Popularna serija “Bijeli lotos” kroz pri\u010du o bogatim posjetiteljima havajskog resorta tematizira klasne razlike i turisti\u010dku eksploataciju koja posjetiteljima pru\u017ea “autenti\u010dno” iskustvo na \u0161tetu doma\u0107eg stanovni\u0161tva. Josip Brkovi\u0107 kroz kriti\u010dko \u010ditanje serije uspostavlja analogiju s istim procesima koji se doga\u0111aju na hrvatskoj obali, jo\u0161 jednoj “periferiji u\u017eitka” koja je prisiljena \u017eivjeti tu\u0111u fantaziju bijega od svakodnevice. <\/p>\n\n\n\n
S dolaskom ki\u0161ne jeseni, popularna serija “Bijeli lotos” (White Lotus<\/em>) podsje\u0107a na blagodati odmora, ali i na niz problema koji proizlaze iz turisti\u010dkih praksi. Tvorac serije Mike White temelji ovaj dramedy <\/em>na dobro poznatim filmskim tropima<\/a> “nevolje u raju” i “hotelske komedije” smje\u0161tene u resortu Bijeli lotos. Serija je snimana za vrijeme pandemije u malom havajskom hotelskom kompleksu. U takvim laboratorijskim uvjetima, serija pretendira biti satirom klasnog dru\u0161tva u malom \u2013 prvenstveno bogate ameri\u010dke klase koja ljetuje u strogo kontroliranim uvjetima zatvorenog resorta smje\u0161tenog u magi\u010dnu havajsku prirodu. <\/p>\n\n\n\n Glavni likovi u seriji redom su privilegirani bijeli pripadnici bogate klase: Nicole (direktorica velike korporacije u Silicijskoj dolini) i njen mu\u017e Mark s djecom Quinnom i Olivijom te njenom prijateljicom Paulom; tu su Shane i Rachel \u2013 on je nasljednik nekretninskog bogatstva dok je Rachel klibejt novinarka koja se nevoljko nalazi u ulozi trofejne \u017eene; Tanya, bogata alkoholi\u010darka u potrazi za osobnim mirom nakon smrti majke zlostavlja\u010dice; te dvoje likova iz redova osoblja hotela koji slu\u017ee kao neka vrsta referentne to\u010dke u odnosu na koju privilegije nabrojanih glavnih likova postaju i vi\u0161e nego o\u010digledne – voditelj hotela Armond, lije\u010deni ovisnik i prvi me\u0111u Drugima te na kraju Belinda, voditeljica hotelskog spa centra. Privilegirana klasa tako je stavljena u ulogu eksploatatora mjesta, kulture i ljudi Havaja. Kritika je to turisti\u010dke eksploatacije u kojoj posjetitelji konzumiraju mjesta bez pravog do\u017eivljaja stvarnih dru\u0161tvenih odnosa koji se na nekom prostoru odvijaju. O tome smo ve\u0107 pisali<\/a> \u2013 turizam zahtijeva da se veliki dio dru\u0161tvene realnosti stavi u drugi plan dok se na povr\u0161ini odvija ekonomska razmjena: kupoprodaja i konzumacija kulture upakirane u proizvod koji se mo\u017ee lako probaviti i iskoristiti za osobni rast u zamjenu za strane devize. Serija “Bijeli lotos” ukazuje na neke posljedice takve razmjene, a koje su vrlo vidljive i u na\u0161em dru\u0161tvu \u2013 poglavito u podru\u010djima koja ovise isklju\u010divo o turisti\u010dkoj potro\u0161nji.<\/p>\n\n\n\n Mike White naziv serije “Bijeli lotos” posu\u0111uje iz starogr\u010dkog mita koji se spominje u kratkom isje\u010dku Homerove Odiseje: devet dana Odisej je proveo na moru prije nego se zaustavio na otoku \u017edera\u010da lotosa. Poslao je nekoliko ljudi da vide kakvi su ljudi iz tog mjesta. Stanovnici su bili miroljubivi, ali su ve\u0107inu vremena provodili spavaju\u0107i i jedu\u0107i lotos koji ih je \u010dinio apati\u010dnima. Odisejevi ljudi pojeli su lotos koji je bio toliko ukusan da su zaboravili na zapovijedi kao i na povratak s otoka. Odisej ih je potom prisilio na povratak na brodove te ih dr\u017eao u nekoj vrsti apstinencijske krize dok se nisu