Kada premijer dr\u017eave, u ovom slu\u010daju Andrej Plenkovi\u0107, narodu preporu\u010di film, onda ga valja pogledati barem zato da se doku\u010de razlozi preporuke. \u010cini se da je Plenkovi\u0107 preporu\u010dio Netflixovu uspje\u0161nicu “Ne gledaj gore” kako bi putem filma poru\u010dio da je on sve napravio \u0161to je u njegovoj mo\u0107i kad je pandemija u pitanju, ali da ne mo\u017ee protiv mana suvremenog \u010dovjeka.<\/p>\n\n\n\n
\u010cinjenica da je novi film ameri\u010dkog redatelja Adama McKaya pod naslovom “Ne gledaj gore” (Don’t look up, 2021) preporu\u010dio za gledanje ni manje ni vi\u0161e nego na\u0161 premijer Andrej Plenkovi\u0107 izaziva u filmske publike u najmanju ruku nevjericu. Film je to, kao \u0161to sad ve\u0107 dobar dio \u010ditateljstva ovog portala ali i \u0161ire zna, o tome kako politi\u010darska klasa neodgovorno reagira na ultimativnu ugrozu, na komet (metafora za klimatsku krizu) koji juri prema planetu i prijeti da \u0107e uni\u0161titi svijet kakav smo do tada poznavali. Rije\u010d je, dakle, o antiestabli\u0161mentskoj filmskoj satiri s fatalnim ishodom koju preporu\u010da jedan doma\u0107i krajnje sivi aparat\u010dik koji nerijetko proizvodi sli\u010dne politi\u010dke u\u010dinke u stvarnosti. <\/p>\n\n\n\n
Dobro, ne ba\u0161 fatalne, ali svakako mlitave i traljave. S druge strane, Plenkovi\u0107ev navodni politi\u010dki antipod, predsjednik Zoran Milanovi\u0107 i nije ba\u0161 toliko odu\u0161evljen filmom koji kritizira tzv. kulturu deniala<\/em> (negiranja), \u0161to je opet razumljivo, jer Milanovi\u0107 sva\u0161ta negira. Tko zna, mo\u017eda razli\u010diti filmski ukusi u premijera i predsjednika proizlaze i iz toga \u0161to Milanovi\u0107 pripada plemenu sumnji\u010davaca u antikoronske mjere, a i ina\u010de uz antivakserski denijalizam aktualni nam je predsjednik bio nedavno na rubu da prije\u0111e granicu i druge \u010deste poricateljske teme, one glede genocida u Srebrenici. O klimatskim promjena jo\u0161 se nije o\u010ditovao.<\/p>\n\n\n\n Pa kako onda to da jedan samo\u017eivi, neempati\u010dni, ne bog zna kako efikasni i po svemu posve prosje\u010dni politi\u010dar, a Plenkovi\u0107 se ni po \u010demu bitnome ne razlikuje od ovakvog opisa idealtipskog politi\u010dara koji danas dominira u nas i vani, kako je dakle mogu\u0107e da jedan takav lik preporu\u010da film u kojem autori (McKay je, osim \u0161to je re\u017eiser jo\u0161 i koscenarist, skupa s Davidom Sirotom, urednikom bez portfelja na ameri\u010dkom ljevi\u010darskom portalu Jacobin i kojeg filmski kriti\u010dari nazivaju “\u010desto netolerantnim ljevi\u010darskim punditom”), upravo njegovu klasu ismijavaju kao cini\u010dne tipove, koji ipak nisu ba\u0161 toliko bandoglavi i blesavi da sami sebe ne osiguraju izlaz u slu\u010daju da se dogodi ono najgore. Tu mo\u017eda le\u017ei slijepa pjega ovog filma, ali o tome na kraju. Najprije da utvrdimo \u010dinjenice.<\/p>\n\n\n\n Dvoje astronoma, stariji anksiozni profesor s tremorom noge, kojeg glumi Leonardo DiCaprio i koji je za tu ulogu utr\u017eio 30 milijuna dolara, te njegov prote\u017ee, studentica i doktorska kandidatkinja koju glumi Jennifer Lawrence i koja je za tu ulogu dobila ne\u0161to manje \u2013 25 milijuna dolara, otkrivaju megakomet koji juri prema zemlji i stanovni\u0161tvu ostaje nekih \u0161est mjeseci da ne\u0161to poduzme po tom pitanju. Me\u0111utim, dvoje znanstvenika u svojim poku\u0161ajima da alarmiraju javnost u po\u010detku uop\u0107e ne uspijeva. Svijetom je zavladala op\u0107a desenzibilizacija, publika je posve utrnula i bez reakcije je na bilo kakve podra\u017eaje, ljudi se ne uspijevaju \u010dak ni skandalizirati, ni\u0161ta se vi\u0161e ne shva\u0107a ozbiljno. Kad dvoje protagonista priop\u0107e predsjednici Sjedinjenih Dr\u017eava (igra je Meryl Streep), ona saslu\u0161anu znanstvenu ekspertizu zapravo iskoristi u politi\u010dkoj kampanji za me\u0111uizbore (midterm) i smisli novi slogan \u2013 Ne gledaj gore! <\/p>\n\n\n\n Kad dvoje glavnih aktera nastupe u hiper gledanom televizijskom \u0161ou u kojem su teme naj\u010de\u0161\u0107e obra\u0111ene na lascivan i ispoliran na\u010din, zabrinuti astronomi do\u017eive svoj drugi fijasko, jer im voditeljski par poku\u0161aj da dignu uzbunu jednostavno ismije. I kad se na kraju u sve jo\u0161 uplete big tech<\/em> mogul (tre\u0107i najbogatiji \u010dovjek na svijetu ikad!), koji bi da iz kometne krize profitira (komet je, naime, pun minerala), bez obzira na \u017ertve, na\u0161im frustriranim junacima ne preostaje ni\u0161ta drugo nego da se prepuste sudbini. Na po\u010detku je astronom bio lik od znanstvenog integriteta, da bi s vremenom popustio pred slavom i prepustio se konformizmu. Njegovu kolegicu pak javnost posve odbaci jer da je predirektna u svojim nastojanjima da upozori na opasnost.<\/p>\n\n\n\n Ina\u010de, anglo-ameri\u010dka kritika nije propustila u svojim, uglavnom, negativnim ocjenama filma, primijetiti da je dvoje znanstvenika koji su otkrili komet i koji poku\u0161avaju prodrmati potpuno anesteziranu javnost, zapravo dvoje stonera-neurotika \u2013 kolegica mota \u0111oksove, a kolega guta xanaxe i tako svatko na svoj na\u010din odgovara na stresne situacije. Tu kao da se zaboravlja na onaj stari antipsihijatrijski truizam o neuroticima kao mogu\u0107e jedinim normalnima me\u0111u nama, odnosno recentna kritika kao da bi socijalnu patologiju o kojoj film govori barem jednim dijelom htjela poni\u0161titi lo\u0161im navikama glavnih junaka.<\/p>\n\n\n\nSmak svijeta<\/h2>\n\n\n\n