Prosina\u010dki Spotify Wrapped dobar je povod za razmatranje kapaciteta doma\u0107e glazbene kritike u doba streaming servisa. Najlak\u0161e je otpisati one koji to doba vide kao (pred)zadnju fazu dekadencije, ali i oni koji nemaju problema s nostalgijom imaju problema s “procjenom” vrijednosti popularne glazbe.<\/p>\n\n\n\n
Nikada, ali nikada nije dobro podcijeniti Aleksandra Draga\u0161a; posebno ne u prosincu, odnosno u razdoblju medijskog kalendara koji je u formatu sveprisutnih lista tradicionalno rezerviran za poku\u0161aje rezimiranja umjetni\u010dke produkcije godine na izmaku.<\/p>\n\n\n\n
\u201cAh\u201d, uzdahnuo je<\/u><\/a> duboko pro\u0161log tjedna glazbeni kriti\u010dar Jutarnjeg lista, usmjerio zamagljeni pogled prema natrag pa zavapio: \u201cgdje su ona krasna vremena kad su se Blur i Oasis tukli tko \u0107e od njih imati broj 1 singl na britanskoj top-listi uo\u010di Bo\u017ei\u0107a; kad su najprodavaniji u jednoj godini bili Nirvana, Pearl Jam, Metallica, Guns N’ Roses i Red Hot Chili Peppers; kad su AC\/DC i Led Zeppelin imali najtira\u017enije albume; kad su The Beatles bili najpopularnija, ujedno i (po)najbolji rock i pop bend na svijetu; kad su Elvis i Frank bili kraljevi\u2026\u201d<\/p>\n\n\n\n Problem koji u ovom slu\u010daju grupa The Beatles ima s imenskim predikatom mogu\u0107e je tolerirati ne samo zbog toga \u0161to je upit optere\u0107en rijetko vi\u0111enom koli\u010dinom nostalgi\u010dnog patosa, ve\u0107 i zbog toga \u0161to na ovo pitanje postoji samo jedan to\u010dan odgovor: ta su vremena, najkra\u0107e re\u010deno, \u201cdefinitivno oti\u0161la u nepovrat.\u201d Me\u0111utim, ta vremena, kao \u0161to bi netko naivan mogao pomisliti, u nepovrat nisu oti\u0161la zbog o\u010digledne \u010dinjenice da su posrijedi momenti popularnoglazbene povijesti koji su se dogodili prije 25, 60 ili koliko ve\u0107 godina, nego zbog toga \u0161to se ukus glazbenog kriti\u010dara Jutarnjeg lista razlikuje od ukusa suvremene publike shva\u0107ene u naj\u0161irem mogu\u0107em smislu rije\u010di.<\/p>\n\n\n\n Na zaklju\u010dak da se ljudska civilizacija nalazi u terminalnoj fazi dekadencije glazbenog kriti\u010dara Jutarnjeg lista naveo je, naime, pogled na kombinirani popis najizvo\u0111enijih glazbenika na streaming servisima Spotify i iTunes, a to su, redom, Bad Bunny, Taylor Swift, BTS, Drake i Justin Bieber. Sad, na pitanje je li dobru glazbu ubila publika, kao \u0161to se tvrdi u tekstu, ili zlo\u010desti zeko, kao \u0161to se tvrdi u naslovu teksta, o\u010dito je ne\u0161to te\u017ee ponuditi definitivan odgovor, ali ta pote\u0161ko\u0107a, ako ni\u0161ta drugo, mo\u017ee barem poslu\u017eiti kao povod za kra\u0107u refleksiju o implicitnoj logici glazbenokriti\u010darskog vrednovanja, \u0161to je problem koji doma\u0107oj glazbenoj kritici, odnosno onome \u0161to je od nje ostalo i u profesionalnom i u hobisti\u010dkom obliku, iz nekog razloga i dalje ostaje nerje\u0161iv neovisno o poziciji iz koje se nastupa.