Dru\u0161tva hrvatskih audiovizualnih prevoditelja<\/a> (DHAP), predsjednicom Sandrom Mla\u0111enovi\u0107 te \u010dlanicom Petrom Mati\u0107. Mada skoro nijednom eksplicitno izgovorena, klju\u010dna rije\u010d svih tih razgovora je \u2013 prekarnost. Naime, svi moji sugovornici upozoravaju da je u polju audiovizualnog prevo\u0111enja ugovor o radu skoro pa nepoznanica. “Oko 90% rada u polju audiovizualnog prevo\u0111enja kod nas se odvija putem autorskih ugovora\u201c, govori Sandra Mla\u0111enovi\u0107, a to potvr\u0111uju i moji anonimni sugovornici \u2013 obojica rade skoro desetlje\u0107e (ili \u010dak i du\u017ee) isklju\u010divo preko autorskih ugovora.<\/p>\n\n\n\nAudiovizualne prevoditelje ne zapo\u0161ljava \u010dak ni HRT \u2013 mada ima prevoditeljsku slu\u017ebu \u010diji zaposlenici organiziraju djelatnost prevo\u0111enja te u suradnji s urednicima pojedinih programa dogovaraju prijevode, svi audiovizualni prevoditelji rade isklju\u010divo kao vanjski honorarni suradnici. Jedan od mojih sugovornika za HRT ve\u0107 dugi niz godina prevodi razne \u017eanrove – emisije, serije, crti\u0107e i dokumentarce. Iako je rije\u010d o stalnom anga\u017emanu, radi na autorske ugovore: “Ja za njih radim svakodnevno ve\u0107 godinama, a nemam ni jednu godinu sta\u017ea niti ikakva prava. A ovo je odgovoran posao, javni, gleda te cijela Hrvatska. Ne samo da radim svakodnevno skoro desetlje\u0107e nego radim i ne\u0161to \u0161to je svim ljudima neprestano pred o\u010dima. Imam presti\u017eni deal<\/em> bez ikakve sigurnosti.\u201c<\/p>\n\n\n\nIsta je stvar i s radom za privatne agencije poput Subnet Plusa ili Mediatranslationsa, firme koja na svom webu ka\u017ee da je “vode\u0107a prevoditeljska tvrtka u regiji\u201c i sura\u0111uje s velikim klijentima poput HBO-a, Foxa te na\u0161e Nove TV i RTL-a. Osim \u0161to su njihovi prevoditelji anga\u017eirani preko nesigurnih ugovora, ni prosje\u010dan mjese\u010dni iznos koji uspiju zaraditi, \u010dujem od svog sugovornika koji za privatne tvrtke prevodi vi\u0161e od desetlje\u0107a, nije ve\u0107i od minimalca. Tijekom tog su se vremena, ka\u017ee, uvjeti rada zna\u010dajno srozali. “Neko\u0107 su vi\u0161e pla\u0107ali hitan prijevod, onaj koji treba biti gotov za dan, dva. Sada su svi prijevodi hitni, a pla\u0107aju ih kao obi\u010dne. Konstantno se smanjuju koeficijenti prema kojima nas pla\u0107aju \u2013 sretan si ako su 1,5 eura bruto, ali u prosjeku su 1,3 eura bruto po minuti materijala.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Model pla\u0107anja rada po minuti materijala je, saznajem, naj\u010de\u0161\u0107i standard naplate, osobito kod privatnih agencija. “To zna\u010di\u201c, obja\u0161njava jedan od mojih sugovornika, “da \u0107e dokumentarac u trajanju od 60 minuta u kojem se neprestano govori bez pauza i treba prevesti ogroman broj titlova biti jednako pla\u0107en kao film istog trajanja koji se doga\u0111a u pustinji i ima jako malo naracije.\u201c HRT ima druga\u010diji na\u010din pla\u0107anja koji je reguliran internim cjenikom i koji je, smatra moj sugovornik, puno vi\u0161e fer. Osnovna cijena se pla\u0107a po titlu, ali uz to se uzima u obzir i tip odnosno zahtjevnost sadr\u017eaja: “Ako prevoditelju ne trebaju skripta i dijalog lista jer mo\u017ee prevoditi po sluhu, to se pla\u0107a vi\u0161e, ba\u0161 kao i stru\u010dni sadr\u017eaj, \u010dak i stihovi. Kad je fakat vi\u0161e posla i te\u017ee ti je, to vidi\u0161 i na svom ra\u010dunu.