{"id":39658,"date":"2021-09-30T06:00:00","date_gmt":"2021-09-30T05:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=39658"},"modified":"2021-10-01T08:29:00","modified_gmt":"2021-10-01T07:29:00","slug":"dizi-i-bollywood-bijeg-u-obitelj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=39658","title":{"rendered":"Dizi i Bollywood: bijeg u obitelj"},"content":{"rendered":"\n<p>Popularnost turskih serija (dizija) u zemljama regije, kao i svjetska popularnost Bollywooda, le\u017ei u prikazu obitelji kao baze sigurnosti u \u010demu se ve\u0107ina ljudi u svijetu prepoznaje vi\u0161e nego u narativima iz Hollywooda, pi\u0161e Ivana Peri\u0107 u prikazu knjige pakistanske autorice Fatime Bhutto &#8220;New Kings of the World&#8221;. <\/p>\n\n\n\n<p>Kada se 2010. godine na hrvatskim ekranima pojavila prva turska serija &#8220;Tisu\u0107u i jedna no\u0107&#8221;, pri\u010da o ljubavi \u0160eherezade i Onura oborila je rekorde gledanosti, Agrokor je u Zagreb pozvao glavne glumce koji su snimili reklamu za Konzum, hrvatske turisti\u010dke agencije po\u010dele su nuditi specijalne aran\u017emane za obilaske Istanbula koji su uklju\u010divali lokacije sa snimanja serije, a Centar za strane jezike zabilje\u017eio je velik rast interesa za u\u010denje turskog jezika. &#8220;Tisu\u0107u i jedna no\u0107&#8221; bila je tada <a rel=\"noreferrer noopener\" href=\"https:\/\/www.vecernji.hr\/showbiz\/skoro-pola-milijuna-hrvata-svaki-dan-gleda-turske-sapunice-a-oni-od-toga-masno-zaraduju-1479156\" target=\"_blank\">najgledanija<\/a> strana serija u udarnom terminu, i svaku je epizodu pratilo vi\u0161e od 740 tisu\u0107a gledatelja i gledateljica.<\/p>\n\n\n\n<p>Gdje god da je &#8220;Tisu\u0107u i jedna no\u0107&#8221; bila prodana (oko 80 zemalja), sru\u0161ila je rekorde gledanosti. U posljednjih deset godina turske su serije postale stalan postav na televizijama koje emitiraju u Hrvatskoj, a izdominirale su i ekrane diljem svijeta.&nbsp; Nakon SAD-a, Turci su danas viceprvaci svijeta u prodaji zabavnih televizijskih sadr\u017eaja, a turska novinska agencija Anadolija izvijestila je kako se o\u010dekuje da \u0107e izvoz turske TV produkcije 2023. godine dosegnuti rekordnih milijardu ameri\u010dkih dolara.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\"><strong>Dominacija Dizija<\/strong><\/h2>\n\n\n\n<p>Rastom turske kulturne proizvodnje bavi se knjiga pakistanske autorice Fatime Bhutto &#8220;New Kings of the World: Dispatches from Bollywood, Dizi, and K-Pop&#8221; (Novi kraljevi svijeta: Crtice o Bollywoodu, Diziju i K-Popu<em>)<\/em> objavljena 2019. godine na engleskom jeziku, a zasad nije prevedena na hrvatski. Osim turske proizvodnje, Bhutto u knjizi analizira i kulturnu proizvodnju u Indiji i Ju\u017enoj Koreji. \u201cTurci su u\u010dinili ne\u0161to \u0161to nisu uspjeli ni Amerikanci, Indijci ili pak pakistanske serije &#8211; postigli su savr\u0161enu ravnote\u017eu izme\u0111u sekularne modernosti i konzervativizma srednje klase. Turske televizijske serije buktale su svugdje naokolo jer su njihovi junaci bili moderni, ali ne i zapadnja\u010dki, kretali se kroz pukotine svjetskog nasilja i viktimizacije poticani isklju\u010divo snagom pravedni\u010dkih vrijednosti\u201d, pi\u0161e u knjizi Bhutto.<\/p>\n\n\n\n<p>U razgovoru s profesorima i producentima iz Turske, Bhutto ukazuje na specifi\u010dnosti turskih serija, za koje Turci ne vole da ih se uspore\u0111uje sa sapunicama. Naziv koji koriste za turske serije je <em>dizi,<\/em> \u017eanr s jedinstvenim narativima, originalnim glazbenim partiturama, i \u010desto brojnim i raznolikim likovima. Diziji su \u010desto adaptirani prema turskim klasicima i preto\u010deni u sjajne epove koji \u010desto traju vi\u0161e od dva sata po epizodi. Svaki dizi ima svoj originalni soundtrack i mo\u017ee imati do 50 glavnih likova, poput serije &#8220;Sulejman Veli\u010danstveni&#8221;. <\/p>\n\n\n\n<p>Prvi turski dizi koji je napustio domovinu bio je &#8220;\u00c7al\u0131ku\u015fu&#8221;, serija koju je Rusija kupila 1980-ih. Serija je bila tako veliki hit da je Tims Productions, jedna od najve\u0107ih dizi producentskih ku\u0107a, napravila remake 2013. godine i serija je potom ponovno osvojila rusku publika. 