Skori parlamentarni izbori u Sloveniji predstavljaju novu priliku za neko\u0107 impozantni, a danas rascjepkani i ideolo\u0161ki pogubljeni liberalni blok. Kao uvod u izbore Bo\u0161tjan Remic nam donosi dijelom i farsi\u010dnu povijest slovenskog liberalizma u posljednjih tridesetak godina. Ta se povijest ugrubo mo\u017ee podijeliti na “zlatno doba” Janeza Drnov\u0161eka i dekadentno doba potrage za novim Drnov\u0161ekom.<\/p>\n\n\n\n
Liberalne stranke u postsocijalisti\u010dkim zemljama nisu bile odve\u0107 uspje\u0161ne. Uz jednu o\u010ditu iznimku: Liberalnu demokraciju Slovenije (LDS). Vladala je vi\u0161e od desetlje\u0107a, tijekom gradualisti\u010dke tranzicije, kada se Slovenija smatrala postsocijalisti\u010dkom pri\u010dom o uspjehu. Nakon raspada LDS-a, na njenom se mjestu pojavila gomila stranaka, poku\u0161avaju\u0107i preuzeti njezino naslje\u0111e. Ali sve su brzo i spektakularno propale. Danas, nekoliko mjeseci prije parlamentarnih izbora, na kojima \u0107e se ve\u0107ina stranaka fokusirati samo na jedan cilj – sprije\u010diti Janeza Jan\u0161u da osvoji jo\u0161 jedan mandat – centristi\u010dki projekti rastu kao gljive nakon ki\u0161e i manevriraju u pronala\u017eenju nemogu\u0107eg izlaza iz situacije krize politi\u010dkog liberalizma.<\/p>\n\n\n\n
Konkretnije, tu spadaju Na\u0161a de\u017eela, LIDE (Liberalni demokrati), “Stranka Roberta Goloba” ili gra\u0111anska inicijativa “Budi promjena”, Stranka zelene akcije Z.Dej i Vesna. Sve su to stranke koje se deklariraju kao centristi\u010dke i koje su se pojavile nedavno ili \u0107e se registrirati u narednim tjednima. Posljednje dvije su izrazitije zelene orijentacije. Liberalne stranke koje djeluju na nacionalnoj razini, prisutne su u parlamentu i nisu potpuno opskurne su Stranka Alenke Bratu\u0161ek (SAB), Lista Marjana \u0160arca (LM\u0160), Demokratska stranka umirovljenika (Desus) te Dobra dr\u017eava. Dakle, cvije\u0107a politi\u010dkog liberalizma u Sloveniji doista ima u izobilju.<\/p>\n\n\n\n
Liberalizmu navedenih stranaka mogli bi se dodati razni pridjevi. No, najvi\u0161e ih dijeli Janez Jan\u0161a. Suradnja sa SDS-om je linija razdjelnice unutar centra: radi li se o stvarnoj suradnji ili samo o deklariranom odbijanju koalicije sa SDS-om (koja je u praksi \u010desto krhkija nego na rije\u010dima). Ve\u0107ina njih nije naklonjena Jan\u0161i. Taj antijan\u0161izam je njihovo osnovno sadr\u017eajno usmjerenje. Prije nekoliko godina, posebice tijekom vlade koju je vodio Marjan \u0160arec, ALDE, krovna stranka europskih liberala, nastojala je svojom inicijativom sprije\u010diti rascjepkanost, no o\u010dito neuspje\u0161no. Ideja ujedinjene liberalne stranke neprestano tiho lebdi u liberalnom establi\u0161mentu u medijima, sveu\u010dili\u0161tu i civilnom dru\u0161tvu.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, suprotan trend je uspje\u0161niji. Stranke se cijepaju ili se pojavljuju nove na temelju vidljivosti (i interesa) pojedinaca. Uspjeh stranaka obi\u010dno je kratke naravi jer nemaju ozbiljnu organizacijsku strukturu. U programima recikliraju fraze neoliberalnog konsenzusa. U duhu vremena, zaklinju se u dijalog i povezanost, ali prisutni su odnosi konkurencije i skrivene antipatije i zadirkivanja. Nijedna strana ne uspijeva preuzeti vodstvo i o\u017eivjeti mrtve iz 1990-ih\u2026<\/p>\n\n\n\n