\u201c Vi\u0161e je puta, ka\u017ee, uspore\u0111ivao koliko bi pojedini anga\u017eman bio pla\u0107en u obje varijante \u2013 po minuti materijala i po titlu – i uvijek je ispadalo da je zarada bolja kada je posao pla\u0107en po HRT-ovom principu. Zbog toga, ka\u017ee, mada katkada radi i za privatne firme, ne \u017eeli dovoditi u opasnost suradnju s HRT-om tro\u0161enjem na druge anga\u017emane.<\/p>\n\n\n\n
Petra Mati\u0107 iz DHAP-a napominje da je niska cijena rada klju\u010dan problem audiovizualnih prevoditelja: “Tarifa se ve\u0107 20 godina nije mijenjala i inflacija nam je stra\u0161no naru\u0161ila standard. To je trenutno najve\u0107i problem kojim se treba pozabaviti \u2013 di\u0107i cijenu titla i minute op\u0107enito. Cijene su sada toliko niske da mnogi prevoditelji mogu jedva zaraditi za minimalnu pla\u0107u.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Mala pla\u0107a postaje jo\u0161 manja kada, osim inflacije, u perspektivu stavimo i \u010dinjenicu da prevoditelji, s obzirom na to da su mahom honorarci, resurse za rad pla\u0107aju sami. “Za struju, ra\u010dunalo i internet nitko ne pita\u201c, govori jedan od mojih sugovornika. Sami kupuju i programe za prevo\u0111enje po cijeni od dvije do dvije i pol tisu\u0107e kuna kad po\u010dinju raditi za odre\u0111enog naru\u010ditelja, bilo da se radi o HRT-u (koji prevoditeljima nudi i alternativu, rad na njihovim ra\u010dunalima u HRT-ovom telekinu) ili privatnoj firmi. Ako firma ne zahtijeva da se kupi odre\u0111en program, snalaze se i s besplatnima.<\/p>\n\n\n\n
Brzina kao presudni faktor <\/h2>\n\n\n\n
Vezano uz kratke rokove koji priti\u0161\u0107u prevoditelje, Petra Mati\u0107 i Sandra Mla\u0111enovi\u0107 iz DHAP-a isti\u010du da su oni uobi\u010dajeni, ali da bi trebali biti adekvatno pla\u0107eni: “Prije svega treba re\u0107i da radimo za medij koji je aktualan i a\u017euran i nikad nema duga\u010dkih rokova. Rokovi su uvijek relativno kratki \u2013 nikad ti se u \u017eivotu ne\u0107e dogoditi da ima\u0161 mjesec dana za film. No, zna se \u0161to zna\u010di hitna tarifa i \u0161to se mo\u017ee posti\u0107i u jednom danu. Postoje neki standardi. HRT je to dosta precizno propisao: hitna tarifa je prijevod koji se mora napraviti u 24h i ima preko 400 titlova, odnosno 45 minuta. Tu se zapravno implicira jedna dosta visoka dnevna norma. Naime, preporuke u Europi su recimo, 25 minuta materijala na dan, \u0161to mo\u017ee zna\u010diti izme\u0111u 250 i 400 titlova. Sve \u0161to se, dakle, mora napraviti u kra\u0107em roku od 24h se mora platiti duplo i to bi trebala biti norma.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Osim nepo\u0161tivanja hitnih tarifa, moj sugovornik koji prevodi za doma\u0107e privatne agencije ka\u017ee da sve \u010de\u0161\u0107e imaju vlastite prohtjeve vezano za izgled titlova koji mu produljuju i ote\u017eavaju rad, ali se ne pla\u0107aju dodatno. Mu\u010di ga i neredovitost pla\u0107anja: “Prije se pla\u0107alo na to\u010dan datum u mjesecu, ali se to sada stalno pomi\u010de pa mi je jedna od pro\u0161lih pla\u0107a sjela s nekoliko mjeseci zaka\u0161njenja.