Kriti\u010dari sad ve\u0107 gotovo desetljetnu povijest Mosta interpretiraju na dva na\u010dina: ili su izdali ishodi\u0161nu antikorupcijsku poziciju ili je desni populizam bio otpo\u010detka upisan u njihov DNK. Mislav \u017ditko u rekapitulaciji njihova politi\u010dkog djelovanja pokazuje da ni\u0161ta nije bilo unaprijed zadano niti kasnije izdano. Kao \u0161to epizode od infantilnog moraliziranja do zlo\u0107udne prora\u010dunatosti pokazuju, nema ni\u010dega nu\u017eno me\u0111usobno isklju\u010divog u tim pozicijama.<\/p>\n\n\n\n
William Faulkner je svojedobno, odgovaraju\u0107i na novinarsko pitanje, ustvrdio da pisati o ameri\u010dkom jugu nije te\u0161ko jer je potrebno samo opisati stvarnost kakva ona jest pa, zatim, postepeno su\u017eavati taj opis dok ne do\u0111emo do koliko-toliko vjerodostojne pripovijesti. Na\u017ealost, Faulknerovom metodom se ne mo\u017ee ispri\u010dati pri\u010da o Mostu \u2013 najprije politi\u010dkoj platformi, a zatim stranci \u2013 uglavnom zato \u0161to povijest te organizacije koja se pojavljuje u rasponu od infantilnog moraliziranja do zlo\u0107udne prora\u010dunatosti jedva da pamti jedan doga\u0111aj, epizodu ili potez koji ne izaziva nevjericu, susramlje ili osupnutost. <\/p>\n\n\n\n
Istina je da nenapisana povijest tre\u0107ih opcija \u2013 a to su one koje za sebe dr\u017ee da predstavljaju alternativu politi\u010dkom duopolu HDZ-a i SDP-a, ili u ambicioznijoj ina\u010dici ukazuju na dotrajalost podjele na ljevicu i desnicu \u2013 ima nezanemarivi udio ori\u0111inala i redikula, ra\u017ealovanih lije\u010dnika i sveu\u010dili\u0161nih profesora bez talenta za politiku, uglavnom zalutalih estradnjaka i sporta\u0161a, i sli\u010dnih pojava. Op\u0107enito, povijest tre\u0107ih opcija od po\u010detka je bila vi\u0161e sumorna nego sretna, no i unutar tog odabranog dru\u0161tva Most ima posebno mjesto. Nijedna tre\u0107a opcija naime nije ponudila (a jednim dijelom i sprovela) toliko uvrnutih i besmislenih “rje\u0161enja”, nijedna nije bila li\u0161ena bilo kakvih principa, a istovremeno nezaja\u017eljiva u moraliziraju\u0107oj antipolitici i nijedna nije dala takav doprinos ekonomskoj nejednakosti. Da netko ne pomisli kako je rije\u010d o pretjerivanju, vrijedi se ukratko prisjetiti povijesti Mosta ili barem najzna\u010dajnih epizoda te povijesti od osnutka 2012. godine.<\/p>\n\n\n\n
Veoma brzo nakon osnutka, u svibnju 2013. godine, Most osvaja vlast u Metkovi\u0107u, na izborima koje je obilje\u017eila rekordna izlaznost i politi\u010dki kraj lokalnog me\u0161etara Stipe Gabri\u0107a \u2013 Jamba. Preuzimaju\u0107i vlast na gradskoj razini Bo\u017eo Petrov i njegovi suradnici \u017eustro kre\u0107u s franjeva\u010dkom politikom \u0161tednje. \u0160tedi se na svemu, naknade gradskim vije\u0107nicima padaju na jednu kunu mjese\u010dno, potro\u0161nja uredskog pribora u gradskim slu\u017ebama prakti\u010dki je prepolovljena, javnost o\u010dekuje ekonomsku renesansu Metkovi\u0107a i okolice. Renesansa se ipak nije dogodila, dapa\u010de HDZ \u0107e se uskoro vratiti na vlast u Metkovi\u0107u, ali to vi\u0161e nije va\u017eno jer mladi i obrazovani Mostovci ve\u0107 igraju na nacionalnoj razini. U sna\u017enoj medijskoj promociji Most nastupa kao platforma koja okuplja uspje\u0161ne predstavnike lokalnih vlasti u Hrvatskoj, odlu\u010dnih da sprovedu reforme. Tijekom predizborne kampanje za Osmi saziv Hrvatskog sabora rije\u010d reforma postaje sredi\u0161nji dio Mostovog politi\u010dkog vokabulara. Reforma \u010dega? <\/p>\n\n\n\n
