Pri\u010da o manjku mjesta u domovima za umirovljenike i planu zatvaranja Obiteljskih domova brzo je isparila s naslovnica hrvatskih medija, a nisu se ni postavila klju\u010dna pitanja: za\u0161to dr\u017eava ne otvori vi\u0161e javnih domova? Kako slaba financijska mo\u0107 umirovljenika utje\u010de na kvalitetu koju im privatni domovi mogu pru\u017eiti? Kakve veze sa slabom financijskom mo\u0107i umirovljenika i dr\u017eave imaju privatni mirovinski fondovi? <\/p>\n\n\n\n
Alarmantna pro\u0161lotjedna vijest o skora\u0161njem zatvaranju preko 400 tzv. Obiteljskih domova s oko \u0161est tisu\u0107a korisnika starije \u017eivotne dobi, nije u medijima dobila niti pribli\u017eno zadovoljavaju\u0107i tretman. Pra\u0161ina jest dobrano podignuta, ali istinska podloga ukupne problematike nije ni dotaknuta, kamoli obra\u0111ena. Razlog je isti onaj kojem svjedo\u010dimo svaki put kad neki socijalni ili ekonomski model u Hrvatskoj dospije silom tr\u017ei\u0161nog poslovanja u \u0107orsokak. Sama logika potonjeg okvira se dalje nikad ne propituje, pa tamo zaglavljena tematika biva napu\u0161tena bez prava na isprobavanje druk\u010dijih mogu\u0107nosti.<\/p>\n\n\n\n
Obiteljske domove, gotovo sve postoje\u0107e, trebalo bi isprazniti zbog toga \u0161to ne udovoljavaju minimalnim uvjetima u pogledu stru\u010dnog kadra i prostora tj. infrastrukturne opremljenosti. I to je regulatorno opravdano, osim \u0161to ne postoji nikakvo zamjensko rje\u0161enje, kao \u0161to ga nema ni za one desetke tisu\u0107a penzionera koji su i dosad \u010dekali na svoje domsko mjesto.<\/p>\n\n\n\n
A kapaciteta za tu vrstu socijalnog zbrinjavanja jednostavno nema pa nema; dr\u017eava je sektor prepustila kapitalu. Jo\u0161 uvijek u njemu djeluje par dr\u017eavnih ustanova i nekoliko desetaka \u017eupanijskih ili op\u0107inskih, ali one ne udomljuju ni polovinu aktualnih korisnika. Ostalo je povjereno privatnicima u dvije kategorije \u2013 klasi\u010dnoj domskoj i alternativnoj obiteljskoj, dakle, u kojoj vlasnik stanuje pod istim krovom s korisnicima koji ga li\u010dno pla\u0107aju. Broj korisnika u tr\u017ei\u0161nom aran\u017emanu ve\u0107 godinama, zahvaljuju\u0107i brzom porastu udjela tih domova, nadma\u0161uje onaj u javnom sektoru. Ipak, rasta o\u010dito ne bi bilo da nije zakidanja njihovih stanara po pitanju minimalnog standarda usluge, \u0161to pak ne zna\u010di da ih vlasnici \u0161ikaniraju.<\/p>\n\n\n\n
Privatnici su i sami, naime, zapali u \u0161kripac izme\u0111u dvaju imperativa: penzioneri tamo ne mogu platiti vi\u0161e od onoga \u0161to imaju, dok njihovi doma\u0107ini za taj iznos ne mogu osigurati dovoljno stru\u010dnog kadra i prostora. Jasno, ovdje ne ubrajamo onaj maleni dio umirovljenog stanovni\u0161tva Hrvatske koji raspola\u017ee osjetnije natprosje\u010dnim mirovinama ili u\u0161te\u0111evinama, i koji se ne zamara dnevnim ni mjese\u010dnim \u017eivotnim izdacima. Oni, ako uop\u0107e idu u dom za starije, zacijelo biraju smje\u0161taj u boljim privatnim ustanovama, re\u010denima klasi\u010dnim, a koje su vi\u0161e usporedive s hotelom, negoli s ostatkom socijalne ponude.<\/p>\n\n\n\n
\u0160to se ti\u010de glavnine te populacije, valja uo\u010diti da njezin udio u totalu stanovni\u0161tva RH iznosi oko 21 posto, i raste. No raste jo\u0161 i siroma\u0161tvo te socijalna isklju\u010denost osoba starije \u017eivotne dobi. Po tablicama Dr\u017eavnog zavoda za statistiku, ono je u predpandemijskoj 2019. zahvatilo 30,1 posto pripadnika te kategorije, a u prethodnoj godini dosezalo je 28,1 posto.<\/p>\n\n\n\n
