Dru\u0161tveni pokreti na podru\u010dju biv\u0161e Jugoslavije proteklih su desetlje\u0107a bili uglavnom fokusirani na ve\u0107e urbane sredine i to na njihove same centre. Ticali su se pitanja javnog dobra koje je bilo \u010desto definirano kulturom, a mobilizacija je u prili\u010dnoj mjeri bila odre\u0111ena srednjoklasnim zgra\u017eanjem. Posljednjih se godina pak bilje\u017ee novi trendovi, kako u temama tako i u metodama djelovanja. Pokreti se \u0161ire na periferiju, klasno su inkluzivniji i ciljaju na infrastrukturu i popratne probleme. O tim trendovima pi\u0161e Mario Kika\u0161.<\/p>\n\n\n\n
Nedavni prosvjedi u Srbiji protiv zakona o eksproprijaciji i referendumu, odnosno protiv transnacionalne rudarske korporacije Rio Tinto i biznisa koji je sklopila sa vla\u0161\u0107u Srpske napredne stranke s ciljem ekstrakcije litija u zapadnoj Srbiji, doveli su do nekih novih momenata \u010dija va\u017enost nadilazi konkretni slu\u010daj ulaska Rio Tinta, ali i cjelokupnu politi\u010dku situaciju u Srbiji. Dva su momenta koja bih izdvojio.<\/p>\n\n\n\n
Prvi je periferija. Naime, cijelu deceniju (2010-te) dru\u0161tveni pokreti i prosvjedi na Balkanu bili su koncentrirani oko teme javnog prostora\/javnog dobra i nisu se micali van centara velikih gradova. Dovoljno je prisjetiti se dva najzna\u010dajnija iz kojih su onda kasnije nastale i politi\u010dke stranke Mo\u017eemo! i Ne da(vi)mo Beograd: zagreba\u010dke Var\u0161avske i Beograda na vodi. Iako su i ovoga puta prosvjedi najve\u0107u mobilizaciju imali upravo u velikim gradovima, ona je bila prosto matemati\u010dka i logisti\u010dka \u010dinjenica. U gradovima \u017eivi daleko vi\u0161e ljudi nego na periferiji, a kroz sam centar srpske metropole prolazi i prometni koridor koji povezuje sjever i jug zemlje, ali i Balkan sa Srednjom Europom. <\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, ovi prosvjedi se ne ti\u010du (vi\u0161e samo) Beograda. Beograd na vodi je gotov, skoro izgra\u0111en i ovoga puta je predstavljao tek pozadinsku scenografiju blokade Gazele poput nekog Mordora iz ranijih nastavaka epskog ciklusa “Borbe dru\u0161tvenih pokreta na Balkanu”. U centru prosvjeda, politi\u010dkih zahtjeva, ali i mobilizacije naroda bila je srpska ruralna periferija. Dolina malo poznate rijeke Jadar, pritoka puno poznatije Drine postala je toponim s najve\u0107im medijskim i politi\u010dkim reachom<\/em>. Istovremeno su svi u Srbiji, a i nas par izvan Srbije kojima je opisu posla gledati jutarnji program N1, odjednom znali za selo Gornje Nedeljice, a dobar dio ih sad mo\u017ee pokazati i na karti. To malo selo u Op\u0107ini Loznica sa svega 700 stanovnika postalo je, posredno, centar narodnog bunta i rastu\u0107eg medijsko-politi\u010dkog interesa.<\/p>\n\n\n\n Drugi bitan moment je bila upravo odluka prosvjednika da ostanu u Beogradu, Novom Sadu, Ni\u0161u i \u0160apcu i tako nadmudre predsjednika Srbije Aleksendra Vu\u010di\u0107a koji je u svom maniru odmah pohrlio u Gornje Nedeljice glumiti srpskog humanitarno-prosvjetiteljskog transformera (Sveti Sava meets Vuk Karad\u017ei\u0107 meets Humanitarna akcija za bolesnu decu). Iako su re\u017eimski mediji prenosili cjelodnevni Vu\u010di\u0107ev susret s napa\u0107enim narodom iz doline Jadra, odluka da se sa simboli\u010dkih akcija, \u017eutih pataka i prosvjeda u centru grada, prije\u0111e na blokadu infrastrukture i to logisti\u010dki najva\u017enije prometnice za nesmetano funkcioniranje dr\u017eave, odnosno protoka ljudi i roba, bio je pun pogodak. Takva taktika nije samo omogu\u0107ila druga\u010diji tip pritiska na vlast koja je do sada imala komociju da pu\u0161ta narod da hoda beogradskim ulicama i okuplja se sa svojim razli\u010ditim zahtjevima ispred Skup\u0161tine, nego je to\u010dkastom strukturom prosvjeda po cijeloj Srbiji i njenim autocestama i magistralama omogu\u0107ila puno ve\u0107u mobilizaciju naroda i u kona\u010dnici natjerala Aleksandra Vu\u010di\u010da, a i njegov cijeli medijsko-propagandni aparat da naprave korak nazad i pristanu na narodne zahtjeve, bar zasad.