Pa\u017enju hrvatske javnosti ponovno su zaokupili takozvani navija\u010dki ekscesi u obliku murala i skandiranja. Nacionalisti\u010dke i fa\u0161isti\u010dke poruke do\u017eivjele su standardne osude, ali iznova se mije\u0161aju uzroci i posljedice. Za pone\u0161to iscrpnije razumijevanje fenomena valja se vratiti u politi\u010dki kontekst 80-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a i ocrtati putanju odnosa nacionalisti\u010dkih i dr\u017eavotvornih elita i navija\u010dkih skupina. O toj putanji i navija\u010dkoj “eksploataciji” licemjerja tih elita pi\u0161e Juraj Vrdoljak.<\/p>\n\n\n\n
Iako su pandemijski uvjeti, odnosno, \u010dak i ova najbazi\u010dnija ograni\u010denja dodatno prorijedila ionako ve\u0107 dobrano razrije\u0111enu populaciju na tribinama hrvatskih stadiona, doga\u0111anja za naslovnice ipak ne nedostaje.<\/p>\n\n\n\n
Niz je zapo\u010det jo\u0161 po\u010detkom listopada, kada su nakon remija Osijeka i Hajduka u osje\u010dkom Gradskom vrtu Torcidini pripadnici prijetili doma\u0107em treneru, Nenadu Bjelici, skandiranjem “Bjelica, Srbine, \u010dakija ti ne gine”. Skandiranje su notirali i novinari, ali i delegat utakmice, zbog \u010dega je Hajduk, uz nov\u010danu kaznu, ka\u017enjen zatvaranjem sjeverne tribine na svojoj idu\u0107oj doma\u0107oj utakmici protiv Gorice, ina\u010de onoj na kojoj se tradicionalno okupljaju torcida\u0161i. Fama o etni\u010dkom podrijetlu Bjeli\u010dine obitelji aktivirala se intenzivnije jo\u0161 tijekom njegove trenerske epizode na Dinamovoj klupi; Bjelica je ro\u0111eni Osje\u010danin, ali njegova obitelj s o\u010deve strane, iz Belog Manastira, vu\u010de crnogorske korijene. Jasno, to je pojedincima bilo dovoljno za stigmatizaciju po etni\u010dkom klju\u010du, iako postoji velika \u0161ansa da su ga isti ti podr\u017eavali u dresu hrvatske reprezentacije za koju je nastupio devet puta, izme\u0111u ostalog i na Europskom prvenstvu. Mo\u017eda i najbizarniji detalj, odnosno reakcija, bila je upravo samog Bjelice; on je prisutnim novinarima pohitao ponuditi “opravdanje” tvrde\u0107i tek da je on, eto, zapravo “polu Hrvat – polu Crnogorac”, prihvativ\u0161i tako navija\u010dku pretpostavku da je “Srbin” uvreda. To je ujedno bio i njegov posljednji “komentar” na problematiku.<\/p>\n\n\n\n
Tek 20-ak dana kasnije, na kup-utakmici izme\u0111u drugoliga\u0161a BSK-a iz Bijelog Brda i Dinama, nekolicina Dinamovih navija\u010da koji su potegnuli u to slavonsko mjesto s ve\u0107inski etni\u010dki srpskim stanovni\u0161tvom osigurali su da se njihovo prisustvo na utakmici “zabilje\u017ei” kroz plejadu nacionalisti\u010dkih uzvika. Izme\u0111u ostalog Bad Blue Boysi su veli\u010dali NDH, ali i pozivali na klanje Srba. Epilog su dvojica uhi\u0107enih mladi\u0107a, a unato\u010d \u010dinjenici da je skandiranje zabilje\u017eila i policija, zbog \u010dega je i pokrenut postupak, delegat utakmice u svom zapisniku o tom incidentu nema nikakvih zabilje\u0161ki. Samim tim je i kazna za Dinamo kao klub izostala.<\/p>\n\n\n\n
Najnoviji slu\u010daj vezan je uz mural na HEP-ovoj trafostanici na zagreba\u010dkom Lani\u0161tu, kojeg su opet Dinamovi navija\u010di posvetili sje\u0107anju na vukovarska ratna stradanja. Pri\u010da je poprimila interes javnosti nakon \u0161to je trafostanica prekre\u010dena po nalogu Gradske uprave, i to zbog \u010dinjenice da je jedan dio murala bio posve\u0107en preminulom generalu Slobodanu Praljku, pravomo\u0107no osu\u0111enom za ratne zlo\u010dine u Bosni i Hercegovini. Iako je i sam gradona\u010delnik Tomislav Toma\u0161evi\u0107 pohitao objasniti kako je rije\u010d o administrativnoj pogre\u0161ci, unutar koje je samo nalo\u017eeno prebojavanje Praljkovog portreta, situaciju su promptno iskoristili ponajprije hu\u0161ka\u010dki mediji s desnice, koji su to iz svog ugla prezentirali kao “dokaz” antihrvatskog ideolo\u0161kog aparata kojim nova vlast u Zagrebu tobo\u017ee zatire slobodu domoljubnog izra\u017eavanja.<\/p>\n\n\n\n
