Obrazac je ve\u0107 dobro poznat: korumpirani milijarder povezan s nedemokratskim re\u017eimom kupi nogometni klub u nadi da \u0107e tim putem popravit svoj imid\u017e, ali i imid\u017e re\u017eima. A postoji i naziv za tu praksu – sportswashing. Ona je prisutna i u na\u0161oj ligi, a pro\u0161lotjedni prelazak engleskog Newcastlea u saudijske ruke ogolio je sva njena proturje\u010dja. Pogotovo unutar navija\u010dke baze.<\/p>\n\n\n\n
Engleski Tyneside i nije mjesto u kojem stanovni\u0161tvo ima \u010desto razloga za slavlje. U pitanju je jedna od najsiroma\u0161nijih regija u Ujedinjenom Kraljevstvu. Procjenjuje se da \u010dak 31 posto djece \u017eivi ispod granice siroma\u0161tva, a razina dr\u017eavnog financiranja je u periodu od 2010. do 2018., u sklopu mjera \u0161tednje, smanjena za \u010dak 49 posto, \u0161to je ostavilo katastrofalne posljedice na ve\u0107 ionako poraznu socioekonomsku situaciju.<\/p>\n\n\n\n
Ipak, razlog zbog kojeg su se tisu\u0107e ljudi pro\u0161log tjedna razdragano okupile na ulicama Newcastlea nije implementacija reformi koje se uspje\u0161no bave smanjenjem brutalne nejednakosti me\u0111u stanovni\u0161tvom, ili neki drugi vid osna\u017eivanja javnog dobra. Odnosno, stvar je u tome kako definirate javno dobro; za Newcastle i velik dio njegovih stanovnika javno dobro predstavlja i istoimeni nogometni klub, tradicionalno masovno podr\u017eavan. U pitanju je bila vijest kako je kona\u010dno, nakon vi\u0161emjese\u010dne peripetije, klub promijenio vlasni\u0161tvo. I to ne samo da je promijenio vlasnika, omra\u017eenog poduzetnika i vlasnika popularne online trgovine sportskom odje\u0107om i obu\u0107om Sports Direct<\/em> Mikea Ashleyja, ve\u0107 je preko no\u0107i Newcastle postao uvjerljivo najbogatiji nogometni klub na svijetu.<\/p>\n\n\n\n Newcastle je kroz povijest osvojio nekoliko naslova engleskog prvaka – dodu\u0161e, posljednji put daleke 1927. – dok je ranih 2000-ih klub tako\u0111er u\u017eivao period prosperiteta, izme\u0111u ostalog igraju\u0107i i u najpresti\u017enijem klupskom natjecanju, Ligi prvaka. Kada je milijarder Ashley 2007. preuzeo vlasni\u0161tvo nad klubom navija\u010di su isto tako slavili njegov dolazak, uvjereni kako je imid\u017e “jednog od njih” kojeg je ostavljao – a koji je uklju\u010divao i redovno obitavanje me\u0111u navija\u010dima kao i putovanje s njima na utakmice – zalog za nadu kako \u0107e klub napraviti novi iskorak u sam vrh engleskog nogometa. Me\u0111utim, fasada je brzo pala; Ashley je prakti\u010dki iz godine u godinu tek iskori\u0161tavao klub za stjecanje profita kroz liga\u0161ku distribuciju golemih sredstava iz fonda za TV prava. Povrat ulaganja je pritom bio minimalan, tek toliki da klub jedva odr\u017ei me\u0111u elitom, \u0161to je tako\u0111er zavr\u0161ilo sramotnim neuspjehom i ispadanjem u drugoliga\u0161ki rang.<\/p>\n\n\n\n Jo\u0161 pro\u0161le godine, po izbijanju pandemije, stigla je vijest kako se pojavio zainteresirani kupac koji bi otkupio klub od omra\u017eenog Ashleyja i tako prekinuo tu agoniju. Amanda Staveley, engleska konzultantica duboko povezana s raznim bliskoisto\u010dnim ulaga\u010dima, ponovno je isko\u010dila kao posrednica nakon \u0161to je svojedobno obna\u0161ala zna\u010dajnu ulogu kod prodaje drugog engleskog nogometnog kluba, Manchester Cityja, konzorciju Abu Dhabi United Group, ina\u010de u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu Ujedinjenih Arapskih Emirata. \u0160eik Mansour bin Zayed Al Nahyan, \u010dlan kraljevske obitelji Abu Dhabija i