Pro\u0161log je tjedna platformi Mo\u017eemo! zavr\u0161io medijski medeni mjesec. Ve\u0107ina medija je taj kraj jedva do\u010dekala, ali odgovornost prije svega snosi sama platforma, to\u010dnije njeno vodstvo. Slu\u010dajevi u Zagreba\u010dkom Holdingu i Dje\u010djoj bolnici Srebrnjak i naknadna opravdanja nisu, \u010dini se, samo slu\u010dajni propusti ve\u0107 u\u010dinci nerazra\u0111enih politika: od medijske strategije koja kao da ne vidi sve opasnosti minskog polja preko manjka klasnog osje\u0107aja do nes(p)retnog bijega od ideologije u stru\u010dnost. Drugarsku kritiku pi\u0161e Dean Duda.<\/p>\n\n\n\n
Kad se stvari zahuktaju pred lokalne izbore, politi\u010dki komentarijat raznih vrsta \u2013 a ime mu je legija \u2013 zapo\u010dne natjecanje tko \u0107e prije i vi\u0161e puta banalizirati stvar, i ponoviti da su to izbori bez ideolo\u0161kog punjenja jer se, eto, radi o vodovodu, kanalizaciji, asfaltu i EU-projektima. Pa kako voda, kanalizacija, asfalt i EU-projekti, nisu deklarirali politi\u010dku pripadnost i ideolo\u0161ki smjer, niti se to da razabrati iz njihove svakodnevne djelatnosti, tako i lokalni izbori ispadaju u toj interpretaciji ideolo\u0161ki prazni. Kao da je posrijedi izbor za upravitelja zgrade, glavnog vodoinstalatera u kvartu ili natjecanje za najbolju asfaltnu bazu. I tu se kao stalno mjesto i obavezni lik u raspravama pojavljuje pitanje stru\u010dnosti i sposobnosti, dakle izbor ljudi koji znaju, jer gra\u0111ani su na izborima poklonili politi\u010dko povjerenje onima koji \u0107e izabrati upravo takve u svom upravlja\u010dkom radu ili su pak sami prepoznati ba\u0161 kao ti i takvi. Dakle, drugi korak jest da se u tom hlapljenju politi\u010dkog i ideolo\u0161kog, nakon izbornih rezultata, u upravlja\u010dke ekipe javnim natje\u010dajem ili nekom kreativnijom logikom biraju stru\u010dni i sposobni, navodno dokazani u problemima vodoopskrbe, kanalizacije, asfalta i EU projekata.<\/p>\n\n\n\n
Kad se, me\u0111utim, dogodi smjena lokalnih vlasti, onda taj isti komentarijat, kojemu je (ne zaboravimo) ime legija, zdu\u0161no blebe\u0107e kako je “pala dugogodi\u0161nja utvrda HDZ-a\/SDP-a\/IDS-a” i predvi\u0111a kako bi se taj rezultat “mogao odraziti u politi\u010dkom \u017eivotu na nacionalnoj razini”, ho\u0107e li to “uzdrmati vrh stranke” jer su “bira\u010di poslali poruku”, pa odjednom pripovijest o vodi, kanalizaciji, asfaltu i EU-projektima nekako poprima realnije politi\u010dke i ideolo\u0161ke konture, neovisno o tome jesu li lokalne upravlja\u010dke strukture bile sastavljene od stru\u010dnih ili podobnih. Ne vide se ili se ne \u017eele vidjeti uvjeti proizvodnje politi\u010dkih odluka, pa tako i onih koje se odnose na vodoopskrbu, kanalizaciju ili asfalt, jer \u2013 prisjetimo se \u2013 vi\u0161emandatni i do\u017eivotni zagreba\u010dki gradona\u010delnik dizao je fontane, gradio skupe javne zahode na tramvajskim okreti\u0161tima i asfaltirao rupe promptnim telefonskim pozivom tijekom radio-emisija, a struka je \u0161utjela u kutu i bavila se svojim poslom, i u toj \u0161utnji bila ni\u0161ta manje koruptivno aktivna od politike. Desetlje\u0107ima.<\/p>\n\n\n\n
