107i sindikalne izjave, osim deklarativnog slaganja s trenutnom obavezom rada od ku\u0107e, zapravo ne znamo koliko i kako se ta obaveza u stvarnosti provodi i pod kojim uvjetima. Postavlja se pitanje tko se zauzima za za\u0161titu zdravlja radnika\/ca kada su oni primorani fizi\u010dki ostati na radnim mjestima, unato\u010d mogu\u0107nosti organizacije rada na daljinu? U hrvatskom epidemijskom kontekstu odluke o organizaciji takvog rada u javnom sektoru prepu\u0161tene su ravnateljima\/icama institucija koji potom iste te odluke ili potpuno zanemaruju ili uz \u010dvrsto protivljenje prepu\u0161taju ni\u017eim menad\u017eerima i voditeljima koji naj\u010de\u0161\u0107e nemaju znanje i uvjete da provedu takve mjere, a pritom i znaju da rukovodioci takve odluke ne podr\u017eavaju. U praksi to zna\u010di kako ve\u0107ina radnika\/ca svakodnevno odlazi na svoja radna mjesta, koriste\u0107i se uvelike javnim prijevozom, da bi potom osam sati sjedili s kolegicama i kolegama u uredima u kojima naj\u010de\u0161\u0107e nije mogu\u0107e po\u0161tivati mjere za suzbijanje epidemije.<\/p>\n\n\n\n Sli\u010dan proces odvija se i na drugim razinama dr\u017eave poput obrazovanja, pa ne iznena\u0111uju izjave ministra znanosti i obrazovanja koji nagla\u0161ava kako ne\u0107e biti jedinstvenog zatvaranja \u0161kola<\/a> ve\u0107 \u0107e odluke o zatvaranju biti prepu\u0161tene ravnateljima\/icama. Sve to doga\u0111a se u trenutku kad 50% svih \u0161kola u zemlji ima barem jednog oboljelog u\u010denika. Takve odluke pravdaju se time da se “ne mo\u017eemo kockati s edukacijom djece i mladih nara\u0161taja\u201c. Me\u0111utim, iz Ministarstva ne govore o tome kako \u0107e dosko\u010diti problemu manjka nastavnog i tehni\u010dkog osoblja (\u010ditaj: manjka njihovog zdravlja). Obrazovni radnici\/e su u trenutnoj epidemiolo\u0161koj situaciji, uz one u zdravstvu, posebno neza\u0161ti\u0107eni na svojim radnim mjestima. O njihovoj sudbini odlu\u010duju isklju\u010divo politi\u010dki postavljene osobe koje su se zatekle na rukovode\u0107im pozicijama. Dok u SAD-u sindikati u obrazovanju prijete nedolaskom na posao<\/a> tijekom novog vala zaraza, dok su francuski radnici u obrazovanju na ulicama<\/a>, i jedni i drugi zbog nezadovoljstva upravljanja zdravstvenom krizom i \u010dinjenice da im dr\u017eava nije u stanju osigurati zdravlje na radnom mjestu, u Hrvatskoj nema naznaka kako bi bilo koji sindikat u obrazovanju pokrenuo takav prosvjed unato\u010d katastrofalnoj epidemiolo\u0161koj situaciji.<\/p>\n\n\n\n Provo\u0111enje epidemiolo\u0161ke mjere rada od ku\u0107e, kao uostalom i svih drugih epidemiolo\u0161kih mjera, kompromitirano je HDZ-ovim licemjernim odnosom prema upravljanju pandemijom op\u0107enito. To se prije svega odnosi na \u010dinjenicu da odluke \u010desto donose osobe koje o \u0161irenju zaraznih bolesti znaju koliko i nasumi\u010dna osoba koju \u0107emo u sljede\u0107em izlasku iz ku\u0107e sresti na cesti. Od samog po\u010detka pandemije, epidemiolo\u0161ke mjere i preporuke koje donose i komuniciraju lokalni politi\u010dki autoriteti nisu se pretjerano promijenile unato\u010d novim saznanjima o \u0161irenju virusa. Uglavnom se radi o ve\u0107 poznatim mjerama koje variraju u svom intenzitetu. U kontekstu za\u0161tite ljudi na radnim mjestima, u hrvatskom javnom diskursu nema govora o pro\u010di\u0161\u0107iva\u010dima zraka, besplatnim FFP2 maskama ili besplatnim brzim testovima za ku\u0107nu upotrebu. Osim fizi\u010dke distance, pranja ruku i no\u0161enja za\u0161titne maske, u javnosti nema govora ni o tome kako distanca od dva metra u zatvorenim prostorima nije dovoljna u situaciji gdje se virus \u0161iri aerosolom.<\/p>\n\n\n\n Na\u017ealost, \u017eivimo u dru\u0161tvenom okru\u017eenju u kojem institucije pre\u010desto kompromitiraju za\u0161titu kolektivnog zdravlja politi\u010dkim interesima, u kojem se kontinuirano krivi pojedince za neuspjeh dr\u017eavnih zdravstvenih politika. Osnovni problem za\u0161tite zdravlja u epidemiji koronavirusa je \u010dinjenica da je epidemija kolektivni problem koji vladaju\u0107e garniture poku\u0161avaju rije\u0161iti delegacijom odgovornosti na individualne razine \u2013 bilo da je rije\u010d o onima koji donose odluke na razini institucija ili samim radnicima\/ama. Nije stoga \u010dudno \u0161to su zemlje s vi\u0161om razinom individualizma manje uspje\u0161ne u borbi protiv pandemije koronavirusa. Provo\u0111enje epidemiolo\u0161kih mjera evidentno nije ovisno samo o politi\u010dkoj i\/ili zakonskoj odluci, ve\u0107 ponajprije o tome koliko je dru\u0161tvo kroz individualno odricanje i kolektivno djelovanje spremno provesti mjere koje slu\u017ee za dobrobit tog istog dru\u0161tva. U stvarnosti to zna\u010di da \u0107e uspje\u0161nost epidemiolo\u0161kih mjera ovisiti o op\u0107oj informiranosti dru\u0161tva u cjelini \u2013 znanju koje se oblikuje kroz uspje\u0161an rad dru\u0161tvenih institucija. U situaciji u kojoj javne institucije \u0161alju poruke kako je jednako va\u017eno, ako ne i va\u017enije, za\u0161tititi kreditni rejting kao i ljudsko zdravlje, te\u0161ko se mo\u017ee formirati zadovoljavaju\u0107a kolektivna razina znanja o imperativu za\u0161tite svog i tu\u0111eg zdravlja.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U\u010dinkovitost epidemiolo\u0161kih mjera u Hrvatsko dovedena je pod upitnik od trenutka kada su slu\u017ebeno postale “kompromisom” izme\u0111u za\u0161tite zdravlja i za\u0161tite ekonomije. Me\u0111utim, ni u dr\u017eavnim institucijama i kompanijama ne provode se epidemiolo\u0161ke mjere koje su donesene od iste te dr\u017eave, \u0161to ostavlja radnike\/ce i u tom sektoru bez za\u0161tite zdravlja, prepu\u0161tene vlastitim ograni\u010denim resursima […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":40940,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[883,858],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[1341],"class_list":["post-40923","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-epidemija","tag-korona-virus","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40923","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=40923"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40923\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":40948,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40923\/revisions\/40948"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/40940"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=40923"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=40923"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=40923"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=40923"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=40923"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=40923"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=40923"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Tehni\u010dki mogu\u0107e, prakti\u010dki nemogu\u0107e<\/h2>\n\n\n\n
Individualizam u kolektivnom problemu<\/strong><\/h2>\n\n\n\n