odmaknuli od otoka. Sintagma “\u017edera\u010di lotosa” postala je tako ozna\u010ditelj osoba koje se prepu\u0161taju u\u017eitku bez brige o prakti\u010dnim problemima te je u tom obliku pre\u017eivjela sve do danas. Mjesto na kojem takvi ljudi \u017eive Herodot je smjestio na podru\u010dje sjeverne Afrike, uz obalu Tunisa ili Libije. Me\u0111utim, ne\u0161to kasnije, Pseudo Skilak oko 330. p.n.e. u svom djelu Periplus opisuje navigaciju Mediteranom i smje\u0161ta u\u017eivatelje lotosa u podru\u010dje dana\u0161nje sredi\u0161nje Dalmacije koje tada naseljavaju ilirska plemena, negdje izme\u0111u rijeke Krke i rijeke Cetine. Pritom ih naziva barbarskim plemenima Iaderatenai<\/em> i Boulinoi<\/em>. Premda se ne mo\u017ee to\u010dno utvrditi geografski polo\u017eaj tada\u0161njih plemena na podru\u010dju dana\u0161nje Dalmacije, a jo\u0161 manje provjeriti jesu li uistinu postojali ljudi koji su jeli neku vrstu biljke koja ih je \u010dinila apati\u010dnima, va\u017eno je primijetiti kako je kolonijalisti\u010dko ozna\u010davanje drugih naroda temeljeno na predrasudama vrlo rana literarna praksa. <\/p>\n\n\n\n U seriji se koristi sintagma “\u017edera\u010di lotosa” u naslovu pete epizode, kao i u monologu koji sjetno izgovara Armond sjede\u0107i na terasi, zami\u0161ljeno gledaju\u0107i goste kako ve\u010deraju: “Katkad samo kad ih gledam kako jedu svaku ve\u010der, po\u017eelim si iskopati o\u010di. \u017ddera\u010di lotosa.\u201c Armond kao lije\u010deni ovisnik zna \u0161to zna\u010di “jesti lotos” u doslovnom smislu. No, ovaj put njegov prijezir usmjeren je na vi\u0161u klasu gdje “lotos” vi\u0161e nije halucinogeno sredstvo bijega ve\u0107 temeljno obilje\u017eje privilegije koja proizlazi iz vi\u0161e klasne pozicije. Zanimljivo je vidjeti obrat u odnosu na Odiseju \u2013 sintagma koja je jednom ozna\u010davala opasnost (i manju vrijednost) barbarskih naroda s podru\u010dja dana\u0161nje Dalmacije (!) sad je postala dekadentno obilje\u017eje bogatih klasa \u2013 \u017eivot bez rada, obaveza, \u017eivot u\u017eitka i apatije, \u017eivot bez te\u0161kih uspona i jo\u0161 te\u017eih padova.<\/p>\n\n\n\n Paralele izme\u0111u ameri\u010dke satiri\u010dne serije i na\u0161ih prostora ne staju na njenom imenu. Turisti\u010dki resort idealna je scenografija za pri\u010du koja pretendira prikazati klasne razlike u dru\u0161tvu. Tanya, bogata ali nesretna go\u0161\u0107a “Bijelog lotosa” je “spiritualna turistkinja” koja za boravka u resortu iskori\u0161tava zaposlenicu Belindu za vlastitu duhovnu transformaciju, pritom uni\u0161tavaju\u0107i njene snove o financijskoj emancipaciji. Sli\u010dno kao \u0161to to radi i sam koncept turisti\u010dkog resorta \u2013 uzima zemlju i sla\u017ee resurse isklju\u010divo prema vlastitoj spiritualnoj potrebi \u2013 profitu. Havaji se, uz sve svoje povijesne i dru\u0161tvene razli\u010ditosti, mogu kao i dana\u0161nja hrvatska obala definirati kao periferija u\u017eitka<\/em>. Taj koncept prvi put se spominje<\/a> 1975. i referira se na Club Mediterran\u00e9e Group, gdje je primije\u0107eno kako su turisti\u010dki resorti koncentrirani u zemljama\/mjestima ni\u017eeg stupnja razvoja koja pru\u017eaju odgovaraju\u0107u klimatsku i resursnu bazu te su dovoljno blizu kontinentalnih centara iz kojih potje\u010de ve\u0107ina turista. Autori uspore\u0111uju turiste sa Zlatnom hordom \u2013 no ovaj put geografski izokrenuto \u2013 sudaraju se s kulturama koje su drasti\u010dno druga\u010dije od njihovih, ali