Iako vokabular digitalnih platformi odr\u017eava mit o inovativnom poslovnom modelu skrojenom po potrebama radnika (“partnera”), osim kori\u0161tenja suvremene tehnologije, malo je ili nimalo toga \u0161to platformski rad su\u0161tinski razlikuje od neglamuroznih oblika rada pla\u0107enih “po komadu\u201c ili za dnevnicu. Porast platformi ima daleko manje veze s inovativnom tehnologijom nego s kontekstom postkriznog tr\u017ei\u0161ta rada, padom cijene rada i deregulacijom, odnosno s postojanjem ogromne rezervne radne snage koja je spremna prihvatiti bilo kakav posao. Sociologinja Jelena Ostoji\u0107 i pravnica Sun\u010dica Brnardi\u0107 poja\u0161njavaju taj kontekst na primjeru Hrvatske. <\/p>\n\n\n\n
“Ni\u0161ta ne mo\u017ee zgaziti va\u0161u du\u0161u kao \u0161to to mo\u017ee sigurna, pouzdana pla\u0107a” poruka je s plakata kojim se 2017. reklamirala poznata platforma za frilenserski online rad<\/a> Fiverr. Nesiguran rad bez redovnih primanja na sli\u010dan se na\u010din \u0161ifrira u slobodu od stega klasi\u010dnog radnog odnosa<\/em> u uvodnoj sceni filma “Sorry We Missed You” Kena Loacha iz 2019., koji brutalno realisti\u010dno tematizira “mra\u010dnu stranu” gig ekonomije. U toj sceni, protagonistu filma Rickyju koji se upravo sprema postati dostavlja\u010d njegov budu\u0107i \u0161ef Maloney ovako opisuje posao koji ga \u010deka: “Ovdje te ne\u0107emo zaposliti, nego \u0107e\u0161 postati dio tima. (\u2026) Ne\u0107e\u0161 raditi za nas, nego s nama. Ne\u0107e\u0161 voziti za nas, nego \u0107e\u0161 obavljati uslugu. Ne postoji ugovor o radu. Ne\u0107e\u0161 primati pla\u0107u, nego naknadu. Bit \u0107e\u0161 dostupan. Bit \u0107e\u0161 samozaposleni voza\u010d vlastite fran\u0161ize. Postat \u0107e\u0161 gospodar vlastite sudbine. Tako razdvajamo jebene luzere od ratnika.”<\/p>\n\n\n\n U vrlom “novom” svijetu jednokratnih poslova, tzv. platformske i gig ekonomije, rad se prevodi u ga\u017eu<\/em> (gig) ili zadatak<\/em>, nesigurnost u izazov<\/em>, izostanak ugovora o radu i radni\u010dkih prava u slobodu <\/em>i samozaposlenost<\/em>. Na koncu, radnik se maskira u partnera<\/em>, korisnika<\/em> ili \u010dak \u2013 ratnika<\/em> i heroja<\/em>. No Loachev film, ba\u0161 kao i brojni platformski radnici, sindikalisti, istra\u017eiva\u010di i novinari, upozorava da se iza slike uzbudljivog inovativnog svijeta rada krojenog po mjeri novih generacija ne krije ni\u0161ta drugo nego dobra stara eksploatacija radne snage. Vi\u0161e autora upozorava na to da takav vokabular naprosto slu\u017ei odr\u017eavanju mita o ne\u010demu inovativnom i stvaranju dojma diskontinuiteta odnosno navodne su\u0161tinske razlike izme\u0111u novog<\/em>, obe\u0107avaju\u0107eg platformskog rada i starih<\/em>, obi\u010dnih<\/em> oblika autsorsinga i nesigurnog rada koji dominiraju povije\u0161\u0107u kapitalizma jo\u0161 od njegovih samih po\u010detaka \u2013 od devetnaestostoljenog ku\u0107nog tekstilnog rada pla\u0107enog “po komadu” ili rada u britanskim lukama organiziranog i pla\u0107enog po danu, preko posrednika, sve do dana\u0161njice i dobro poznatog sezonskog poljoprivrednog rada za dnevnicu ili agencijskog \u010di\u0161\u0107enja. Osim kori\u0161tenja suvremene tehnologije, malo je ili nimalo toga \u0161to platformski rad zapravo razlikuje od tih oblika rada.