Trenutni prosvjedi koji se odvijaju u Hrvatskoj protiv uvo\u0111enja potvrda i reakcija vlasti na njih funkcioniraju kao HDZ-ov pogled u ogledalo. Tradicionalno zna\u010dajan lije\u010dni\u010dki e\u0161alon u stranci ne mo\u017ee se vi\u0161e stru\u010dno suo\u010diti s onim \u0161to je ne-stru\u010dnim, politi\u010dkim djelovanjem proizveo. A o onome \u0161to je i kako u toj proizvodnji nestalo – prosvjeti, socijalnoj medicini i sindikalnom radu – pi\u0161e Dean Duda.<\/p>\n\n\n\n
“Divlje meso” HDZ-a okuplja se po ulicama i trgovima, hoda, moli, pjeva i prosvjeduje jer se, eto, u uvjetima globalne prevare nazvane pandemija, lokalno tra\u017ee propusnice koje zatiru slobodu i pravo na izbor. Ta “moralna ekonomija mno\u0161tva\/gomile”, da se poslu\u017eimo ovom prigodom dekontekstualiziranom odrednicom E. P. Thompsona, oblikuje stanovitu vrstu “mentaliteta”, koji nedvojbeno ima svoje razloge i genezu, kao i svoje uvjete proizvodnje na temelju kojih zaslu\u017euje ba\u0161 takvo odre\u0111enje \u2013 “divlje meso”HDZ-a. Soundtrack njihovih prosvjeda o tome govori vi\u0161e nego dovoljno. Simptom? Svakako.<\/p>\n\n\n\n
Posrijedi je sistemski uzgojen proizvod stranke koja je u Hrvatskoj na vlasti oduvijek, \u010dak i kad to slu\u017ebeno nije bila, trenutno s tana\u0161nom ali pouzdanom parlamentarnom ve\u0107inom, stranke koja putem Sto\u017eera civilne za\u0161tite Republike Hrvatske upravlja pandemijskom krizom, krizom koja upravo tom HDZ-u omogu\u0107uje da se vrlo ozbiljno pogleda u ogledalo i zapita \u0161to je u\u010dinio i kako je radio nekoliko desetlje\u0107a dok mu se pod prozorom valja masa nezadovoljnih u najrazli\u010ditijoj mje\u0161avini singularno-partikularnih razloga, ovostranih i onostranih momenata, proro\u010dkih izvedbi i dubokih uvida u folklornom rasponu od teretane do oltara.<\/p>\n\n\n\n
Naravno da Ustav \u2013 u kojem se rije\u010d zdravlje s izvedenicama spominje to\u010dno sveukupno dvanaest (12) puta \u2013 i Zakon o za\u0161titi pu\u010danstva od zaraznih bolesti (noveliran aktualno iz pandemijskih razloga) omogu\u0107uju jasan pravni okvir za\u0161tite, kako to voli re\u0107i socijalna medicina, “narodnog zdravlja”. Problem upravljanja krizom, me\u0111utim, nije pravne nego politi\u010dke naravi, o \u010demu pjevaju i ptice na grani. Parlamentarni legitimitet mogao je uvelike osna\u017eiti neke odluke, pa samim tim i mjere, ali o tom je trebalo misliti na po\u010detku krize dok popisti\u010dko-medijski moment frekvencijom nije jo\u0161 posve zasjenio, \u0161tovi\u0161e: zamijenio, kompetenciju medicinske struke i doveo stvari do recentnog apsurda sli\u010dnog kao kad se u velikoj stambenoj zgradi pojave mravi pa se poku\u0161a organizirati dezinsekcija (“Hvala vam na tom pitanju”, rekao bi ministar zdravstva Vili Bero\u0161) \u2013 jedni sumnjaju u mrave jer ih nisu vidjeli, drugi ne\u0107e kemiju u svoj stan, tre\u0107i ne pu\u0161taju nepoznate u privatni prostor, a \u010detvrti se pitaju treba li, ako za dezinsekciju nije natpolovi\u010dan broj stanara, to sve skupa financirati iz pri\u010duve. Ali kako u zakonu nije rije\u010d o stanovni\u0161tvu, pa ni o gra\u0111anstvu, nego o pu\u010danstvu, takva su pitanja, kao i s njima povezane dvojbe, o\u010dekivane. Jo\u0161 jedan simptom.<\/p>\n\n\n\n