Sve te situacije, koliko god iznova \u0161okirale ve\u0107i dio javnosti koji sa sportom i njegovim dru\u0161tvenim zna\u010dajem nemaju veze, ve\u0107 su zapravo stoput vi\u0111ene u tek ne\u0161to razli\u010ditim varijantama. Pritom poveznica izme\u0111u navija\u010dkog i politi\u010dkog – uvelike nacionalisti\u010dkog – pokreta nije dakako samo rezervirana za podru\u010dje biv\u0161e Jugoslavije, ve\u0107 je u pitanju dublje i op\u0107e iskori\u0161tavanje klasnog raslojavanja za partikularne politi\u010dke interese koji su istovremeno servirani kao “narodni”. Kod nas se to intenzivno moglo pratiti jo\u0161 od po\u010detka 1980-e i ekonomske krize u Jugoslaviji, kada je politi\u010dka fragmentacija, izgra\u0111ena na nacionalisti\u010dkoj retorici, stvorila i iskoristila vakuum u kojem se prona\u0161la radni\u010dka klasa. Principom “podijeli pa vladaj” politi\u010dke elite su onda prakti\u010dki pikirale upravo lako zapaljive mase na stadionima kao bazen iz kojeg su u javnosti mogle \u0161iriti svoje ideje “odozgo” po ulicama do kojih obi\u010dno nisu sami mogli efektno doprijeti. Rezultat svega je bila transformacija navija\u010dkih jezgri u kasniju okosnicu paramilitarnih jedinica, \u0161to se i dalje u kolektivnoj post-ratnoj memoriji tretira kroz izrazito mitologizirani i romantizirani status.<\/p>\n\n\n\n
Zavr\u0161etkom rata i eliminacijom nekog vi\u0161eg cilja, zajedni\u010dkog “neprijatelja”, barem u tom neposrednom obliku, do\u0161lo je do poprili\u010dne kakofonije kada je u pitanju nastavak te neslavne tradicije. Propa\u0161\u0107u ideje poslijeratnog “nacionalnog prosperiteta” na kojem su navija\u010dke mase doslovno privoljene na sudjelovanje u ratnim strahotama i daljnjim degradiranjem socijalnog statusa ponajprije radni\u010dke klase u tranziciji, od \u010ditavog tog projekta ostala je samo beznadna i izdana “loza”, koja sada mutira bez jasnog usmjerenja. Djeca tih ljudi sada su glavni akteri ovakvih doga\u0111aja s po\u010detka teksta, ali za razliku od njihovih o\u010deva oni danas ne vjeruju ni u kakav fantomski vi\u0161i cilj. \u0160tovi\u0161e, ovo njihovo priklanjanje ekstremnoj nacionalisti\u010dkoj struji danas vi\u0161e dolazi upravo kao \u010din antiestabli\u0161mentskog otpora nego kao plod nekog definiranog ideolo\u0161kog uvjerenja. Jasno, to ni pribi\u017eno ne zna\u010di da bi ih trebali podr\u017eavati i pomaziti po glavi kada su ovakve opasne devijacije u pitanju, ali je klju\u010dno razlo\u017eiti tu temeljnu dinamiku odnosa kako bi se zapravo znali adekvatno postaviti spram problema.<\/p>\n\n\n\n
Aktualni politi\u010dki vrh – onaj koji se kroz etiketu “dr\u017eavotvorne stranke” u potpunosti formirao i preko le\u0111a radikaliziranih navija\u010dkih skupina – upravo vje\u0161tim balansiranjem izme\u0111u ugla\u0111enog briselskog lica i nacionalisti\u010dkog ki\u010da dr\u017ei svoju poziciju mo\u0107i. Problem za njih nastaje kada jedno lice isklju\u010duje drugo; izme\u0111u ostalog, za njih je savr\u0161eno razumljivo koristiti povijesni revizionizam kao sredstvo zadr\u017eavanja dijela svojih glasa\u010da, uz periodi\u010dno politi\u010dko “upokojenje” pojedinaca koji iznose neka od tih kontroverznih ideolo\u0161kih stavova. No, spomenuti navija\u010dki antiestabli\u0161mentski sentiment upravo se o\u010dituje kroz isticanje tog licemjerja; kako politi\u010dari o\u010dekuju da ih itko ozbiljno shvati kada se, primjerice, snebivaju nad kori\u0161tenjem uzvika “Za dom spremni” na tribinama, ako sami ne samo aktivno odbijaju jasno se odvojiti od njega, ve\u0107 ga koriste kao sredstvo obra\u010duna?<\/p>\n\n\n\n