<\/p>\n\n\n\n Dostupne analize, izvje\u0161\u0107a i istra\u017eivanja, mada jo\u0161 uvijek neprecizna zbog metodolo\u0161ke neujedna\u010denosti, \u010dinjenice da mnogo radnika radi na vi\u0161e platformi istovremeno i nevoljkosti platformi da dijele podatke o svojim radnicima, pokazuju da je platformski rad u porastu te da ga obilje\u017eava visoka razina prekarnosti. Posljednji podaci istra\u017eivanja Eurofunda<\/a> (Europske zaklade za pobolj\u0161anje \u017eivotnih i radnih uvjeta) objavljenog krajem pro\u0161le godine pokazuju da se oko 10% radne snage u Europi povremeno bavi platformskim radom, a za oko 1-2% radnika on predstavlja glavni izvor prihoda. Isto je i s Hrvatskom: za 1.1% populacije platformski je rad primarni izvor zarade, a 10.7% se u njemu barem jednom oku\u0161alo. Valja napomenuti da, mada je i dalje platformski rad prvenstveno dodatni izvor zarade, neka istra\u017eivanja<\/a> pokazuju da u pojedinim zemljama za koje su dostupni aktualni podaci za sve vi\u0161e radnika on polako postaje jedini posao (primjerice, u Ujedinjenom Kraljevstvu se broj takvih radnika od 2016. do 2019. skoro udvostru\u010dio). Izvje\u0161\u0107e<\/a> Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu iz 2017. pokazuje da su radnici na internetskim platformama zbog nepostojanja kolektivnih mjera za\u0161tite na radnom mjestu izlo\u017eeni zdravstvenim i sigurnosnim rizicima, kao i to da su zbog mehanizma konkurentskog natjecanja, vremenskog pritiska, poticanja brzog tempa rada, pla\u0107anja po zadatku, neprestanog ocjenjivanja rada i brisanja granice izme\u0111u rada i privatnog \u017eivota pod pove\u0107anim rizikom od stresa.<\/p>\n\n\n\n No valja se kratko vratiti na prethodno spomenuto Eurofundovo istra\u017eivanje jer ono pokazuje jednu manje uo\u010dljivu, ali va\u017enu povezanost: na ra\u0161irenost platformskog rada i strukturu radne snage ne utje\u010de toliko razina kori\u0161tenja informacijsko-komunikacijskih tehnologija u zemlji, koliko stanje na nacionalnom tr\u017ei\u0161tu rada. Taj uvid kontrira tehnooptimisti\u010dnom determinizmu (“To bet against Uber is to bet against future”) i tvrdnji da je upravo nova tehnologija srce platformske revolucije. Umjesto njih, stavlja fokus na jeftinu radnu snagu i nesigurne radne uvjete koji su, uz evaziju i deregulaciju radnog zakonodavstva, \u017eile kucavice platformske ekonomije. O tome pi\u0161u brojni autori, poput Ursule Huws koja isti\u010de da je za porast platformi va\u017ean upravo kontekst postkriznog tr\u017ei\u0161ta rada na kojem rastu nesigurni oblici rada i nezaposlenost, cijena rada se sni\u017eava, a radni uvjeti pogor\u0161avaju, zbog \u010dega su radnici \u010desto prinu\u0111eni pronalaziti vi\u0161estruke izvore prihoda. Bitna pretpostavka porasta platformskog rada, isti\u010de ekonomist Jim Stanford, prije svega je postojanje velike rezervne radne snage koja je spremna u svakom trenutku prihvatiti bilo kakav posao.<\/p>\n\n\n\n Model i porast platformskog rada, s naglaskom na hrvatski kontekst i posljedice po visoku prekarnost, za ovaj su tekst komentirale asistentica na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu Jelena Ostoji\u0107 i savjetnica za radno i socijalno pravo Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Sun\u010dica Brnardi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Jelena Ostoji\u0107 skicira sliku tr\u017ei\u0161ta rada u Hrvatskoj, kojom tijekom posljednjeg desetlje\u0107a dominiraju atipi\u010dni oblici rada: “Nakon izrazito visokih stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj koje