Tri su postojanija motiva u nastupu prosvjednika. Prvi je vezan uz djecu (“Ne damo na\u0161u djecu!”, “Ne damo na djecu!”), drugi uz pravo na rad u uvjetima “podjele i segregacije” (“Necijepljeni ne zaslu\u017euju otkaze!”), a tre\u0107i je apstraktno blebetanje o “slobodi” (“\u017delimo slobodu govora i slobodu izbora!”, “Ne\u0107emo ausvajs!”), garnirano kojekakvim bedasto\u0107ama, usporedbama s fa\u0161izmom, oznakama na rukavu i pozivanjem na Ustav. Istodobno na vatru benzin dolijeva politi\u010dka desnica, od Mosta i Domovinskog pokreta nadalje (zanimljivo je da medijski vi\u0111eniji desni\u010dari redom govore kako su preboljeli COVID-19 i tako otklanjaju mogu\u0107nost razgovora o cijepljenju), a ritam udara jo\u0161 jedan lokalni prorok, glavom i jezikom njegova ekselencija predsjednik Republike Hrvatske. Njegovo djelovanje, ustrojeno po principu “jedan smisleni korak naprijed, dva besmislena koraka nazad” kad je pandemija u pitanju, gotovo sigurno vodi \u010dinjenici da je prosvjedno “divlje meso”, uz Biskupsku konferenciju, barem u postoje\u0107em odnosu snaga i otprilike dok traje slobodarski hajp, na\u0161lo svoga saveznika. Katoli\u010dku crkvu u tom aran\u017emanu ne treba ni spominjati jer je ona ionako, poput virusa, posvuda i uvijek. Dakle, prosvjed protiv uvo\u0111enja potvrda okuplja \u0161iri krug institucionalnih pozicija koje jednako tako, na ovaj ili onaj na\u010din, izravno ili neizravno, dijele odrednicu “divljeg mesa” HDZ-a. \u010citava simptomatika u digitalnim uvjetima proizvodnje i reprodukcije besmisla.<\/p>\n\n\n\n
I zato spominjemo hadezeovski pogled u ogledalo, osobito lije\u010dni\u010dkog e\u0161alona koji nije malen u HDZ-ovskom \u010dlanstvu i hijerarhiji, i to u trenutku kad im se struka u brizi za narodno zdravlje suo\u010dava s u\u010dincima vlastitog politi\u010dkog djelovanja u pandemijskim uvjetima. Mislili su da pred sobom imaju relativno prosvije\u0107eno (“socijalisti\u010dko”, europsko, kako god) dru\u0161tvo, a suo\u010dili su se s vlastitim histeri\u010dnim proizvodom. I taj im je proizvod u dru\u0161tveno-politi\u010dkom smislu najopasniji protivnik dosad. Ne zato \u0161to mo\u017ee daleko dobaciti, nego stoga \u0161to udara u temelje, \u0161to suo\u010dava medicinsku struku s njezinim izvanstru\u010dnim politi\u010dkim djelovanjem. Taj susret medicine (znanosti, kompetencije, prosvjetiteljstva \u2013 ako ho\u0107ete) u politici s vlastitim dru\u0161tveno-politi\u010dkim nusproizvodom jest mo\u017eda javno nezamjetljiv igrokaz, mo\u017eda detalj ili ne\u0161to naoko periferno, ali neizostavno i va\u017eno u pogledu u ogledalo.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, taj detalj ulazi u klju\u010dnu mentalnu figuru ili, druk\u010dije re\u010deno, stanje stvari. A stanje stvari pro\u017eima dru\u0161tvena zapu\u0161tenost koja u globalnim uvjetima digitalne reprodukcije logi\u010dno proizvodi ono \u0161to se otprilike naziva u\u017easima postmoderne. I tu je, izgleda, klju\u010dni razlog. Rastakanje prosvjetiteljske matrice, izostanak progresivisti\u010dkih platformi, jasno razgrani\u010denje crkve i dr\u017eave, sekularni \u0161kolski sistem samo su neki elementi koji djeluju svojom prisutno\u0161\u0107u ili odsutno\u0161\u0107u u oblikovanju mentalnih figura koje definiraju dru\u0161tvene reakcije u pandemijskim uvjetima ili, ne\u0161to bla\u017ee, oblikuju klimu u kojoj zatucanost i glupost stje\u010du pravo gra\u0111anstva i prihva\u0107aju se kao jedno od stajali\u0161ta u raspravi, jer Voltairea ionako svatko vadi kao adut iz rukava i mentalnu dijareju podvaljuje pod mi\u0161ljenje.<\/p>\n\n\n\n
