Azilanti i osobe pod supsidijarnom za\u0161titom u Hrvatskoj mogu se smatrati pobjednicima na lutriji s obzirom na ekstremno nizak postotak odobrenih zahtjeva za me\u0111unarodnom za\u0161titom (ove godine 2%). No, dovoljna je jedna hunjavica da bi se suo\u010dili s inercijom i banalnim birokratskim preprekama zbog kojih im je pristup zdravstvenoj skrbi ote\u017ean. Pi\u0161e Lada Weygand. <\/p>\n\n\n\n
U Hrvatskoj je od 2006. godine do danas odobreno ukupno 844 zahtjeva za azil te 148 zahtjeva za supsidijarnu za\u0161titu, odnosno radi se o 992 osobe kojima je odobrena<\/a> me\u0111unarodna za\u0161tita u smislu Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. U periodu od 1. sije\u010dnja do 30. rujna 2021. godine, Hrvatska je zaprimila ukupno 1.858 zahtjeva za me\u0111unarodnom za\u0161titom, a u istom periodu ih je odobrila “vrtoglavih” 42, odnosno 2,26%. Jednom kada im se odobri neki oblik me\u0111unarodne za\u0161tite, toj \u0161a\u010dici ljudi teoretski su garantirana mnoga prava koja u\u017eivaju i hrvatski gra\u0111ani. Primjerice, zdravstvena za\u0161tita osoba pod me\u0111unarodnom za\u0161titom u Republici Hrvatskoj regulirana je, izme\u0111u ostalog, Zakonom<\/a> o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj za\u0161titi stranaca u Republici Hrvatskoj. U njemu je odre\u0111eno da osobe pod me\u0111unarodnom za\u0161titom (i \u010dlanovi njihove obitelji) pravo na zdravstvenu za\u0161titu ostvaruju u istom opsegu kao i osigurana osoba iz obveznog zdravstvenog osiguranja, a tro\u0161kovi zdravstvene za\u0161tite ispla\u0107uju se iz Dr\u017eavnog prora\u010duna, odnosno preko Ministarstva zdravstva. U praksi se, me\u0111utim, pokazalo da je slovo zakona i dalje jedan par rukava, a da prakti\u010dna izvedivost ovisi uvelike o administrativnoj domi\u0161ljatosti onih koji te odredbe provode, odnosno mahom lije\u010dnika i drugih zdravstvenih radnika.<\/p>\n\n\n\n Ve\u0107 u \u010dlanku 21. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj za\u0161titi stranaca u Republici Hrvatskoj primijetit \u0107emo da osoba pod me\u0111unarodnom za\u0161titom nije osigurana osoba, ve\u0107 je njeno pravo na zdravstvenu za\u0161titu izjedna\u010deno opsegom onome koje ostvaruje osigurana osoba. Tu nailazimo na prvi administrativni problem \u2013 u silnom nastojanju da se zdravstveni sustav informatizira kako bi se pove\u0107ala njegova efikasnost, nije ostavljen prostor za one koji nemaju broj osigurane osobe. Me\u0111u njih, osim osoba pod me\u0111unarodnom za\u0161titom, spadaju i besku\u0107nici. S obzirom na to da oni \u010desto nemaju regulirano prebivali\u0161te, nemaju niti osnovu za ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.<\/p>\n\n\n\n Dakle u slu\u010daju kada, primjerice, osoba pod me\u0111unarodnom za\u0161titom koja ve\u0107 dvije godine stanuje u Zagrebu, ali jo\u0161 nije uspjela prona\u0107i posao, dakle nezaposlena je kao i jo\u0161 125.081 hrvatskih dr\u017eavljana<\/a>, do\u0111e u ordinaciju lije\u010dnika op\u0107e medicine i zatra\u017ei zdravstvenu pomo\u0107, lije\u010dnici \u010desto ne znaju kako ih zavesti u sustav. Bez \u0161ifre osigurane osobe, nemaju kako naplatiti svoju uslugu HZZO-u. Naime, s obzirom na to da (za sada) ipak ne pla\u0107amo lije\u010dnicima izravno u ordinaciji (iako i za to postoji iznimka za one koji nemaju dopunsko zdravstveno osiguranje), lije\u010dnik nakon svakog obavljenog pregleda, izdanog recepta i sl., \u0161alje ra\u010dun HZZO-u. Me\u0111utim, bez broja osigurane osobe, mnogi su lije\u010dnici bili, ili i dalje jesu, uvjereni da ne\u0107e mo\u0107i poslati fakturu. Stoga se doga\u0111a da ordinacije ne upisuju i ne primaju pacijente pod me\u0111unarodnom za\u0161titom zbog bojazni od administrativnih komplikacija i posljedi\u010dnog nepriznavanja fakture. Ovaj ekstremno banalan, ali bolno prisutan administrativni problem na vi\u0161e razina smanjuje dostupnost zdravstvene za\u0161tite osobama pod me\u0111unarodnom za\u0161titom.