u 2013. i 2014. prelaze 17%, oporavak tr\u017ei\u0161ta rada koji je uslijedio narednih godina u znaku je rasta privremene zaposlenosti – kategorije koja obuhva\u0107a sve aran\u017emane rada na odre\u0111eno, ali i ostale povremene radne aran\u017emane koje karakterizira manja ili ve\u0107a nesigurnost posla. U odnosu na pretkrizno vrijeme, Hrvatska danas ima najve\u0107e pove\u0107anje stope privremenog rada me\u0111u zemljama EU. Osim toga, ve\u0107ina privremenog rada u Hrvatskoj izrazito je kratkog trajanja, oko 70% svih privremenih ugovora kra\u0107e je od pola godine, a prema udjelu zaposlenih s ugovorima do tri mjeseca trajanja Hrvatska od 2013. prednja\u010di pred svim drugim \u010dlanicama EU.” Jelena dalje obja\u0161njava: “Od 2015. naovamo svaka druga ili tre\u0107a mlada osoba radi privremeno, a osim mladih, nesigurnost zaposlenosti posljednjih nekoliko godina znatno je sko\u010dila me\u0111u generacijom radnika i radnica koji su pred mirovinu. Jedan dio privremene zaposlenosti u Hrvatskoj je sezonski rad – rije\u010d je o vi\u0161e desetaka tisu\u0107a radnika i radnica koji se zapo\u0161ljavaju sezonski te su ostatak godine prinu\u0111eni tra\u017eiti neke druge izvore prihoda.” Takvo je stanje na tr\u017ei\u0161tu rada, ka\u017ee ona, pripremilo teren za neza\u0161ti\u0107en i \u010desto posve neprijavljen platformski rad.<\/p>\n\n\n\n Iako nije rijetkost da se unutar dominantnih narativa o radu deregulaciju predstavlja u pozitivnom svjetlu i da se govori o tome da dana\u0161nji radnici i radnice, osobito oni mla\u0111i, ne preferiraju standardni radni odnos, isti\u010de Jelena, podaci govore suprotno: “Oko 90% svih privremeno zaposlenih osoba me\u0111u koje spadaju i platformski radnici, zaposleni su tako jer ne mogu prona\u0107i posao na ugovor na neodre\u0111eno vrijeme. Dakle mit o nekim novim radnicima i radnicama koji ne mare za svoja radni\u010dka prava i bazi\u010dnu sigurnost koja bi trebala proizlaziti iz rada je upravo to \u2013 mit.” Isto tako, prikaz platformskog rada kao novog i naprednog modela zbog zbostanka poznatog poslodavca je, napominje Jelena, samo maskiranje \u010dinjenice da je rije\u010d o prikrivanju obaveza koje iz radnog odnosa proizlaze: “Model platformskog rada donekle je upravo osmi\u0161ljen da izbjegne pla\u0107anje tro\u0161kova rada, odnosno prebaci ga na radnika ili radnicu i na taj na\u010din dodatno snizi cijenu radne snage. Ovakvi modeli ra\u010dunaju na ekonomsku nu\u017edu podzaposlenih ili \u010dak blokiranih radnika i radnica, te s druge strane na poticaj koji potro\u0161a\u010di usluga imaju u vidu niskih cijena proizvoda \u0161to mo\u017ee predstavljati tako\u0111er jedan od aspekata ekonomske nu\u017enosti s druge strane. Osim toga, mehanizmi kontrole koji se odvijaju algoritmima platformi slu\u017ee za realno podre\u0111ivanje rada \u2013 u praksi su posve stvaran momenat discipline, evaluacije i usmjeravanja radnika.”<\/p>\n\n\n\n Sun\u010dica Brnardi\u0107 iz SSSH dodatno rasvjetljava model poslovanja platformi koji se bazira na prebacivanju tro\u0161kova i rizika na radnike: “Iako teorija razlikuje razli\u010dite oblike platformskog rada (primjerice crowdwork<\/em> i rad na zahtjev preko aplikacije), svim platformama zajedni\u010dki je isti organizacijski model: radnici koji rade putem platforme nemaju pristupa ‘osiguravanju’ takvog rada ugovorom o radu i svim radnim i socijalnim pravima koja su za njega vezana, a platforme, koje bez takvog rada ne mogu poslovati i ostvarivati profit, odbijaju se nazvati poslodavcima, ve\u0107 se deklariraju kao pru\u017eatelji usluge (pa tako valjda pru\u017eaju uslugu rada i samim radnicima).”