Slijedimo, primjera radi, tek spomenute postojanije motive prosvjednih okupljanja: djecu, rad i slobodu. Na primjer i izokola: nekad se taj resor nazivalo prosvjetom<\/strong><\/em> i imao je nemjerljivu, gotovo klju\u010dnu ulogu u dru\u0161tvenoj dinamici napretka. Upravo logikom tog (danas starinskog) imenovanja, neumorno poti\u010du\u0107i dru\u0161tvo da zakonski obavezno i od malih nogu izi\u0111e iz znatno slo\u017eenijeg polo\u017eaja nego \u0161to je to “samoskrivljena nezrelost”. Sekularna bez ostatka u drugoj polovici 20. stolje\u0107a, prosvjeta je na\u0161iroko nudila osnovne elemente i orijentire u znanosti, tehnici, tehnologiji, jezicima, umjetnosti i kulturi. Danas se zove obrazovanjem i histeri\u010dno puca po \u0161avovima. Ne poznaje “prosvjetne radnike”, metafora svjetla resoru je apstraktna imenica, a kadrovski se krpa na svakakve na\u010dine. U prostorima u kojima se odvija nastava vise raspela koja svjedo\u010de napa\u0107enom narodu, koji mu je put i \u0161to mu je svjetlo.<\/p>\n\n\n\n Drugo. Nekad je, barem tamo negdje od sredine 1920-ih kad je kao organizirana disciplina i njoj sukladna praksa dojmljivo i zasukanih rukava i nogavica zagazila u na\u0161e lokalno blato, socijalna medicina<\/strong><\/em> predstavljala svjetlo i orijentir, najprije idejama socijalne higijene, a zatim u drugoj polovici 20. stolje\u0107a, s dana\u0161njeg stajali\u0161ta impresivnom organizacijom primarne zdravstvene za\u0161tite, svim onim brojnim seoskim i kvartovskim ambulantama, dispanzerima i domovima zdravlja. U toj brizi za dojen\u010dad, malu i \u0161kolsku djecu, u “za\u0161titi ratnih i poslovnih invalida”, zaokupljena radni\u010dkim zdravljem, iskorjenjivanjem gluposti, zaraze i epidemija, socijalna medicina bila je neraskidivo povezana s onim resorom koji se vi\u0161e ne naziva prosvjetom, odnosno “socijalnom pedagogikom u slu\u017ebi socijalne medicine”. Jer, da spomenemo samo par re\u010denica Andrije \u0160tampara: “Narodno zdravlje ne mo\u017ee se unaprediti s velikim uspehom putem zakona i propisa, nego samo putem obave\u0161tavanja, putem \u0161kole i putem pou\u010davanja. Dok se u jednoj socijalnoj sredini ne spremi teren za pravilno shvatanje o problemima narodnog zdravlja, i najve\u0107i na\u0161i napori bi\u0107e uzaludni”. Ukratko, zdravlje ne ide bez prosvjete. Zaklju\u010dak?<\/p>\n\n\n\n Tre\u0107i su nekad bili male velike \u0161kole za podizanje radni\u010dke svijesti, u\u010dionice alata za borbu protiv nepravde, organizacija s jasno profiliranim klasnim interesom i nizom organizacijskih aktivnosti od kojih je svaka imala smisla. Su\u017eeni u tranziciji, partikularno rasto\u010deni, organizirani smislenije tek u javnom sektoru, sindikati<\/strong><\/em> funkcioniraju u trajnoj zabrinutosti za gubitak \u010dlanstva pa rijetko nastupaju dore\u010deno, osmi\u0161ljeno i solidarno. Svaka organizirana javna akcija, da ne spominjemo \u0161trajk, va\u017ee se apotekarski i mjeri radije strahom od osipanja \u010dlanstva negoli njezinim rezultatom. Njihovi predstavnici posljednjih tjedana uglavnom ponavljaju fraze o “nepripremljenosti sustava”, provedbenim pote\u0161ko\u0107ama ove ili one mjere, brizi za svakog \u010dlana kroz paket pravno-savjetodavnih usluga ako doti\u010dni ili doti\u010dna radno-pravno zapne u svojoj neukosti, dapa\u010de: pravu na neukost i te\u017enji za slobodom, jer mo\u017ee\u0161 prosipati kojekakve nebulozne razloge, ali dok se zbraja \u010dlanarina, tu smo. U \u010demu \u0107e im pomo\u0107i konkretno? Da pro\u0111u neokrznuti \u0161to djeci nisu dr\u017eali nastavu? Paradoks da je upravo podru\u010dje starinski imenovane prosvjete ovih dana inkubator besmisla u pandemijskim uvjetima i da nastavnice ili nastavnici vjeronauka prednja\u010de u “otporu” nevi\u0111enoj “segregaciji” i “fa\u0161izmu”, jasan je i nedvojben znak kakav je hadezeovski \u0161kolski sistem i tko je njegov zbiljski tvorac. 