Razlozi vjerojatnog neuspjeha nisu prevelika tajna: kriju se u logici prije\u0111enog puta i motivima kapitalisti\u010dkih aktera. Konkretne ra\u010dunice i uski interesi kapitala i dr\u017eava prije\u010de prihva\u0107anje “tro\u0161kova” op\u0107eg interesa. O problemima s odgovorom na klimatske promjene u konkretnom politi\u010dko-ekonomskom kontekstu pi\u0161e Bo\u0161tjan Remic.<\/p>\n\n\n\n
Ovogodi\u0161nji klimatski samit u Glasgowu (COP26) \u010dini se posebno hitnim s obzirom na to da statisti\u010dki podaci o klimatskim promjenama postaju sve neumoljivlji iz godine u godinu. No, unato\u010d svim upozorenjima i pozivima znanstvene zajednice, koncentracije stakleni\u010dkih plinova u atmosferi rastu, a posljedice klimatskih promjena sve su zna\u010dajnije. Za\u0161to se ni\u0161ta ne mijenja? Prije gotovo trideset godina u Riju se vi\u0161e od 150 zemalja slo\u017eilo da je potrebno ograni\u010diti koncentraciju stakleni\u010dkih plinova u atmosferi jer je to jedini na\u010din da se ograni\u010de opasni ljudski utjecaji na klimu Zemlje. Od tada je ukupna godi\u0161nja potro\u0161nja fosilnih goriva porasla za 60%. A u ova tri desetlje\u0107a dogodila se gotovo polovica svih emisija stakleni\u010dkih plinova.<\/p>\n\n\n\n
Prili\u010dno dobro znamo \u0161to bismo tehni\u010dki trebali u\u010diniti da zaustavimo globalno zatopljenje. Na op\u0107oj razini, rje\u0161enja se mogu sa\u017eeti u frazi: zeleni prijelaz na dru\u0161tvo s niskim udjelom ugljika. Zapravo, posrijedi je poku\u0161aj modernizacije kapitalizma na globalnoj razini. Modernizaciju poti\u010du odozgo nadnacionalne institucije – posebice Ujedinjeni narodi – koje misle na dugoro\u010dne interese reprodukcije ukupnog kapitala: grubo o\u010duvanje biogeolo\u0161kih uvjeta za akumulaciju i kro\u0107enje dru\u0161tvenih napetosti.<\/p>\n\n\n\n
Ovo je ljeto, \u010dak i u Europi, u\u010dinilo okrutnu statistiku opipljivijom. Pojave, \u010diji se intenzitet i u\u010destalost mogu pripisati globalnom zatopljenju, iz dana u dan oduzimaju \u017eivote, uni\u0161tavaju prirodna bogatstva i dru\u0161tvenu infrastrukturu te uzrokuju veliku financijsku \u0161tetu. Apstraktni brojevi su postali konkretni pakao. Posljednje, ali ne manje va\u017eno, samit Glasgowu je 26. u nizu takvih samita, a emisije stakleni\u010dkih plinova su podivljale. Trebalo bi biti jasno kao dan: zelena modernizacija ne funkcionira.<\/p>\n\n\n\n
Ve\u0107ina obja\u0161njenja dosada\u0161njeg nereguliranja stakleni\u010dkih plinova u atmosferi proizlazi iz shva\u0107anja da politi\u010dari samo obe\u0107avaju, tj. la\u017eu, a zapravo ne \u017eele ni\u0161ta u\u010diniti. Mo\u017eemo ih zamisliti kao na novinskoj karikaturi: pred objektivima dramati\u010dno obe\u0107avaju velike promjene, a kad se kamere ugase, uz zlobni osmijeh ma\u0161u rukama i poja\u0161njavaju kako \u0107e zapaliti planet.<\/p>\n\n\n\n
