{"id":4083,"date":"2015-01-12T10:00:09","date_gmt":"2015-01-12T09:00:09","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=4083"},"modified":"2015-01-12T10:25:46","modified_gmt":"2015-01-12T09:25:46","slug":"klasni-paradoksi-pjesacke-demokracije-4","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=4083","title":{"rendered":"Klasni paradoksi pje\u0161a\u010dke demokracije"},"content":{"rendered":"

Iako nas je ju\u010dera\u0161nja dramaturgija drugog kruga predsjedni\u010dkih izbora nakratko vratila u popularnu analiti\u010dku sliku “duboko podijeljene Hrvatske”, razni iskoraci zadnjih mjeseci sugeriraju pone\u0161to druk\u010diju politi\u010dku dinamiku. Pojavila se \u010ditava plejada novih inicijativa odozdo, pogotovo onih ”postideolo\u0161kih” i izborno uspje\u0161nih na lokalnom nivou. Iako obe\u0107avaju uklju\u010divanje \u0161ire zajednice u politi\u010dke procese, ostaju bitno klasno odre\u0111ene.<\/strong><\/p>\n

Izgleda da logika politi\u010dkog \u017eivota u Hrvatskoj stje\u010de novi tip legitimacije ili, drugim rije\u010dima, ispada da se pojavljuju novi politi\u010dki akteri koji nastoje promijeniti odnos snaga u politi\u010dkom polju. Jezikom povr\u0161nih medijskih analiza koje su prepoznale fenomen \u010dini se da u politi\u010dku arenu ulaze nove generacije koje su se odlu\u010dile baviti politikom da se politika ne bi (ne)bavila njima, generacije obrazovane i \u0161tedljive, aktivisti\u010dki motivirane i moralne, nesklone kompromisu i druk\u010dijih politi\u010dkih prioriteta, vezane uglavnom uz ni\u017ei i lokalniji upravni okvir djelovanja, s tendencijom krupnijeg povezivanja u teku\u0107oj godini parlamentarnih izbora. Generacije koje sre\u0111uju stanje i poku\u0161avaju ga popraviti, inicijative posve rastere\u0107ene temeljnih ideolo\u0161kih sukoba, kulturnih ratova i komplementarnih oko\u0161talih motiva koji \u010dine uobi\u010dajeni repertoar korifeja partitokratskog poretka usidren u historijsku memoriju restauracije kapitalizma i njezin nazaobilazan demokratski folklor.<\/p>\n

Demokracija, dakle, sitno i odgovorno pje\u0161ice kora\u010da odozdo, a zajednica prakticira nove modele vlastite politi\u010dke reprezentacije. Umjesto restauracijom uspostavljene binarne metanaracije, priliku tra\u017ee i pomalo dobivaju, uvjetno govore\u0107i, sve brojnije male lokalne pripovijesti i novi akteri. Metkovi\u0107, Vrgorac, Omi\u0161, Zadvarje; mladi lije\u010dnici, stomatolozi, sveu\u010dili\u0161ni profesori zubne protetike, in\u017eenjeri i politolozi koji se odri\u010du statusnih privilegija, prodaju upravlja\u010dke automobile da bi financirali gradnju lokalnog vrti\u0107a, re\u017eu pla\u0107e lokalnoj upravi i uspijevaju smanjiti ogromne dugove \u0161to su ih naslijedili iz prethodnih partitokratskih ciklusa.<\/p>\n

Ta nova generacija politi\u010dara, uglavnom srednjoklasnog habitusa, mijenja, (otprilike burdijeovski) svoju klasnu putanju horizontalno, prelaze\u0107i iz profesionalnog (\u0161to privatnog, a \u0161to javnog) polja u politi\u010dko, s jasnom namjerom da ga popravi, pokrene i promijeni uvrije\u017eeni odnos snaga u njemu, a sve \u0161to ju je medijski prepoznalo uporno ponavlja njezinu dob i kvalifikacije, usmjerenost na javno dobro i zajednicu, \u0161tedljivost pa skoro i onu Nietzscheovu da je filozof koji propovijeda primjerom dostojan po\u0161tovanja.<\/p>\n