\u201c Ovo iskustvo dijele i drugi prevoditelji, potvr\u0111uje Sandra Mla\u0111enovi\u0107 iz DHAP-a koji je prije ne\u0161to vi\u0161e od mjesec dana proveo anketu o radnim uvjetima me\u0111u stotinjak audiovizualnih prevoditelja u Hrvatskoj: “Rezultate ankete jo\u0161 \u010dekamo, a popunilo ju je otprilike duplo vi\u0161e ljudi nego \u0161to imamo \u010dlanova. Ono \u0161to ve\u0107 sada znamo je da je rije\u010d o potpla\u0107enom radu. Naplata rada je veliki problem i to osobito kod doma\u0107ih agencija: em se ne plati, em honorar kasni. Neki na\u0161i \u010dlanovi honorare ganjaju preko odvjetnika, a znamo i da neke agencije pla\u0107aju tek kad ih prevoditelj podsjeti, a onda mo\u017ee zaboraviti na daljnji anga\u017eman. Agencije imaju neprestani priljev ljudi koji nasjedaju na pri\u010du.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Strah za idu\u0107i anga\u017eman ne osje\u0107aju samo prevoditelji koji su prisiljeni od agencije tra\u017eiti svoj zara\u0111eni honorar, nego i oni koji zbog vremenske stiske moraju odbiti ponu\u0111eni prijevod, kako obja\u0161njava jedan od mojih sugovornika: “Katkad nemam posla po deset dana, a katkad moram odbiti prijevod jer ih fizi\u010dki ne stignem napraviti vi\u0161e u kratko vrijeme. \u010cesto me strah da me vi\u0161e ne\u0107e anga\u017eirati ako odbijem vi\u0161e od dva prijevoda zaredom.\u201c<\/p>\n\n\n\n
No \u0161tednja na tro\u0161kovima prevo\u0111enja i nesigurnost posla ne odra\u017eava se samo na egzistencijalni polo\u017eaj prevoditelja, nego i na kvalitetu samih prijevoda, kako je spomenuto na samom po\u010detku. Moji se sugovornici sla\u017eu sa svojim stranim kolegama da je osnovni preduvjet kvalitete pobolj\u0161anje radnih uvjeta. Petra Mati\u0107 iz DHAP-a isti\u010de: “Mi kao udruga zauzimamo stav da \u0107e se kvaliteta podi\u0107i s honorarom. Onaj tko ima vremena sjesti i studiozno pristupiti prijevodu, proizvest \u0107e bolji prijevod. Zato se obi\u010dno vidi da su najlo\u0161iji prijevodi onih firmi za koje znamo da slabo pla\u0107aju. Kompleksan problem koji se svodi na lovu.\u201c Na nju se nadovezuje i Sandra Mla\u0111enovi\u0107, isti\u010du\u0107i va\u017enost stjecanja prevoditeljskog iskustva kroz kontinuitet rada: “Drugi preduvjet dobrih prijevoda je baza stalnih suradnika. Ako imate agenciju koja stalno uvodi nove ljude u posao, ne mo\u017eete garantirati kvalitetu kao \u0161to bi to mogla da ima stalni krug suradnika \u010dije iskustvo s vremenom raste, a prevoditelj mo\u017ee bolje pratiti zahtjeve naru\u010ditelja te ima pristup dodatnoj edukaciji ako ju agencija provodi.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Osim kvalitete prijevoda, kontinuitet rada je i temelj bolje zarade prevoditelja. “Ako uglavnom prevodi\u0161 sli\u010dan tip materijala i savlada\u0161 specifi\u010dan jezik, u nekom trenutku se jako ubrza\u0161\u201c, obja\u0161njava jedan od mojih anonimnih sugovornika: “Za prevoditeljski posao op\u0107enito je najve\u0107i faktor to da se ne mo\u017ee\u0161 ba\u0161 brzinski prebacivati iz jednog u drugi tip prevo\u0111enja, skakati sa zadatka na zadatak. Ogroman udio u zaradi je brzina, a ogroman faktor brzine je stalno ponavljanje istoga, zadr\u017eavanje u istom polju.\u201c<\/p>\n\n\n\n