Meho Hamzagi\u0107 temeljem psihijatrijskog vje\u0161ta\u010denja u Njema\u010dkoj, u kojoj trenutno \u017eivi, dobio je potvrdu da kao biv\u0161i zatvorenik koncentracijskog logora pati od PTSP-a te da je potpuno radno nesposoban i treba primiti punu invalidsku mirovinu. Hrvatska, dr\u017eava u kojoj \u010detvrtina umirovljenika prima invalidsku mirovinu, njegov zahtjev za invalidskom mirovinom je odbila bez provo\u0111enja vje\u0161ta\u010denja. Luka Ostoji\u0107 se pozabavio slu\u010dajem koji puno govori o visokom i proizvoljnom pragu psihofizi\u010dke boli iza kojeg dr\u017eava prestaje tra\u017eiti od gra\u0111ana da budu radno aktivni, a po\u010dne skrbiti za njih.<\/p>\n\n\n\n
Kad pesimisti\u010dno povjerujemo da smo nemo\u0107ni pred dr\u017eavnim institucijama i sudovima, uvijek mo\u017eemo oti\u0107i po utjehu na stranicu Europskog suda za ljudska prava<\/a>. Ovom me\u0111unarodnom sudu mogu se obratiti europski gra\u0111ani ako smatraju da im je dr\u017eava prekr\u0161ila gra\u0111anska ili politi\u010dka prava, a presude su obvezuju\u0107e za dr\u017eave i utje\u010du kako na pojedina\u010dne slu\u010dajeve, tako i na \u0161iru legislativu. Tako me\u0111u presudama mo\u017eemo prona\u0107i manje ili vi\u0161e poznate slu\u010dajeve u kojima “mali ljudi\u201d nakon dugogodi\u0161njeg natezanja s dr\u017eavom ipak uspijevaju prona\u0107i pravdu. Me\u0111u poznatije slu\u010dajeve vezane uz Hrvatsku svakako spada presuda o odgovornosti dr\u017eave u slu\u010daju smrti djevoj\u010dice Madine Hussiny<\/a>, a slu\u010dajevi variraju od psihi\u010dkog zlostavljanja u\u010denika do istrage ubojstva civila u ratu. No u ovom tekstu bavit \u0107emo se presudom koja \u0107e vjerojatno pro\u0107i ispod radara \u0161ire javnosti. Gospodin Meho Hamzagi\u0107 tu\u017eio je Hrvatsku jer je smatrao da mu je prijava za invalidsku mirovinu odbijena na temelju pristranog i nestru\u010dnog vje\u0161ta\u010denja, a sedmero\u010dlano vije\u0107e Europskog suda je ve\u0107inski presudilo u korist dr\u017eave<\/a>. Ipak, ako obratimo pozornost na detalje slu\u010daja, mo\u017eemo s \u010dudom primijetiti koliko su javne institucije sklone olako shvatiti posljedice psihi\u010dke bolesti, \u010dak do apsurdnih razmjera. Premda na temelju pojedina\u010dnog slu\u010daja ne vrijedi raditi op\u0107e zaklju\u010dke, vrijedi pro\u0107i kroz Hamzagi\u0107ev slu\u010daj da bismo vidjeli \u0161to je sve mogu\u0107e do\u017eivjeti pri benignom zahtjevu da nas dr\u017eava li\u0161i obaveze da radimo.<\/p>\n\n\n\n Meho Hamzagi\u0107 je dr\u017eavljanin BiH ro\u0111en 1951., trenutno s prebivali\u0161tem u Njema\u010dkoj. Hamzagi\u0107 je dobio PTSP tijekom rata u Bosni i Hercegovini kad je proveo tri mjeseca u srpskom koncentracijskom logoru. Njegov birokratski put po\u010dinje pak 2010. kad se u Njema\u010dkoj prijavio za invalidsku mirovinu. Njema\u010dka je na temelju psihijatrijskog vje\u0161ta\u010denja zaklju\u010dila da Hamzagi\u0107 ima PTSP, da je zbog posljedica poreme\u0107aja i drugih zdravstvenih te\u0161ko\u0107a (pankreatitis, dijabetes, gubitak sluha i osteopenija) potpuno radno nesposoban i da treba primiti punu invalidsku mirovinu. Budu\u0107i da je Hamzagi\u0107 dio radnog sta\u017ea proveo u Hrvatskoj, invalidsku mirovinu vezanu uz taj sta\u017e trebao je direktno zatra\u017eiti od Hrvatske. Po\u010detkom 2011. proslijedio je prijavu i medicinsku dokumentaciju Hrvatskoj, a 2012. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) pregledao je dokumente, potvrdio njema\u010dku dijagnozu, ali i zaklju\u010dio da Hamzagi\u0107evi zdravstveni problemi nisu dovoljno ozbiljni da bi se zbog njih kvalificirao ni za punu, ni za djelomi\u010dnu invalidsku mirovinu.<\/p>\n\n\n\n Neslaganje oko procjene radne sposobnosti u slu\u010daju PTSP-a nije \u010dudno. Dr. sc. Doris \u010cur\u017eik, klini\u010dka psihologinja i terapeutkinja koja se recentno bavila ovim poreme\u0107ajem<\/a>, za Bilten je komentirala da “samo prisustvo dijagnoze PTSP-a ne mora nu\u017eno zna\u010diti nesposobnost za rad ukoliko se osoba dobro nosi sa smetnjama (uz farmako- ili psihoterapiju ili kombinaciju oba pristupa) i ukoliko priroda posla nije takva da prisustvo dijagnoze i\/ili farmakoterapije automatski diskvalificira osobu za njegovo obavljanje. Tako\u0111er, puno toga ovisi i o izra\u017eenosti klini\u010dke slike jer se isti poreme\u0107aj mo\u017ee raznoliko manifestirati u intenzitetu i koli\u010dini prisutnih vrsta simptoma. Drugim rije\u010dima, mo\u017eete imati radno sposobne osobe s PTSP-om i djelomi\u010dno sposobne ili potpuno dijagnozom onesposobljene za obavljanje zahtjeva radnoga mjesta.\u201d<\/p>\n\n\n\n Pritom, navodi \u010cur\u017eik, “procjena ne\u010dije radne sposobnosti ovisi o tome kako se ta dijagnoza o\u010dituje kod specifi\u010dnog pojedinca (neovisno o samoj dijagnozi) i ovisi tako\u0111er o vrsti posla koji osoba treba raditi. Procjena radne sposobnosti utoliko je kompleksno podru\u010dje jer se na kraju dana svodi na to kako se taj specifi\u010dni pojedinac nosi sa svojim smetnjama, \u017eivotnim okolnostima te potencijalnim komorbiditetima s obzirom na zahtjeve svojega radnoga mjesta, bez obzira na istra\u017eiva\u010dke podatke o skupinama ljudi s tom istom dijagnozom. Prema tome postupa se veoma individualno i procjena je specifi\u010dna za tog pojedinca i okolnosti njegova \u017eivota, radnoga mjesta te prisutnoga poreme\u0107aja.\u201d<\/p>\n\n\n\n Budu\u0107i da je procjena radne sposobnosti kompleksna i da varira od slu\u010daja do slu\u010daja, ne \u010dudi \u0161to se HZMO prilikom dono\u0161enja odluke o ostvarenju prava na invalidsku mirovinu oslanja na vanjsko, stru\u010dno vje\u0161ta\u010denje. Naime, kako su nam naveli iz HZMO-a, procedura ne ovisi o vrsti bolesti podnositelja zahtjeva: kod svake prijave HZMO “proslje\u0111uje zahtjev i dokumentaciju u postupak vje\u0161ta\u010denja, koji provodi Zavod za vje\u0161ta\u010denje, profesionalnu rehabilitaciju i zapo\u0161ljavanje osoba s invaliditetom (ZOSI)\u201d, a nakon vje\u0161ta\u010denja “nalaz i mi\u0161ljenje dostavljaju se HZMO-u radi dono\u0161enja kona\u010dne odluke o pravu na invalidsku mirovinu\u201d, sukladno drugim formalnim kriterijima. U slu\u010daju Mehe Hamzagi\u0107a, kako saznajemo u presudi<\/a>, poseban postupak vje\u0161ta\u010denja nije se ni vr\u0161io jer je HZMO uzeo u obzir njema\u010dke nalaze. Me\u0111utim, ono \u0161to \u010dudi jest \u0161to je HZMO iz nejasnog razloga donio odluku suprotnu nalazima vje\u0161ta\u010denja.