Novi akteri<\/strong><\/p>\n

Standardna medijska slika posljednjih tjedana uvelike je dinamizirana Ivanom Viliborom Sin\u010di\u0107em i njegovim \u017divim zidom, koji je nakon prvog kruga predsjedni\u010dkih izbora privukao oko pet tisu\u0107a novih \u010dlanova, odnosno u hrvatskoj varijanti aktivisti\u010dki-minimalnog robinhudovskog zalaganja da imovinski obespravljeni ostanu barem na stambenoj nuli u kreditno ra\u010dunski-blokadno delo\u017eacijskim procesima. Sve \u0161to su izvan tog kompleksa ponudili bolje je ne spominjati, jer \u017divi zid zapravo ne spada u niz malih lokalnih pripovijesti, kao \u0161to je od njih kilometrima udaljena ideolo\u0161ki artikuliranija i sve aktivnija Radni\u010dka fronta.<\/p>\n

Ta rubna novost politi\u010dkih aktera kao kriza uvrije\u017eene politi\u010dke reprezentacije samo je na jednoj razini ujedno i reprezentacija dugogodi\u0161nje krize, odnosno predstavlja tek jedan moment u slo\u017eenijoj simptomatici paralize politi\u010dkog \u017eivota koji je, kao je \u0161to ve\u0107 konstatirano<\/a>\u00a0zahvatio lokalnu varijantu kapitalisti\u010dke (polu)periferije.<\/p>\n

I tu se, zapravo, otvara klju\u010dno pitanje: mo\u017ee li se politi\u010dko polje transformirati, a da pritom ekonomsko ostane nedirnuto; odnosno mogu li se dinamizirati demokratski politi\u010dki procesi bez da se sli\u010dno ne dogodi i s ekonomskim? Mo\u017ee li se odnos prema politici mijenjati, a da se ekonomska sfera i odnos snaga u njoj ne propituje nego se naturalizira kao normalno, zdravorazumsko stanje stvari? Za\u0161to je demokratizacija politi\u010dkog \u017eivota odozdo iznimno va\u017ena i dobrodo\u0161la, a da sli\u010dna pitanja u ekonomskom polju ne ulaze u registar? Kakve veze s tim uop\u0107e ima tako reprezentirana zajednica? I za\u0161to se taj \u010ditav kompleks, u ponu\u0111enom odgovoru, neizbje\u017eno povezuje uz klasno pitanje?<\/p>\n

Naravno, logi\u010dno je da lokalna razina vlasti uklju\u010duje druk\u010diji paket upravlja\u010dkih prioriteta, uglavnom ilustriran uobi\u010dajenim osnovama lokalnih izbora jer se tu kao radi o lokalnom asfaltu, cestama, plo\u010dnicima, grijanju, kanalizaciji i odvozu sme\u0107a, urbanisti\u010dkim planovima, parkovima i dje\u010djim igrali\u0161tima, sufinanciranju obroka u odgojno-obrazovnim institucijama, ponekad o knji\u017enicama, lokalnim kulturnim smotrama i potporama ljetnoj industriji festivala. Me\u0111utim, ni to se ne mo\u017ee odraditi bez prioriteta, a prioriteti znaju ponekad re\u0107i i koju vi\u0161e od onoga kako izgledaju na prvi pogled.<\/p>\n

