Tijekom vikenda u Banjaluci se obilje\u017eavalo trideset godina od progla\u0161enja Republika Srpske. Tog 9. sije\u010dnja 1992. na Palama pored Sarajeva progla\u0161ena je Republika srpskog naroda Bosne i Hercegovine odlukom Skup\u0161tine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Od tada, “deveti januar” je Dan Republike Srpske. Rije\u010d je o datumu koji u Bosni i Hercegovini i dalje izaziva velike kontroverze, a Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u studenom 2015. sam praznik proglasio neustavnim jer diskriminira ostale gra\u0111ane RS-a nesrpske nacionalnosti. Prema odluci tog najvi\u0161eg sudskog tijela postdejtonske BiH, Dan Republike Srpske ne odra\u017eava historijsko naslije\u0111e te (vjerske, nacionalne i kulturne) identitete ostala dva naroda, Hrvata i Bo\u0161njaka, nego isklju\u010divo Srba \u0161to je protivno principu konstitutivnosti naroda na cijelom teritoriju BiH. Istovremeno, “deveti januar” nije ni potpuno sekularni praznik s obzirom da se taj dan slavi i sveti Stefan, pravoslavni za\u0161titnik RS-a.<\/p>\n\n\n\n
Unato\u010d toj odluci, “deveti januar” je ostao Dan Republike Srpske dobiv\u0161i plebiscitarnu podr\u0161ku na referendumu u rujnu 2016. godine koji su konsenzualno podr\u017eali predstavnici vlasti (SNSD i partneri) i opozicije (SDS, PDP i ostali). U tom je tonu protekla i dvodnevna proslava tridesete godi\u0161njice RS-a. Vidno je bilo marginaliziranje opozicije, teren nacionalnog folklora je ne\u0161to u \u010demu opozicija ne mo\u017ee parirati me\u0161tru od ceremonije Miloradu Dodiku, a svaka kritika bi zna\u010dila dovo\u0111enje u pitanje nacionalnih mitova i ekspresan gubitak glasova na sljede\u0107im izborima koji su planirani za listopad ove godine.<\/p>\n\n\n\n
Na subotnjoj akademiji povodom ovog praznika sudjelovali su visoki predstavnici vlasti susjedne Srbije (premijerka Ana Brnabi\u0107 i predsjednik Narodne skup\u0161tine Ivica Da\u010di\u0107), patrijarh SPC-a Porfirije, ali i predstavnik Srba iz Hrvatske i saborski zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac. Visoki gosti iz susjedstva su ve\u0107inom presko\u010dili vrhunac sve\u010danosti, ju\u010dera\u0161nji policijski defile u sredi\u0161tu Banja Luke na kojem su najzapa\u017eeniji nastup imali \u010dlanovi Specijalne antiteroristi\u010dke jedinice MUP-a RS-a pjevaju\u0107i kora\u010dnicu \u201cSrba ima kao lista, nema vi\u0161e komunista<\/a>. Za krst, za krst, Nemanji\u0107a, za slavu, za slavu, Obili\u0107a\u201d.<\/p>\n\n\n\n Ovaj performans je jo\u0161 jednom pokazao da su svi nacionalni feudi nastali poslije uni\u0161tenja Jugoslavije 1990-ih, prije svega, antikomunisti\u010dki jer je komunizam predstavlja(o) jedini okvir u kojem su se mogli suzbiti sitni kulturni nacionalizmi koji su u Bosni i Hercegovini doveli do krvoproli\u0107a, etni\u010dkih \u010di\u0161\u0107enja, i u kona\u010dnici, genocida. U tom kontekstu, 30 godina “slavne Republike Srpske” izgleda paradoksalnim iz nekoliko razloga. Prvo, tih trideset godina puno vi\u0161e ozna\u010dava stalni status quo ili \u010dak nazadovanje, nego neku povijesnu mijenu ili barem vremensku progresiju.<\/p>\n\n\n\n Drugo, me\u0111unacionalne tenzije su izra\u017eenije nego posljednjih nekoliko godina. Propaganda koju potenciraju svi nacionalni mediji u Bosni i Hercegovini dovela je do stalnog pozivanja na rat \u010demu doprinosi ju\u010dera\u0161nji defile. Istovremeno, vlasti u Republici Srpskoj indirektno ili direktno raspiruju me\u0111unacionalnu mr\u017enju pogotovo u sredinama u kojima Bo\u0161njaci \u010dine zna\u010dajnu povratni\u010dku populaciju. U Prijedoru<\/a> i Bijeljini (Janji)<\/a> krsta\u0161kom retorikom, antimuslimanskim parolama i provokacijama svjesno se bri\u0161e i ideja o mogu\u0107nosti zajedni\u010dkog \u017eivota na ovim prostorima \u0161to savr\u0161eno odgovara nacionalnim elitama.<\/p>\n\n\n\n