Srednjovjekovna utvrda Medvedgrad ponad Zagreba funkcionira kao cini\u010dna alegorija nedavne hrvatske povijesti. Nakon \u0161to joj je Tu\u0111man priljepio etiketu oltara domovine i naredio prikladnu obnovu nedavno je do\u017eivjela jo\u0161 jednu transformaciju: sada je postala jednako bizarna kulturno-poduzetni\u010dka zona financirana EU sredstvima. O kratkoj povijesti utvrde u posljednjih 30 godina pi\u0161e Igor Lasi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Operativni program “Konkurentnost i kohezija 2014.-2020.” EU-fonda za regionalni razvoj podnio je tro\u0161ak od 40 milijuna kuna za izgradnju Centra za posjetitelje Medvedgrad, sve\u010dano otvorenog krajem pro\u0161log mjeseca. Ta vi\u0161e nego impresivna svota zaista nije ba\u010dena u ni\u0161ta. Ba\u010dena je u sva\u0161ta, pa je prostor istoimene srednjovjekovne utvrde ponad Zagreba danas doslovce nabijen atraktivnim sadr\u017eajem.<\/p>\n\n\n\n
Izdvajamo iz bogate medijske ponude reporta\u017enih priloga s otvorenja: tri multimedijalne stalne izlo\u017ebe (“U kraljevstvu drevnih \u0161uma”, “Za\u010darana povijest” i “Tajne drevne planine”), smo\u010dnica sa srednjovjekovnim receptima, kazali\u0161te svjetla i sjene, kviz znanja, misti\u010dni gavran koji govori, legendarna Crna kraljica (amaterska glumica u stalnom anga\u017emanu), mozgalica za u\u010denje, interaktivne dje\u010dje igra\u010dke, broja\u010di posjetitelja, informativni centar, prostor za radionice, elektri\u010dni bicikli, suvenirnica s dizajniranim suvenirima, te dizajnirana radna odje\u0107a zaposlenih.<\/p>\n\n\n\n
“Medvedgrad se nije gabaritno promijenio, samo je oplemenjen, \u0161to zna\u010di da je sve izmijenjeno i opravljeno, \u0161to se popraviti dalo s obzirom na to da je to spomenik kulture. Uz sve na\u0161e objekte smo stavili nove sadr\u017eaje s novim muzejskim postavima koji prate tematiku Medvednice i Medvedgrada, ali isto tako biljni i \u017eivotinjski svijet u svrhu promocije i odr\u017eivosti za\u0161ti\u0107enog podru\u010dja”, rekla je tom prilikom ravnateljica Parka prirode Medvednica.<\/p>\n\n\n\n
Kazano je jo\u0161 i da su projektom “ostvareni ciljevi za\u0161tite, valorizacije i promicanja odr\u017eivog upravljanja kulturnim i prirodnim naslje\u0111em” u Parku prirode Medvednica, a Medvedgradu je “dana prilika da iskoristi svoj potencijal i postane prepoznatljivo turisti\u010dko i kulturno odredi\u0161te” te ulo\u017ei svoj prilog “dru\u0161tvenom i gospodarskom razvoju”. No \u0161to se tu zapravo to\u010dno dogodilo, kakva transformacija, ako znamo da medijevalna gradina ipak nije stradala npr. u potresu, ili prije toga u zadnjem ratu?<\/p>\n\n\n\n
Ne\u0161to jo\u0161 gore, sva je prilika. Zamislimo da smo se jednim od tehni\u010dkih \u010duda pla\u0107enih EU-milijunima vratili kakvih \u010detvrt stolje\u0107a ili malo vi\u0161e u pro\u0161lost. Kraj je 20. vijeka, dakle, a okolica Medvedgrada je popri\u0161te temeljite sje\u010de iste one drevne \u0161ume koju \u0107emo prozvati kraljevskom, premda tamo nikad nije stolovala nijedna krunjena glava. Uglavnom, bila je to prva u nizu \u010duvenih devastacija Medvednice, zagreba\u010dke gore, pilama i minama. Takve \u0107e se potom, u vrijeme najdugotrajnijeg gradona\u010delnika glavnog hrvatskog grada, uspostaviti prije kao pravilo negoli izuzetak.<\/p>\n\n\n\n
Ali lako i za \u0161umu, znamo li kakva se za\u010darana povijest u njoj tad odigrala. Ru\u0161evinu pod Sljemenom, naime, tada\u0161nji su vladari mladog hrvatskog imperija odlu\u010dili redizajnirati u \u017ei\u017eu obrednog klanjanja dr\u017eavi i naciji. Nazvali su ga Spomenik slobodi, zatim Oltar domovine. Svemu je kumovao prvi predsjednik RH Franjo Tu\u0111man koji se jednog dana po\u010detkom 1992. godine iznebuha dao odvesti pred Medvedgrad.<\/p>\n\n\n\n
Poput misti\u010dnog gavrana koji govori, sudbonosno je presjekao muke arheologa i konzervatora koji su ve\u0107 godinama uo\u010di rata \u010deprkali po ruini, ustvari nikad ne kane\u0107i dovesti je ni u kakvo “dovr\u0161eno” stanje. Naprosto su istra\u017eivali i bilje\u017eili svoje nalaze, zato \u0161to se nije u detalje ni znalo kako je taj ka\u0161tel izgledao u svoje vrijeme. Notirane su dvije klju\u010dne Tu\u0111manove re\u010denice: “Nema nikakvih dokumenata o tome kako je srednjovjekovni burg izgledao… Dajmo to obnovimo do autenti\u010dnosti, ali dajmo tomu i jedan sadr\u017eaj.”<\/p>\n\n\n\n