Liberalna demokracija Slovenije proiza\u0161la je iz Saveza socijalisti\u010dke omladine Slovenije, omladinske organizacije Saveza komunista, koja je ve\u0107 1980-ih bila nositelj ideja liberalizma i sjeci\u0161te organizacija civilnog dru\u0161tva; svojevrsno lijevo krilo antijugoslavenske fronte. Nakon raspada Demosa, desni\u010darske koalicije separatisti\u010dkih oporbenih stranaka, LDS je 1992. preuzeo vlast i na njoj je – s pauzom od nekoliko mjeseci – ostao do 2004. godine.<\/p>\n\n\n\n
LDS je formirao pragmati\u010dne koalicije s lijeve i desne strane. Godine 1994. spaja se s tri manje stranke, s blagim lijevim predznakom. Sredi\u0161nja doktrina LDS-a bio je lijevi liberalizam ili socijalni liberalizam. Imao je svoju bazu organiziranu me\u0111u kulturnjacima, intelektualcima, posebno u visokom \u0161kolstvu, a ujedno i potporu uprava i vlasnika kapitala, posebice onih koji su pre\u017eivjeli jo\u0161 od jugoslavenskih vremena. Interno je to bila dosta heterogena stranka, ali ju je prili\u010dno ujedna\u010deno vodio Janez Drnov\u0161ek.<\/p>\n\n\n\n
Potkraj 1980-ih financija\u0161 Drnov\u0161ek se svojim protr\u017ei\u0161nim stavovima brzo probio u vrh federalne jugoslavenske politike. Postao je slovenski predstavnik u saveznom Predsjedni\u0161tvu. U LDS je do\u0161ao kao vanjski arbitar za unutarnje napetosti. Kao premijer (a kasnije i kao predsjednik Republike) obilje\u017eio je 1990-e, koje u Sloveniji imaju status zlatnog razdoblja, zbog \u010dega i danas dr\u017ei reputaciju “najboljeg slovenskog politi\u010dara”.<\/p>\n\n\n\n
Razdoblje 1990-ih obilje\u017eio je klasni kompromis izme\u0111u relativno sna\u017enog organiziranog rada i kapitala – koji je Drnov\u0161ek nekoliko puta \u017eelio razbiti raskidom op\u0107eg kolektivnog ugovora – i gradualisti\u010dke ekonomske politike s aktivnom ulogom dr\u017eave. Drnov\u0161ek se zalagao za integraciju Slovenije u NATO i EU, \u0161to je tada zna\u010dajno pridonijelo kraju socijaldemokratskog raja na sun\u010danoj strani Alpa.<\/p>\n\n\n\n
Drnov\u0161ek je bio tiha, suzdr\u017eana i ozbiljna osoba koja je uspjela ujediniti rascjepkane liberalne stranke u jak LDS s kojim je jedini tri puta zaredom pobijedio na izborima. Vladao je kao tehnokrat formiraju\u0107i tri velike koalicije: u prvoj vladi ujedinio je SDS i nasljednike Saveza komunista, u drugoj je sura\u0111ivao s protopopulisti\u010dkom Slovenskom narodnom strankom, a u tre\u0107oj je povezao LDS sa socijaldemokratima i demokr\u0161\u0107anima. Djelovao je \u2013 dana\u0161njim medijskim jezikom \u2013 izrazito neideolo\u0161ki; dostojanstveno je vodio slovenski prijelaz u kapitalizam.<\/p>\n\n\n\n
Nad strankama centra cijelo vrijeme lebdi lik Janeza Drnov\u0161eka. On je uzor i cilj. Kao i sredstvo za politi\u010dki uspjeh. Prije nekoliko tjedana javnom je postala ponuda SAB-a da otkupi sve dugove od ostatka LDS-a i preuzme njihovo ime. Mit o Janezu Drnov\u0161eku i LDS-u nije samo simbol zlatnog doba za liberalni establi\u0161ment, ve\u0107 i naziv za ispraznost i nesposobnost njegovih strana\u010dkih nasljednika.<\/p>\n\n\n\n