Ipak, zavodljivost prazne pri\u010de o struci i politici nije samo stvar cikli\u010dkog presinga komentarijata. Kad se pojave problemi u “upravlja\u010dkim procesima”, kao \u0161to je to pro\u0161li tjedan bio slu\u010daj u Zagrebu, onda se paradoks tog odnosa multiplicira, osobito ako je vladaju\u0107a upravlja\u010dka politika kao jedan od svojih klju\u010dnih orijentira postavila stru\u010dnost u radu pa se, zatim, u oba slu\u010daja (Zagreba\u010dki holding, Dje\u010dja bolnica Srebrnjak), nezadovoljna uslugama ili izborom stru\u010dnih ljudi zatekla u nezavidnoj situaciji i uz poneku ogrebotinu ili manju modricu ipak ostala s pravom postojana u vatrenom kr\u0161tenju. Modrice i ogrebotine ogledaju se nedvojbeno u dva \u010dinjeni\u010dna ishoda. Prvi, da je zavr\u0161io njezin medeni mjesec s ve\u0107inom medija, \u0161to su neki istini za volju jedva do\u010dekali jer napeti obigravaju ve\u0107 dulje vrijeme; i drugi: da se po bokovima bespotrebno otvorila setu primjedbi koje uklju\u010duju dijelom niz stereotipnih etiketa isticanih u predizbornoj kampanji, slijed cini\u010dnog omalova\u017eavanja i udar na bitne odrednice zami\u0161ljenoga politi\u010dkog djelovanja.<\/p>\n\n\n\n
Osim ozbiljnih pukotina koje vra\u0107aju u upravlja\u010dku igru navodni klijentelizam, pripovijest o odnosu politike i struke za\u010dinjena je ovom prilikom odrednicama od “dje\u010djeg vrti\u0107a”, “cirkusa”, “aktivizma”, “amaterizma”, “njima odluke \u0161ap\u0107u prijatelji” do ra\u010danovske parafraze u hadezeovskoj leksi\u010dkoj izvedbi “opasni ljudi opasnih nakana”, kao i niza sli\u010dnih ozna\u010ditelja koji bi vi\u0161e ili manje trebali pokazati da se radi o ljudima \u010dija je politi\u010dka ubrojivost opasna i ispod zahtijevane razine koju iziskuje ozbiljnost upravlja\u010dkog posla. Naravno, posrijedi su kvalifikativi koji ve\u0107 desetlje\u0107ima predstavljaju op\u0107a mjesta u ocjeni bilo kojeg politi\u010dkog anga\u017emana iz zelenog ili zeleno-lijevog spektra, osobito simboli\u010dki dobno-opresivno iritantni, i naslu\u0161at \u0107emo ih se svakako sljede\u0107ih godina \u010dak i u situacijama kad ih budu izgovarali i oni koji ne razumiju njihovo porijeklo i zna\u010denje. Jedan historijski zanimljiv primjer sli\u010dne politi\u010dke orijentacije mo\u017eda bi mogao biti pou\u010dan. 1<\/a><\/sup> Doista bi, u nizu aspekata.<\/p>\n\n\n\n Vratimo se ipak spomenutim uvjetima proizvodnje politi\u010dkih odluka u \u010detverokutu transparentnost \u2013 zakonitost \u2013 stru\u010dnost \u2013 javni interes<\/em> u okolnostima u kojima je platforma Mo\u017eemo! (platforma a ne partija \u0161to, starinskim politi\u010dkim rje\u010dnikom, na stanovit na\u010din uklju\u010duje frakcije, ali ne i borbu me\u0111u njima nego paralelne putanje u prioritetima i razini aktivnosti) zapo\u010dela upravljanje gradom, a te su okolnosti naslije\u0111eno minsko polje koje se uslo\u017enjava dodatno u kombinaciji sa spomenutim \u010detverokutom. Izbor takva okvira politi\u010dkog djelovanja zahtijeva maksimalnu mobilizaciju sustava zagovaranih politi\u010dkih vrijednosti, jasnu ideolo\u0161ku legitimaciju i adekvatnu mjeru takti\u010dkog opreza. I tu se, na\u017ealost, dogodio pad koncentracije pa se usput pokazao i poneki nedostatak. Tek nekoliko perifernih koraka odnosno primjera i to obrnutim redom:<\/p>\n\n\n\n a) Kad se posljedicama politi\u010dkih odluka nasla\u0111uju predpoliti\u010dka tijela poput Filipovi\u0107a ili Hermana, onda se mora znati da se negdje pogrije\u0161ilo, jer ako su i oni ne\u0161to shvatili, onda je gra\u0111anima, bira\u010dima i simpatizerima, uza svo razumijevanje okolnosti, vi\u0161e nego jasno i vjerojatno barem malo i razlo\u017eno neugodno.