Naravno, javne uprave, pravosu\u0111a i poreznog sustava. U prvoj verziji, reforme se imaju dogoditi uz pomo\u0107 svih onih koji nisu HDZ ili SDP, a \u017eele provesti reforme. Neki komentatori naslu\u0107uju da je Most tabula rasa<\/em> koja samo ponavlja na\u010delni stav protiv korupcije, a za reforme. No to vi\u0161e nije va\u017eno jer te 2015. godine Most dobiva 13,64% glasova i 19 zastupni\u010dkih mjesta. S novim uspjesima roje se i nove ideje. U drugoj verziji, nakon objave izbornih rezultata, reforme se imaju dogoditi sa svakom opcijom koja se obve\u017ee da \u0107e provoditi \u2013 refome. Mo\u017eda se nikada ne\u0107e saznati tko se prvi domislio ideje velike koalicije HDZ-a na \u010delu s Karamarkom, SDP-a na \u010delu s Milanovi\u0107em i Mosta na \u010delu s idejom dobrobiti Hrvatske i svih njenih gra\u0111ana, ali pregovori su u jednom od nezaboravnih trenutaka reality<\/em> televizije vo\u0111eni u\u017eivo u nekoj dvorani hotela Esplanade. <\/p>\n\n\n\n I tako su se na\u0161li predstavnici Mosta, Domoljubne koalicije i koalicije Hrvatska raste kako bi dogovorili raspodjelu zajedni\u010dke vlasti i nestrana\u010dkog premijera oko kojeg \u0107e se svi slo\u017eiti. Poslu\u017eena im je kava, mineralna voda i jabuka na tanjuri\u0107u. Poznato je da osvje\u017eavaju\u0107e vo\u0107e dobro djeluje na formiranje vlade narodnog jedinstva. Dogovor ipak nije bio postignut, no to vi\u0161e nije bilo va\u017eno jer su Mostovci zaklju\u010dili da je u mukotrpne reforme najbolje krenuti s HDZ-om, a na mjesto premijera je doveden financijski direktor farmaceutske kompanije Teva Tihomir Ore\u0161kovi\u0107. Kona\u010dno stru\u010dnjak na \u010delu vlade, rekao je u jednom intervjuu Bo\u017eo Petrov. Ore\u0161kovi\u0107 nije ba\u0161 najbolje poznavao ni jezik ni politi\u010dku situaciju ni dru\u0161tvene odnose zemlje kojoj je trebao postati premijer. Me\u0111utim, ovdje nije bitan taj politi\u010dki epizodist, koliko potpuna fascinacija figurom nestra\u010dkog stru\u010dnjaka s dugogodi\u0161njim iskustvom rada u privatnom sektoru. Ovdje bi se mo\u017eda trebalo ne\u0161to re\u0107i o mehanizmima tvorbe te fascinacije kod tre\u0107ih opcija koje, bez izgra\u0111enog strana\u010dkog aparata i s poludovr\u0161enih ideolo\u0161kih pozicija, hrle u zagrljaj domoljubnog menad\u017eera, nadaju\u0107i se da \u0107e transfer upravlja\u010dke ma\u0111ije iz privatnog u javni sektor polu\u010diti i neki vid politi\u010dke samospoznaje (naravno, onkraj dotrajale podjele na lijevo i desno). Na\u017ealost, za to nema vremena jer je trajanje Ore\u0161kovi\u0107eve vlade bilo toliko kratko i besadr\u017eajno da su najpamtljiviji doga\u0111aji bili i ostali vezani uz djelovanje Ministarstva kulture pod palicom Zlatana Hasanbegovi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n Nakon manje od stopedeset dana Ore\u0161kovi\u0107evoj je vladi izglasano nepovjerenje, raspisani su novi izbori nakon kojih je Most, ostavljaju\u0107i po strani