Politi\u010dki predstavnici nacionalnih dr\u017eava stvarno su ovisni o svakom ponovnom izboru pa je la\u017e nu\u017ean dio njihovog zanata. Me\u0111utim, projekt zelene modernizacije puno je vi\u0161e od politi\u010dkog predizbornog obe\u0107anja. Ve\u0107 na razini aktera iza toga stoje glomazni birokratski aparati organizacija kapitala, gotovo cijela institucionalizirana znanost te frakcija takozvanog zelenog kapitala. I na kraju, ali ne i najmanje va\u017eno \u2013 su\u0161tinski argumenti za nu\u017enost zelene tranzicije su neosporni.<\/p>\n\n\n\n
Za temperaturnu orijentaciju: prema trenutno obe\u0107anim nacionalnim obvezama (kako je predvi\u0111eno Pari\u0161kim sporazumom), predvi\u0111a se porast globalne temperature za 2,7 \u00b0C do kraja stolje\u0107a. Pove\u0107anje na plus 2 \u00b0C izvjesno je izme\u0111u 2040. i 2050. godine. Moramo uzeti u obzir da se pri porastu temperature radi o prosjeku jer se razli\u010dite povr\u0161ine vi\u0161e ili manje intenzivno zagrijavaju: 2,7 \u00b0C zna\u010di + 4,3 \u00b0C za Francusku i + 5,6 \u00b0C za Rusiju. Za usporedbu: prosjek globalne temperature u posljednjem ledenom dobu bio je 6 \u00b0C ni\u017ei od temperaturnog prosjeka 20. stolje\u0107a. U\u010dinci klimatskih promjena \u2013 poput po\u017eara, topljenja leda i permafrosta \u2013 djeluju kao akcelerator klimatskih promjena, a prekora\u010denje odre\u0111enih grani\u010dnih to\u010daka vrlo \u0107e vjerojatno dovesti do kaskadnih interakcija izme\u0111u razli\u010ditih ekolo\u0161kih procesa. Istodobno, posljedice klimatskih promjena odrazit \u0107e se i na druge aspekte ekolo\u0161ke krize, eskalaciju van planetarnih granica i, prije svega, poticanje drasti\u010dnih dru\u0161tvenih i politi\u010dkih sukoba.<\/p>\n\n\n\n
Klimatske obveze na papiru tek polako kora\u010daju iza najnovijih znanstvenih otkri\u0107a. Ali problem nije samo nedostatak ambicija. Temeljne komplikacije vidljive su ve\u0107 na razini planova \u2013 u EU su to nacionalni energetski i klimatski planovi. Sagledamo li ih pomnije, \u010dini se da je dio obveza samo popis \u017eelja jer se temelje na tehnologiji koja \u0107e tek biti izumljena. Ili na tehnologiji koja mo\u017ee imati u\u010dinak samo u ograni\u010denim geografskim podru\u010djima, ili je to jednostavno napuhana pri\u010da bez ozbiljnog potencijala. Ve\u0107ina ideja za hvatanje i skladi\u0161tenje ugljika (eng. carbon capture and storage<\/em>)mo\u017ee se smjestiti u ove kategorije.<\/p>\n\n\n\n Na vrhuncu neoliberalizma u kasnim 1990-ima, ekonomisti su predlo\u017eili tr\u017ei\u0161ta ugljika kao rje\u0161enje za globalno zatopljenje. Tr\u017ei\u0161ni mehanizmi \u2013 ili barem otpor bilo kakvom mije\u0161anju u njih \u2013 jo\u0161 uvijek su dogma, ali u vrijeme Elona Muska \u010dini se da su klimatske promjene postale prvenstveno in\u017eenjerski problem. Znanost i politika svoje nade pola\u017eu prvenstveno u tehno-utopijska rje\u0161enja – uklju\u010duju\u0107i ludi scenarij geoin\u017eenjeringa, ideju fumigacije atmosfere kako bi se smanjilo sun\u010devo zra\u010denje, sli\u010dno onome \u0161to se doga\u0111a tijekom vulkanskih erupcija – a svemo\u0107 tr\u017ei\u0161ta ostaje sredi\u0161nja i jamstvo zelenog rasta. No, ve\u0107 imamo \u0161irok spektar tehni\u010dkih rje\u0161enja i mjera koje bi omogu\u0107ile veliko smanjenje emisije stakleni\u010dkih plinova. Za\u0161to onda i dalje provedba zelene modernizacije tako \u0161epa?