{"id":40795,"date":"2022-01-12T01:00:00","date_gmt":"2022-01-12T00:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=40795"},"modified":"2022-01-14T09:13:34","modified_gmt":"2022-01-14T08:13:34","slug":"dunja-jankovic-skver-kao-mjesto-suradnje-radnika-i-umjetnika","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=40795","title":{"rendered":"Dunja Jankovi\u0107: \u0160kver kao mjesto suradnje radnika i umjetnika"},"content":{"rendered":"\n

\u0160KVER! art projekt<\/a> u Malom Lo\u0161inju od 2010. do 2015. godine desetak dana godi\u0161nje okupljao je umjetnike koji su intervenirali i radili u prostoru aktivnog lo\u0161injskog brodogradili\u0161ta koje bi se potom otvaralo lokalnoj zajednici kao prostor izvedbe i prezentacije. \u0160KVER art festival je bio dobar primjer terenskog osvje\u0161tavanja umjetnosti kao rada, va\u017ean u kontekstu plasiranja ina\u010de isklju\u010divo galerijske umjetnosti me\u0111u lokalno stanovni\u0161tvo, ali najva\u017enije od svega \u2013 procesa umjetni\u010dkog rada u suradnji sa \u0161kveranima koji su ravnopravno sudjelovali u procesu nastanka ve\u0107ine umjetni\u010dkih radova. \u0160KVER art projekt je i ogledni primjer na\u010dina na koji hrvatske kulturne politike marginaliziraju i onemogu\u0107avaju normalne radne uvjete kulturnim radnicima, a pogotovo onima koji poku\u0161avaju djelovati na nezavisnoj sceni van centra proizvodnje, u ovom slu\u010daju s otoka. Takav rad redovito ostaje nevidljiv, veoma te\u017eak i potpla\u0107en, vrlo \u010desto i nepla\u0107en. Posljedi\u010dno se zanimljiva i mo\u017eebitno veoma va\u017ena doga\u0111anja za lokalnu sredinu ugase ne postigav\u0161i svoj puni potencijal koji bi se mogao ostvariti uz sna\u017eniju infrastrukturnu i financijsku javnu podr\u0161ku. Karla Crn\u010devi\u0107 razgovarala je s Dunjom Jankovi\u0107, idejnom za\u010detnicom i voditeljicom \u0160KVER art projekta. <\/p>\n\n\n\n

Za\u0161to si ba\u0161 malolo\u0161injsko brodogradili\u0161te odabrala kao lokaciju umjetni\u010dkih intervencija odnosno festivala imena \u0160KVER! koji je odr\u017eavan svake godine od 2010. do 2015.?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Brodogradnja je tradicionalna industrija otoka Lo\u0161inja i brodogradili\u0161te je obilje\u017eilo moj \u017eivot kao i \u017eivot ve\u0107ine oto\u010dana. Lo\u0161injsko brodogradili\u0161te, “\u0161kver” od milja, je prvo \u0161to te pozdravi na ulasku u grad, bilo s kopna ili s mora, sa svojim velikim plavim dokom okru\u017eenim brodovima i dizalicama. Otac mi je radio u \u0161kveru i o\u010devi mnogih mojih prijatelja tako\u0111er. \u010cak i majke.<\/p>\n\n\n\n