Brojni skrupulozni gra\u0111anski kunsthistori\u010dari \u0107e zbog tih nekoliko rije\u010di godinama uzimati sedative, suo\u010deni s voljom feudalisti\u010dki neprikosnovenog vladara, ali u osvit tre\u0107eg milenija. Jasno, formalno je Tu\u0111man bio pravu, s tim da su uvi\u0111avni eksperti zato i bili prvotno odustali od reizgradnje Medvedgrada. No to \u0161to se nije imalo uvida u podrobnosti o nekada\u0161njem izgledu gradine, ne zna\u010di da se nije poznavala njezina osnova. Po njoj je ona i bila poznat i priznat spomeni\u010dki lokalitet u pripadaju\u0107em europskom kontekstu.<\/p>\n\n\n\n
Svejedno, uslijedila je “obnova” do neke nove “autenti\u010dnosti”, i sasvim originalni “jedan sadr\u017eaj\u201c. Zadu\u017een je dvorski (ob)likovni umjetnik Kuzma Kova\u010di\u0107 da aran\u017eira parterno domovinsko sveti\u0161te s “oltarom”, tzv. vje\u010dnom vatrom i kristalnim “suzama”. Nije bilo mjesta zabuni: Franji je Tu\u0111manu zatrebalo dovoljno istaknuto i dostatno veliko metropolsko okupljali\u0161te oko novoposve\u0107enog kulta hrvatstva.<\/p>\n\n\n\n
Taj nije gubio vrijeme, pa je br\u017ee-bolje ugrabio zamak koji je gledao svakodnevno iz svojeg doma na Tu\u0161kancu. Na ruku mu je i\u0161la \u010dinjenica da Medvedgrad nije imao naro\u010diti povijesni naboj vezan uz nekakvo politi\u010dko zna\u010denje, koliko arhitektonsko-povijesni, ali nepotpun u smislu “dokumenata”. Bio je idealan za namijenjenu mu novodobnu funkciju. Ne bi se za takvo ne\u0161to moglo iskoristiti, recimo, jedan Dubrovnik \u2013 osim na filmu, \u0161to se danas i \u010dini, obilato do perverzije \u2013 koji jednostavno ima prejak historijski zna\u010daj.<\/p>\n\n\n\n
Radovi su obavljeni zavidno brzo i efikasno. Pregra\u0111en je originalni za\u0161titni bedem, pro\u0161irena srednjovjekovna vrata, zatrpan obrambeni jarak, nadozidani pojedini dijelovi kompleksa, ugra\u0111ene stepenice od rostfraja, izliveno pone\u0161to betonskih plo\u010da, dodano cigle u malo jarkijim bojama od ranije znanih, i vatrica je uto mogla biti kresnuta. Imat \u0107e se \u0161to opravljati i oplemenjivati, kako ovih dana kazuje ravnateljica parka, jer je pokvareno sve \u0161to se u kvar zatjerati dalo.<\/p>\n\n\n\n
No idila tu\u0111manovske vizije ionako ne\u0107e potrajati dugo, u biti nimalo du\u017ee od njegove osobne biolo\u0161ke pojavnosti. Oltar domovine ubrzo prestaju pohoditi i dr\u017eavni\u010dka poslanstva i \u0111a\u010dke ekskurzije. Vremenom svi zaboravljaju na nj, u staklenim elementima otvaraju se vidne naprsline, i jedino Kuzma Kova\u010di\u0107 povremeno di\u017ee svoj glas u konzervativnim medijima, ali ni njihova publika ne obazire se dalje na Medvedgrad.<\/p>\n\n\n\n
A onda je Hrvatska stupila u EU, pa se zatekla u kontekstu koji mnogi strastveno imaginiraju nalik onome pod grofovima i groficama Celjskim te austrijskom carevinom. Evo i nas tako natrag u prezentu, opremljenom tehnologijama koje \u0107e nam onkraj EU-programa ispripovijedati pou\u010dnu bajku o prevaljenom trodecenijskom putu. Ovdje kultura vi\u0161e nije onoliko slu\u0161kinja ideologije nacionalnog te domovinskog.<\/p>\n\n\n\n
No kad razgrnemo sav be\u017ei\u010dno-digitalni i ekolo\u0161ko-analogni Kitsch i Mischmasch, sudbina ukletog zamka ukazat \u0107e se kao cini\u010dna alegorija jedne wannabe<\/em> mitteleuropske dr\u017eavice. Drugom “obnovom” Medvedgrada, naime, opet smo dobili novi “jedan sadr\u017eaj” i “autenti\u010dnost”. U igri je ponajprije turisti\u010dko-industrijska presija koja rezultira ostvarivanjem davne sugestije iz zagreba\u010dke Turisti\u010dke zajednice: da Medvedgrad postane (i) sredi\u0161njom lokacijom gradskog karnevala. Bome je postao, s vitezovima i Barbarom Celjskom u sinteti\u010dkim kostimima, iako je to donekle bio i s Tu\u0111manovim crvenim mundirima.