<\/p>\n\n\n\n U presudi se tako\u0111er navodi da HZMO za ocjenu prijava tra\u017ei ljude putem otvorenog natje\u010daja, i to stru\u010dnjake s petogodi\u0161njim iskustvom u jednom od niza medicinskih grana, ali pritom stru\u010dnjak koji razmatra prijave na temelju psihi\u010dkih poreme\u0107aja ne mora biti specijaliziran u psihijatriji. U Hamzagi\u0107evom slu\u010daju, na prvom stupnju prijavu je pregledala HZMO-ova vje\u0161takinja, po struci anesteziologinja, koja je prihvatila dijagnozu njema\u010dkih kolega, ali je odbacila njihov zaklju\u010dak da je Hamzagi\u0107 radno nesposoban. Nakon \u017ealbe HZMO-u, na drugom stupnju prijavu je pregledao iskusniji vje\u0161tak koji je, pak, lije\u010dnik op\u0107e prakse. Potvrdio je odluku kolegice.<\/p>\n\n\n\n Hamzagi\u0107 je potom tu\u017eio HZMO Upravnom sudu u Zagrebu. No sud nije primoran raditi novo vje\u0161ta\u010denje, nego se mo\u017ee osloniti na mi\u0161ljenje nadle\u017enog tijela, u ovom slu\u010daju HZMO-a. Sud je tako odbio Hamzagi\u0107ev zahtjev za novim i nezavisnim psihijatrijskim vje\u0161ta\u010denjem, a na su\u0111enju se u ulozi vje\u0161taka pojavio isti lije\u010dnik oko \u010dije se procjene vodi parnica. Dakako, lije\u010dnik je ponovio svoju procjenu i obrazlo\u017eio je da su Hamzagi\u0107evi zdravstveni problemi blagi, da se mogu lije\u010diti i da ga ne mogu funkcionalno omesti u njegovom poslu \u010dista\u010da \u010demu u prilog ide \u010dinjenica da je Hamzagi\u0107 taj posao radio i dosad bez obzira na dijagnozu. Uz to, lije\u010dnik je dodao da po njegovom mi\u0161ljenju PTSP u ve\u0107ini slu\u010dajeva ne vodi invaliditetu.<\/p>\n\n\n\n Vi\u0161e je stvari problemati\u010dno u iskazu vje\u0161taka. Prvo, ne samo \u0161to je lije\u010dnik bez adekvatne specijalizacije nadle\u017ean donositi sudove o psihi\u010dkim slu\u010dajevima, nego je spreman i iznositi nejasno utemeljene op\u0107e sudove koji se lako mogu pretvoriti u samoispunjuju\u0107e proro\u010danstvo. Drugo, vje\u0161takova procjena implicira da za obavljanje ni\u017ee kvalificiranog, fizi\u010dkog posla nije toliko va\u017eno psihi\u010dko stanje. Naravno, postoje poslovi koji su svojom prirodom stresniji za ljude s dijagnozom PTSP-a, no ne treba omalova\u017eiti ni posao \u010dista\u010da s obzirom da nije jasno kakve psihi\u010dke posljedice obavljanje tog posla ima na konkretnu osobu. Stoga \u010dinjenica da je Hamzagi\u0107 radio taj posao ne podrazumijeva da ga je i trebao raditi.<\/p>\n\n\n\n No taj problem nadilazi pitanje pojedina\u010dnog slu\u010daja i ve\u017ee se uz manjak institucionalnog interesa za zdravlje gra\u0111ana. Naime prema i tada\u0161njem i kasnijem Zakonu o mirovinskom osiguranju, invalidska mirovina dobiva se primarno na temelju djelomi\u010dnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, \u0161to zna\u010di da u procjenu prvenstveno ulazi pitanje koliko je radnik efikasan, ne i je li rad potencijalno opasan po zdravlje radnika. Takvo “ma\u0161insko\u201d poimanje radnika posebno je problemati\u010dno u vezi psihi\u010dkog zdravlja gdje ljudi mogu imati slabije vidljive i te\u017ee odredive, ali ozbiljne posljedice. No zakonski gledano, ispada da nije va\u017eno kakve su posljedice na psihu dok god je radna norma izvr\u0161ena.