slu\u017ebeno zamjenik premijera Ujedinjenih Arapskih Emirata, tada je potpisao vlasni\u0161tvo nad klubom za ne\u0161to vi\u0161e od 210 milijuna funti. Taj je iznos pro\u0161log tjedna nadma\u0161en za gotovo 100 milijuna funti, kada je Staveleyjeva zaklju\u010dila jo\u0161 jedan ugovor, ovog puta izme\u0111u Ashleyja i novog kupca, slu\u017ebeno podvu\u010denog pod saudijski Public Investment Fund (PIF).U pitanju je investicijski fond koji je nominalno nezavisan, ali koji istovremeno funkcionira pod direktnom kontrolom saudijske dr\u017eave. Iznos koji je PIF izdvojio za kupnju kluba prema\u0161uje vrtoglavih 300 milijuna funti, a to koliko je on su\u0161tinski “nezavisan” dovoljno ilustrira \u010dinjenica da je na njegovom \u010delu Mohammed bin Salman, saudijski princ i po pitanju izvr\u0161ne vlasti efektivno najmo\u0107niji \u010dovjek u Saudijskoj Arabiji.<\/p>\n\n\n\n Bin Salman je visoko kontroverzna figura u me\u0111unarodnoj politici. Njegove slu\u017ebene titule, osim titule saudijskog princa i predsjednika PIF-a, uklju\u010duju one saudijskog ministra obrane i \u010delnog \u010dovjeka saudijskog Vije\u0107a za politi\u010dke i sigurnosne poslove. Lista kontroverzi i skandala vezanih uz njegovo ime, me\u0111utim, puno je du\u017ea. U javnosti je najvi\u0161e odjeknulo okrutno ubojstvo Jamala Khashoggija, saudijskog novinara i kolumnista Washington Posta, koji je kao kriti\u010dar aktualnog saudijskog re\u017eima brutalno smaknut u prostorijama saudijskog konzulata u Istanbulu. Iako su Bin Salman i saudijska dr\u017eava inicijalno odbacivali optu\u017ebe, me\u0111unarodna istraga ih je nagnala da priznaju kako je ipak rije\u010d o “odmetnutim dr\u017eavnim agentima” koji su tobo\u017ee “na svoju ruku” izvr\u0161ili ubojstvo.<\/p>\n\n\n\n Kao ministar obrane duboko ina\u010de povezan s Donaldom Trumpom, ali i britanskom visokom politikom, Bin Salman je inicirao i saudijsku vojnu intervenciju na Jemen, koja je direktno izazvala golemu humanitarnu krizu u toj dr\u017eavi. Izme\u0111u ostalog je isprovocirao i diplomatski rat s Katarom te tenzije s Kanadom, koja je pru\u017eila uto\u010di\u0161te nekolicini saudijskih politi\u010dkih azilanata i Bin Salmanovih protivnika. Isto tako, njegov je uspon na saudijski tron popra\u0107en nizom kontroverzi unutar same Saudijske Arabije; od progona politi\u010dke konkurencije pa do zatvaranja brojnih novinara i aktivista, uklju\u010duju\u0107i i borkinje za \u017eenska prava kojima su njegovi agenti prijetili silovanjima nakon ustaljenih zatvaranja i maltretiranja. Zbog toga je vijest o njegovom ulasku na najlukrativnije nogometno tr\u017ei\u0161te, \u0161to ono englesko sigurno jest, popra\u0107ena nizom otvorenih prosvjeda, kako udruga za ljudska prava tako i samog vodstva drugih klubova, o\u010digledno zabrinutih za svoje poslovanje s takvim novim igra\u010dem na tr\u017ei\u0161tu.<\/p>\n\n\n\n No upravo je problematika oko njegovog imid\u017ea i glavni razlog njegovog ulaska u \u010ditavu pri\u010du s Newcastleom. \u010cinjenica jest da je Saudijska Arabija jedna od najnedemokrati\u010dnijih dr\u017eava na svijetu, koja na Democracy Indexu <\/em>zauzima 156. mjesto od ukupno 167 dr\u017eava na popisu, i koja po\u010diva na ekstremnim nejednakostima, koje uklju\u010duju i brutalnu represiju nad \u017eenama, ali i raznim manjinama. Nogomet s druge strane bilje\u017ei ogroman priljev ovakvog tipa investicija, ponajvi\u0161e ba\u0161 iniciranih od strane dr\u017eava i pojedinaca koji su usko vezani uz neki tip represivnih vladaju\u0107ih re\u017eima, i ne samo njih. Od \u0161eika, preko ruskih oligarha i predstavnika raznoraznih ameri\u010dkih investicijskih fondova; nogomet slu\u017ei kao sve otvoreniji poligon pro\u0161irenja utjecaja, ali i “pranja obraza”. Odnosno sportswashinga<\/em>, kako glasi novosklepani izraz za takav vid megalomanskih poslovnih poteza.