<\/p>\n\n\n\n b) Kad mediji do\u010dekaju posljedice politi\u010dkih odluka na volej, proizvode\u0107i dodatnu koli\u010dinu moralne panike izrazima poput “mesijanizam” ili sli\u010dnim budala\u0161tinama, istra\u017euju\u0107i otprilike je li netko s liste Mo\u017eemo! \u017eivio 2008. u istoj ulici s nekim \u010dlanom nadzornog odbora javnog poduze\u0107a \u0161to neosporno pokazuje koruptivno-klijentelisti\u010dku vezu, ili kad netko razgovara s voditeljem navodno gledanog javnotelevizijskog nedjeljnog u 2 programa koji ne razlikuje pla\u0107anje \u017eivotnog osiguranja od ulaganja u fondove \u2013 a pita ula\u017eete li u fondove \u2013 onda treba sjesti i razmisliti o medijskoj strategiji. Jer ako se odlu\u010dilo mijenjati na\u010din bavljenja politikom u zajednici, onda se sukladno mijenja i medijski pristup, i to, usudio bih se re\u0107i, \u017ee\u0161\u0107e negoli je to dosad u\u010dinio itko u politi\u010dkom \u017eivotu. Za to, naime, postoje nu\u017ene pretpostavke, a vrijeme odnosno trajanje mandata jednako tako ide tome u prilog.<\/p>\n\n\n\n c) Kad se na pregovore\/razgovore o\/s imenovanim \u010dlanovima uprave pozove lik skup\u0161tinar koji s menad\u017eerima razgovara kao da su frendi\u0107i iz prosvjedne povorke ili netko iz ekipe u haustoru (ako je vjerovati subjektu koji je neprofesionalno objavio ve\u0107u koli\u010dinu sme\u0107a i profesionalno pokupio jednaku koli\u010dinu otpremnine), onda se zbilja mora zamisliti \u0161to se uop\u0107e zna o navodno kompetentnim korporativnim pticama selicama kojima su grijani automobilski zicevi i nekoliko otpremnina godi\u0161nje ne\u0161to poput “dobar dan”. Bez razvijenog klasnog osje\u0107aja ili barem osje\u0107aja za klasne pozicije, a zatim i izbora prikladnog na\u010dina politi\u010dke komunikacije te\u0161ko da se u postoje\u0107im okolnostima mo\u017ee upravlja\u010dko-politi\u010dki djelovati.<\/p>\n\n\n\n d) Ako se ve\u0107 nje\u017eno bje\u017ei od eksplicitno lijeve politi\u010dke legitimacije da se ne bi navodno iritiralo gra\u0111ane kojima je kao dosta i ideologije i ovih i onih, nego ih zanimaju kanalizacija, vodoopskrba i asfalt, pa se i u tom aran\u017emanu posljedice politi\u010dkih odluka jedva do\u010dekaju na desni volej, s razlogom ili ne, vrijedilo bi, \u010dini se, svaku odluku politi\u010dki vrijednosno potkrijepiti jer se tako definiraju orijentiri i odre\u0111uje smjer.<\/p>\n\n\n\n e) Ako je ve\u0107 osnovna legitimacija zelena i odr\u017eivo-razvojna, \u0161to je neprocjenjiva kvaliteta platforme, onda se barem u tom aspektu upravljanja gradom ne bi smjela dogoditi ni najmanja pogre\u0161ka, neovisno o tome koji je stru\u010dno-klijentelisti\u010dki zdrug naslije\u0111en ili osporen u naslije\u0111u aktivnosti vezanih uz problematiku otpada.<\/p>\n\n\n\n Da pojednostavim s nali\u010dja: Mo\u017eemo! je propustilo priliku sadr\u017eajnog o\u010ditovanja, dakle jedan od klju\u010dnih trenutaka, zvali ga konvencijom, saborom, kongresom, savjetovanjem, kako god bilo, da uklju\u010di \u010dlanove i simpatizere u rad, osnuje raznorazne radne grupe, operativne i savjetodavne, i nametne ja\u010di i masovniji politi\u010dki ritam na nacionalnoj razini. Nazivali se platformom ili strankom, ionako ve\u0107 imaju Savjet (nadam se slu\u017ee svrsi), morali su druk\u010dije i bolje kapitalizirati rezultate lokalnih izbora. Mo\u017eda jesu, ali da je vidljivo i javno \u2013 ba\u0161 i nije.<\/p>\n\n\n\n Ali tu je, \u010dini mi se, jedini bitan problem koji Mo\u017eemo! zapravo ima. Zdu\u0161no podr\u017eani i dobrodo\u0161li kao da nisu uspjeli do kraja uvjeriti aktivne dionike platforme da politi\u010dki anga\u017eman ne prestaje izbornom pobjedom, snimanjem spota ili objavom na dru\u0161tvenim mre\u017eama nego da iziskuje izlazak iz granica gra\u0111anskog komfora uzimanjem udjela i preuzimanjem konkretnih upravlja\u010dkih obaveza, dakle da u zagreba\u010dko politi\u010dko blato i sve njegove ekstenzije treba zagaziti, bilo da je rije\u010d o kulturi (\u0161to je pomalo za\u010dudno pasivno), obrazovanju (polukorak s izborima za \u0161kolske odbore i siva zona gra\u0111anskog