S doka se dobro pecaju ribe i lignje. \u0160kver je jednostavno integralni dio na\u0161e svakodnevice i nikad ga nisam do\u017eivljavala kao ne\u0161to egzoti\u010dno. Sve do jednog momenta kada sam ga ugledala iz nove vizure s odmakom nekoga tko je davno oti\u0161ao s otoka. U\u010dinilo mi se savr\u0161enim da se ovaj rubni prostor, koji se u lokalnoj sredini danas nerijetko do\u017eivljava kao ruglo i podsjetnik na pro\u0161lost koju bi najradije izbrisali, nakratko pretvori u mjesto gdje se doga\u0111a umjetnost. Ne samo doga\u0111a, nego i stvara. Na taj na\u010din sam htjela zadovoljiti svoju potrebu za izlaganjem radova kolega umjetnika na nesvakida\u0161njoj lokaciji, ali i potrebu da se brodogradili\u0161tu vrati zna\u010daj koji zaslu\u017euje, da se na neki na\u010din otvori. Iz projekta kojim su u po\u010detku dominirale vizualne intervencije, postepeno je pre\u0161ao na multimedijalne, eksperimentalne i rubne umjetnosti te mutirao u neku vrstu hibridnog doga\u0111aja.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017ee\u0161 li kratko prepri\u010dati povijest brodogradili\u0161ta i njegovu va\u017enost za lokalnu sredinu, te promjene koje su se doga\u0111ale kroz godine?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Mali Lo\u0161inj je izrastao na pomorstvu, to je bila glavna gospodarska grana koja je uklju\u010divala plovidbu, brodogradnju i remont brodova. U po\u010detku je bilo 6 brodogradili\u0161ta i proizvodili su se drveni jedrenjaci. Lo\u0161injska brodogradnja je imala sve za gradnju i opremu brodova. U 19. stolje\u0107u u brodogradnji je bilo zaposleno preko 650 radnika. Dolaskom parnog broda konkurencija je postala prevelika i brodogradili\u0161ta se polako zatvaraju. Ostalo je samo brodogradili\u0161te na dana\u0161njoj lokaciji koje je nedavno navr\u0161ilo 170 godina neprekidnog djelovanja. To brodogradili\u0161te je po\u010detkom 20. stolje\u0107a gradilo parobrode, motorne brodove i motorne jedrenjake te jahte. Izme\u0111u dva rata dolazi do krize, ali Jugoslavija \u0161kver dodatno modernizira i pru\u017ea mu mogu\u0107nost za razvoj. Danas funkcionira u formi remontnog brodogradili\u0161ta za popravak brodova.<\/p>\n\n\n\n

Na ulazu u \u0161kver stoji plo\u010da na kamenu: <\/p>\n\n\n\n

“Danas smo preuzeli brodogradili\u0161te na upravljanje<\/p>\n\n\n\n

1. X. 1950. Radnici brodogradili\u0161ta Lo\u0161inj<\/em>“. <\/p>\n\n\n\n

Taj je prostor doslovce krcat povije\u0161\u0107u. Dolaskom turizma, a pogotovo restrukturiranjem dru\u0161tva nakon rata, brodarstvo i brodogradnja sve vi\u0161e gube na zna\u010daju. Op\u0107enito, ugostiteljstvo i rentijerstvo su u potpunosti zamijenili industriju (recimo, imao je otok i vlastitu tvornicu za preradu ribe). Laka lova je laka lova – za industrijski rad uz buku strojeva nema mjesta u ovoj najnovijoj viziji turizma “5 zvjezdica\u201c koja nam se poku\u0161ava podvaliti. Sexy su golf i mega jahte, betonirane pla\u017ee i apoksiomen. To su teku\u0107i planovi za razvoj Lo\u0161inja.<\/p>\n\n\n\n

Na koji na\u010din je funkcionirala suradnja izme\u0111u \u0161kverana, lokalnog stanovni\u0161tva i umjetnika koji su u okviru doga\u0111anja \u0161kver posjetili i radili na toj lokaciji?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U po\u010detku je postojalo neko nerazumijevanje, pa \u010dak i odbojnost. Jedni drugima smo bili egzoti\u010dni na neki nedefinirani na\u010din. \u0160to se ti\u010de radnika u \u0161kveru, potpuno mi je jasno da su reagirali skepti\u010dno prema bezbri\u017enim, \u0161arenim umjetnicima koji odjednom okupiraju njihov radni prostor na desetak dana godi\u0161nje i ne\u0161to maljaju<\/em> po zidovima i vratima.<\/p>\n\n\n\n

No kroz godine, kako se projekt nadogra\u0111ivao, stvarala se sve sna\u017enija potreba za komunikacijom, po\u010dele su se de\u0161avati nepredvidive suradnje i povezivanja. \u0160kverani i umjetnici su postajali suradnici, desila su se prijateljstva. \u0160kverani su se pretvarali u umjetnike, a umjetnici u radnike, granice su se zamaglile. Odjednom su bili tu jedni za druge, a ne svatko na svojoj strani. \u0160kver je postao na\u0161 zajedni\u010dki projekt.<\/p>\n\n\n\n

Na otvorenim vratima \u0160kvera!<\/em>, zadnjem danu festivala, kada se radila velika fe\u0161ta u suradnji sa sindikatom radnika brodogradili\u0161ta, brodogradili\u0161te je otvorilo vrata za sve. Prilika da lokalno stanovni\u0161tvo u\u0111e i istra\u017ei, ne samo novonastala umjetni\u010dka djela i performanse, nego i samu nutrinu tog industrijskog diva u susjedstvu, bila nam je va\u017ena.<\/p>\n\n\n\n