Najbolji primjer kako se takvo jeftino kalkulanstvo preta\u010de i u nogometni establi\u0161ment je zasigurno slu\u010daj biv\u0161eg hrvatskog reprezentativca Josipa “Joea” \u0160imuni\u0107a. On je 2013., nakon playoff utakmice za odlazak na Svjetsko prvenstvo izme\u0111u Hrvatske i Islanda, u ruke uzeo mikrofon i pred prepunim Maksimirom poveo skandiranje “Za dom spremni”, zbog \u010dega je zaradio nov\u010danu kaznu od 24 tisu\u0107e eura, ali i zabranu igranja za reprezentaciju u trajanju od 10 utakmica. Problem je \u0161to je tu kaznu odredila krovna nogometna organizacija, FIFA, a ne Hrvatski nogometni savez (HNS). \u0160tovi\u0161e, HNS je odmah stao na stranu samog \u0160imuni\u0107a, koji je tijekom pravnog postupka kojeg je pokrenuo tvrdio i kako je on zapravo \u017ertva “utjecaja i manipulacije velikosrpske politike u FIFA-i”. Damir Vrbanovi\u0107, biv\u0161i HNS-ov izvr\u0161ni predsjednik a danas pravomo\u0107no osu\u0111eni kriminalac pridonio je tom uglu kada je izjavio kako je \u0160imuni\u0107 naprosto “\u017ertva medijske hajke”. Nije lo\u0161e istaknuti i primjer Davora \u0160ukera, sada tako\u0111er biv\u0161eg predsjednika HNS-a, koji je kao igra\u010d rado sudjelovao u predizbornim kampanjama Franje Tu\u0111mana i HDZ-a, a nije mu bilo strano ni “turisti\u010dko obila\u017eenje” posljednjeg po\u010divali\u0161ta usta\u0161kog poglavnika Ante Paveli\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Danas je \u0160imuni\u0107, osim \u0161to je postao muza revizionisti\u010dkog redatelja Jakova Sedlara – koji je po toj njegovoj pri\u010di snimio i film “Moja voljena Hrvatska” – institucionalno “nagra\u0111en” za svoju \u017ertvu tako \u0161to ve\u0107 dvije godine obna\u0161a du\u017enost izbornika hrvatske reprezentacije do 19 godina. U prijevodu, \u0160imuni\u0107 je dobio mogu\u0107nost da bez pretjeranih stru\u010dnih referenci vodi mlade uzraste, valjda kako bi nadolaze\u0107im generacijama usadio ispravne “patriotske vrijednosti” zbog kojih je postao uznik pred licem me\u0111unarodnog progona. Istovremeno \u0107e neki od tih klinaca s tribina zaraditi o\u0161tru nov\u010danu kaznu, ali i zabranu odlaska na utakmice, zbog istog tog uzvika. Tako se radi razlika izme\u0111u “motivatora” i tobo\u017enjeg izvora problema, koji se, gle \u010duda, ne istrebljuje sporadi\u010dnim ka\u017enjavanjem.<\/p>\n\n\n\n
Ba\u0161 zbog \u010dinjenice da su toliko besramno postavljena dvostruka mjerila imamo i takvu razinu problema, koja se\u017ee do toga da gotovo nitko iz nogometnih slu\u017ebenih institucija, uvelike satkanih od HDZ-ovih izvr\u0161nih kadrova, ne \u017eeli jasno progovoriti o njima. Oni koji sami ne prosperiraju od tog statusa quo radije sami sebi, poput Bjelice, prebrojavaju krvna zrnca kako bi se “opravdali”, dok delegati radije izbjegavaju \u010duti pozive na klanje. Navija\u010dima je to jasno i njihova kontrakultura po\u010diva na iskori\u0161tavanju municije koje im establi\u0161ment daje, makar to i dalje bilo vo\u0111eno kroz pojam koncesije na “ispravno”, odnosno “iskreno” domoljublje. Ali i to je na\u017ealost o\u010dekivano kada vidimo utjecaj konzervativnih politika na \u0161kolske kurikulume.<\/p>\n\n\n\n
Pritom je iznimno va\u017eno spomenuti i pristup ljevice, pogotovo ove gra\u0111anske. Obi\u010dno se po ovoj tematici perspektiva u tom polju u kratkom roku svede na intelektualnu nadmenost koja nerijetko ima elemente klasnog prijezira. Ukoliko i do\u0111e do nekog detaljnijeg uklju\u010divanja u temu ono obi\u010dno staje na trivijalnim, kozmeti\u010dkim stvarima, poput estetiziranja navija\u010dkih grafita i lamentacije zbog njihovog “nasilnog” sadr\u017eaja. Takav stav su, uostalom, zauzeli i pojedini saborski zastupnici poput Ivane Kekin, koja je svoj fokus u ovoj raspravi oko grafita prebacila ba\u0161 na uklanjanje jo\u0161 jednog murala. U pitanju je onaj na fasadi osnovne \u0161kole u Savskom gaju, posve\u0107en maksimirskim neredima iz svibnja 1990. kroz ovjekovje\u010den lik Zvonimira Bobana u trenutku kada udara milicajca.<\/p>\n\n\n\n