<\/p>\n\n\n\n Mogu\u0107e je krenuti upravo od brojki, odnosno od tipa informacije koji se obi\u010dno smatra objektivnim pokazateljem popularnosti i uspjeha. Broj streamova, primjerice, kao analiti\u010dki materijal nije posve neupotrebljiv \u2014 mo\u017ee, recimo, poslu\u017eiti kao zgodna ulazna to\u010dka za rasprave o kvantitativnim definicijama popularnog, ali citiranje biv\u0161eg kolege i pokojnog hrvatskog glazbenog kriti\u010dara te\u0161ko da mo\u017ee dobaciti dalje od pukog naklapanja. \u201cDakle, jedno su besplatna vr\u0107enja, a drugo prodane ulaznice ili kupljene plo\u010de\u201d, pi\u0161e glazbeni kriti\u010dar Jutarnjeg lista. \u201cNo, ba\u0161 je streaming danas mjerilo ne\u010dijeg pop-uspjeha, a nikada ne valja podcijeniti ni masovni neukus, kako je ovakve i srodne glazbene po\u0161asti znao duhovito, ali i posve to\u010dno komentirati pokojni dragi kolega kriti\u010dar i prijatelj Darko Glavan.\u201d<\/p>\n\n\n\n Iz minimalno ozbiljnije sociolo\u0161ke perspektive moglo bi se, naravno, odmah postaviti pitanje jesu li brojevi prodanih plo\u010da, ulaznica i streamanih pjesama doista nekakvi objektivni indeksi popularnosti ili pak najsna\u017enije odrednice u procesu kojim se definira \u0161to popularnost u polju popularne glazbe uop\u0107e jest. Kada je pak rije\u010d o najizvo\u0111enijim pjesmama u teku\u0107oj godini, situacija je \u201cne\u0161to bolja\u201d, zahvaljuju\u0107i, izme\u0111u ostalog, i Oliviji Rodrigo \u201c\u010dije su gorko-slatke teme, obra\u0111ene s dozom humora i (autoironije), privla\u010dne tinejd\u017eerima kao svojedobno provokativnije teme i dileme ipak gnjevnije Alanis Morissette.\u201d Relativno korektna kratka deskriptivna dionica rada Olivije Rodrigo, barem do to\u010dke polukru\u017enog okretanja u sretniju pro\u0161lost, kao usporedba bolje bi funkcionirala na razini koja nije tematska nego politi\u010dko-ekonomska. Recimo, kada je u ljeto 1995. godine Alanis Morissette objavila album \u201cJagged Little Pill\u201d, prodan u me\u0111uvremenu u vi\u0161e od 33 milijuna primjeraka, pokojni Timothy White, tada urednik u Billboardu, u svojoj je kolumni \u201cMusic to My Ears\u201d unaprijed je pa\u017eljivo pripremio recepcijski teren, a istu su stvar zatim odlu\u010dili napraviti i urednici u Rolling Stoneu i Spinu.<\/p>\n\n\n\n Jo\u0161 je zanimljivije i problemati\u010dnije pitanje ono o izvoru vrijednosti u popularnoj glazbi. Od najizvo\u0111enijih glazbenika u 2021. godini, povla\u010di jasnu granicu glazbeni kriti\u010dar Jutarnjeg lista, u svoj bi \u201csmartphone ili ra\u010dunalo pripustio jedino Taylor Swift\u201d, ali kako mu je priroda posla takva kakva je, \u201dkao kriti\u010dar morao se tu i tamo pozabaviti i sme\u0107em kakvog proizvode ostali gorespomenuti \u2018glazbenici\u2019\u201d. U glazbenokriti\u010darskoj praksi, vrijednost popularne glazbe prepoznaje se u pravilu izvan same popularne glazbe; u izvo\u0111a\u010dkoj personi, u figuri autora, u zajednicama ili subkulturama i njihovim vezama s odre\u0111enom vrstom glazbe. Ovdje se ne bi bilo lo\u0161e vratiti na prva slova kriti\u010darske abecede, recimo, na \u201cPrirodu kritike<\/u><\/a>\u201d Svetozara Petrovi\u0107a koji je 1972. godine lokalnoj javnosti obznanio kako ipak nije mogu\u0107e objektivno odrediti vrijednost umjetni\u010dkog djela, u njegovom slu\u010daju knji\u017eevnog, pa dodao: \u201cSud, ma koliko subjektivan, mo\u017ee se obrazlo\u017eiti, i kritika se smije pisati tek onda kada se to mo\u017ee, jer ba\u0161 po obrazlo\u017eenju suda postaje za nas vrijedna.\u201d<\/p>\n\n\n\nObjektivnost popularnosti<\/h2>\n\n\n\n
Trivijalnost kritike<\/h2>\n\n\n\n