ovaj put u opasnosti nisu urbanizirani centri ve\u0107 periferija koja je formalno nakon kolonijalne povijesti nanovo ovisna o vlastitoj eksploataciji. <\/p>\n\n\n\n Iz perspektive turista, resort nudi idealnu polaznu to\u010dku za kontrolirani kulturni dodir i konzumaciju sa sigurne udaljenosti. No, za doma\u0107e stanovni\u0161tvo to zna\u010di pove\u0107anje cijena \u017eivota (pogotovo za starije<\/a>), pad kvalitete radnih mjesta te uzurpaciju i uni\u0161tavanje javnog dobra. Devizni prihodi pozitivna su strana samo ako se radi o turisti\u010dkim resortima u doma\u0107em ili jo\u0161 bolje javnom vlasni\u0161tvu, a \u0161to je rijetkost na hrvatskom turisti\u010dkom tr\u017ei\u0161tu. Resortni turizam najve\u0107im se dijelom oslanja na turoperatore \u2013 u praksi to zna\u010di da oko 60% novca ostaje organizatorima putovanja i smje\u0161taja dok tek 40% ostaje za pla\u0107e i komunalne doprinose. Prostor je osnovni resurs hrvatske turisti\u010dke ponude i on je s obzirom na lokalnu geografiju vrlo ograni\u010den. Turisti\u010dki resorti taj resurs koriste prema na\u010delima vlastite potrebe, a ne prema dru\u0161tvenim potrebama. Rijetki su doma\u0107i primjeri poku\u0161aja da se turisti\u010dki kompleksi skladno odnose prema topografiji, a ti i nisu gra\u0111eni u doba kapitalizma \u2013 poput onih Hotela Uvala Scott ili hotelskog kompleksa Haludovo<\/a> 1960ih i 1970ih.<\/p>\n\n\n\n Serija “Bijeli lotos” plasti\u010dno prikazuje neravnote\u017eu mo\u0107i izme\u0111u bogatih turista i o njima ovisnih zaposlenika\/ca resorta. Ta neravnote\u017ea vidljiva je prvenstveno u klasnim razlikama izme\u0111u prvih i drugih ali i u svojevrsnoj kulturnoj razmjeni\/konzumaciji koja se odvija izme\u0111u likova. Premda serija izravno prikazuje neravnote\u017eu u dru\u0161tvenoj mo\u0107i, kritizirana je<\/a> kako nedovoljno kontekstualizira rasizam i kolonijalizam koji dopu\u0161ta takvu neravnote\u017eu, te tako i sama podupire dodatno brisanje kulture Havaja. Turizam, a pogotovo onaj elitni, lokalnu kulturu primje\u0107uje tek onda kada je iskori\u0161tava za vlastiti rast. Kulturna razmjena prikazana u seriji i tada se odvija u klju\u010du iskori\u0161tavanja na relaciji turist-doma\u0107in; Tanya iskori\u0161tava Belindu za nepla\u0107enu psiholo\u0161ku podr\u0161ku, Quinn se priklju\u010duje lokalnim vesla\u010dima kako bi pobjegao od vlastite identitetske krize. U Quinnovom slu\u010daju tek se naizgled \u010dini kako on ne stvara izravnu \u0161tetu lokalnoj kulturi. Me\u0111utim, njegov lik kao da je iza\u0161ao iz eseja bell hooks “Jedenje Drugog: po\u017euda i otpor<\/a>“; kada rasa i etnicitet postanu tr\u017ei\u0161nom robom koja se konzumira iz u\u017eitka, kultura i tijela Drugih postaju poligonom igara mo\u0107i. <\/p>\n\n\n\n Direktni ciljevi po\u017eude u tom slu\u010daju ne moraju nu\u017eno biti dominacija i posjedovanje, ve\u0107 kroz dodir s druga\u010dijim, obi\u010dno primitivnim i predmodernim, transformirati sebe \u2013 iskoristiti Drugog za vlastiti rast. Kapitalizam mora konstantno proizvoditi egzoti\u010dne periferije u\u017eitka koje su izgra\u0111ene na jednom od najmo\u0107nijih mitova turizma \u2013 nostalgiji. Zato je, izme\u0111u ostalog, slogan Hrvatske turisti\u010dke zajednice (HTZ) “Mediteran kakav je nekad bio” figurativno smje\u0161tao Hrvatsku u podru\u010dje nepostoje\u0107eg Zlatnog doba, gdje turist mo\u017ee do\u017eivjeti “autenti\u010dno” iskustvo svijeta koje je druga\u010dije od onog