odgoja) ili pak zdravstvu. Stoga bi Mo\u017eemo! moralo okon\u010dati internu igru skriva\u010da budu\u0107i da me\u0111u brojnim ljudima koji su radili\/pisali njihov program, s obzirom na biografski deklarirane kompetencije, takvi svakako postoje. Situacija je isuvi\u0161e va\u017ena da bi se politika i nadalje tretirala kao hobi u vrijeme dokolice i ostajala s onu stranu praga gra\u0111anskog komfora, a odli\u010dan posao odra\u0111ivali tek saborski zastupnici ili, u zagreba\u010dkom i puno te\u017eem primjeru, gradona\u010delnik i njegovi zamjenici.<\/p>\n\n\n\n Usto, vrijedilo bi dograditi, ne nalazim primjereniju usporedbu, lovrakovsko razumijevanje zajednice i politike, jer unato\u010d svoj inkluzivnosti i politici odozdo, \u017eivot u gradu i upravljanje gradom nisu ni “Dru\u017eba Pere Kvr\u017eice” <\/em>niti “Vlak u snijegu”. To je tradicija HSS-a iz nekih drugih vremena, dopadljiva na prvoj razini, ali na svim ostalim danas posve neprimjerena, ograni\u010dena i nedostatna u svojoj naivnosti. Iako pou\u010dna u mnogo\u010demu.<\/u><\/a><\/p>\n\n\n\n Po\u0161tenje ljudi iz Mo\u017eemo!, koje je izvan svake sumnje, nije dovoljan adut u ovoj igri, kao ni pristojnost koja svakako jest dobrodo\u0161la vrijednost u hrvatskoj politi\u010dkoj bari. Zato je klju\u010dno kontrolirati uvjete proizvodnje politi\u010dko-upravlja\u010dkih odluka. U \u0161irem politi\u010dkom okviru Mo\u017eemo! bi nedvojbeno trebalo osvijestiti da ima srednjoro\u010dno zna\u010dajnu odgovornost odnosno teret koji nije jednostavno nositi. To je teret perspektive politika lijevo od centra u godinama koje dolaze i u trenutnoj konstelaciji snaga, kocka je ne bez razloga pala upravo na njih. Stoga treba tra\u017eiti saveznike, artikulirati politi\u010dki sadr\u017eaj i aktivirati ideolo\u0161ko punjenje. Stvar je vi\u0161e nego ozbiljna jer bi propu\u0161tena prilika podigla rampu filipovi\u0107ima, hermanima ili resslerima, i ostao bi samo \u017eivot u punoj praznini. A tad ni kanalizacija, ni vodoopskrba, ni asfalt ne bi imali puno smisla.<\/p>\n Pro\u0161log je tjedna platformi Mo\u017eemo! zavr\u0161io medijski medeni mjesec. Ve\u0107ina medija je taj kraj jedva do\u010dekala, ali odgovornost prije svega snosi sama platforma, to\u010dnije njeno vodstvo. Slu\u010dajevi u Zagreba\u010dkom Holdingu i Dje\u010djoj bolnici Srebrnjak i naknadna opravdanja nisu, \u010dini se, samo slu\u010dajni propusti ve\u0107 u\u010dinci nerazra\u0111enih politika: od medijske strategije koja kao da ne vidi […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":39816,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[992],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[23],"class_list":["post-39814","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-mozemo-2","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39814","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=39814"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39814\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":39824,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39814\/revisions\/39824"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/39816"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=39814"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=39814"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=39814"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=39814"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=39814"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=39814"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=39814"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Neaktivirane vlastite snage<\/h2>\n\n\n\n