Krajem 2002. godine Drnov\u0161ek je izabran za predsjednika Republike, a nepune dvije godine kasnije LDS je izgubio izbore od Jan\u0161inog SDS-a, nakon \u010dega je uslijedio dugi raspad stranke, uz niz unutarnjih sukoba. Na idu\u0107im izborima LDS je jedva stigao do saborskog praga, ali je 2011. ispao iz Sabora i ubrzo odletio na marginu.<\/p>\n\n\n\n
Prvi spin-off zvao se Zares. Promovirao je politiku lijevog centra i bio je dio Socijaldemokratske koalicije Boruta Pahora nakon slabljenja LDS-a. Doista je naslijedio i unutarnje sukobe i stranka se nakon prve ve\u0107e afere raspala. Sli\u010dnu politiku lijevog centra, s tehnokratskim naglascima, zastupala je i Pozitivna Slovenija koja je nastala ulaskom ljubljanskog gradona\u010delnika Zorana Jankovi\u0107a u parlamentarnu konkurenciju. Jankovi\u0107 je prije ulaska u politi\u010dki \u017eivot bio direktor Mercatora, tada va\u017enog slovenskog i regionalnog trgova\u010dkog lanca; smatran je jednim od najuspje\u0161nijih menad\u017eera u Sloveniji.<\/p>\n\n\n\n
Uz Jankovi\u0107evu Pozitivnu Sloveniju, na izborima 2011. nastupila je jo\u0161 jedna nova liberalna stranka: Gra\u0111anska lista, desni\u010darski neoliberalni projekt biv\u0161ih Jan\u0161inih kolega. Obje su bili uspje\u0161ne na izborima, a Pozitivna Slovenija je \u010dak dobila najvi\u0161e glasova. No, tijekom koalicijskih pregovora Gra\u0111anska lista okrenula je le\u0111a partnerima iz centra i omogu\u0107ila formiranje Jan\u0161ine vlade.<\/p>\n\n\n\n
Gra\u0111anska lista se nakon godinu dana povukla iz desne vlade zbog afere o podrijetlu imovine, koja je opteretila Jan\u0161u i Jankovi\u0107a, te omogu\u0107ila stvaranje koalicije na \u010delu s Pozitivnom Slovenijom. Za to vrijeme odvijali su se masovni prosvjedi velikih razmjera, t.j. sveslovenska narodna pobuna, koji su izra\u017eavali bijes prema cjelokupnom politi\u010dkom kartelu. Novu vlast predvodila je dotad nepoznata Alenka Bratu\u0161ek. No, njezina politi\u010dka biografija je prili\u010dno rje\u010dita: na lokalnim izborima kandidirala se za LDS, na parlamentarnim (neuspje\u0161no) za Zares, a onda je sletjela u Pozitivnu Sloveniju. Ona i Jankovi\u0107 su se sukobili oko vodstva stranke, ali Jankovi\u0107 je dominirao bizarnom epizodom autobusne demokracije. Nakon poraza osnovala je novu stranku: Savez Alenke Bratu\u0161ek.<\/p>\n\n\n\n
Na idu\u0107im izborima jedino je Alenka Bratu\u0161ek jedva pro\u0161la saborski prag, dok su ispod njega ostale Gra\u0111anska lista i Pozitivna Slovenija i tako okon\u010dale svoje postojanje kao stranke jednog mandata. Izbori su donijeli nova lica. Novi spasitelj liberalnog centra postao je ugledni odvjetnik Miro Cerar. Stranka koja je nosila njegovo ime (SMC) osvojila je 36 mandata (od 90), \u0161to ni Janezu Drnov\u0161eku nije polazilo za rukom. SMC je bio destilat etike i morala, pravne dr\u017eave u jednom \u010dovjeku, ali s tek nekoliko dosadnih programskih to\u010daka, ako ih uop\u0107e mo\u017eemo tako nazvati. SMC, kasnije preimenovan u Stranku modernog centra, formirao je vladu s jo\u0161 jednom centristi\u010dkom (ali prije svega interesnom) strankom, Desusom i socijaldemokratima. \u010cinilo se da se Drnov\u0161ek kona\u010dno uspio reinkarnirati.<\/p>\n\n\n\n
