U petak je u Hrvatskom saboru izglasan Prijedlog novog Zakona o elektroni\u010dkim medijima. Konkretnije, iza\u0161lo se u susret interesima krupnog kapitala pod \u0161ifrom vertikalne integracije. O \u010demu se tu radi i \u0161to vertikalna integracija predstavlja za budu\u0107nost interneta, demokracije i radnih mjesta?<\/p>\n\n\n\n
Postoji li i\u0161ta dosadnije od medijske i komunikacijske politike u Hrvatskom saboru, posebno ako se vode\u0107e stranke oko glavnih pitanja sla\u017eu? Me\u0111utim, prilikom nedavne rasprave o Vladinom Prijedlogu novog Zakona o elektroni\u010dkim medijima, zastupnica opozicije je ukidanje zabrane vertikalne integracije (sredstava za proizvodnju i distribuciju medijskih sadr\u017eaja) kritizirala rije\u010dima: “Jedan vlasnik internetske infrastrukture, koji je istovremeno \u017eelio biti vlasnik televizijskih medija, tra\u017eio je to od Vlade. Ona mu je, naravno, uvijek na usluzi krupnom kapitalu, iza\u0161la u susret…” Suprotno tabloidnom instinktu medijskog mejnstrima da mogu\u0107i sukob zao\u0161tri pitanjem npr. ministrici kulture i medija da “komentira to \u0161to ju je opozicijska zastupnica proglasila slugom krupnog kapitala”, jedan od direktora N1 televizije citirane rije\u010di zastupnice stavlja na svoj Twitter kako bi je <\/a>\u017eestoko<\/a> napao<\/a>.<\/p>\n\n\n\n O konfliktu A1 <\/a>telekoma<\/a> i United grupe<\/a> (vlasnika Telemach telekoma i N1 televizije koja nije na zemaljskim oda\u0161ilja\u010dima, nego se emitira putem IPTV-platformi ili otvorenog interneta), kao i kampanji koja prethodila liberalizaciji Zakona ve\u0107 smo <\/a>pisali<\/a>. Poznati su i drugi<\/a> <\/a>propusti<\/a> tog Zakona, na koje su tako\u0111er upozorili zastupnice i zastupnici opozicije, da pove\u0107a Fond za pluralizam, neovisnost Vije\u0107a za elektroni\u010dke medije, utjecaj novinara u medijima itd. Najavljuju\u0107i da \u0107e zahtjevima Uniteda iza\u0107i ususret<\/a> i omogu\u0107iti “da tvrtke imaju i sadr\u017eaj i distribuciju u svom portfelju”, ministrica kulture i medija je tada spomenula i “odre\u0111ene druge instrumente koji onda osiguravaju medijski pluralizam”. Mogu dodati samo da je, umjesto njih, u novom Zakonu raspisan neki tekst koji se svodi na to da \u0107e cijene reemitiranja zemaljskih televizija (a ne ekskluzivnih sportskih kanala niti N1 televizije) putem IPTV-a odre\u0111ivati regulacijske agencije.<\/p>\n\n\n\n \u010clanak Zakona o elektroni\u010dkim medijima koji je Vlada, na zahtjev United grupe, izbrisala, glasio je ovako: “Operator koji obavlja djelatnost prijenosa audiovizualnog i\/ili radijskog programa ne mo\u017ee biti nakladnik televizije i\/ili radija te pru\u017eatelj medijskih usluga iz \u010dlanka 79. ovoga Zakona” [“audivizualnog” = televizijskog, “pru\u017eatelj medijskih usluga iz \u010dlanka 79” = televizija koja nema zemaljsko emitiranje]. Odredba datira iz inicijalne verzije koja, kako Ministarstvo kulture isti\u010de u knjizi Medijsko zakonodavstvo RH, 2003. godine prihva\u0107a sve mjere za\u0161tite i poticanja pluralizma predvi\u0111ene Dodatkom preporuci Vije\u0107a Europe Rec (99) 1<\/a>. Taj Dodatak, izme\u0111u ostalog, ka\u017ee: “Kada vertikalna integracija \u2013 to jest objedinjavanje klju\u010dnih dijelova produkcije, emitiranja, distribucije i srodnih aktivnosti pod kontrolom jedne kompanije i grupe \u2013 mo\u017ee biti pogubna za [medijski] pluralizam, dr\u017eave \u010dlanice trebaju