lajtmotive iz prethodnog \u017eivota u vidu kritike politi\u010dke elite i hitnog provo\u0111enja reformi, produ\u017eio politi\u010dku suradnju s HDZ-om. To\u010dno je da Most u vladi Andreja Plenkovi\u0107a nije ostao dugo, ali je ostao dovoljno dugo da promatra formiranje nepostoje\u0107e grupe Borg i prihvati dono\u0161enje zakona o Agrokoru, \u010dime je stvoren pravni okvir za najve\u0107i transfer imovine jo\u0161 od vremena privatizacije devedesetih godina. Nitko, u stvari, ne zna \u0161to je Most radio ili mislio da treba raditi u tim ranim mjesecima 2017. kada se odvijao prijenos imovine Agrokora u ruke ruskih banaka i ameri\u010dkih fondova specializiranih za preuzimanje rizi\u010dnih kompanija, no anegdota o Bo\u017ei Petrovu koji na sastancima vladine radne skupine \u010dita \u0161alabahter \u0161to mu ga je neki “nezavisni stru\u010dnjak” slao putem SMS poruka, zlo\u010desto navedena u promotivnoj knji\u017eici Martine Dali\u0107, otprilike do\u010darava razmjere dezorijentiranosti Mosta kao dijela izvr\u0161ne vlasti.<\/p>\n\n\n\n Nakon raskida s HDZ-om i povratka u oporbu, pri\u010da o Mostu postaje, ovaj put sasvim otvoreno, pri\u010da o \u017eilavosti politi\u010dkog pre\u017eivljavanja sitnih spletkara. Dani pregovara\u010dkih ultimatuma razvu\u010denih na tjedne i mjesece, prizvanja velikih reformi i narodnog jedinstva, sve je to moralo ustuknuti pred \u010dinjenicom da se stranka u zadnja dva izborna ciklusa opasno pribli\u017eava granici postavljenoj izbornim pragom, a po\u010detni politi\u010dki kapital i zanimljivost novih lica potro\u0161eni su negdje izme\u0111u Ore\u0161kovi\u0107a i Agrokora. Povla\u0111ivanje teorijama protiv cijepljenja u kontekstu teku\u0107e pandemije, skupljanje sljedbenika i simpatizera po cijenu preoptere\u0107enih bolnica i preranih smrti postupci su, s moralnog gledi\u0161ta, vrijedni prijezira. No, gledano kroz prizmu politi\u010dke tehnologije, \u0161to drugo preostaje stranci koja je svoju antiestabli\u0161mentsku poziciju prosula u duboko disfunkcionalnoj participaciji u izvr\u0161noj vlasti, dok su je unutarstrana\u010dki sukobi ostavili desetkovanom u pogledu kadrova?<\/p>\n\n\n\n Ostavljaju\u0107i po strani sitnopoliti\u010dku doga\u0111ajnost koju Most u nu\u017edi mora proizvoditi, dvije se zna\u010dajne to\u010dke pojavljuju kao posljedice iz djelovanja Mosta u posljednjoj fazi. Prvo, opozicija izme\u0111u tehnokratskog habitusa i populizma nije tako \u010dvrsta kako nas uobi\u010dajene definicije uvjeravaju. Most je u\u0161ao u polje strana\u010dke politike kroz predstavu o mladim i obrazovanim ljudima koji izmi\u010du tlo pod nogama umre\u017eenom lokalnom \u0161erifu. Taj je oblik samopredstavljanja zatim dobio jo\u0161 zao\u0161trenija obilje\u017eja u tehnokratskom diskursu o strukturnim reformama, poslu koji treba biti povjeren nezavisnim stru\u010dnjacima. Me\u0111utim, drugu odrednicu Mostu \u010dini retorika protiv korupcije i predstavljanje u terminima antikorupcijske stranke \u0161to vodi do stare, dobro poznate opreke izme\u0111u korumpirane politi\u010dke elite i obi\u010dnog naroda kojega gu\u0161e kraci korupcijske hobotnice. <\/p>\n\n\n\nNarod umjesto nezavisnih stru\u010dnjaka<\/h2>\n\n\n\n
Tehnopopulizam<\/h2>\n\n\n\n