Politi\u010dki izleti krupnih kapitalista<\/strong><\/p>\n

U nedostatku suvislije klasne analize hrvatskog politi\u010dkog \u017eivota vrijedi spomenuti nekoliko krizno prepoznatljivih ishoda klasnog anga\u017emana u politici jer se tako uspostavlja barem pri\u017eeljkivani eksplanatorni okvir trenutne dinamike polja i minimalni kontekstualni orijentir njegovih novih aktera. Krupnopoduzetni\u010dki politi\u010dki poku\u0161aji poput Plinija Cuccurina i njegove Ladonje (2008 – 2013.), notornog \u017deljka Keruma i njegove Hrvatske gra\u0111anske stranke (2009 – ?) ili pak Nacionalnog foruma (2013 – ?) Nikice Gabri\u0107a, rje\u010diti su primjeri kako se \u2013 unato\u010d razlikama u politi\u010dkoj sofisticiranosti, dosegu i pripadnom arsenalu ideja \u2013 pokre\u0107u, ali i kako zavr\u0161avaju politi\u010dke inicijative tranzicijskih kapitalista. Prvi ozbiljniji izborni neuspjeh, redovito zna\u010di i definitivni krah politi\u010dke putanje, ga\u0161enje mesijanske aure, hlapljenje ambicija i povratak u poduzetni\u010dko sedlo. Krupni kapitalisti, ukratko, nisu uspjeli osim u jednom i lokalno ograni\u010denom politi\u010dkom ciklusu, neki \u010dak ni to. Ispada da ih borba na tr\u017ei\u0161tu nije ba\u0161 adekvatno pripremila za borbu u politi\u010dkoj areni, iako su ba\u0161 taj kvalifikativ nerijetko koristili kao klju\u010dan dokaz vlastite kompetencije.<\/p>\n

Doista je, za razliku od Ladonje koja je svoju smrt slu\u017ebeno proglasila 12. lipnja 2013. na sjednici strana\u010dke skup\u0161tine, te\u017ee utvrditi postoje\u0107e stanje Kerumova poduzetni\u010dko-politi\u010dkog projekta. Sude\u0107i po informacijama dostupnim na web-stranicama<\/a> stranke, prva i najsvje\u017eija vijest zabilje\u017eena je jo\u0161 27. travnja 2013. kad su, kako naslov i fotografije upu\u0107uju, “Predstavljeni kandidati HGS-a \u017deljka Keruma za gradona\u010delnika i dogradona\u010delnike Solina”, dok iz 2014. datira tek “Izvje\u0161\u0107e o primljenim donacijama za potporu politi\u010dkog djelovanja za razdoblje od 01.01. \u2013 30.06. 2014.” i prikladno popunjen Obrazac IZ-D. To “izvje\u0161\u0107e” zbog kratko\u0107e vrijedi prenijeti u cijelosti: “Hrvatska gra\u0111anska stranka u navedenom razdoblju nije primila nikakav oblik donacije od strane fizi\u010dkih, odnosno pravnih osoba za potporu politi\u010dkog djelovanja. Split, 04.07.2014.g.”<\/p>\n

Tre\u0107i pak slu\u010daj, onaj Nikice Gabri\u0107a i njegova Nacionalnog foruma jest, za razliku od Ladonje i Kerumova politi\u010dkog \u010deda, u stanju svojevrsne hibernacije, \u0161to je vjerojatno samo nje\u017eniji opis dekadencije nakon kraha na izborima za EU parlament u svibnju 2014. Iz tog razdoblja datiraju i posljednji znaci politi\u010dkog \u017eivota, uz noviju noticu da je delegacija stranke sudjelovala na kongresu Europske demokratske stranke u Bruxellesu sredinom prosinca 2014., kao i recentnu bo\u017ei\u0107no-novogodi\u0161nju \u010destitku<\/a>. I doista bi se iz pozicije hinjene naivnosti moglo postaviti pitanje kako su prekaljeni tr\u017ei\u0161ni natjecatelji tako brzo izgubili politi\u010dki eros i je li posrijedi ono \u0161to se obi\u010dno definira kao “izlet u politiku” koji je, eto, neuspio pa se rep odmah podvukao. Stvari su, naravno, interesno znatno kompleksnije, ali, na\u017ealost, ne nailaze ni na kakav analiti\u010dko-klasni odjek.<\/p>\n