<\/p>\n\n\n\n Sportswashing <\/em>je dakle misao vodilja iza svih tih najve\u0107ih preuzimanja, od katarskog ulaganja u Paris Saint-Germain i ve\u0107 spomenutog ulaska \u0161eika Mansoura u Manchester City pa do, evo, saudijskog preuzimanja Newcastlea. Bin Salman je prakti\u010dki tijekom \u010ditavog svog politi\u010dkog uspona “balansirao” izme\u0111u mra\u010dnog manevriranja u sklopu unutra\u0161njih poslova i prakti\u010dki isfabriciranog imid\u017ea liberalnog, reformisti\u010dkog i naprosto “druga\u010dijeg” vladara prezentiranog prema van. Tako se prometnuo i kao glavno lice projekta “Vision 2030”, plana saudijskog odmicanja od naftne industrije kao glavne ekonomske grane i ve\u0107eg pribli\u017eavanja Zapadu. Taj plan uklju\u010duje i niz kozmeti\u010dkih liberalnih dru\u0161tvenih “reformi”, poput ukidanja zabrana vo\u017enje \u017eenama, ali i ponovnog otvaranja kina u Saudijskoj Arabiji, po prvi put nakon \u0161to su ih vlasti jo\u0161 1970-ih zabranili pod idejom da “kr\u0161e islamsku tradiciju”. Isto je tako Saudijska Arabija liberalizirala svoj vizni re\u017eim, sa svrhom da privuku \u0161to vi\u0161e zapadnja\u010dkih turista koje \u0107e onda smjestiti u neki od luksuznih resorta.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, rijetko je \u0161to toliko medijski pra\u0107eno na globalnoj razini kao \u0161to je to nogomet. Bin Salman to jako dobro zna, pa je redovno otvarao vrata organizaciji \u0161panjolskog i talijanskog nogometnog Superkupa na podru\u010dju Saudijske Arabije, a vi\u0111en je i u dru\u0161tvu FIFA-inog predsjednika, Giannija Infantina te Vladimira Putina na otvaranju Svjetskog prvenstva u Rusiji 2018. Saudijsko ulaganje u nogomet ciljana je metoda slanja slike o Bin Salmanovom re\u017eimu u svijet, kao onog koji se \u017eeli otvoriti prema Zapadu i koji, eto, prihva\u0107a razli\u010ditosti koje str\u0161e s reklamnih panoa i komercijalnih slogana na i oko stadiona diljem svijeta. Newcastle mu je bio idealan ulazak na najbogatije tr\u017ei\u0161te svijeta kao klub \u010dije je dosada\u0161nje vodstvo tra\u017eilo novog investitora, iako s takvim bogatstvom profit za Bin Salmana nije ni pribli\u017eno glavna misao vodilja.<\/p>\n\n\n\n Njegovo je bogatstvo, me\u0111utim, zalog za oja\u0111enu Newcastleovu navija\u010dku bazu, jednu od najsiroma\u0161nijih u Engleskoj, da za klub dolaze bolji dani. Taj eskapizam za kojim \u010deznu uslijed tmurne svakodnevnice odvra\u0107a ih od masovnijeg preispitivanja ne samo moralne pozadine ulaska takvog profila ljudi u klub i ligu, ve\u0107 i srozavanja bogate klupske tradicije na razinu reklamnog panoa petrodolarskog re\u017eima. Moderni nogomet je takve moralne dvojbe, dakako na puno ni\u017eoj razini, pro\u0161irio sve do ovda\u0161njih rubova koncentri\u010dnih krugova kapitalisti\u010dke periferije. Natruhe sli\u010dne dinamike u kojoj golemi dru\u0161tveni status koji nogomet u\u017eiva – pogotovo kada je prezentirani nogomet dobar – omogu\u0107uje nesmetano \u0161irenje utjecanja sumnjivih lica, s jo\u0161 sumnjivijim kapitalom iza sebe, imamo \u010dak i u Hrvatskoj.<\/p>\n\n\n\nPrin\u010deva pozadina<\/h2>\n\n\n\n
Doma\u0107i primjeri<\/h2>\n\n\n\n