1<\/a><\/sup><\/p>\n\n\n\n I \u0161to s tim ima socijalna medicina, od \u0160tampara (preko Jak\u0161i\u0107a i Kova\u010di\u0107a ili koga ve\u0107) do svih koji su izi\u0161li iz njegove kabanice u vremenu pandemije kad je posljednjih mjeseci rijetkost susresti \u010dovjeka koji dezinficira ruke prilikom ulaska u trgovinu, a juno\u0161e ne nose masku u javnom prijevozu i u\u017eivaju dok ih zamaskirani (zatucane pokorne ovce) gledaju? Da ustrajno i dalje rade na informiranju ljudi koji im unaprijed ne vjeruju jer im njihova stajali\u0161ta remete pravo na vlastito mi\u0161ljenje? Druge nema, ali polomit \u0107e se od posla i pretvoriti u \u010dudake ako im se sistemski ne pomogne. Ono \u0161to se jo\u0161 prije nekoliko desetlje\u0107a uzimalo zdravo za gotovo danas je ozbiljno nagri\u017eeno i kao da \u017eivi svoje zadnje dane. Jer ako ne prolazi kad je u pitanju narodno zdravlje, kao elementarna pretpostavka koja omogu\u0107uje ljudima da budu i glupi i desni\u010dari i zatucani jer su jednostavno \u017eivi i zdravi (pa mogu zaklju\u010diti da nije slu\u010dajno \u0161to je Gates\/Microsoft pustio Windowse 11 upravo u \u010detvrtom valu i to ne odmah svima), te\u0161ko da \u0107e pro\u0107i u bilo \u010demu drugom.<\/p>\n\n\n\n Ne dolazite s dijagnozama s interneta \u2013 stoji na ponekim vratima ordinacija u primarnoj zdravstvenoj za\u0161titi. Ili “onog interneta za koji se ne zna”, rekli su svojedobno sudionici Festivala slobode i ponavljaju aktualni prosvjednici. Davno je Gramsci napominjao da je narodni folklor ozbiljna stvar, od teretane preko oltara do interneta, i da ga jednako ozbiljno treba shvatiti. Davno je i \u0160tampar sli\u010dno tvrdio za narodno zdravlje. Koliko su uop\u0107e alati kojima je modernitet rje\u0161avao probleme adekvatni danas? Tu dijelom le\u017ei razlog zbunjenosti medicinara i upravlja\u010dkih elita u uvjetima pandemije, pa i onih HDZ-ovih. I zato trenutno stanje svjedo\u010di jasno o dru\u0161tvenoj zapu\u0161tenosti, njezinim razlozima i dugotrajnim posljedicama. Svjedo\u010di i o koli\u010dini posla koju treba obaviti u prosvjeti, socijalnoj medicini i sindikalnom djelovanju. Dok se “ne spremi teren za pravilno shvatanje o problemima narodnog zdravlja” rekao bi \u0160tampar u onodobno kratkotrajno slu\u017ebeno prihva\u0107enoj varijanti zajedni\u010dkog standarda (dovoljno za sumnju, jel da?). A on je savr\u0161eno znao koliko je to rada i s kim ima posla.<\/p>\n Trenutni prosvjedi koji se odvijaju u Hrvatskoj protiv uvo\u0111enja potvrda i reakcija vlasti na njih funkcioniraju kao HDZ-ov pogled u ogledalo. Tradicionalno zna\u010dajan lije\u010dni\u010dki e\u0161alon u stranci ne mo\u017ee se vi\u0161e stru\u010dno suo\u010diti s onim \u0161to je ne-stru\u010dnim, politi\u010dkim djelovanjem proizveo. A o onome \u0161to je i kako u toj proizvodnji nestalo – prosvjeti, socijalnoj […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":40253,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[509],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[23],"class_list":["post-40251","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-prosvjedi","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40251","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=40251"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40251\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":40255,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40251\/revisions\/40255"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/40253"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=40251"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=40251"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=40251"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=40251"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=40251"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=40251"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=40251"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}