Srednjoklasni profesionalci<\/strong><\/p>\n

Lagodna sintagma krupnokapitalisti\u010dke “politike kao izleta” diskurzivno se mijenja srednjoklasnom novogeneracijskom anga\u017emanu u “politiku kao nu\u017enost”, na primjer u motivacijskom predavanju<\/a> metkovskog gradona\u010delnika Bo\u017ee Petrova, figure ina\u010de trezvene suvislosti i odmjerenosti u politi\u010dkom radu i nastupu, \u0161to ga je odr\u017eao mostarskim studentima sredinom prosinca 2014. Uz korisnu desakralizaciju politike (npr. ve\u0107 sad znate vi\u0161e nego \u0161to je potrebno za ulazak u politiku<\/i>), osnovne legitimacijske to\u010dke vlastitog ulaska u polje objasnio je pomo\u0107u proverbijalno-literarnog kompleksa (npr. sa \u0161titom ili na \u0161titu<\/i>, ne poginuti bez ispaljenog metka<\/i> i bolje biti don Kihot nego \u010dekati Godota jer taj nikad ne dolazi<\/i> itd.). Sli\u010dan je diskurs jo\u0161 pro\u0161le godine koristila i vrgora\u010dka Nezavisna lista mladih, s finalnim sloganom<\/a> Di je volje, tu je i na\u010dina<\/i>. 1<\/a><\/sup><\/p>\n

Ti novi oblici druk\u010dijeg predstavljanja zajednice \u017eive posljednjih mjeseci svoj procvat, \u0161iru medijsku vidljivost i relativno odobravanje. Me\u0111utim, njihov je klju\u010dni problem, kao i u slu\u010daju ORAH-a<\/a>, posljedica dominantnog srednjoklasnog habitusa uz pone\u0161to druk\u010diju (mladena\u010dku) stilistiku.\u00a0Pritom vrijedi izdvojiti nekoliko nadovezuju\u0107ih naglasaka.<\/p>\n

Motivacijski moment<\/i> koji se pojavljuje u vidu operacionalizacije “politike kao nu\u017enosti” i doista ima svrhu u mobilizaciji i \u0161iroj inkluzivnosti gra\u0111ana. Jest da pomalo podsje\u0107a na onu punkersku “ako su mogli Ramonesi, mo\u017eete i vi odnosno mo\u017ee svatko”, jer najva\u017enije svakako jest: pokrenuti se. U tom smislu sve nove inicijative preuzimaju ulogu lokalnog animatora politi\u010dkog \u017eivota, uz i\u0161\u010dekivanje ho\u0107e li se u godini pred izbore sinergijski dogoditi i ne\u0161to krupnije.<\/p>\n

Moment stru\u010dne kvalificiranosti\/obrazovanja<\/i> koji izlazi na vidjelo kontinuiranim spominjanjem koli\u010dine visokokvalificiranih kandidata na listama. Poput burdijeovske alodoksije, privid titule pojavljuje se kao distinkcija, neovisno o dru\u0161tvenoj inflaciji akademskih titula, uz medijsko veli\u010danje gotovo nu\u017ene \u017ertve osobne profesionalne karijere zbog op\u0107eg dobra, i to osobito u slu\u010dajevima kad zbog politi\u010dkog anga\u017emana “trpi” karijera u privatnom sektoru.<\/p>\n

Moment politike kao higijene<\/i>, naravno u usporedbi s njezinim dosada\u0161njim lokalnim varijantama, odnosno promjena paradigme politi\u010dkog pona\u0161anja, \u0161to s jedne strane uvodi skoro pa “protestantsku etiku” u polje politike (a ona, podsjetimo se, historijski s kapitalizmom uspostavlja zanimljivu vezu), koja se s jedne strane izvrsno nadovezuje na “mjere \u0161tednje” i javni lov na “uhljebe” na svim razinama uprave\/administracije, uz, svakako, op\u0107e odobravanje.<\/p>\n