<\/p>\n\n\n\n Sr\u017e problema je u tome \u0161to oko 80% svjetske potro\u0161nje energije dolazi iz fosilnih goriva. Kapitalizam pokre\u0107u fosilna goriva; ne samo industriju, nego i druge sektore bitne za beskrajnu akumulaciju kapitala: poljoprivreda i kori\u0161tenje zemlji\u0161ta op\u0107enito, mobilnost odnosno transport, sredstva za reprodukciju rada itd. Kapital zanima samo jedno: profitna stopa. Jeftina energija, posebice ona kojoj je relativno lako pove\u0107ati proizvodnju, a time i kontrolirati cijenu koja se istovremeno smanjuje subvencijama, bitna je za globalnu profitabilnost kapitala, posebice kao odgovor na rje\u0161avanje (potencijalnih) kriza.<\/p>\n\n\n\n Glavni junak COP-a je ugljen koji je doista najprljavije fosilno gorivo, ali ne igra zna\u010dajnu ulogu u svjetskoj ekonomiji. Mnoge su se zemlje obvezale postupno izbaciti ugljen, ali \u0107e u idu\u0107im desetlje\u0107ima sagorijevati vi\u0161e prirodnog plina i nafte. Nafta je najve\u0107i pojedina\u010dni izvor energije na koju otpada oko tre\u0107ine ukupne potro\u0161ene energije. Tri osnovna goriva koja omogu\u0107uju mobilnost robe i radne snage su naftni derivati: benzin, dizel i kerozin. Istodobno, nafta je sirovina za mnoge petrokemijske proizvode koji utje\u010du na vrijednost radne snage: plastiku i mnoge spojeve potrebne u farmaceutskoj i tekstilnoj industriji te u poljoprivredi i hrani. Uloga i profitabilnost nafte temelj je politi\u010dke mo\u0107i krupnog naftnog kapitala koji zelenu tranziciju vidi prvenstveno kao prijetnju budu\u0107im profitima.<\/p>\n\n\n\n Tijekom posljednjeg desetlje\u0107a u infrastrukturu za proizvodnju fosilnih goriva ulo\u017eeno je vi\u0161e od bilijun dolara. Fosilna goriva su visoko isplativa, sigurna i provjerena investicija. Obnovljivi izvori energije (OIE) nisu toliko isplativi, a istovremeno su o\u010dekivani profiti realiziraju daleko budu\u0107nosti i nisu toliko pouzdani. Tehnologija za fosilna goriva (jo\u0161 uvijek) je jeftinija od one za proizvodnju elektri\u010dne energije iz OIE. Jedna od najve\u0107ih svjetskih energetskih kompanija, Shell, prodala je cijelu investiciju u solarnu infrastrukturu prije deset godina. Kao \u0161to je rekao direktor tvrtke Bob Dudley, nije stvar u tome solarna energija nije dobar izvor energije, ve\u0107 jednostavno nisu mogli zaraditi dovoljno novca s njom.<\/p>\n\n\n\n Izgradnja energetske infrastrukture je dugoro\u010dna investicija. Ulaganja se moraju poni\u0161titi, strojevi se moraju amortizirati. Kapital je tehni\u010dki “uhva\u0107en” u energetici desetlje\u0107ima: npr. za razliku od financijskih ulaganja gdje se kupnja i prodaja mogu obaviti s nekoliko klikova, a ve\u0107inu transakcija ionako obavljaju ra\u010dunala temeljena na algoritmu. Proces financijalizacije naglasio je imperativ kratkoro\u010dne dobiti – za financijski kapital kratkoro\u010dni je povrat jedino \u0161to se ra\u010duna. To, naravno, utje\u010de na potencijalna ulaganja u zelenu tranziciju: \u010dak i vi\u0161e od privatnih ulaganja u ubla\u017eavanje klimatskih promjena, to je o\u010dito u ulaganju u prilagodbu klimatskim promjenama. Kako je takva infrastruktura, koja je posebno va\u017ena za zemlje juga, rijetko isplativa, u 2019. godini samo 3% svih privatnih ulaganja u zelenu tranziciju bilo je usmjereno na prilagodbu u\u010dincima klimatskih promjena.