{"id":40270,"date":"2021-11-22T02:10:59","date_gmt":"2021-11-22T01:10:59","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=40270"},"modified":"2021-11-23T09:36:50","modified_gmt":"2021-11-23T08:36:50","slug":"zvao-se-khobeib-zvali-su-ga-ali","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=40270","title":{"rendered":"Zvao se Khobeib, zvali su ga Ali"},"content":{"rendered":"\n

Khobeib Ben Khoder, 32-godi\u0161nji migrant porijeklom iz Tunisa, umro je u jesen 2019. u bolnici u Biha\u0107u od posljedica ozljeda koje je zadobio nakon \u0161to mu je grani\u010dna policija oduzela obu\u0107u i protjerala ga, pa je satima hodao bos po snijegu. Ivana Peri\u0107 donosi svjedo\u010danstvo aktivistkinje Nawal Soufi o njegovoj smrti koju regionalni mediji dosad nisu popratili, dan nakon \u010detvrte obljetnice smrti djevoj\u010dice Madine Hussiny, jo\u0161 jedne \u017ertve brutalnosti grani\u010dara prema migrantima. <\/p>\n\n\n\n

Zvao se Khobeib Ben Khoder. Ro\u0111en je u ljeto 1987. godine, na Veliku Gospu. U Tunisu je rastao, ljudima postao poznat pod nadimkom Ali. Umro je u jesen 2019. godine, u bolnici u Biha\u0107u. Ispatio du\u0161u \u010ditavu tu godinu, svjedo\u010de ljudi koji su ga znali, i u Bosni ga zvali Ali. \u201cSvi su ga zvali Ali. U jednom od poku\u0161aja prelaska hrvatskog teritorija zaustavila ga je policija i izula mu je obu\u0107u. Bila je zima. Protjerali su ga bosog. Hodao je satima po snijegu, a kada je stigao natrag u Bosnu lije\u010dnici su zaklju\u010dili da bi mu trebalo amputirati obje noge. Od tog je trenutka po\u010deo jako patiti, mjesecima bio sam po strani, u logoru za migrante. Nije \u017eelio s nikim razgovarati. Nije ni jeo\u201d, tako nam Nawal Soufi zapo\u010dinje pri\u010du o Aliju.<\/p>\n\n\n\n

Nawal je talijanska aktivistkinja, koja godinama poma\u017ee izbjeglicama i migrantima u i van Italije. S mnogima od njih bila je u najte\u017eim trenucima, pa tako i s Alijem, s kojim je provela posljednje dane njegova \u017eivota. Pri\u010da nam kako je Ali nakon saka\u0107enja nogu upao u jaku depresiju. \u201cTijekom tih mjeseci preko tuni\u0161kog veleposlanstava nije tra\u017eeno rje\u0161enje da se pokrene ne\u0161to, nije donesena odluka da netko od njegovih roditelja do\u0111e potpisati papire za amputaciju noge, da mu se nekako pomogne. U kampu ga nisu htjeli proglasiti psihi\u010dki nestabilnim i pozvati nekoga od \u010dlanova njegove obitelji, \u010dime je moglo do\u0107i do odluke da bude hospitaliziran i da mu se spasi \u017eivot\u201d, obja\u0161njava Nawal.<\/p>\n\n\n\n

Na \u0161takama preko granice<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Me\u0111unarodna organizacija za migraciju (IOM), koja bi trebala skrbiti o zdravlju i dobrobiti izbjeglica i migranata u logorima u Bosni, Khobeibu nije pru\u017eila potrebnu pomo\u0107. Sve vrijeme dok je on bio bolestan, Nawal je radila u Gr\u010dkoj, ukopana u paklovitom limbu sli\u010dnih izbjegli\u010dko-migrantskih iskustava. Za Alijevu je pri\u010du \u010dula preko Facebooka. \u201cTada sam slu\u010dajno bila u Sarajevu i nastavila sam balkanskom rutom pje\u0161ice s migrantima. Mnogo puta odlu\u010dim prije\u0107i granicu pje\u0161ice, da dokumentiram \u0161to migranti do\u017eivljavaju, da iznajmim hostel, platim hranu i pomognem koliko mogu du\u017e granica balkanske rute. Tako sam u rujnu 2019. upoznala tog tipa, koji nije \u017eelio razgovarati i nije dao da mu se itko pribli\u017ei. Bojao se da \u0107e ga oteti i odvesti na amputaciju. Odlu\u010dila sam ostati blizu njega i nagovoriti ga da do\u0111e u ku\u0107u sa mnom i prijateljima. Nakon dva dana je prihvatio i tako je zapravo sve po\u010delo\u201d, pri\u010da Nawal.<\/p>\n\n\n\n