SMC je za vrijeme vo\u0111enja vlade klizao udesno; njegovo pona\u0161anje najbolje je sa\u017eeto u sintagmi ekstremni centar. Poslu\u0161no, ali pristojno, vodio je politiku po nalogu Gospodarske komore, Europske komisije i NATO-a. No, najupe\u010datljiviji \u0107e ostati migrantska politika i \u017eica – nazvana “tehni\u010dka barijera” – na granici s Hrvatskom. Pragmati\u010dno shva\u0107anje ljudskih prava i prepoznatljiva nesposobnost polako su topili podr\u0161ku stranci, no ozbiljno ju je poljuljalo koketiranje s potencijalnom koalicijskom suradnjom sa SDS-om.<\/p>\n\n\n\n
Marjan \u0160arec najavio je nova vremena za liberalnu politiku. Kao biv\u0161i komi\u010dar unio je u nju duh populizma. Lista Marjana \u0160arca na izborima 2018. osvojila je samo 13 mandata, no uspjela je slo\u017eiti koaliciju putem odbijanja suradnje s Janezom Jan\u0161om. Poslije godinu i pol vladavine, nakon \u0161to je Ljevica povukla podr\u0161ku zbog neispunjavanja dogovora, \u0160arec je prijevremenim izborima \u017eelio oja\u010dati svoju poziciju i blok centra. I spasio se.<\/p>\n\n\n\n
Do\u0161lo je do pandemije Covid-19 i prelaska SMC-a u zagrljaj SDS-a. Desus pak podr\u017eava i tre\u0107u Jan\u0161inu vlast iz oporbe. Potez SMC-a, koji je politi\u010dki uspio kao nositelj antijan\u0161izma, razbjesnio je svoje bira\u010de i stranka se preko no\u0107i uru\u0161ila. Miro Cerar je napustio stranku, a vodstvo je preuzeo ministar ekonomije, ekstremni pro-biznis liberal s visokom razinom konzervativnih stavova.<\/p>\n\n\n\n
Prije nekoliko tjedana SMC se spojio s opskurnom Ekonomskom aktivnom strankom i preimenovao se u Konkretno. Poku\u0161ava se rebrendirati u tehnokratsko-populisti\u010dku stranku koja rje\u0161ava stvari. Za deset godina \u017eele tri milijuna Slovenaca, ukloniti ograni\u010denja brzine na autocestama, zabraniti testiranje na \u017eivotinjama i iskoristiti potencijal kriptovaluta. Obe\u0107avaju da \u0107e postati “\u010duvar slovenskog liberalizma”.<\/p>\n\n\n\n
Veli\u010danstveni slom SMC-a, koji je trebao preuzeti \u0161tafetnu palicu od LDS-a, nije bio neo\u010dekivan. Niti jedan od projekata koji su naslijedili LDS nije uspio ponovno povezati svoju nekada\u0161nju dru\u0161tvenu bazu. Djelomi\u010dno zbog promijenjene klasne strukture, dijelom zbog frakcijskih borbi izme\u0111u liberala.<\/p>\n\n\n\n
U tre\u0107em mandatu Jan\u0161a nije rezerviran. Izme\u0111u ostalog, napao je temelje liberalnog establi\u0161menta: medije i (nevladinu) kulturu. Na inicijativu poznatog slovenskog ekonomista – kratko vrijeme ministra u prvoj Jan\u0161inoj vladi – oporbene stranke udru\u017eile su snage za zajedni\u010dko izglasavanje nepovjerenja Vladi: u Koaliciju Ustavnog luka (KUL). Inicijator je ime posudio iz talijanske poslijeratne politike, od stranaka koje su podr\u017eavale novi ustav i \u017eeljele za\u0161tititi Italiju od ponovnog o\u017eivljavanja fa\u0161izma.<\/p>\n\n\n\n