O akcijama koje smo poduzimali kako bi \u0161to bolje povezali ljude mo\u017eda najbolje svjedo\u010di turnir u bo\u0107anju: timove su \u010dinili po jedan \u0161kveranin, jedan umjetnik i jedan profesionalni bo\u0107ar.<\/p>\n\n\n\n

Kroz igru prevazi\u0161le bi se sve mogu\u0107e svjetonazorske i ostale razlike. Svatko je imao svoju ulogu: pehare i medalje je izradio u metalu radnik iz \u0161kvera, umjetnici su navijali s tribine, a bo\u0107ari su pripremali ro\u0161tilj. I ono \u0161to je najbitnije, ljudi su se igrali.<\/p>\n\n\n\n

Jesi li kroz organizaciju takvog doga\u0111anja uvidjela sli\u010dnosti u radu izme\u0111u umjetnika i kulturnih radnika, i radnika u \u0161kveru? Jesu li se oni uspjeli povezati?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Jesu, uspjeli su se povezati i vi\u0161e nego \u0161to smo mogli zamisliti, me\u0111utim, kao \u0161to sam rekla, nije bilo isprve. Odnos se gradio kroz godine. Ovako generalno, po mom mi\u0161ljenju sli\u010dnost se manifestira najvi\u0161e u polo\u017eaju u dru\u0161tvu koju umjetnici i radnici dijele. Obje skupine su uglavnom marginalne i bave se stvarima koje vi\u0161e nikome nisu zanimljive. Proizvode ne\u0161to u \u010demu politika, a posljedi\u010dno i dru\u0161tvo u cjelini, ne vidi vrijednost. Industriju smo gotovo u potpunosti uni\u0161tili. Brodogradili\u0161ta su bila zadnja uto\u010di\u0161ta jugoslavenskog industrijskog naslje\u0111a, me\u0111utim sada vidimo da smo i njih uzimali zdravo za gotovo. Ni\u0161ta ne mo\u017ee pre\u017eivjeti ovakvu politiku. O polo\u017eaju umjetnosti i kulturnih radnika u doma\u0107em kontekstu ne moram na duga\u010dko, to je svima dobro poznato. Umjetnici mahom odlaze u inozemstvo, i bojim se da je to nezaustavljiv trend. \u0160to se ti\u010de konkretnog povezivanja tijekom projekta, mogu samo re\u0107i da nam se desio jedan uspje\u0161an spoj kojeg isprva nismo bili svjesni. Radnici su uvidjeli da se njihov rad mo\u017ee iskoristiti i u nevjerojatne, o\u010du\u0111uju\u0107e svrhe, a umjetnici su shvatili da se njihove ma\u0161tarije mogu utjeloviti konkretnim radom radnika.<\/p>\n\n\n\n

Izdvojila bi projekt Davora Sanvincentija, \u010diji su rad Drugi mjesec<\/em> u potpunosti izveli \u0161kverani. Dosta dugo su radili na njemu i kada su ga napokon razapeli na rt, \u0161to nije bio lak zadatak, ekipa radnika koja je radila na instalaciji je bila nevjerojatno ponosna. To je bio i njihov rad. Potom odli\u010dan Samoupravni film<\/em> redatelja Igora Bezinovi\u0107a gdje su radnicima dane kamere i pru\u017eena mogu\u0107nost da sami snime svoj materijal koji je na kraju montiran i premijerno prikazan u \u0161kverskoj kantini. Osim toga Bezinovi\u0107 je napravio i niz sjajnih, kratkih video crtica u kojima je konfrontirao \u0161kverane i umjetnike u neobi\u010dnim situacijama.<\/p>\n\n\n\n

Tako\u0111er, Goran \u0160kofi\u0107 je napravio video rad Sektor<\/em> u kojemu su sudjelovali varioci, a koji je na kraju montiran u muzi\u010dku kompoziciju. To su samo neki od radova koji su uspje\u0161no izvedeni unutar \u0160kvera!…<\/p>\n\n\n\n