uzeti u obzir usvajanje posebnih mjera.” Tih godina su Oda\u0161ilja\u010di i veze izdvojeni iz HRT-a, distribucija se zapo\u010dinje odvajati od HEP-a itd. Preporuke Vije\u0107a Europe, koje ina\u010de nisu najgore na svijetu, tada su bile uvjet za savladavanje dionica pridru\u017eivanja EU, s op\u0107om argumentacijom kao i danas: “Slobodno tr\u017ei\u0161te, tr\u017ei\u0161no natjecanje, medijske slobode, poduzetni\u010dke slobode…”<\/p>\n\n\n\n Refleks ve\u0107eg dijela politi\u010dkog establi\u0161menta da udovoljava zahtjevima poduzetnika bez imalo razmatranja njihovih ekolo\u0161kih posljedica toliko je uobi\u010dajen da ni\u0161ta drugo, uglavnom, i ne o\u010dekujemo. Klasi\u010dna <\/a>su<\/a> tako\u0111er upozorenja<\/a> da tako niska razina o\u010dekivanja od politi\u010dkih predstavnika ima veze i sa socijalnom ulogom etabliranih medija. Uostalom, ako masovni mediji ne\u0161to sistemski “previ\u0111aju” \u2013 a mali, neovisni mediji se sistemati\u010dno gu\u0161e \u2013 kako \u0107emo za to uop\u0107e znati? Ako Vlada ve\u0107 nema pravu opoziciju u parlamentu, kao \u0161to nerijetko isti\u010du “novi <\/a>medijski<\/a> psi \u010duvari<\/a>“, ne ostaje li na njima da “zalaju” uvijek kada “prolazi” neki zakon sa sna\u017enim mirisom sistemske korupcije? Me\u0111utim, kada se, u nekoj totalnoj zamjeni uloga, s parlamentarne govornice za\u010duje, ma koliko tiha i samozatajna, opozicijska primjedba da je Vlada kapitalu uvijek na usluzi, a medijski “watchdog” se na nju obru\u0161i u\u0161utkuju\u0107om retorikom kakvog predsjednika vlade ili gradona\u010delnika iznerviranog novinarskim potpitanjima, o \u010demu se tu \u2013 osim rodnog stereotipa \u2013 uop\u0107e radi?<\/p>\n\n\n\n Kabeli, serveri i druga internetska infrastruktura imaju odre\u0111eni kapacitet. On je u boljim slu\u010dajevima dovoljan za prosje\u010dni promet, ali ponekad dolazi do zagu\u0161enja. Tada na\u0161 telekom (internet service provider \u2013 ISP \u2013 ili, u hrvatskom pravnom \u017eargonu, pru\u017eatelj usluga elektroni\u010dkih komunikacija) pristupa upravljanju prometom paketa podataka (traffic management<\/em>). Neke \u0107e propustiti jer su relativno mali, poput maila bez velikih attachmenta<\/em>, a neke jer su posebno va\u017eni (naravno, pitanje je kome?). U svakom slu\u010daju, neke podatke \u0107e usmjeriti na drugi internetski \u010dvor, staviti na \u010dekanje ili odbaciti. Mjere koje pritom poduzima trebaju biti “razumne”. Telekomi ne smiju diskriminirati niti (previ\u0161e) pregledati podatke. Kako bi ih regulacijske agencije (u Hrvatskoj je to Hakom) mogle nadzirati, mjere upravljanja prometom trebaju biti transparentne i proporcionalne opsegu zagu\u0161enja. Mo\u017eda najva\u017enije: ne smiju se “temeljiti na poslovnim interesima” telekoma (ISP-a), kako ka\u017ee Uredba<\/a> 2120<\/a>. Taj obvezuju\u0107i propis o “otvorenom internetu u Europskoj uniji<\/a>” iz 2015. godine reflektira na\u010dela neutralnosti mre\u017ee.