LM\u0160, SAB, socijaldemokrati i Ljevica zadr\u017eali su brend i povezanost KUL-a unato\u010d neuspjelom prijedlogu za izglasavanje nepovjerenja jer su htjeli dokazati da mogu sura\u0111ivati. Nakon ostavke Marjana \u0160arca, prevladavalo je tuma\u010denje da stranke lijevo od centra ne mogu formirati zajedni\u010dku vladu. Optu\u017eba je uglavnom bila usmjerena na Ljevicu koja se kao izvankoalicijski partner – po uzoru na portugalsku vladu – nije slo\u017eila s mnogim odlukama. U tome ima i istine, jer su me\u0111u svim partnerima lijevog centra vladali napeti odnosi, a vikanje je bilo uobi\u010dajen na\u010din komuniciranja na sjednicama vlade.<\/p>\n\n\n\n
Pro\u0161log rujna stranke KUL-a postigle su dogovor o sudjelovanju u sljede\u0107oj vladi. Obe\u0107avaju “normalizaciju”, ja\u010danje vladavine prava i neovisnih institucija, isti\u010du neke su\u0161tinske prioritete (zdravlje, stanovanje i skrb za starije, okoli\u0161, razvoj), predanost europskim vrijednostima i, naravno, obe\u0107avaju da ne\u0107e sura\u0111ivati \u200b\u200bs Janezom Jan\u0161om.<\/p>\n\n\n\n
Desnica od potpisivanja sporazuma napada Ljevicu, prepoznaju\u0107i je kao najslabiju kariku KUL-a. Ljevica je u\u0161la u parlament, tada s pridjevom Udru\u017eena, sa sloganom da je Alenka Bratu\u0161ek – tada\u0161nja premijerka – Jan\u0161a s ljudskim licem. No, kako isti\u010du u vodstvu stranke, sazrelo se u osam godina parlamentarizma. \u010cini se da Ljevica danas \u017eeli spasiti liberalizam od liberala. Unato\u010d tome \u0161to manji dio stranke nije zadovoljan oblikom sudjelovanja u KUL-u i \u0161to je stranka dobila prve otvorene kritike intelektualaca s ljevice prilikom sklapanja sporazuma, vodstvo Ljevice odgovara da su to samo nevolje u raju.<\/p>\n\n\n\n
Stvaranje KUL-a pridonijelo je izravnavanju politi\u010dkog koordinatnog sustava u Sloveniji. Sve vi\u0161e izgleda kao crta na kojoj je klju\u010dna referentna to\u010dka Jan\u0161a, dok se ostale stranke mjere udaljeno\u0161\u0107u od te to\u010dke. Njihova razlika je kvalitativna, a ne kvantitativna. Situacija podsje\u0107a na politi\u010dki prostor sredine 19. stolje\u0107a: dva tabora razdvojena uglavnom kulturnom borbom. Klasi\u010dni antikomunizam i antiklerikalizam, kojima se pridru\u017euju i modernije, posebice “internetske” teme: “teorija roda”, “neliberalna demokracija” i sli\u010dno. Mo\u017eemo re\u0107i da je do\u0161lo do pomaka u strana\u010dkom kartelu: SDS se od njega udaljio na \u201cpopulisti\u010dku desnicu\u201d, a Ljevica mu je pri\u0161la s lijeva.<\/p>\n\n\n\n
KUL nije jedini projekt poku\u0161aja integracije liberalnih stranaka. Obe\u0107ava se i koalicija iz nu\u017ede: tri stranke koje su prenisko rangirane i nemaju priliku prije\u0107i saborski prag: LIDE, Z.Dej i Desus. Prva dva su rezultat otpadni\u0161tva od SMC-a, a Desus je konstanta u slovenskoj politici. No ovaj put je umirovljeni\u010dka stranka desnog centra o\u010dito isuvi\u0161e propala. Iako nije \u010dlanica vladine koalicije, uglavnom podr\u017eava Jan\u0161inu vladu. Unutarnja previranja, potraga za vodstvom i \u017eestoki spor izme\u0111u saborske grupe i stranke doveli su Desus na rub opstanka. Borba za glasove umirovljenika, skupine koja najmarljivije izlazi na izbore, nesumnjivo \u0107e biti \u017eestoka.<\/p>\n\n\n\n