modernog Zapada. Tako oblikovano turisti\u010dko iskustvo pretvara se u profanu verziju hodo\u010da\u0161\u0107a, gdje je objekt \u0161tovanja svevremenska lokalna kultura koja turisti\u010dkim praksama biva zarobljena u nemogu\u0107nosti da se modernizira. Ova glumljena pastoralna “autenti\u010dnost” vidljiva je u gotovo svim spotovima HTZ-a dostupnima na njihovom Youtube kanalu<\/a>, neovisno o aktualnom marketin\u0161kom sloganu. Turizam je u svojoj sr\u017ei potraga za ne\u010dim bezvremenski lijepim, neobi\u010dnim i autenti\u010dnim, no kako nerijetko po\u010diva na neuhvatljivom idealnom tipu nostalgije, ona nu\u017eno zavr\u0161ava neuspjehom. Kada bi, me\u0111utim, nekim slu\u010dajem UNESCO stavio Autobusni kolodvor Split na svoju listu za\u0161ti\u0107ene ba\u0161tine, mo\u017eda bismo mogli govoriti o nekoj drugoj vrsti autenti\u010dnosti – vjerojatno po cijenu smanjenja broja turista. <\/p>\n\n\n\n Na kraju mo\u017eemo re\u0107i kako nam, uz kriti\u010dko \u010ditanje, serija “Bijeli lotos” mo\u017ee pomo\u0107i da osvijestimo vlastitu poziciju kada bivamo turistima, ali i ne\u0161to \u0161iru globalnu sliku koja po nekim osnovama izjedna\u010dava pozicije Havaja i zemlje u kojoj \u017eivimo. Hrvatska je, kao i Havaji (uz dramati\u010dne povijesne i kulturne razlike), turisti\u010dkim i marketin\u0161kim praksama figurativno smje\u0161tena u nepostoje\u0107e idealno doba, dok je pak doslovno u podru\u010dju turisti\u010dke periferije koja je prisiljena \u017eivjeti tu\u0111u fantaziju bijega od svakodnevnog \u017eivota.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Popularna serija “Bijeli lotos” kroz pri\u010du o bogatim posjetiteljima havajskog resorta tematizira klasne razlike i turisti\u010dku eksploataciju koja posjetiteljima pru\u017ea “autenti\u010dno” iskustvo na \u0161tetu doma\u0107eg stanovni\u0161tva. Josip Brkovi\u0107 kroz kriti\u010dko \u010ditanje serije uspostavlja analogiju s istim procesima koji se doga\u0111aju na hrvatskoj obali, jo\u0161 jednoj “periferiji u\u017eitka” koja je prisiljena \u017eivjeti tu\u0111u fantaziju bijega od […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":39836,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[94,1590],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[1341],"class_list":["post-39831","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-turizam","tag-white-lotus","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39831","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=39831"}],"version-history":[{"count":18,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39831\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":39851,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39831\/revisions\/39851"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/39836"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=39831"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=39831"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=39831"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=39831"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=39831"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=39831"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=39831"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}\u017ddera\u010di lotosa<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
\u017ddera\u010di prostora<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
\u017ddera\u010di Drugih<\/strong><\/h2>\n\n\n\n