Dobni moment<\/i> u kojemu se mladost (dodu\u0161e izvan partitokratske stege i u razlici spram strana\u010dkih podmladaka) pojavljuje kao energija, neiskvarenost i nekorumpiranost, dakle u svim postoje\u0107im varijantama dugotrajnog stereotipa, ali ovaj put tijesno povezana s kategorijom obrazovanosti i njezinim srednjoklasnim ulogom, odlukom da se ostane “tu” umjesto da se krene “trbuhom za kruhom”.<\/p>\n

I, naposljetku, ekonomski moment<\/i> koji, me\u0111utim, dobacuje do ekolo\u0161ke ili EU-fondovske naracije bez zasad osvjedo\u010dene namjere da se sva demokratska na\u010dela koja se zagovaraju u politi\u010dkom polju poku\u0161aju na odre\u0111eni na\u010din uspostavljati i u ekonomskom. 2<\/a><\/sup><\/p>\n

Upravo je taj ekonomski moment, unato\u010d demokrati\u010dnosti i inkluzivnosti, jasan izraz “\u0161utnje lijevog” u malim lokalnim politi\u010dkim projektima, kao \u0161to je jednozna\u010dan lakmus svake politike koja se prvolopta\u0161ki i pogre\u0161no obi\u010dno kiti epitetom lijevog. I zato se, na primjer, grije\u0161i kad se Radni\u010dku frontu smje\u0161ta uz bok novih politi\u010dkih tendencija. \u010cak se iz minimalno deskriptivnih analiza i bez sustavnijeg eksplanatornog okvira jasno pokazuje naj\u010de\u0161\u0107i ishod klasnog habitusa u politi\u010dkom polju, na\u010din reprezentacije zajednice i doseg politi\u010dkog imaginarija bilo kojeg politi\u010dkog aktera. Me\u0111utim, veze \u0107e se morati uspostavljati, “lijevo” \u0107e mo\u017eda po\u010deti govoriti i tamo gdje trenutno \u0161uti ili ne nalazi rije\u010di. Jer, ili jesi, ili nisi. Nema tre\u0107eg puta.<\/p>\n

  1. Vrijedi primijetiti dizajnerski odmak od pletera na novom i, na\u017ealost, nedovr\u0161enom sajtu<\/a> vrgora\u010dke Nezavisne liste mladih.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. Vjerojatno najbolji primjer spomenutih momenata nudi spomenuto predavanje metkovskog gradona\u010delnika mostarskim studentima. Na\u017ealost, tonski zapis prestaje u trenutku kad se Petrov sprema odgovoriti na pitanje iz publike za\u0161to je, da parafraziram, unato\u010d problemu nezaposlenosti u Metkovi\u0107u, bio protiv izgradnje termoelektrane Plo\u010de na ugljen, investicije vrijedne 1,2 milijarde eura, koja bi, naravno, rezultirala otvaranjem novih radnih mjesta. Logi\u010dno bi bilo da je odgovor dospio iz ekolo\u0161kog kuta, sve preko toga predstavljalo bi vrijedno iznena\u0111enje sa stajali\u0161ta politike ljevice.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Izgleda da logika politi\u010dkog \u017eivota u Hrvatskoj stje\u010de novi tip legitimacije ili, drugim rije\u010dima, ispada da se pojavljuju novi politi\u010dki akteri koji nastoje promijeniti odnos snaga u politi\u010dkom polju. Jezikom povr\u0161nih medijskih analiza koje su prepoznale fenomen \u010dini se da u politi\u010dku arenu ulaze nove<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":4084,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[12,66],"theme":[458,456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[23],"class_list":["post-4083","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-izbori","tag-klasa","theme-drustvo","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4083","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4083"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4083\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4086,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4083\/revisions\/4086"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4084"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4083"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4083"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4083"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=4083"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=4083"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=4083"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=4083"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}