Od prvog dana aktualne Jan\u0161ine vlasti liberalni establi\u0161ment tra\u017ei novo lice koje bi s instant-strankom moglo pobijediti na izborima. Neko vrijeme favorit je bio \u010dak i predsjednik UEFA-e Aleksander \u010ceferin, koji je vi\u0161e puta u medijima kritizirao politi\u010dka kretanja u Sloveniji. Zatim je KUL preuzeo ulogu obrane od Jan\u0161e, no najesen se pojavio novi kandidat: Robert Golob.<\/p>\n\n\n\n
To se dogodilo slu\u010dajno. Desnica se odlu\u010dila za kadrovske promjene na \u010delu dr\u017eavnog energetskog sektora. Me\u0111u smijenjenima bio je i Robert Golob, predsjednik Uprave elektrodistribucije GEN-I, koji se povremeno pojavljivao u javnosti kao predstavnik projekta prelaska na obnovljive izvore energije koji provodi GEN-I. Nakon smjene Golob je odr\u017eao dramati\u010dnu novinsku konferenciju na kojoj je dva sata obja\u0161njavao svoj uspjeh. Izme\u0111u ostalog i svoju pla\u0107u koja je lani iznosila 18 tisu\u0107a eura neto mjese\u010dno. Golob se za nekoliko dana pojavio na naslovnicama lijevo-liberalnih novina. Novo lice koje \u0107e nas spasiti od Janeza Jan\u0161e. Istra\u017eivanje javnog mnijenja – s nevjerojatno tendencioznim odgovorima – pripremljeno za javnu RTV pokazalo je da \u010dak 90% ispitanika podr\u017eava nova lica u politici.<\/p>\n\n\n\n
Golob nikad nije bio politi\u010dki vo\u0111a, ali je ve\u0107 25 godina prisutan u raznim liberalnim strankama. Jo\u0161 u vrijeme Janeza Drnov\u0161eka bio je dr\u017eavni tajnik iz kvote LDS-a, kasnije potpredsjednik Pozitivne Slovenije i SAB-a. Ipak, liberalni establi\u0161ment je od toga stvorio pri\u010du o novom licu. Njegova budu\u0107a stranka uklju\u010dena je u ankete kao mogu\u0107i izbor na sljede\u0107im izborima, a on kao potencijalni premijer. Nimalo iznena\u0111uju\u0107e, zauzeo je prvo mjesto. Svakodnevno dobiva standardni dio medijskog prostora, a neki poznati novinari nastupaju na njegovim javnim tribinama.<\/p>\n\n\n\n
Golobovu Liniju nije te\u0161ko pogoditi. Malo lijevo, malo desno, dolje partitokracija, a posebno Jan\u0161a. Osim antijan\u0161izma, kojim \u0107e zadirati u bazen KUL-a, igra i na kartu apoliti\u010dnosti ili \u010dak antipolitike, kako bi mobilizirao bira\u010de koji sve slabije sudjeluju na izborima i svrstavaju se u centar, \u0161to zna\u010di to\u010dno – nigdje. Golob prije svega \u017eeli privu\u0107i takti\u010dke bira\u010de, jer zna\u010dajan dio bira\u010da glasa protiv Jan\u0161e, a svoj izbor prilago\u0111avaju anketama posljednjih dana pred izbore.<\/p>\n\n\n\n
Unato\u010d tome \u0161to Golob govori puno i samouvjereno, ne govori gotovo ni\u0161ta. Spominje nekovrsno samo\u017ertvovanje za slobodu, nudi tehno-menad\u017eersku u\u010dinkovitost kojom posti\u017ee svoj poduzetni\u010dki uspjeh (uklju\u010duju\u0107i i svoju neskromnu pla\u0107u). Golob je novi mesija liberala, rje\u0161enje za bira\u010de koji od raspada LDS-a lutaju od jednog do drugog antijan\u0161ijanskog heroja, u beskrajnoj potrazi za novim Janezom Drnov\u0161ekom.<\/p>\n\n\n\n