<\/p>\n\n\n\n \u0160ire brojke tako\u0111er ukazuju da javne institucije nisu sigurne kako to\u010dno postupati sa psihi\u010dki oboljelim gra\u0111anima. Lanjsko “<\/a>Izvje\u0161\u0107e o osobama s invaliditetom u Republici Hrvatskoj\u201d<\/a> Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo navodi da su kod osoba s invaliditetom u RH psihi\u010dke bolesti naj\u010de\u0161\u0107i uzrok o\u0161te\u0107enja funkcionalnih sposobnosti (kod njih 122.099). Ina\u010de, to\u010dna procjena o\u0161te\u0107enja funkcionalnih sposobnosti u Hrvatskoj se provodi tek od 2015. godine, a procjena mo\u017ee poslu\u017eiti i za ocjenu radne sposobnosti. No unato\u010d brojnosti, me\u0111u psihi\u010dki oboljelima njih 100.550 (82,3%) jo\u0161 nema jasno definiranu razinu o\u0161te\u0107enja, dakle procjena nije izvr\u0161ena. Za usporedbu, me\u0111u kroni\u010dnim bolesnicima (82.158) njih tek 44 (0,05%) nema definiranu razinu o\u0161te\u0107enja. Te\u0161ko je spekulirati za\u0161to je tako, ali o\u010dito je da se sustavna procjena o\u0161te\u0107enja funkcionalnih sposobnosti kod psihi\u010dki oboljelih osoba naprosto ne vr\u0161i. Tim je i te\u017ee iznositi op\u0107e zaklju\u010dke o njihovoj radnoj sposobnosti, a delikatnije donositi pojedina\u010dne procjene.<\/p>\n\n\n\n No, bilo kako bilo, Upravni sud u Zagrebu je u o\u017eujku 2013. odbacio Hamzagi\u0107evu tu\u017ebu, a on se odmah \u017ealio Ustavnom sudu na temelju toga \u0161to na ranijoj razini nije provedeno neovisno ni stru\u010dno vje\u0161ta\u010denje. Tako\u0111er je u \u017ealbi razra\u0111en odgovor na vje\u0161takovu tezu da su ljudi s PTSP-om uglavnom radno sposobni, pri \u010demu se isti\u010de napomena da je me\u0111u hrvatskim braniteljima naj\u010de\u0161\u0107i uzrok dobivanja invalidske mirovine upravo PTSP.<\/p>\n\n\n\n Nemogu\u0107e je re\u0107i koliko je HZMO sklon odobriti pravo na invalidsku mirovinu psihi\u010dki oboljelim osobama jer, kako nam navode iz HZMO-a, “Zavod ne vodi evidenciju o broju korisnika koji su ostvarili pravo na invalidsku mirovinu na temelju vrste bolesti\u201d. Me\u0111utim, velik broj branitelja ostvaruje pravo na invalidsku mirovinu preko zasebnih zakonskih i institucionalnih procedura za hrvatske vojne invalide. Uz to, Ministarstvo hrvatskih branitelja ima programe za zapo\u0161ljavanje i pove\u0107anje kvalitete \u017eivota za oboljele od PTSP-a, a raznim programima socijalnog uklju\u010denja bave se i brojne braniteljske udruge. To su vrijedni i potrebni programi, no pitanje je za\u0161to postoje paralelni sustavi s obzirom da svi oboljeli od istog poreme\u0107aja imaju jednake ili sli\u010dne potrebe. Jedino obja\u0161njenje je da dr\u017eava \u017eeli braniteljima dati privilegije koje \u0107e uskratiti drugima, \u0161to ne bi samo po sebi bilo nu\u017eno pogre\u0161no da nije rije\u010d o osnovnim pravima. Invalidska mirovina nije nagrada koju treba zaslu\u017eiti, nego nu\u017ena pomo\u0107 za ljude u lo\u0161em zdravstvenom stanju, i ona treba biti dostupna svima. Te\u0161ko se oteti dojmu da Meho Hamzagi\u0107, koji nije hrvatski branitelj, nije imao istu mogu\u0107nost ostvariti to pravo. Mada je nezahvalno naga\u0111ati, skoro je nemogu\u0107e zamisliti situaciju u kojoj sudski vje\u0161tak odbije odobriti invalidsku mirovinu hrvatskom branitelju uz opasku da PTSP u ve\u0107ini slu\u010dajeva ne vodi invaliditetu.<\/p>\n\n\n\n No ponovo, bilo kako bilo<\/em>, Ustavni sud je u rujnu 2013. odbacio Hamzagi\u0107evu tu\u017ebu. Ve\u0107 u listopadu 2013. ista tu\u017eba je do\u0161la do Europskog suda za ljudska prava.