<\/p>\n\n\n\n Pritom, dolina rijeke Jadar je jednako, ako ne i ve\u0107e i va\u017enije \u017eari\u0161te i ekspozitura globalnog kapitalizma u Srbiji od onih u\u017easnih zgradurina koje su iznikle iz nekada\u0161nje Savamale. Gornje Nedeljice su postale metafora nove faze razvoja Balkana. U njoj ruralno podru\u010dje, nakon \u0161to je iseljeno od radne snage koja je emigrirala ili u velike gradove ili zemlje Zapadne Europe, te nakon \u0161to je poljoprivredna proizvodnja postala gotovo pa nebitna za opskrbu hranom gradova i op\u0107e populacije koji su ve\u0107 odavno priklju\u010deni na regionalne i globalne opskrbne lance, postaje prazna zemlja koju valja jo\u0161 prokopati, isu\u0161iti i do kraja isprazniti da ostane isklju\u010divo u slu\u017ebi ekstrakcije vrijednih sirovina.<\/p>\n\n\n\n Upravo se sa ovom slikom potpunog uni\u0161tenja jednog kraja uz nasilnu eksproprijaciju, te sa posljedicama te ekstrakcije litija po op\u0107e zdravlje, poistovje\u0107uje puno vi\u0161e ljudi nego sa nekretninskim marifetlucima u centru Beograda, a pogotovo kad im omogu\u0107ite da se u te prosvjede uklju\u010de u svojim gradovima i blokiraju dr\u017eavu, bez da moraju dolaziti u Beograd. Pritom mi nije namjera umanjiti va\u017enost borbe protiv projekta Beograd na vodi, samo imam privilegiju kao vanjski promatra\u010d da ga ne romantiziram, nego da ga gledam kao na jednu fazu u politi\u010dkom razvoju onog \u0161to se literaturi naziva dru\u0161tvenim pokretima.<\/p>\n\n\n\n Naime, ono \u0161to oprimjeruje i simbolizira borba protiv Rio Tinta, osim politi\u010dke nu\u017ede za odlazak na periferiju (koja pak nije po\u010dela ju\u010der, nego je aktivisti\u010dka borba koja traje ve\u0107 godinama, od Stare planine do Vojvodine, samo \u0161to medijskim ku\u0107ama nije bila zanimljiva sve dok nije iza\u0161la na najva\u017eniji putni pravac) pomak je od pitanja kulture na pitanje infrastrukture. Mobilizacija oko Beograda na vodi, ili nekih sli\u010dnih primjera u regionu, pledirala je primarno, na kulturne sentimente gra\u0111ana iz kruga dvojke, odnosno centara gradova i samim tim je ograni\u010dila svoj efekt \u0161to se dijelom vidjelo \u0161to kroz izgubljene bitke \u0161to kroz transformaciju pokreta u politi\u010dku stranku \u010dije ambicije se\u017eu van tog centra i pitanja simboli\u010dkih gesti, performansa i kulture.<\/p>\n\n\n\n Iako sam se u ovom slu\u010daju poslu\u017eio primjerom recentne borbe u Srbiji, pitanje periferije i infrastrukture kao dva nova momenta u razvoju socijalnih pokreta i politi\u010dke mobilizacije na Balkanu, mogu se uo\u010diti i u drugim zemljama regiona. U Hrvatskoj, stranka Mo\u017eemo!, kao sljednica urbanih dru\u0161tvenih pokreta mo\u017eda najbolje predstavlja ova dva momenta kroz vlastito hrvanje sa zagreba\u010dkom gradskom infrastrukturom kao temeljnim politi\u010dkim pitanjem, puno va\u017enijim i za stranku sudbonosnijim od zagovora “javnog dobra”, “ve\u0107e participacije”, “transparentnosti” ili vodstva HNK. Drugo va\u017eno pitanje za stranku jeste upravo periferija i nacionalna politika, odnosno pomak fokusa sa Zagreba na druge dijelove dr\u017eave, a pogotovo one na periferiji koje mahom dr\u017ei HDZ. Iako se matemati\u010dki to \u010dini kao nebitan broj glasova u kona\u010dnom skoru, taj pomak je klju\u010dan za budu\u0107nost politi\u010dke opcije koja se \u017eeli nazvati progresivnom.<\/p>\n\n\n\n U Bosni i Hercegovini, borba protiv iskori\u0161tavanja prirodnih resursa ve\u0107 odavno je najvitalniji dio dru\u0161tvenih pokreta i komunalnog bunta u zemlji. Od Kru\u0161\u010dice i rijeke Ugar u Srednjoj Bosni, preko Konjica u sjevernoj do Bune u ju\u017enoj Hercegovini, borba protiv malih hidroelektrana i iskori\u0161tavanja jedinih preostalih prirodnih resursa najva\u017eniji je oblik mobilizacije naroda u ovoj zemlji. Na\u017ealost, zbog birokratsko-etni\u010dkih podjela koji uvelike i dalje diktiraju svakodnevni politi\u010dki \u017eivot u zemlji, ovaj tip bunta je ostao u fazi u kojoj ne mo\u017ee prerasti u ne\u0161to ve\u0107e niti ima ve\u0107u medijsku