Kriza – koja tako\u0111er sadr\u017ei elemente farse – neko\u0107 impozantnog liberalnog bloka u Sloveniji nije lokalna posebnost. Mnogi elementi dio su \u0161ire krize predstavni\u010dke demokracije, povezane s razvojem i proturje\u010djima modernog kapitalizma, od imovinske nejednakosti do ekolo\u0161ke krize, autoritarizma i imperijalisti\u010dkih napetosti. Koliko liberalna politika mo\u017ee biti uspje\u0161na u takvom kontekstu, koji je \u2013 barem u svom idealnom obliku \u2013 nositelj modernizacijskih interesa kapitala?<\/p>\n\n\n\n
Ve\u0107ina etabliranih stranaka u zapadnom svijetu posljednjih se desetlje\u0107a preselila u politi\u010dki centar. Ekstremni centar promi\u010de interese kapitala, provodi sli\u010dne mjere u podru\u010dju fiskalne politike (porezne olak\u0161ice, fiskalna odr\u017eivost), policijske kontrole (militarizacija), fleksibilnosti tr\u017ei\u0161ta rada (prekarizacija), vitkih dr\u017eava (privatizacija) i sli\u010dno. U globaliziranom svijetu poja\u010dane konkurencije, upravljanje nacionalnim kapitalom postalo je zahtjevan i prili\u010dno monoton zadatak. Velik dio toga odnosi se na slije\u0111enje “politike Bruxellesa” (Europska komisija, NATO, OECD), koja je “prirodnija” konzervativnim strankama i te\u017ee prihvatljiva bira\u010dima srednje klase. Pogotovo ako se ovi bira\u010di zaklinju u socijalni liberalizam, koji je bio za\u0161titni znak LDS-a.<\/p>\n\n\n\n
Istodobno su se promijenile politi\u010dke tehnologije i organizacije: masovne stranke postale su stranke kartela. Kartelizacija politi\u010dkih stranaka na\u010dela je njihovu organiziranu dru\u0161tvenu bazu, budu\u0107i da je strana\u010dko vodstvo \u010desto bli\u017ee svojim politi\u010dkim suparnicima nego \u010dlanstvu svoje stranke ili baze. Lojalnost politi\u010dkim strankama znatno je ni\u017ea nego u pro\u0161losti, \u0161to pokazuju primjeri nasljednika LDS-a. Danas je u Sloveniji gotovo nemogu\u0107e organizirati ve\u0107i broj ljudi u politi\u010dku stranku. Organiziranje stranke je danas neizvjesniji i nestabilniji posao nego \u0161to je bio.<\/p>\n\n\n\n
Neki su uzroci lokalno specifi\u010dni. Sredi\u0161nji projekt politi\u010dkog liberalizma 1990-ih bila je integracija u EU. Taj je cilj okupio razli\u010dite frakcije u LDS-u, dok je stranka imala veliku podr\u0161ku organizacija kapitala, a dijelom i sindikalnih sredi\u0161njica. Kada je taj cilj postignut, LDS (i njegovi nasljednici) na\u0161li su se u sadr\u017eajnoj praznini. Liberalne stranke i dalje se zaklinju u “europske vrijednosti”, ali politika koju provodi EU na svojoj periferiji bli\u017ea je na desnici. Jedan takav primjer je \u0161engenski grani\u010dni re\u017eim u kojem se EU ne oslanja na ljudska prava i vladavinu prava, ve\u0107 na represiju i rasizam.<\/p>\n\n\n\n