Nawal je prvo za Alija zatra\u017eila vizu u talijanskom veleposlanstvu koje se pokazalo spremno da ga po\u0161alje na lije\u010denje u Italiju. \u201cI on je htio oti\u0107i u Italiju, \u017eelio je ondje nastaviti svoj put, lije\u010diti se u talijanskoj bolnici. Volio je Italiju jer je u pro\u0161losti ve\u0107 \u017eivio ondje, i u nekim drugim europskim zemljama, ali je bio protjeran i vra\u0107en u Tunis. To je bio razlog za\u0161to je balkansku rutu morao ponavljati pje\u0161ice. Bio je prestravljen zemlje u kojoj je pretrpio traumu, htio je oti\u0107i. Me\u0111utim, vlasti nisu slu\u0161ale njegove \u017eelje\u201d, ka\u017ee Nawal.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a>
Foto: Ivana Peri\u0107, privatni album (Ali 2019. u kampu u Biha\u0107u) <\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n

Ona i nekolicina drugih aktivista u Bosnu su te jeseni uspjeli dovesti Alijevu majku. Nawal je preko prijatelja skupila novac za njezinu avionsku kartu, pa je majka stigla zajedno s Alijevim \u0161ogorom. Tada su se prvi puta vidjeli nakon godina razdvojenosti. No\u017eni prsti su Aliju na kraju otpali sami od sebe, malo po malo, a on je i dalje, na \u0161takama, poku\u0161avao isplanirati prijelaz granice i put dalje u Europu. \u201cTada se oprostio od majke i poku\u0161ao ponovno prije\u0107i hrvatsku granicu. Bio je to posljednji zagrljaj izme\u0111u majke i njenog djeteta\u201d, govori Nawal.<\/p>\n\n\n\n

Nawal je nastavila raditi na njegovoj vizi i tra\u017eiti na\u010dine da mu pomogne. A onda je, dok je bila na sastanku s Crvenim kri\u017eem, saznala da se Aliju stanje pogor\u0161alo i da je hospitaliziran. \u201cNisam posve razumjela dinamiku onoga \u0161to se dogodilo tih zadnjih sati, sve \u0161to znam je da je Khobeib bio momak pun nade i \u017eelio je sti\u0107i u Europu kako bi pomogao roditeljima. Njegova obitelj me zove i dan danas, a majka mi stalno govori da joj odgovorim na pozive jer jo\u0161 osje\u0107a miris svog sina u na\u0161im razgovorima. To je u\u017easno te\u017eak osje\u0107aj, nesnosna bol. Bilo mi je grozno nazvati obitelj i re\u0107i im da je Ali mrtav\u201d, pri\u010da Nawal.<\/p>\n\n\n\n

Polovna pravda za Madinu<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Alijeve se pri\u010de prisje\u0107amo povodom jo\u0161 jedne nesretne obljetnice koju je donio 21. studeni, a ta je \u010detiri godine od smrti Madine Hussiny, djevoj\u010dice iz Afganistana koja je poginula na hrvatsko-srpskoj granici. Za razliku od Madinine, Alijeva je smrt slabo dokumentirana i dosad nije prona\u0161la svoje mjesto u na\u0161im medijima. Ali nije umro u jednom napadu, nije ga udario vlak niti pogodio \u201cslu\u010dajno opaljeni\u201d metak, nije ga \u017eustro odnijela nabujala rijeka, nije se tijekom no\u0107i pretvorio u smrznuti le\u0161 na ni\u010dijoj zemlji. Umirao je na du\u017ee staze, postepeno i sigurno, od jedne zime do jedne jeseni. Kakva bi se pravda, i kakav spomen, za takvu migrantsku smrt mogli o\u010dekivati?<\/p>\n\n\n\n