<\/p>\n\n\n\n O njihovoj se primjeni vodi rasprava jo\u0161 otkada je 2003. ameri\u010dki pravni znanstvenik Tim<\/a> <\/a>Wu<\/a> upotrijebio pojam u radu “Network Neutrality, Broadband Discrimination<\/a>“. S poslovnim interesom za prijenos glazbe i videa, kapacitet internetske infrastrukture je postajao sve va\u017enijim. Tih godina je pristup internetu bio mogu\u0107 bilo putem koaksijalnih kabela za distribuciju televizije, bilo putem bakrenih telefonskih \u017eica (DSL<\/a>). Kabelske kompanije su imale pravo korisnicima uvjetovati pristup sadr\u017eajima na mnogo na\u010dina, dok telefonski zajedni\u010dki operateri (common carierrs<\/em>) takve mogu\u0107nosti nisu imali. Njihovim spajanjem u relativno mali broj ISP-ova, klju\u010dnim je postalo pitanje ho\u0107e li ekskluzivnost prevladati neutralnost kao regulacijsko na\u010delo. Upozoravaju\u0107i da “ulog u raspravi nije ni\u0161ta manje od strukture <\/a>samog<\/a> interneta<\/a>“, na stranu neutralnosti su, uz zagovornike ljudskih prava i prava potro\u0161a\u010da, stali liberalni pravnici, kompjutorski znanstvenici poput Bernersa-<\/a>Leeja<\/a>, filmska industrija, “velika petorka” digitalnih giganta (Amazon, Apple, Google\/Alphabet, Facebook, Microsoft) i ljevica. Na drugoj strani su, o\u010dekivano, ISP-kartel, industrija hardvera, neoklasi\u010dna ekonomika, retorika slobodnog tr\u017ei\u0161ta, tr\u017ei\u0161nog natjecanja i pojedini pripadnici medijskog mejnstrima.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, nije sve ba\u0161 toliko jednostavno. U opse\u017enoj raspravi ne manjka ni paradoksa internetske tehnologije. Na jedan od njih ukazuje ve\u0107 Woo. Budu\u0107i da je za kvalitetan prijenos telefonskog razgovora ili zoom-sastanka potrebna bolja propusnost internetske veze, nego za mail ili chat, “te\u017enja da sav sadr\u017eaj, stranice i platforme imaju jednak tretman” \u2013 kako glasi njegova definicija na\u010dela neutralnosti mre\u017ee \u2013 ne mo\u017ee se ostvariti bez neke vrste preferencijalnog tretmana za pakete s takvim podacima. O\u010digledno, \u201cbroadband discrimination<\/em>\u201d nije samo suprotnost, nego i sredstvo pribli\u017eavanja \u201cnet neutrality<\/em>\u201d cilju. No zna\u010di li to da je trebalo dozvoliti ISP-ovima da, uz usluge operatora, nude i tzv. specijalizirane usluge, poput IPTV-a, kod kojih se preferencijalni traffic management<\/em> podrazumijeva? Je li im bilo neophodno omogu\u0107iti, kao \u0161to \u010dini nova verzija hrvatskog Zakona o elektroni\u010dkim medijima, da budu vertikalno integrirani s proizvo\u0111a\u010dima sadr\u017eaja? Ho\u0107e li takve mjere pove\u0107ati tehnolo\u0161ke inovacije i medijski pluralizam, ili profite i mo\u0107 telekomunikacijskog kartela da s manje napora kontrolira politi\u010dku sferu, regulacijske agencije, cijene i brzine pristupa internetu, kao i novinarsku zaposlenost?<\/p>\n\n\n\n Vertikalno integrirani telekom mo\u017ee efikasno degradirati neku aplikaciju ili sadr\u017eaj dok mu proizvo\u0111a\u010d ne plati, prebacuju\u0107i tro\u0161ak na ra\u010dun krajnjih korisnika, kao u poznatom slu\u010daju ameri\u010dkog ISP-a Comcasta i <\/a>Netflixa<\/a>. Ako ISP, uz promet, istovremeno kontrolira i sadr\u017eaj, mo\u017ee do\u0107i u isku\u0161enje da uspori ili blokira konkurentske sadr\u017eaje. Na takve mogu\u0107nosti upozorava i Europski parlament<\/a>, kao i krovna organizacija europskih regulacijskih agencija, Berec<\/a>, koju je Europska unija zadu\u017eila za interpretaciju<\/a> i primjenu spomenute Uredbe o otvorenom internetu. Sumnji na “devijacije koje se doga\u0111aju u praksi” je bilo, dodu\u0161e, i prije liberalizacije. Kako je prilikom javne <\/a>online<\/a>-rasprave o novom Zakonu<\/a> primijetio jedan vlasnik televizije, pripadnici telekomunikacijskog kartela su odavno “shvatili da ne moraju biti nakladnici televizije i radija da bi vr\u0161ili tu djelatnost”. Kao i svaka liberalizacija zakonodavstva, ukidanje zabrane vertikalne integracije telekoma i televizije te\u017ei\u0161te pola\u017ee na regulacijske agencije. Ako one budu radile dobro i neovisno o vladi kao i korporacijama koje nadziru, negativnih posljedica za medijski pluralizam, barem na\u010delno, ne bi trebalo biti, ili?