2007. godine inozemna prodaja dizija donosila je Turskoj svega milijun ameri\u010dkih dolara godi\u0161nje, dok je deset godina kasnije, 2017. godine, vrijednost izvoza dizija prema\u0161ivala 350 milijuna ameri\u010dkih dolara. Posebno je zanimljiva dominacija u Ju\u017enoj Americi, nekad kolijevci telenovela, gdje je \u010cile danas najve\u0107i potro\u0161a\u010d dizija na svijetu po broju prodanih serija, dok ih Meksiko (iza kojeg slijedi Argentina) kupuje po najve\u0107oj cijeni. Diljem Istanbula u svakom se trenutku snima 70 razli\u010ditih dizija, iako ih se na kraju jedva deset izbori za prikazivanje, a jo\u0161 manje ih se obnovi za dodatne sezone.<\/p>\n\n\n\n<p>Bhutto fanove turskih serija pronalazi svugdje na svijetu, a posebno su zanimljivi njeni razgovori s gledateljicama dizija u sirijskim izbjegli\u010dkim kampovima u Libanonu. U arapskim zemljama diziji su sinkronizirani na sirijskom arapskom, dijalektu koji je (uz egipatski) obilje\u017eio sve najpoznatije arapske drame i filmove 20. stolje\u0107a. To je dodatan razlog za popularnost turskih serija naspram telenovela koje su obi\u010dno bile sinkronizirane na standardnom arapskom, koji je vi\u0161e jezik pisanja, nego jezik govora. Jedan arapski producent obja\u0161njava Bhutto kako su turske serije \u201cpravi spoj izme\u0111u europske slobode za kojom svi \u010deznu, i \u010dinjenice da su istovremeno njihovi problemi konzervativni, s kojima se i mi ovdje suo\u010davamo\u201d. On dizi vidi i kao obranu i valoriziranje vlastite kulture, dugo \u017eeljenu protute\u017eu dominaciji zapadnja\u010dkog sadr\u017eaja, pa tako ka\u017ee: \u201cMi smo najbolji pripovjeda\u010di, pri\u010da o Tisu\u0107u i jednoj no\u0107i dolazi iz ove regije (&#8230;) Modernost nije europska vrijednost, niti zapadna vrijednost. Svi mo\u017eemo biti moderni\u201d.<\/p>\n\n\n\n<p>Neootomanija kao svjetski fenomen uvelike je rezultat toga da velik dio svjetske publike ne osje\u0107a da Hollywood istra\u017euje njihove pri\u010de i njihovu svakodnevicu. Unato\u010d vlastitoj produkciji i zaronu u regionalni knji\u017eevni kanon, zanimljivo je da su posljednjih nekoliko godina neke od najgledanijih turskih serija zapravo remakeovi korejskih drama. Koreja je tako\u0111er zemlja u \u010dijim je serijama dominantni narativ onaj o va\u017enosti obitelji i obiteljskih vrijednosti, pa ne \u010dudi sljubljivanje tursko-korejskih scenarija u kojima se uglavnom promovira pojam obitelji u kojem se svi trude njegovati jedni druge, a opasnosti s kojima se susre\u0107u su vanjske, i pritom u svemu dru\u0161tveno-ekonomske klase igraju veliku ulogu i rade podjelu me\u0111u likovima. U ameri\u010dkim serijama takve bi se pri\u010de obi\u010dno obra\u0111ivale kroz \u017eivotni put pojedinca, a u turskim serijama gotovo uvijek se obra\u0111uju kroz kolektiv (primarno obitelj) i \u0161iru zajednicu.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\"><strong>Bollywood nekad i danas<\/strong><\/h2>\n\n\n\n<p>Najve\u0107i broj kino karata prodanih po glavi stanovnika na svijetu ima Indija, zemlja koja proizvodi izme\u0111u 1.500 do 2.000 filmova godi\u0161nje, i to na 20 jezika. Bhutto pi\u0161e o lijevoj orijentiranosti Bollywooda do 1990. godine, kao i kasnijim promjenama koje su stigle u paketu s intenzivnim neoliberalnim kapitalisti\u010dkim eksperimentom. \u201cDo 1992. godine u prosjeku je dnevno objavljivano 2,5 filmova, a raspolo\u017eenje novog Bollywooda tih je godina postalo neprestano slavljeni\u010dko. Junak vozi BMW i nosi Nike. Njegova obitelj \u017eivi u vili \u2013 ovo je razdoblje obilje\u017eeno bollywoodskim narativnim preokretom ka Indijcima koji \u017eive van domovine, kojima su novac i ekonomska probita\u010dnost priskrbili ku\u0107e u engleskim selima i penthouse stanove u New Yorku.