<\/p>\n\n\n\n Od podno\u0161enja tu\u017ebe na Europskom sudu do presude pro\u0161lo je osam godina, dovoljno da Hamzagi\u0107 ode u starosnu mirovinu, a kona\u010dna presuda nije donesena jednoglasno: pet sudaca glasalo je u korist Hrvatske, dvoje u korist Hamzagi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n Ve\u0107ina vije\u0107a je u obrazlo\u017eenju presude naglasila da se sud ne bavi time je li Hamzagi\u0107 kvalificiran za invalidsku mirovinu, nego je li mu Hrvatska omogu\u0107ila po\u0161ten proces. U tom vidu ve\u0107ina je zaklju\u010dila da HZMO-ov stru\u010dnjak u svom radu nije pokazao pristranost, a da za svoj zadatak nije trebao imati specijalizaciju jer nije postavljao dijagnozu, nego je samo na temelju dijagnoze prosudio mo\u017ee li osoba raditi. Neslaganje izme\u0111u njema\u010dke i hrvatske prosudbe sudska ve\u0107ina je objasnila razlikama u kriterijima \u2013 HZMO je o\u010dito postavio vi\u0161i prag za mirovinu nego njema\u010dko tijelo.<\/p>\n\n\n\n Dvije sutkinje iznijele su izdvojeno mi\u0161ljenje koje se drasti\u010dno razlikuje od ve\u0107inske presude. Slo\u017eile su se da stru\u010dnjak nije bio pristran, ali su istaknule da nije bio stru\u010dan <\/em>i da ne postoji jasan ni opravdan razlog za\u0161to ni HZMO ni Upravni sud nisu zatra\u017eili mi\u0161ljenje psihijatra. Zaklju\u010dile su da procjena radne sposobnosti ne proizlazi iz dijagnoze, nego je i to stru\u010dna ocjena koju mo\u017ee i treba donijeti samo psihijatar. Tako\u0111er su dodale da nesrazmjer izme\u0111u njema\u010dke i hrvatske procjene nema jasan razlog s obzirom da se ne radi o djelomi\u010dnom, nego apsolutnom neslaganju \u2013 za Njema\u010dku je Hamzagi\u0107 potpuno radno nesposoban, za Hrvatsku \u010dak ni djelomi\u010dno, \u0161to nije pitanje nijansi ni visine praga. Stoga manjina smatra da je Mehi Hamzagi\u0107u Hrvatska naru\u0161ila pravo na pravedan proces.<\/p>\n\n\n\n Koji je epilog pri\u010de? Gospodin Hamzagi\u0107 prenio nam je da ne\u0107e javno komentirati proces, no njegov odvjetnik Domagoj Rup\u010di\u0107 dao nam je izjavu: “Na\u0161a dva glavna prigovora bila su da nije provedeno neovisno vje\u0161ta\u010denje i da nije provedeno vje\u0161ta\u010denje odgovaraju\u0107e specijalnosti. Naravno, nismo zadovoljni presudom, ali neka zadovolj\u0161tina je \u0161to su dvije sutkinje dale izdvojeno mi\u0161ljenje i slo\u017eile se s nama. Mi i dalje smatramo da je na\u0161a prijava opravdana.\u201d Dodao je da s klijentom jo\u0161 razmatra ho\u0107e li Velikom vije\u0107u Europskog suda za ljudska prava podnijeti zahtjev za preispitivanje te presude, no napomenuo je da takvi zahtjevi jako rijetko uspijevaju.<\/p>\n\n\n\n Naposljetku, umjesto pri\u010de o lokalnoj nepravdi i europskoj pravici zapravo smo dobili slu\u010daj gdje na svakoj razini postoje o\u0161tri i nerazrije\u0161eni konflikti oko osnovnih dru\u0161tvenih pitanja. U percipiranju psihi\u010dkih bolesti o\u010dito postoji suptilno vjerovanje da su granice struke ozna\u010dene vratima ordinacije. Svi se sla\u017eu da samo specijalizirana osoba mo\u017ee dijagnosticirati i lije\u010diti pacijenta, no na svakoj razini donositelji odluka su smatrali da i osoba bez specijalizacije mo\u017ee procijeniti je li pacijent spreman sudjelovati u dru\u0161tvenom \u017eivotu. Po pitanju radne sposobnosti