<\/p>\n\n\n\n Prvo je pitanje kako vjerovati onim istim regulatorima, koji negativne u\u010dinke integracije distribucije i sadr\u017eaja nisu ograni\u010davali niti dok je bila ilegalna? Ekonomsko modeliranje \u010desto poku\u0161ava reducirati otvorenost interneta na pitanje ekonomske efikasnosti i “nesavr\u0161ene konkurencije”, ali ako dopustimo ISP-ovima da od interneta naprave “brzu i sporu traku”, to ne\u0107e biti, kako je primijetio TV-voditelj John Oliver, “Usain Bolt i Usain Bolt na motociklu, nego Usain Bolt i Usain Bolted to an anchor<\/a> [privezan za sidro]”.<\/p>\n\n\n\n Drugo: ne izgledaju li, barem iz perspektive United grupe, svi o\u010dekivani gubitci pluralizma kao dobit korporacije pa i kvalitete javnog informiranja? Nije li, uostalom, razdoblje vertikalno (i horizontalno) integrirane Radiotelevizije Zagreb u optimizmu sje\u0107anja ostalo kao njen vrhunac? Me\u0111utim, radi se o pogre\u0161noj koncepciji tr\u017ei\u0161ne konkurencije. Kao da postoji neko stanje idealnog pluralizama i njegove suprotnosti u apsolutnom monopolu, gdje se onda matemati\u010dkim putem mora dokazivati da manje zaposlenih novinara, oskudica vijesti i u\u0161utkivanje razli\u010ditih pogleda na dru\u0161tvo, ceteris paribus, ne dokazuje nu\u017eno i slabiju informiranost. Radi se o tome da ve\u0107e medijske korporacije, jednostavno, akumuliraju vi\u0161e. Taj kapital moraju ulagati pa kupuju novu tehnologiju i \u2013 kao u slu\u010daju akvizicije Nove TV, kada su Vladini medijski regulatori Unitedu tako\u0111er bili “na usluzi” \u2013 stare medije. (Kada se i taj prostor ispuni, na redu su turizam, nekretnine ili, za\u0161to ne, automobili bez voza\u010da.) Kao i svako pove\u0107anje produktivnosti, to neizbje\u017eno smanjuje potrebu za zaposlenim novinarima. Iluzorna je nada menad\u017eersko-uredni\u010dkog kadra Uniteda u apsolutno ujedinjenu<\/em> tr\u017ei\u0161nu poziciju koja \u0107e njihovoj korporaciji donijeti kona\u010dnu kontrolu cijena, a njima vi\u0161e pla\u0107e i du\u0161evni mir. Umjesto toga, United \u0107e i dalje akumulirati i integrirati, ili \u0107e biti integriran, a rezervna armija novinara \u0107e pritiskati i njihova mjesta u poretku. No, parafraziraju\u0107i Michaela<\/a> Heinricha<\/a>, pogre\u0161no je medijskim korporacijama predbacivati da proizvode nezaposlenost. Njihova svrha je rast, a nipo\u0161to novinarska zaposlenost, niti dobro informirana javnost.<\/p>\n\n\n\n Odli\u010dan uvod u tu otvorenu raspravu je, kao i obi\u010dno, ponudio Tomislav <\/a>Medak<\/a>. Robert W. <\/a>McChesney<\/a> je, u razgovoru s urednicima \u010dasopisa Catalyst, sumira ovako: “Ti de\u010dki [ISP-kartel] \u017eele iskoristiti svoj monopol na mobitele i pristup internetu da efektivno privatiziraju internet i dramati\u010dno pove\u0107aju profite. Oni \u017eele biti u mogu\u0107nosti da diskriminiraju korisnike svojih mre\u017ea, one koji pru\u017eaju sadr\u017eaj kao i one koji ga koriste, kako bi od jednih i drugih izvukli vi\u0161e novca. Kartel tvrdi da ne treba biti reguliran jer, ako se korisnicima ne svi\u0111a kako upravlja ‘svojim’ mre\u017eama, mogu