Otvoreni sukob izme\u0111u ministra obrane Marija Bano\u017ei\u0107a te predsjednika republike i samim tim i vrhovnog zapovjednika oru\u017eanih snaga Zorana Milanovi\u0107a ve\u0107 tjednima ne silazi s novinskih stupaca, da se poslu\u017eimo predinternetskim medijskim \u017eargonom. Povod je naizgled banalan i bizaran, a vezan je uz umirovljenje zapovjednika Po\u010dasno-za\u0161titne bojne, ujedno i formacije \u010diji je jedini zapravo zadatak osiguranje samog predsjednika uz popratne protokole Nakon izbijanja sukoba, pored bilje\u017eenja i procjenivanja domi\u0161ljatosti uvreda, komentatori upu\u0107eniji u stanje u vojsci nudili su javnosti vi\u0161e ili manje uvjerljiva tuma\u010denja stvarnih razloga sukoba, a usput su se pojavljivale i na\u010delnije analize stanja u vojsci.<\/p>\n\n\n\n
Unato\u010d ne\u0161to sna\u017enijem zanimanju javnosti za vojna pitanja, opet su izostale, barem zasad, sadr\u017eajnije rasprave o politi\u010dkoj ulozi vojske i obrane, kao i o stavovima u narodu po tom pitanju. U Hrvatskoj prevladava dojam da se vojna pitanja rje\u0161avaju usput neprestanim bavljenjem ratom, bilo komemoracijama bilo slavljima. Dana\u0161nja se vojska tretira kao svojevrsni produ\u017eetak one “originalne” i relevantniju pa\u017enju dobije tek izbijanjem afera ili dvorskim politi\u010dkim intrigama poput ove trenutne izme\u0111u ministra i predsjednika. Vojska zapravo na neki na\u010din u javnom imaginariju funkcionira kao infrastruktura za uspomene na rat, a pitanja o njenoj svrsi, pogotovo u kontekstu \u010dlanstva u NATO-u i \u0161irih globalno-vojnih parametara uporno izostaju.<\/p>\n\n\n\n
U tom bi kontekstu valjalo baciti oko na ono \u0161to nam ka\u017ee sam NATO jer se tamo po prirodi stvari moraju baviti stanjem u zemljama \u010dlanicama. Ina\u010de, NATO “sugerira” \u010dlanicama da bi prema “pravilima” izdvajanja za obranu trebala iznositi 2% BDP-a. Dr\u017eave se ne moraju striktno dr\u017eati tih uputa, a packe uglavnom dolaze na nekakvim samitima ili prilikom politi\u010dkih tenzija u kojima packa mo\u017ee biti iskori\u0161tena kao oblik pritiska. Upravo na tragu tog “pravila” od 2% BDP-a, statisti\u010dari u NATO-u usporedili<\/a> su vojne prora\u010dune zemalja \u010dlanica u 2015. i 2021. godini. Hrvatska je 2015. godine za obranu izdvajala mrvicu ispod 2% BDP-a, ali je u proteklih \u0161est godina napravila zna\u010dajan iskorak i sada se nalazi na tre\u0107em mjestu me\u0111u zemljama \u010dlanicama i izdvaja 2,79% BDP-a. Treba uzeti u obzir da je samom rastu postotka pridonio i pad BDP-a zbog pandemije, ali sli\u010dna je situacija i u ostalim dr\u017eavama. Pritom valja istaknuti da \u0107e najve\u0107i dio vojnog prora\u010duna i\u0107i u kupnju naoru\u017eanja, \u0161to je vidljivo iz \u010dinjenice da se Hrvatska nalazi na prvom mjestu kad je u pitanju udio opreme u prora\u010dunu, a iznosi 46%.<\/p>\n\n\n\n