To ho\u0107e re\u0107i da nam svaki tre\u0107i penzioner \u017eivi ispod granice iole dostojne materijalne egzistencije. Skapavaju tako i umiru pridavljeni bijedom, pri \u010demu ne treba smetnuti s uma da nije puno bolje ni daljnjoj golemoj skupini njihovih vr\u0161njaka koji samo formalno nisu spuznuli ispod ruba siroma\u0161tva. Stoga se u ovom razmatranju vratimo javnoj mirovinskoj i socijalnoj politici koja odgovara za takvo pora\u017eavaju\u0107e stanje prilika. Zbog ograni\u010denosti prostora i obimnosti pripadaju\u0107e materije ne\u0107emo se ovaj put doticati \u0161ire i uz to presudno vezane ekonomsko-politi\u010dke pozadine, npr. izostanka podr\u0161ke doma\u0107oj proizvodnji ili cilju pune zaposlenosti. Usuprot tome, tek naizgledna javnofinancijska stabilnost u Hrvatskoj se posti\u017ee primarno upornim fiskalnim pretakanjem iz \u0161upljeg u prazno.<\/p>\n\n\n\n
Nema pritom vidnijeg optere\u0107enja za imu\u0107nije \u010dlanove dru\u0161tva; porezne obligacije usmjerene su mahom na bazu, kao i jedan od obaveznih doprinosa koji tako\u0111er odre\u0111uje \u017eivot najstarijih. Rije\u010d je, naravno, o mirovinskim davanjima, to\u010dnije o drugom tzv. stupu mirovinskog osiguranja, o kojem smo ovdje ve\u0107 dosta pisali. Prigodno ga mo\u017eemo sa\u017eeti na opis: povjeravanje \u010detvrtine doprinosa bankovnim fondovima radi oplo\u0111ivanja na tr\u017ei\u0161tu, ali pri \u010demu na dobitku ostaju samo doti\u010dne banke, a radnici-osiguranici i dr\u017eavne financije bilje\u017ee gubitak.<\/p>\n\n\n\n
Puna dva desetlje\u0107a nakon osnivanja drugog stupa, to je ve\u0107 odavno notorna \u010dinjenica, ali mo\u0107 privatnoga bankovnog i osiguravateljskog sektora ne dopu\u0161ta slaboj hrvatskoj politici odustajanje od toga pogubnog modela. Ne\u0161to sli\u010dno je poduzeto i u podru\u010dju skrbi o penzionerima kad je posrijedi njihovo stanovanje u javnim ustanovama. Dr\u017eava se izmaknula i ostavila ih na brigu privatnom sektoru, a on je kolabirao uslijed realne nemogu\u0107nosti da jedinim kupcima svojih usluga iz d\u017eepa izbije vi\u0161e nego \u0161to imaju. Kad bi se ta socijalna potreba napla\u0107ivala radnicima unaprijed poput mirovina, te kad bi se transferirala kroz dr\u017eavni bud\u017eet, mo\u017eemo biti sigurni da bi kapital uzurpirao i taj segment javnih politika i financija.<\/p>\n\n\n\n
Ovako, nadle\u017enim demokratskim predstavnicima ne preostaje ni\u0161ta doli odustajanje, i prepu\u0161tanje penzionera uru\u0161enom sustavu, u krajnjem slu\u010daju ulici. Nema doma za starce; nadati se samo da ne\u0107e ba\u0161 pozatvarati sve te kriti\u010dne ustanove odjednom, ako ve\u0107 ne mogu ponuditi ni\u0161ta bolje. Ili im mo\u017eda ipak preostaje nekakvo kvalitetno rje\u0161enje, ali po cijenu strate\u0161kog i sistemskog odustajanja od protr\u017ei\u0161nog diktata.<\/p>\n\n\n\n