Kroz projekt \u0160kver! inzistira se na izlasku umjetnosti na ulice, van galerijskih prostora. \u0160to je, iz tvoje vizure kulturne radnice, problemati\u010dno u galerijama i institucionalnim izlaga\u010dkim prostorima danas?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Od uvijek gajim tu skepsu prema galerijama izvu\u010denim iz konteksta svakodnevice, podignutim na pijedestale, kulturnim institucijama kao hramovima kulture. Preferiram raditi u napu\u0161tenim prostorima, na cesti, katkad uklju\u010divati slu\u010dajne prolaznike kao konzumente umjetnosti ili sudionike u radu. Uzbudljiva mi je ideja javnih, pristupa\u010dnih prostora i efekt iznena\u0111enja koji proizlazi iz dodavanja “pozornice\u201c prostorima u kojima ona ne postoji.<\/p>\n\n\n\n

Osim dijela projekta u samom brodogradili\u0161tu koje je ipak ve\u0107inu vremena zatvoreno za javnost, izazov nam je bio i pred lokalno stanovni\u0161tvo dovesti eksperimentalnu umjetnost. Kako oni isprva nisu dolazili nama, mi smo odlu\u010dili do\u0107i njima, kroz razne intervencije na javnim mjestima u samom gradu, i kroz uklju\u010divanje \u0161to ve\u0107eg broja ljudi u stvarala\u010dki dio.<\/p>\n\n\n\n

Ne svi\u0111a mi se ideja da se svi oni koji takvu umjetnost ne proizvode osje\u0107aju inferiornima. Vodila sam mnogo razgovora s Lo\u0161injanima koji bi uvijek govorili da oni “to” ne razumiju. Voljela bih kada ne bi postojao toliki jaz, fizi\u010dki i mentalni, izme\u0111u modernih umjetni\u010dkih praksi i ljudi izvan kulturnih krugova. Opet, za to su krive kulturne politike, izostanak edukacije, elitizam institucija, ali ponekad i mi umjetnici. Znamo i mi biti snobovi.<\/p>\n\n\n\n

Pri tom, ne govorim o tome da umjetnost mora povla\u0111ivati, nego da se jednostavno okviri prezentacije moraju vratiti nazad me\u0111u ljude. Naravno, i kroz edukaciju. A to zahtjeva korjenitu strategiju i promjenu, a prije svega, da je nekome do toga stalo. Danas je to, na\u017ealost, zadnja rupa na svirali.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017ee\u0161 li kratko istaknuti neke od umjetni\u010dkih intervencija za koje misli\u0161 da su bile posebno dobro promi\u0161ljene upravo za \u0161kver i koje su nai\u0161le na odjek u lokalnoj sredini?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ima puno primjera, od onih jednostavnih gdje smo odabirali razne javne lokacije (ribarska lu\u010dica, mali trgovi, pla\u017ee i sli\u010dno) za performanse, izlo\u017ebe i projekcije, do onih kompleksnijih gdje smo osmi\u0161ljavali \u010ditav doga\u0111aj kako bi privukli ljude i “podvalili” im umjetnost.<\/p>\n\n\n\n

Na primjer, imali smo sajam knjiga, izlo\u017ebu plakata i projekcije animacija u ribarnici koja se nalazi u srcu grada, jedan predivan prostor koji je ina\u010de otvoren samo par sati dnevno. Zatim Float On<\/em> kino, koje je bilo zami\u0161ljeno kao plutaju\u0107e kino na brodu koji bi se nave\u010der otisnuo s obale, me\u0111utim svaki put kad smo htjeli zaploviti pojavilo bi se neko nevrijeme – tako da smo uglavnom ostajali uz obalu. Otvorena vrata \u0160kvera funkcionirala su kao krunski doga\u0111aj festivala, uistinu zajedni\u010dki projekt umjetnika i radnika brodogradili\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n

Najve\u0107i je izazov mo\u017eda bila organizacija ribarske fe\u0161te jedne godine, gdje su ribari bili zadu\u017eeni za fe\u0161tarski dio, a mi umjetnici za instalacije i performanse. To je bio izuzetan doga\u0111aj na kojem je prisustvovalo cijelo mjesto i u kojem je svatko odradio va\u017enu ulogu. Postajali smo sve inovativniji i bilo je tu mnogih ideja koje na \u017ealost nisu stigle biti realizirane.<\/p>\n\n\n\n