postavlja se pitanje na kojoj granici psihofizi\u010dke boli dr\u017eava prestaje tra\u017eiti od gra\u0111ana da budu radno aktivni, a po\u010dne skrbiti za njih. Odgovor je prakti\u010dki be\u0161\u0107utan, ne samo zato \u0161to je prag visok, nego jer je i prili\u010dno proizvoljan. Naposljetku se postavlja pitanje koliko su institucije spremne saslu\u0161ati \u010dovjeka koji im je do\u0161ao s jednostavnim zahtjevom. Meho Hamzagi\u0107 pro\u0161ao je dvije razine u HZMO-u, Upravni i Ustavni sud te Europski sud za ljudska prava \u2013 na svim tim razinama raspravljalo se je li Hamzagi\u0107 radno sposoban, a nitko nije omogu\u0107io \u010dovjeku da se sam izjasni po tom pitanju.<\/p>\n\n\n\n Naro\u010dito je porazno \u0161to nijedna instanca nije dovoljno ozbiljno shvatila osobu s te\u0161kim psihi\u010dkim tegobama, \u0161to je vrlo nelagodno s obzirom da postoje naznake da u idu\u0107im godinama mo\u017eemo o\u010dekivati i rast broja psihi\u010dkih oboljenja i ve\u0107u potrebu za me\u0111usobnim uva\u017eavanjem mentalnog zdravlja. Sutkinje su u izdvojenom mi\u0161ljenju zaklju\u010dile: “U ovom su slu\u010daju doma\u0107e institucije imale pred sobom naro\u010dito ranjivu osobu koja pati od PTSP-a zbog traumati\u010dnih ratnih iskustava. Njenu ranjivost nisu adekvatno adresirale ni te institucije, niti ju je dovoljno uzela u obzir ve\u0107ina ovog vije\u0107a.\u201d Ako se slo\u017eimo s tim zaklju\u010dkom, ostaje tu\u017ena svijest da smo i mi u manjini.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Meho Hamzagi\u0107 temeljem psihijatrijskog vje\u0161ta\u010denja u Njema\u010dkoj, u kojoj trenutno \u017eivi, dobio je potvrdu da kao biv\u0161i zatvorenik koncentracijskog logora pati od PTSP-a te da je potpuno radno nesposoban i treba primiti punu invalidsku mirovinu. Hrvatska, dr\u017eava u kojoj \u010detvrtina umirovljenika prima invalidsku mirovinu, njegov zahtjev za invalidskom mirovinom je odbila bez provo\u0111enja vje\u0161ta\u010denja. Luka […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":40838,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1635],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[593],"class_list":["post-40828","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ptsp","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40828","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=40828"}],"version-history":[{"count":13,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40828\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":40844,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40828\/revisions\/40844"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/40838"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=40828"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=40828"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=40828"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=40828"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=40828"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=40828"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=40828"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Takozvani stru\u010dnjaci<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Tko \u0107e saslu\u0161ati psihi\u010dke tegobe?<\/h2>\n\n\n\n
Ranjivost nije uzeta u obzir<\/strong><\/h2>\n\n\n\n