oti\u0107i konkurenciji. To je upravo izvanredna la\u017e jer su se te kompanije povezale kako bi novim kapitalistima efektivno onemogu\u0107ili ulazak na tr\u017ei\u0161te, unato\u010d bizarno visokim profitima koji bi teoretski o\u010dekivali nove natjecatelje. Borba protiv tog kartela je nazvana net neutrality<\/em> \u2013 ne dopustiti ISP-kartelu bilo kakvu kontrolu sadr\u017eaja i kori\u0161tenja interneta. Dugo vremena je upravo to bilo glavno pravilo online, zahvaljuju\u0107i propisima o zajedni\u010dkom operateru koji su za telefonske kompanije vrijedili od predinternetskog doba. Jo\u0161 tamo negdje 90-ih ve\u0107ina ljudi je bila uvjerena da je internet otporan na petljanje korporacija i vlade zato \u0161to predstavlja neku magi\u010dnu tehnologiju; sada vidimo da je to uvijek bilo zbog javne politike. Kada je kartel prije desetak godina objelodanio svoju namjeru da prisili politi\u010dare da eliminiraju net neutrality<\/em>, to je dovelo do vjerojatno najve\u0107e gra\u0111anske kampanje za obranu javnog interesa. Do kraja drugog Obamina mandata, regulacijska agencija je primijenila odli\u010dna, nedvosmislena pravila mre\u017ene neutralnosti. Jasno, trebalo je vi\u0161e od zabrinutog gra\u0111anstva da bi se posao zavr\u0161io. Pripadnici ‘velike petorke’ internetskih monopolista su u razli\u010ditoj mjeri podr\u017eavali mre\u017enu neutralnost jer nisu \u017eeljeli da ih ISP-paraziti ucjenjuju.”<\/p>\n\n\n\n Za neke su to pitanja profita, tr\u017ei\u0161ta ili “vertikalne koncentracije”. Iako privatiziran uzdu\u017e i poprijeko, spor, prepun “devijacija” i skup, za nas ostale taj internet ipak predstavlja prostor svakodnevice, komunikacije… i klasne borbe. Ona ga valjda i odr\u017eava otvorenim.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U petak je u Hrvatskom saboru izglasan Prijedlog novog Zakona o elektroni\u010dkim medijima. Konkretnije, iza\u0161lo se u susret interesima krupnog kapitala pod \u0161ifrom vertikalne integracije. O \u010demu se tu radi i \u0161to vertikalna integracija predstavlja za budu\u0107nost interneta, demokracije i radnih mjesta? Postoji li i\u0161ta dosadnije od medijske i komunikacijske politike u Hrvatskom saboru, posebno […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":39729,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[136,554],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[1584],"class_list":["post-39727","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-infrastruktura","tag-internet","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39727","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=39727"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39727\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":39733,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39727\/revisions\/39733"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/39729"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=39727"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=39727"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=39727"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=39727"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=39727"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=39727"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=39727"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Neutralnost vs. ekskluzivnost<\/h2>\n\n\n\n
Perspektiva kapitala<\/h2>\n\n\n\n