Liberalne stranke u vi\u0161e navrata nisu uspjele obraniti “normalnost”, koja je temelj antijan\u0161izma, jer normalnost ne zna\u010di ni\u0161ta drugo nego provo\u0111enje politike i odr\u017eavanje situacije koja (krajnju) desnicu vra\u0107a na vlast. \u010cak i ako \u017eele druga\u010diji tip kapitalizma, dobivaju gotovo to\u010dno ono \u0161to desnica obe\u0107ava. Posljednje, ali ne i najmanje va\u017eno, a strana\u010dka povijest u posljednjem desetlje\u0107u u Sloveniji to pokazuje: unato\u010d \u010destim promjenama vlasti i obe\u0107anim velikim promjenama, zapravo se ni\u0161ta nije promijenilo. Dr\u017eavne mjere se razlikuju po nijansama, a ne po bojama i smjer ostaje isti. Kako bi liberalne stranke trebale zadobiti trajno povjerenje naroda ako su ga opetovano varale trikom antijan\u0161izma?<\/p>\n\n\n\n
Nesumnjivo, nove liberalne aktere mami i atraktivnost centristi\u010dkog politi\u010dkog tr\u017ei\u0161ta, koja je ostala i nakon LDS-a. Za njih su njegovi biv\u0161i bira\u010di dobra poslovna prilika koju \u017eele iskoristiti, a pritom se oslanjaju na raznoliki medijski i kulturni establi\u0161ment koji im mo\u017ee pru\u017eiti veliku izlo\u017eenost javnosti. Istodobno, liberalnim strankama ne poma\u017eu ni stara ogor\u010denost bira\u010da iz vremena LDS-a. Va\u017ene uloge i dalje imaju ljudi koji su prije dva-tri desetlje\u0107a bili u prvom ili drugom rangu.<\/p>\n\n\n\n
Izbori za oko \u010detiri mjeseca bit \u0107e doista va\u017eni jer \u0107e pokazati ne samo mo\u017ee li se politi\u010dki liberalizam – barem privremeno – izvu\u0107i iz krize, nego i koliko je duboka kriza parlamentarne demokracije u Sloveniji.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Skori parlamentarni izbori u Sloveniji predstavljaju novu priliku za neko\u0107 impozantni, a danas rascjepkani i ideolo\u0161ki pogubljeni liberalni blok. Kao uvod u izbore Bo\u0161tjan Remic nam donosi dijelom i farsi\u010dnu povijest slovenskog liberalizma u posljednjih tridesetak godina. Ta se povijest ugrubo mo\u017ee podijeliti na “zlatno doba” Janeza Drnov\u0161eka i dekadentno doba potrage za novim Drnov\u0161ekom. […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":40859,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[12,591],"theme":[456],"country":[30],"articleformat":[450],"coauthors":[164],"class_list":["post-40854","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-izbori","tag-slovenija","theme-politika","country-slovenija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40854","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=40854"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40854\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":40858,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40854\/revisions\/40858"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/40859"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=40854"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=40854"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=40854"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=40854"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=40854"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=40854"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=40854"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}