Simptomati\u010dno, radi se ba\u0161 o jednom od najproklamiranijih post-ratnih mitova, onog o navodnom “po\u010detku rata” na toj svibanjskoj utakmici izme\u0111u Dinama i Crvene zvezde. Taj mit je prisna\u017eio ni manje ni vi\u0161e nego aktualni predsjednik Srbije, Aleksandar Vu\u010di\u0107, koji se \u010desto hvali sudjelovanjem u tim neredima iako je poprili\u010dno jasno da on u njima nije sudjelovao. S druge strane, jedna od istaknutih li\u010dnosti tog krvavog maksimirskog dana bio je \u017deljko Ra\u017enatovi\u0107 “Arkan”, koji je ba\u0161 kroz sudjelovanje u navija\u010dkom pokretu odigrao klju\u010dnu ulogu u kasnijem formiranju kolja\u010dkih paravojnih jedinica.<\/p>\n\n\n\n
Krivim pristupom tematici prakti\u010dki se ponovno izla\u017ee obespravljenu radni\u010dku klasu ekskluzivnom utjecaju desnice, koja nema problema koristiti narativ o i dalje postoje\u0107oj “antihrvatskoj” prijetnji kako bi mobilizirala i barem djelomi\u010dno progurala svoje interese unutar tih dru\u0161tvenih krugova. Zasad se i dalje ne mogu pohvaliti zna\u010dajnijim uspjesima, \u0161to potvr\u0111uje i slu\u017ebeni obra\u010dun<\/a> Torcide i notornog Velimira Bujanca, ali to ne zna\u010di da neki eventualno suvisliji pristup s te strane spektra ne bi spustio taj navija\u010dki antiestabli\u0161mentski gard. Istovremeno svakim povr\u0161nim sabla\u017enjavaju\u0107im komentarom i apriornim odbacivanjem tih pojedinaca, pretvaraju\u0107i ih iz dru\u0161tvene posljedice u uzrok, zapravo se radi usluga ba\u0161 radikalnoj desnici i njihovim politikama. Navija\u010dkim \u017eargonom, zabija se autogol nakon ve\u0107 vi\u0111ene protivni\u010dke akcije.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pa\u017enju hrvatske javnosti ponovno su zaokupili takozvani navija\u010dki ekscesi u obliku murala i skandiranja. Nacionalisti\u010dke i fa\u0161isti\u010dke poruke do\u017eivjele su standardne osude, ali iznova se mije\u0161aju uzroci i posljedice. Za pone\u0161to iscrpnije razumijevanje fenomena valja se vratiti u politi\u010dki kontekst 80-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a i ocrtati putanju odnosa nacionalisti\u010dkih i dr\u017eavotvornih elita i navija\u010dkih skupina. […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":40122,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[49],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[1592],"class_list":["post-40118","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-sport","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40118","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=40118"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40118\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":40123,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40118\/revisions\/40123"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/40122"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=40118"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=40118"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=40118"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=40118"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=40118"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=40118"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=40118"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}