To bi zna\u010dilo da moraju obnoviti temelje socijalne dr\u017eave, a prvenstveno drasti\u010dno preokrenuti fiskalno-politi\u010dki pristup. Zahtjevi takvog manevra su izuzetni, te podrazumijevaju rez o kakvom se mnogi ne usu\u0111uju ni sanjati. No druk\u010dije Hrvatska ne mo\u017ee dohvatiti prag EU-a koji nala\u017ee npr. da svaka dr\u017eava mora imati pet posto javnih kreveta posebnih kapaciteta za starije od 65 godina, dok ih RH ima jedva tri posto. Ne mo\u017ee platiti ni tolike medicinske sestre u penzionerskim domovima bilo kojeg tipa, koje pru\u017eaju skuplje zdravstvene usluge po cijeni socijalno-skrbni\u010dkih, ali od ne\u010dega se valjda mora po\u010deti.<\/p>\n\n\n\n
Umjesto vatrogasnih intervencija u sektoru domova koji, uzgred kazano, nisu dostatno za\u0161ti\u0107eni ni od po\u017eara, pa je ve\u0107a pa\u017enja javnosti na njih usmjerena tek kad su poneki od njih izgorjeli zajedno s dijelom svojih stanovnika, ovdje su nu\u017ene fundamentalne promjene. U protivnom \u0107emo do\u017eivjeti i pove\u0107ani pritisak na smanjeni broj bolni\u010dkih kreveta, \u010dim jednom ukinemo dio domskih. Nasilno razdvojene sektore zdravstva i socijalne skrbi treba nanovo spojiti, a tr\u017ei\u0161te i privatni profit odmaknuti podalje od njih. Ekonomske preduvjete smo dali samo u naznaci, ali ni oni nisu nikakva posebna enigma.<\/p>\n\n\n\n
Jer, sve je to ve\u0107 jednom isprobao danas prezreni socijalizam, a njegovim su se metodama slu\u017eile i bolje socijaldemokratske prakse u drugoj polovini 20. stolje\u0107a. Okvir je bio poprili\u010dno cjelovit; \u017eene su mogle i\u0107i u mirovinu ve\u0107 s navr\u0161enih 55 godina, a u velikom postotku su zatim preuzimale brigu za stariju generaciju u vlastitom ku\u0107anstvu. No jugosocijalizam je imao pone\u0161to druk\u010diji odnos prema tr\u017ei\u0161tu i privatnom poduzetni\u0161tvu, \u010dak i u fazama najve\u0107e popustljivosti spram njihovih obe\u0107anja. Mislili o njemu \u0161to god kome drago, ali bar mu penzioneri nisu masovno lipsavali od neima\u0161tine i nebrige, niti su se strane banke debljale na tako induciranom jadu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pri\u010da o manjku mjesta u domovima za umirovljenike i planu zatvaranja Obiteljskih domova brzo je isparila s naslovnica hrvatskih medija, a nisu se ni postavila klju\u010dna pitanja: za\u0161to dr\u017eava ne otvori vi\u0161e javnih domova? Kako slaba financijska mo\u0107 umirovljenika utje\u010de na kvalitetu koju im privatni domovi mogu pru\u017eiti? Kakve veze sa slabom financijskom mo\u0107i umirovljenika […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":39861,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[647,643],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-39859","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-mirovine","tag-socijalna-politika","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39859","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=39859"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39859\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":39862,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39859\/revisions\/39862"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/39861"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=39859"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=39859"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=39859"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=39859"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=39859"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=39859"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=39859"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}