<\/p>\n\n\n\n U mnogim je zemljama klju\u010dna energetska infrastruktura nacionalizirana i nije u privatnim rukama. Me\u0111utim, pojedine zemlje se pona\u0161aju prili\u010dno sli\u010dno kao i tvrtke u me\u0111usobnoj konkurenciji \u0161to je rezultat globalne akumulacije kapitala. Posljednjih desetlje\u0107a to je jo\u0161 izra\u017eenije \u2013 a u literaturi se za njihovo pona\u0161anje ustalio pojam \u201ckonkurentna zemlja\u201d. Nacionalne dr\u017eave su strukturno ovisne o akumulaciji kapitala na svom teritoriju, ovise o udjelu vi\u0161ka vrijednosti i rastu ekonomske aktivnosti. Stoga je me\u0111unarodna konkurentnost nacionalnog kapitala njihova sredi\u0161nja briga. To je ujedno i osnova za u\u0161tede u prora\u010dunskim rashodima. Barem \u0161tednje u slu\u010dajevima ulaganja koja su nu\u017ena s ekolo\u0161kog ili socijalnog stajali\u0161ta i koja nemaju pozitivan financijski izvje\u0161taj ili ne doprinose boljim uvjetima za rast ekonomske aktivnosti.<\/p>\n\n\n\n Problemi s javnim financiranjem zelene tranzicije vidljivi su u slu\u010daju EU koji je jedan od najuspje\u0161nijih u smanjenju emisije stakleni\u010dkih plinova. “Milijarde” sredstava za “Zeleni dogovor” predstavljaju samo mali dio javnog novca koji bi se trebao koristiti kao poluga za mobilizaciju privatnih financija. Ali kapital ide samo tamo gdje je profit. Javna ulaganja nisu ni blizu razine na kojoj bi morala biti kako bi se pribli\u017eila ciljevima Pari\u0161kog sporazuma. S druge strane, mnoge zemlje velikodu\u0161no subvencioniraju fosilna goriva. I to u nevjerojatnim koli\u010dinama. Ukupan iznos subvencija pro\u0161le godine bio je toliki kao da se svake minute tro\u0161ilo 11 milijuna dolara na fosilna goriva.<\/p>\n\n\n\n Profit fosilnog kapitala kroz poreze i carine te bankarski i financijski sustav financira motor kapitalizma. Ugljen, prirodni plin i nafta izvor su bogatstva za mnoge zemlje, posebno za one koje se najve\u0107im dijelom oslanjaju na izvoz (OPEC, Australija, Rusija) ili one koje pokre\u0107u doma\u0107i razvoj, inhibiran zapadnim imperijalizmom (Kina, Latinska Amerika). Ukupna ekonomska struktura ovih zemalja temelji se na eksploataciji fosilnih goriva. Budu\u0107i da postoji konkurencija izme\u0111u nacionalnih dr\u017eava, zemlje koje bi se uglavnom odrekle jeftine (i pouzdane) fosilne energije te\u0161ko bi se natjecale s onima koje inzistiraju na tome. Ukratko, prisila se ne razlikuje od prisile koju osje\u0107a individualni kapitalist.<\/p>\n\n\n\nAkumulacija poticana naftom<\/h2>\n\n\n\n
Prljava dr\u017eava<\/h2>\n\n\n\n
Politi\u010dka ekonomija fosilnog kapitala<\/h2>\n\n\n\n