<\/p>\n\n\n\n O ulozi tehnologije u ovakvom modelu poslovanja Sun\u010dica govori: “Iako platforme i samo izbjegavanje zasnivanja radnog odnosa nazivaju tehnolo\u0161kom inovacijom, svakako je tehnolo\u0161ka inovacija jedan od ‘drivera’ koji je doprinio tome da ono bude mogu\u0107e. Radi se o kompanijama koje se na temelju tehnologije mogu osloniti na visoko-fragmentirani rad koji iz perspektive organizacije posla ne zahtjeva zapo\u0161ljavanje, a koji se potom ideolo\u0161ki opravdava nu\u0111enjem slobode pojedincu da radi kada ho\u0107e i koliko ho\u0107e. Potpuno je jasno da su zakazale i dr\u017eave koje su, zaslijepljene ‘inovativnim modelima zapo\u0161ljavanja,’ dale tim kompanijama zeleno svijetlo za streloviti rast na ra\u010dun evazije pla\u0107anja poreza i doprinosa.”<\/p>\n\n\n\n Sun\u010dica detaljno obja\u0161njava i za\u0161to se u okviru platformskog rada ne mo\u017ee govoriti o pravom samostalnom poduzetni\u0161tvu niti ravnopravnom poslovnom odnosu izme\u0111u platformi i radnika (prividno transformiranih u poduzetnike): “Ono \u0161to samozapo\u0161ljavanje u slu\u010daju platformskog rada \u010dini la\u017enim jest \u010dinjenica da se ne radi o samozapo\u0161ljavanju koje dolazi iz poduzetni\u010dkog impulsa poslovanja na tr\u017ei\u0161tu, ve\u0107 o jedinoj mogu\u0107nosti koja se takvom radniku nudi ako \u017eeli raditi putem platforme, a i nemogu\u0107nosti promjene tog statusa, \u010dak i kad se radi o potpunoj ekonomskoj ovisnosti o radu za platformu. Mo\u017eda najevidentniji dokaz da se ne radi o samozapo\u0161ljavanju jest \u010dinjenica da ti radnici nemaju mogu\u0107nost pregovarati o cijeni svog rada kao \u0161to bi to mogli da kao samozaposleni sklapaju pravni posao sa platformom. Naprotiv, u tom smislu su u puno podre\u0111enijem polo\u017eaju u odnosu na zaposlene osobe kojima radno pravo izri\u010dito jam\u010di pravo na pregovore o cijeni rada, kao uostalom i svim drugim uvjetima.”<\/p>\n\n\n\n O golemim posljedicama pre\u0161utne legalizacije la\u017enog samozapo\u0161ljavanja Sun\u010dica govori: “Radnici su prisiljeni na preuzimanje rizika i raznih obveza prema dr\u017eavi, te su ‘slobodni raditi i zara\u0111ivati’ unato\u010d tome \u0161to ne samo da nemaju nikakav utjecaj na uvjete rada, ve\u0107 su u znatnoj mjeri i podre\u0111eni algoritmu koji npr. odbijanje posla ‘ka\u017enjava’ ponudom lo\u0161ijih poslova ili poslova s ni\u017eom cijenom. Isto tako, niz prava vezanih uz rad, poput pla\u0107enog prava na odmor, izostaju kako pravno tako i fakti\u010dki. Tu su i kolektivna prava, poput prava na udru\u017eivanje, zastupanje svojih interesa putem sindikata i naravno, kolektivno pregovaranje koje takvi radnici u pravilu nemaju. Iako, naravno, do organiziranja oko odre\u0111enih pitanja ipak dolazi, \u010dinjenica je da je dugoro\u010dno i stabilno organiziranje i utjecaj na platforme tim putem ipak ograni\u010deno atomiziranjem radnika na pojedince te njihovim suprotstavljanjem jednih drugima.”