popra\u0107enost. Zasad je rije\u010d o komunalnim akcijama naroda na mjestima planirane izgradnje hidroelektrane koje potpoma\u017eu udruge civilnog dru\u0161tva iz ve\u0107ih gradova (Sarajevo, Banjaluka, Mostar), ali koje same nemaju ambicija niti kapaciteta da postanu dru\u0161tveni pokret ili konkretna politi\u010dka opcija. Tako da se ova dva momenta koje sam izdvojio kao nove karakteristike u razvoju dru\u0161tvenih pokreta na Balkanu artikuliraju na druga\u010diji na\u010din i posredno dolaze i do politi\u010dkih stranaka lijevo-liberalne provenijencije. Naravno, u BiH to pitanje, zbog etni\u010dkog sastava zemlja i njenog ure\u0111enja, ne mo\u017ee izbje\u0107i i nacionalne konotacije. Tako je Edin Forto, premijer Kantona Sarajevo iz Na\u0161e stranke, na nedavnom kongresu svoga koalicijskog partnera Naroda i pravde, ukazao na potrebu da se njihova koalicija, kao politi\u010dka alternativa postoje\u0107im blokovima, po\u010dne baviti, primjerice, pitanjem za\u0161to Tuzla i Sarajevo nisu povezani adekvatnom prometnom infrasturkturom kao dva najve\u0107a grada i industrijska centra u Federaciji BiH ili za\u0161to dosada\u0161nje politike koje se toliko zala\u017eu za jedinstvenu BiH nisu nogom nikad kro\u010dile u \u010citluk ili \u0160iroki Brijeg. Naravno, na koji na\u010din \u0107e se ti retori\u010dki pomaci ostvariti u politi\u010dkoj praksi ovisi o vi\u0161e parametara koji ne ovise samo o Na\u0161oj stranci nego i op\u0107oj politi\u010dkoj situaciji u BiH, koja se danas \u010dini kompliciranijom nego ikad poslije zavr\u0161etka rata.<\/p>\n\n\n\n Pomaci koji se de\u0161avaju u progresivnim politi\u010dkim pokretima i strankama, a koje sam poku\u0161ao opisati kroz pomicanje interesa s geografskih centara prema periferiji ili s kulture prema infrastrukturi, mogu se \u010diniti proizvoljnim jer se empirijski izvode iz par paritikuralnih slu\u010dajeva koji te\u0161ko mogu opisati trend, a pogotovo neku zajedni\u010dku politi\u010dku tendenciju na Balkanu. No bez obzira na to, ja trenutno ne vidim drugu opciju za razvoj pogresivnih politika na Balkanu u (geo)politi\u010dkom kontekstu koji se sve vi\u0161e (medijski) nastoji poistovjetiti sa nekim predratnim stanjem, dok iza te dimne zavjese udru\u017eene snage kapitala i dr\u017eave, narodu oduzimaju i zadnje preostale resurse.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Dru\u0161tveni pokreti na podru\u010dju biv\u0161e Jugoslavije proteklih su desetlje\u0107a bili uglavnom fokusirani na ve\u0107e urbane sredine i to na njihove same centre. Ticali su se pitanja javnog dobra koje je bilo \u010desto definirano kulturom, a mobilizacija je u prili\u010dnoj mjeri bila odre\u0111ena srednjoklasnim zgra\u017eanjem. Posljednjih se godina pak bilje\u017ee novi trendovi, kako u temama tako […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":40561,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[509],"theme":[458],"country":[35,38,11],"articleformat":[450],"coauthors":[60],"class_list":["post-40559","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-prosvjedi","theme-drustvo","country-bih","country-hrvatska","country-srbija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40559","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=40559"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40559\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":40560,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40559\/revisions\/40560"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/40561"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=40559"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=40559"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=40559"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=40559"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=40559"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=40559"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=40559"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Globalni kapitalizam u va\u0161oj dolini<\/h2>\n\n\n\n
Ostatak regiona<\/h2>\n\n\n\n