Kakva je sudbina \u0161kvera sada, i \u0161to se na tom planu doga\u0111a?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107 se godinama pri\u010da o zatvaranju \u0161kvera, gradske vlasti bi ga se rije\u0161ile odavno, me\u0111utim problem predstavljaju dugi ugovori o koncesiji lokacije, i potreba za tom industrijom, jer posla ima. Brodogradili\u0161te trenutno zapo\u0161ljava vi\u0161e od stotinu ljudi i na desetke kooperanata, ne na 4-5 mjeseci godi\u0161nje nego \u010ditave godine. Svi oni prehranjuju svoje obitelji. Osim toga, zanatlijama, ma\u0161inerijama i alatima u \u0161kveru koriste se i mnogi lo\u0161injani: ribari i rekreativci za popravke barki, ljudi kojima treba popraviti kuhinjske elemente, istokariti neki detalj za ogradu itd.<\/p>\n\n\n\n

Brodogradili\u0161te igra veliku ulogu u \u017eivotu ljudi na otoku i zatvaranje bi bio jedan ogroman \u0161ok s ozbiljnim posljedicama. Me\u0111utim, poznavaju\u0107i situaciju na lokalnom i dr\u017eavnom planu, na\u017ealost nisam optimisti\u010dna.<\/p>\n\n\n\n

S obzirom na to da sve \u010de\u0161\u0107e izbiva\u0161 iz Hrvatske i trenutno si na inozemnoj adresi, mo\u017ee\u0161 li se kratko osvrnuti na svoj rad kao kulturne radnice i re\u0107i ne\u0161to o uvjetima u kojima si radila u Hrvatskoj?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U Hrvatskoj sam htjela djelovati sa periferije, s otoka, me\u0111utim to se pokazalo izuzetno iscrpljuju\u0107e. S organizacijskog aspekta, uvjeti za rad na izvaninstitucionalnoj sceni na otoku su nepostoje\u0107i, pogotovo infrastrukturalno. Neko vrijeme to mi je bilo uzbudljivo i izazovno, ali sve sam gradila od nule i za to treba imati veliku koli\u010dinu energije i entuzijazma. Entuzijazam je na kraju i jedino gorivo, obzirom da materijalnog ili statusnog priznanja nema. To je kao da vu\u010dete kamion zubima dok izbjegavate barikade koje se pojavljuju pred vama.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to se ti\u010de mog organizacijskog rada na \u0160kver! festivalu, bez konkretnijih pomaka tijekom 6 godina i uz konstantno lupanje na zatvorena vrata, baterije entuzijazma su se ispraznile i morala sam zavr\u0161iti s tim poglavljem. Na\u017ealost, nije bilo nikoga tko bi preuzeo \u0161tafetu. <\/p>\n\n\n\n

\u0160to se ti\u010de mog samostalnog umjetni\u010dkog rada, postalo je izuzetno te\u0161ko ovisiti samo o malim javnim fondovima. Mi smo mala dr\u017eava, a poslova i projekata je toliko malo da se pokazalo kako se samo odre\u0111eni broj ljudi mo\u017ee time baviti, a ako uz to izaberete i \u017eivot na periferiji (dakle, sve \u0161to je izvan Zagreba) to postaje prakti\u010dki nemogu\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

Moj umjetni\u010dki rad na Lo\u0161inju sveo bi se na izra\u0111ivanje suvenira za 3 mjeseca sezone godi\u0161nje, me\u0111utim kako mi to nije bilo zadovoljavaju\u0107e, bila sam primorana fokusirati se na me\u0111unarodno tr\u017ei\u0161te – \u0161to vodi prema tome da sve du\u017ee izbivam iz Hrvatske. No, ne bih se \u017ealila – svjesna sam da sam jedna od rijetkih koja je barem imala mogu\u0107nost izbora. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u0160KVER! art projekt u Malom Lo\u0161inju od 2010. do 2015. godine desetak dana godi\u0161nje okupljao je umjetnike koji su intervenirali i radili u prostoru aktivnog lo\u0161injskog brodogradili\u0161ta koje bi se potom otvaralo lokalnoj zajednici kao prostor izvedbe i prezentacije. \u0160KVER art festival je bio dobar primjer terenskog osvje\u0161tavanja umjetnosti kao rada, va\u017ean u kontekstu plasiranja ina\u010de […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":40799,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1632,668,1631,1633,1161],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[452],"coauthors":[974,1634],"class_list":["post-40795","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-losinj","tag-radnicka-prava","tag-skver","tag-skver-art-festival","tag-umjetnici","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-intervju"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40795","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=40795"}],"version-history":[{"count":14,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40795\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":40845,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40795\/revisions\/40845"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/40799"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=40795"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=40795"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=40795"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=40795"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=40795"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=40795"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=40795"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}