<\/p>\n\n\n\n Na koncu, Sun\u010dica komentira i opasnost \u0161irenja takvog modela rada te intenziviranja daljnje prekarizacije: “Naravno da je najve\u0107a opasnost ovakvog tipa organizacije rada \u010dinjenica da takve kompanije koriste rad uspje\u0161no zaobilaze\u0107i radno i socijalno zakonodavstvo i na taj na\u010din degradiraju ideju rada koji postaje isklju\u010diva razmjena rada kao robe za novac, a radnik se pretvara u nadni\u010dara. Iako je platformama koje danas znamo to uspjelo kroz specifi\u010dni polo\u017eaj koji im omogu\u0107ava asimetrija informacija i mogu\u0107nost da se putem dampin\u0161kih cijena nametnu na tr\u017ei\u0161tu (pa ga \u010dak i potpuno preuzmu, ako razmi\u0161ljate o stalnim poslovima dostavlja\u010da koji su gotovo nestali), otvorili su jednu regulatornu rupu koju \u0107e u svijetlu op\u0107e prekarizacije biti jako te\u0161ko zatvoriti. O\u010dekujemo da \u0107e se pojavljivati brojne druge kompanije koje \u0107e temeljiti svoje poslovanje na tom modelu (u Ma\u0111arskoj npr. ve\u0107 dugo djeluje platforma koja se bavi ‘iznajmljivanjem’ za\u0161titara), ali i da \u0107e takav trend samo doprinijeti trendu daljnje erozije standardnog ugovora o radu. U tom svijetlu treba gledati borbu sindikata da se platforme proglasi poslodavcima i ve\u017ee obvezom zasnivanja radnog odnosa \u2013 ugovora o radu koji jam\u010di sigurnost i stabilnost prihoda, socijalnu za\u0161titu, i primjereno radno optere\u0107enje.”<\/p>\n\n\n\n Objavljeni tekst dio je novinarskog projekta \u201cPlatformski rad u Hrvatskoj: prekarnost skrivena iza online aplikacija\u201d koji je podr\u017eala Agencija za elektroni\u010dke medije, u okviru poziva za ugovaranje novinarskih radova u elektroni\u010dkim publikacijama, objavljenog 15. sije\u010dnja 2021.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Iako vokabular digitalnih platformi odr\u017eava mit o inovativnom poslovnom modelu skrojenom po potrebama radnika (“partnera”), osim kori\u0161tenja suvremene tehnologije, malo je ili nimalo toga \u0161to platformski rad su\u0161tinski razlikuje od neglamuroznih oblika rada pla\u0107enih “po komadu\u201c ili za dnevnicu. Porast platformi ima daleko manje veze s inovativnom tehnologijom nego s kontekstom postkriznog tr\u017ei\u0161ta rada, padom […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":40416,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1553,865,668],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[377],"class_list":["post-40406","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-digitalne-platforme","tag-platformski-rad","tag-radnicka-prava","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40406","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=40406"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40406\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":40447,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40406\/revisions\/40447"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/40416"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=40406"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=40406"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=40406"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=40406"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=40406"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=40406"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=40406"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Nije u tehnologiji sve<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Priprema terena<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Nadni\u010dari preru\u0161eni u poduzetnike<\/strong><\/h2>\n\n\n\n