Iako naziv podsje\u0107a na radijsku emisiju, aktualno prijepodne je institucija Hrvatskog sabora. Na njegovim internetskim stranicama ono se definira kao jedan od mehanizama parlamentarne kontrole izvr\u0161ne vlasti. Ili konkretnije: vrijeme kada zastupnici upu\u0107uju usmena pitanja Vladi Republike Hrvatske. Pravila aktualnog prijepodneva propisana su Poslovnikom Hrvatskog sabora, a odr\u017eava se uglavnom na po\u010detku svake sjednice. Kao na primjer ju\u010der.<\/p>\n\n\n\n
Unato\u010d jasnoj definiciji i pravilima, sama praksa vi\u0161e sli\u010di kazali\u0161noj predstavi nego “parlamentarnoj kontroli izvr\u0161ne vlasti”. Drugim rije\u010dima, va\u017enija su pravila \u017eanra nego ona proceduralna. Kao \u0161to svaki povr\u0161ni poznavatelj na\u0161e parlamentarne scene zna, postoje dva tipa nastupa saborskih zastupnika na aktualnom prijepodnevu. Zastupnici vladaju\u0107e stranke se pona\u0161aju kao individualni treneri nogometa\u0161a i uglavnom nabacuju pitanja na volej “samozatajnim” ministrima ili onima \u010diji resor trenutno ne tresu nekakve afere. Njihovi pak kolege iz oporbe pitanja mahom postavljaju samom premijeru, trenutno Andreju Plenkovi\u0107u. Pritom se cilja na neki dru\u0161tveno-politi\u010dki problem, teku\u0107u aferu ili, ne\u0161to rje\u0111e, na pitanje od va\u017enosti za kraj iz kojeg dolaze. Postoji, dodu\u0161e, i tre\u0107a skupina zastupnika sa specifi\u010dnim pitanjima, a to su “manjinci” koji su gotovo pa uvijek u koaliciji s vladaju\u0107om strankom. Njihova su pitanja manje snishodljiva od zastupnika vladaju\u0107e stranke, ali i zna\u010dajno suzdr\u017eanija od onih koje postavljaju oporbeni politi\u010dari.<\/p>\n\n\n\n
No, vratimo se potonjima. Oni kao da se dramatur\u0161ki slijepo, na\u017ealost ne i politi\u010dki slijepo, dr\u017ee one Lenjinove o bur\u017eoaskom parlamentu kao pozornici koju treba koristiti. Njihovi bi se nastupi ugrubo mogli podijeliti na dva tipa. Za prvim, pone\u0161to ambicioznijim, pose\u017eu oni koji se nadaju pobjedi u retori\u010dkom obra\u010dunu s premijerom. Njihovi pitanji i iskazi se zasnivaju na unaprijed pripremljenim po\u0161alicama ili efektnim frazama. Kao na primjer kada Zlatko Hasanbegovi\u0107 koristi prefikse para- ili kvazi- kako bi prokazao politi\u010dke rivale. Mnogi me\u0111u njima ra\u010dunaju na eskalaciju i skupljanje opomena koje izri\u010de predsjednik Sabora. Te opomene shva\u0107aju kao neku vrstu mjerne jedinice politi\u010dkog kapitala i uspostavljanje bliskosti s narodom koji bi, da je slu\u010dajno tu, tako\u0111er vladaju\u0107ima autenti\u010dno sasuo sve u lice. Tom su pristupu najbli\u017ei zastupnici Mosta. Drugim tipom slu\u017ee se zastupnici parlamentarne ljevice i centra i on se uglavnom svodi na nekakvu kombinaciju moralne prodike i \u0161treberske “fokusiranosti”. Nadi\u0107i ga povremeno uspijevaju jedino Sandra Ben\u010di\u0107 iz stranke Mo\u017eemo! i Katarina Peovi\u0107 iz Radni\u010dke fronte. Prva uvjerljivom i efektnom kritikom konkretnih politika vladaju\u0107ih, a druga nagla\u0161avanjem i ponavljanjem realnih problema radnika koji u politici i medijskoj gunguli gotovo nikad ne dobivaju status politi\u010dkog pitanja.<\/p>\n\n\n\n
Odavno podijeljene uloge, pripremljeni scenariji i jasna \u017eanrovska pravila sugeriraju da je pra\u0107enje aktualnog prijepodneva dosadno i da predstavlja gubitak vremena. I to je to\u010dno. Ali ipak se daju primijetiti neki indikativni momenti, prije svega u na\u010dinu na koji zastupnici u pripremi pitanja zami\u0161ljaju da politika funkcionira i kako se ideolo\u0161ke pozicije oblikuju. I pritom ne mislimo na one evidentne koje su dio folklora: ovima sve diktira nacionalizam, a ovima anti-korupcija. Radi se zapravo o ideolo\u0161kim kratkim spojevima kojih sami zastupnici nisu svjesni i koji otkrivaju cijelu lepezu proturje\u010dja u ionako slabo definiranim i te\u0161ko odr\u017eivim politi\u010dkim programima.<\/p>\n\n\n\n
Vrlo slikovitom primjeru mogli smo svjedo\u010diti i na ju\u010dera\u0161njem aktualnom prijepodnevu. Za njega je zaslu\u017ean Ivan Penava, \u010delni \u010dovjek Domovinskog pokreta i gradona\u010delnik Vukovara. Tema njegova izlaganja bili su prvi rezultati Popisa stanovni\u0161tva. To mu je i ina\u010de podru\u010dje “ekspertize” jer se primarno u svojoj politi\u010dkoj karijeri bavi pitanjem broja Srba u Vukovara. Ovaj put Penava nije ulazio u etni\u010dki sastav stanovni\u0161tva ve\u0107 je ustvrdio da je u pitanju katastrofa. Dakle, ni\u0161ta pretjerano sporno. No, problem izbija u Penavinom pitanju\/sugestiji koji odudara od politi\u010dkog profila koji nam on, a i ostatak desnice desnije od HDZ-a, nudi ve\u0107 godinama: autenti\u010dno zastupanje interesa hrvatskog naroda protiv “briselskog HDZ-a”. Penava je, naime, upitao Plenkovi\u0107a kad \u0107e raspustiti nesposobnu vladu i okupiti vladu stru\u010dnjaka i tako, pazi sad, vratiti ljudima vjeru u politiku.<\/p>\n\n\n\n