U slu\u010daju pogibije Hussiny, najmla\u0111e poznate \u017ertve policijskog progona u Hrvatskoj, Europski sud za ljudska prava (ESLJP) pro\u0161li \u010detvrtak je presudio<\/a> da je Hrvatska prekr\u0161ila niz odredbi Me\u0111unarodne konvencije o ljudskim pravima, uklju\u010duju\u0107i i one o pravu na \u017eivot i zabrani ne\u010dovje\u010dnog i poni\u017eavaju\u0107eg postupanja. Ustanovljeno je da je istraga o smrti Madine bila neu\u010dinkovita, da su djeca obitelji Hussiny tijekom policijskog zadr\u017eavanja trpjela lo\u0161 tretman i da se odluke oko detencije nisu rje\u0161avale temeljito. Prema presudi, Hrvatska obitelji Hussiny sada mora platiti 40 tisu\u0107a eura od\u0161tete, te tro\u0161kove sudskog procesa od 16.700 eura. Me\u0111utim, ka\u017enjavanje direktno odgovornih za Madininu smrt, kao i onih po \u010dijim su naredbama postupali, i dalje ostaje na \u010dekanju. Radi se o koraku koji mora do\u0107i od strane hrvatske vlasti. Kako jo\u0161 uvijek nije nastupila zastara za kazneni progon, odvjetnici obitelji Hussiny i nevladine organizacije sada o\u010dekuju i pozivaju na sankcioniranje direktnih po\u010dinitelja, ali i nadre\u0111enih po \u010dijim su naredbama postupali i koji su kasnije ta postupanja zata\u0161kivali.<\/p>\n\n\n\n

U me\u0111uvremenu \u0107e se obitelj morati zadovoljiti s nov\u010danom naknadom koja nije ni pribli\u017eno dovoljna da nadoknadi ili olak\u0161a za gubitak koji su pretrpjeli. Prisjetimo se samo jednog momenta – toga kako nikome iz obitelji Hussiny nije bilo dozvoljeno da s Madinom po\u0111e u bolnicu nakon \u0161to ju je udario vlak, a tek nekoliko dana kasnije saznali su da je umrla i dobili dozvolu da do\u0111u po njeno tijelo. Ako je za ovakvu smrt, vi\u0161estruko i pomno dokumentiran gubitak \u017eivota djevoj\u010dice \u010dije ime s razlogom danas zna \u010ditava Hrvatska, pravda spora, krnja i nedostatna, \u010demu se uop\u0107e mo\u017ee nadati obitelj Khobeiba Bena Khodera, zvanog Ali?<\/p>\n\n\n\n

Njegova majka mo\u017ee se nadati tek razgovorima s Nawal, povremenom odr\u017eavanju uspomene na sina sa \u017eenom koja ga je prigrlila i vidjela kao ljudsko bi\u0107e u vremenu i prostoru u kojem je bio posve dehumaniziran. Nawal se pak mo\u017ee dr\u017eati tek uspomene na Alija van onoga na \u0161to ga je svela brutalnost na\u0161ih granica i grani\u010dara, \u010duvati ideju \u010dovjeka koji bi bio da mu je bilo dozvoljeno biti. \u201cJednu stvar nikada ne\u0107u zaboraviti. Zajedno se smijemo, smijemo se toliko zaigrano. On hoda ulicama s tim pokolebanim \u0161takama. Prije nego \u0161to sam ga upoznala, vidjela sam samo njegove fotografije, kako boluje u invalidskim kolicima u hladnoj sobi u bosanskom logoru. Nisam vidjela ni\u0161ta osim boli. Kad sam ga upoznala, radije smo se zabavljali. Do\u010dekala bih ga zagrljajem. Neka osjetimo na tren da se \u017eivot nastavlja, unato\u010d svemu. Kad me ono ugledao na sarajevskoj Ba\u0161\u010dar\u0161iji, kako je vikao, smije\u0161io se, zvao me da popijem kavu. Znao je da sam ovisna o kavi. Eto, to \u0107u pamtiti\u201d, ka\u017ee Nawal.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Khobeib Ben Khoder, 32-godi\u0161nji migrant porijeklom iz Tunisa, umro je u jesen 2019. u bolnici u Biha\u0107u od posljedica ozljeda koje je zadobio nakon \u0161to mu je grani\u010dna policija oduzela obu\u0107u i protjerala ga, pa je satima hodao bos po snijegu. Ivana Peri\u0107 donosi svjedo\u010danstvo aktivistkinje Nawal Soufi o njegovoj smrti koju regionalni mediji dosad […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":40274,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1362,161,840,1418,912],"theme":[458,456],"country":[35],"articleformat":[450],"coauthors":[1284],"class_list":["post-40270","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-azil","tag-ljudska-prava","tag-migranti","tag-protjerivanje","tag-push-back","theme-drustvo","theme-politika","country-bih","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40270","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=40270"}],"version-history":[{"count":14,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40270\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":40290,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40270\/revisions\/40290"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/40274"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=40270"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=40270"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=40270"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=40270"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=40270"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=40270"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=40270"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}