<\/p>\n\n\n\n Na stolu je potom znanstveno-popularni surogat visokokulturne patine koji pothranjuje kompleks de\u017eurnog agramerskog malogra\u0111anstva, ina\u010de poprili\u010dno inertnog ili krotkog spram ranijega nacionalisti\u010dkog i\u017eivljavanja nad zate\u010denim spomenikom kulture. Kona\u010dno, uo\u010davamo tendenciju nametljivog spektakulariziranja prirode, uvijek tako desperatno nepotpune bez pridodanog joj dizajnerskoga garnirunga.<\/p>\n\n\n\n Po modi novog tisu\u0107lje\u0107a, sve je poslovno uspje\u0161no spakovano u ovaj samoodr\u017eivi i sverecikliraju\u0107i projekt, od povijesti i kulture do edukacije i ekologije. \u0160irenje turisti\u010dke ponude na “za\u0161ti\u0107eno podru\u010dje” Medvednice ide glatko u paru sa skija\u0161kom senzacijom biv\u0161eg zagreba\u010dkoga gradona\u010delnika Milana Bandi\u0107a na istoj “drevnoj planini”. Snje\u017ena kraljica i Crna kraljica ruku pod ruku, sinergijski (i taj pojam zacijelo je negdje bio naveden u projektnoj prijavi za EU-financiranje) zabavno za razliku od chick<\/em> fighta<\/em> u \u0161ahu, vi\u0161e onako kao \u0161to se u lunaparku dopunjavaju auti-sudara\u010di i Ku\u0107a strave.<\/p>\n\n\n\n Kultura i povijest, sasvim je o\u010dito, danas na Medvedgradu postaju ancilla ne\u010demu drugom, no ostaje enigma gdje se u tom obratu skrila politika? Samo nemojmo lakomisleno povjerovati da je tek tako nestala. Ona je u svim dru\u0161tvenim zbivanjima prisutna uvijek i neizostavno, nalik energiji u prvom zakonu termodinamike. Pa, bit \u0107e da je sadr\u017eana u samoj kolektivnoj svijesti ovog dozlaboga neemancipiranog dru\u0161tva koje ve\u0107 barem pola stolje\u0107a poput vesla sisa bezmalo svaki intrigantniji mitologem.<\/p>\n\n\n\n Donedavno je to bila dominantno nacionalna ideologija, a u ovom slu\u010daju prvenstvo uzima diktat krupnog kapitala. Jednako neosvije\u0161teno apstrahiramo tobo\u017enji domovinski suverenitet i kulturpoduzetni\u010dko raspolaganje ovda\u0161njim materijalnim resursima i nematerijalnom ba\u0161tinom. Povrh svega, ako \u0107emo pravo, u vrijeme Franje Tu\u0111mana je Medvedgrad barem bio jedinstven u zadanom grandomanskom umi\u0161ljaju, a sad je samo jedna u seriji tr\u017ei\u0161no forsiranih povijesnih atrakcija s ma\u010devima od \u0161perplo\u010de.<\/p>\n\n\n\n No marketin\u0161ka je kampanja opet dignuta do VIP-ranga: grad u \u0161umi otvorio je ministar gospodarstva i odr\u017eivog razvoja RH. Naziv toga himeri\u010dnog sektora tako\u0111er nije slu\u010dajan, koliko ni kratki spoj u imenu EU-operativnog programa “Konkurentnost i kohezija”. \u010cudni su putevi razvojni, tako i \u0161anse koje se cikli\u010dki pru\u017eaju Medvedgradu kao dozi za nalijevanje sadr\u017eajima, “da iskoristi svoj potencijal”.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Srednjovjekovna utvrda Medvedgrad ponad Zagreba funkcionira kao cini\u010dna alegorija nedavne hrvatske povijesti. Nakon \u0161to joj je Tu\u0111man priljepio etiketu oltara domovine i naredio prikladnu obnovu nedavno je do\u017eivjela jo\u0161 jednu transformaciju: sada je postala jednako bizarna kulturno-poduzetni\u010dka zona financirana EU sredstvima. O kratkoj povijesti utvrde u posljednjih 30 godina pi\u0161e Igor Lasi\u0107. Operativni program “Konkurentnost […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":40188,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[144,94],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-40189","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-revizionizam","tag-turizam","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40189","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=40189"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40189\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":40191,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40189\/revisions\/40191"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/40188"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=40189"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=40189"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=40189"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=40189"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=40189"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=40189"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=40189"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}