<\/p>\n\n\n\n Zamislimo da smo bolesni, s temperaturom, dolazimo lije\u010dniku a ne znamo jo\u0161 dobro jezik, imamo papire s kojima se lije\u010dnici jo\u0161 nisu susreli i koje ne znaju kako obraditi (iskaznica koju izdaje MUP). U gotovo svakom aspektu tog posjeta potreban je dodatni napor pacijenta i lije\u010dnika kako bi pacijent uspio dobiti zdravstvenu za\u0161titu koja mu je potrebna. Pri samom pregledu, obje se strane obi\u010dno moraju dodatno potruditi da bi se sporazumjele, kako bi lije\u010dnik postavio preciznu dijagnozu. Tu ponekad uska\u010de volonter prevoditelj, ali na\u017ealost ne postoji sustavna javna jezi\u010dna podr\u0161ka u takvim situacijama. Zatim, ako je pacijentu pod me\u0111unarodnom za\u0161titom potreban recept za lijek, potrebno ga je izdati na ispravan na\u010din da bi ljekarna taj recept prihvatila, u protivnom se mo\u017ee dogoditi da se od pacijenta zahtijeva da plati ve\u0107i iznos za potreban lijek. Na sli\u010dan je na\u010din potrebno malo vi\u0161e fizi\u010dke papirologije kako bi se pacijenta pod me\u0111unarodnom za\u0161titom uputilo na specijalisti\u010dki pregled.<\/p>\n\n\n\n S druge strane, ti problemi imaju rje\u0161enje u praksi, a glavni je izazov u stvari \u0161irenje svijesti o tom rje\u0161enju i diseminacija informacija me\u0111u lije\u010dnicima i zdravstvenim osobljem, ali i me\u0111u samim osobama pod me\u0111unarodnom za\u0161titom. Kako bi se donekle dosko\u010dilo ovom problemu, pro\u0161le godine izdana je bro\u0161ura <\/a>“Administrativni savjeti iz prakse za obradu pacijenata pod me\u0111unarodnom za\u0161titom<\/a>“, na hrvatskom i engleskom jeziku. Temeljena je na uputama koje je sastavio dr. Abdulah Chouehne iz Ambulante za tra\u017eitelje me\u0111unarodne za\u0161tite te na raznim dopisima<\/a> koje je Ministarstvo zdravstva u razli\u010ditim periodima slalo lije\u010dnicima 1<\/a><\/sup>. U njoj se lije\u010dnicima daju prakti\u010dni savjeti kako administrativno obraditi ovu vrstu pacijenata, a ono \u0161to se u tim uputama posebno isti\u010de su razlike u na\u010dinu na koji je potrebno obraditi papirologiju za nezaposlene i zaposlene osobe pod me\u0111unarodnom za\u0161titom. Dok je kod potonjih stvar ne\u0161to jednostavnija jer obvezno zdravstveno osiguranje ostvaruju putem poslodavca (tzv. A kategorija osiguranja), a imaju i mogu\u0107nost ugovaranja dopunskog zdravstvenog osiguranja, kod nezaposlenih pacijenata pod me\u0111unarodnom za\u0161titom (kategorija osiguranja T) dodatni se rad svodi na to da recepte i uputnice nije mogu\u0107e poslati elektronski na idu\u0107u instancu (ljekarnu ili specijalisti\u010dku ustanovu) te ih je potrebno ispisivati, odnosno pacijent se mora osobno naru\u010diti na specijalisti\u010dki pregled. Tako\u0111er, dok se kod zaposlenih ra\u010duni \u0161alju HZZO-u na isti na\u010din kao i kod ostalih dr\u017eavljana RH, kod nezaposlenih je HZZO-u potrebno poslati ne\u0161to vi\u0161e dokumentacije vezane uz pacijenta. Jo\u0161 ne\u0161to \u0161to zbunjuje lije\u010dnike u praksi je \u010dinjenica da iako Ministarstvo zdravstva pokriva tro\u0161kove lije\u010denja osoba pod me\u0111unarodnom za\u0161titom te je na njih potrebno nasloviti ra\u010dun, lije\u010dnici ra\u010dune svejedno trebaju slati u HZZO.<\/p>\n\n\n\n Na kraju krajeva, cijela bi se procedura mogla pojednostaviti kad bi postojala volja da se pitanje zdravstvenog osiguranja osoba pod me\u0111unarodnom za\u0161titom regulira na na\u010din da ga je mogu\u0107e koristiti i unutar elektroni\u010dkih sustava, umjesto da administrativni teret pada na pacijente, lije\u010dnike i administrativne djelatnike HZZO-a i Ministarstva zdravstva. U zemlji u kojoj se nerijetko govori o prevelikom priljevu izbjeglica i “opasnostima” koje s time dolaze, paradoksalno je da kada te izbjeglice postanu dijelom na\u0161eg dru\u0161tva, njihov maleni broj postaje razlogom za inerciju u rje\u0161avanju ovakvih pitanja. Naposlijetku, radi se o jednom od osnovnih prava, pravu na zdravlje i zdravstvenu za\u0161titu, koje ne bi smjelo biti dovedeno u pitanje niti bi njegovo ostvarivanje trebalo biti ote\u017eano nepotrebnim administrativnim preprekama.<\/p>\nOsobe bez broja<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Nepotrebne komplikacije<\/strong><\/h2>\n\n\n\n