&#8221; Takvi likovi postaju oli\u010denje sofisticirane modernosti, gospodari globalnog kapitala. Nisu to Indijci i Indijke koji u inozemstvu rade u malim supermarketima ili pak kao medicinske sestre i \u010dista\u010dice, ve\u0107 oni koji pripadaju sferi investicijskih fondova i IT industrije.<\/p>\n\n\n\n<p>\u201cPri\u010de vi\u0161e nisu ve\u0107inski smje\u0161tene u selima ruralne Indije, nego u indijskim mega gradovima ili europskim i ameri\u010dkim velikim gradovima, kao savr\u0161ena podloga za bolllywoodsku <em>nouveau riche<\/em> estetiku. Desni\u010darski nacionalizam na\u0161ao je prirodnu bazu u zajednici Indijaca u dijaspori, koji vi\u0161e nisu prikazani kao oni koji su napustili domovinu, ve\u0107 kao poduzetni, vrijedni inicijatori koji svojim individualnim uspjesima i postignu\u0107ima uzdi\u017eu indijstvo\u201d, pi\u0161e Bhutto. U ranijoj fazi Bollywood se puno vi\u0161e bavio pri\u010dama radni\u010dke klase, brojni su filmski epovi bili posve\u0107enih borbi dalita, najni\u017ee tzv. nedodirljive indijske kaste, \u010diji pripadnici \u010dine gotovo 20 posto stanovni\u0161tva zemlje. Zanimljivo je kako su upravo u drugoj polovici 20. stolje\u0107a takvi indijski filmovi stjecali popularnost diljem svijeta, pogotovo u siroma\u0161nim zemljama Afrike i Ju\u017ene Amerike.<\/p>\n\n\n\n<p>Bollywoodski filmovi prvi puta su stigli u Nigeriju 1950-ih, a uvezli su ih libanonski poduzetnici. Nije trebalo dugo da ljudi diljem zemlje postanu fanovi Bollywooda, \u0161to im je omogu\u0107avalo, kako pi\u0161e Bhutto, da se zabavljaju bez optere\u0107enja koji nosi ideolo\u0161ko natovarivanje ameri\u010dkim i britanskim sadr\u017eajima. Od Nairobija (Kenija) do Kampale (Uganda) do Zanzibara (Zanzibar), indijski filmovi prenosili su pri\u010de, nudili snove i bijeg i zabavu, ali i suo\u010davanje s relevantnim dru\u0161tvenim problemima, osobito od 1960-ih do 1980-ih godina, tijekom razdoblja koje se smatra zlatnim dobom indijske kinematografije u afri\u010dkim zemljama. Autorica Laura Fair tako opisuje kako su nedjeljne ve\u010dernje filmske projekcije postale \u017eari\u0161te razgovora i dru\u017eenja me\u0111u azijskom zajednicom Tanzanije. Kina su bila glavna sastajali\u0161ta, uz bok mjestima poput hramova, d\u017eamija ili crkava.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\"><strong>Obitelj kao baza sigurnosti<\/strong><\/h2>\n\n\n\n<p>Bhutto u knjizi analizira i Peru kao zemlju u kojoj posebno obo\u017eavaju bollywoodske filmove. U Limi tako razgovara s ljudima koji u parkovima vje\u017ebaju bollywoodske koreografije, posje\u0107uje kroja\u010de koji izra\u0111uju <em>sarije<\/em>, doznaje za brojne fan klubove diljem zemlje. Popularnost indijskih filmova ondje je tako\u0111er po\u010dela 1950-ih. Za razliku od drugih zemalja u kojima je Bollywood popularan, poput Egipta i Nigerije, Peru nema povijesnih veza s Indijom niti zna\u010dajnu populaciju Indijaca. Do 1963. godine Peru i Indija nisu imale \u010dak ni diplomatske odnose, a prema indijskom veleposlanstvu, u cijeloj zemlji ne \u017eivi vi\u0161e od 400 Indijaca. U drugoj polovici 20. stolje\u0107a uglavnom su siroma\u0161ni ljudi i radnici koji su u Limu do\u0161li iz ruralnih podru\u010dja odlazili u kino gledati bollywoodske filmove. Te je filmove bilo lako razumjeti i u njima se prepoznati. Filmski stru\u010dnjaci iz Perua obja\u0161njavaju kako je Bollywood razvio posebnu vezu s gledateljima u Peruu, zbog pri\u010da o ruralnim zajednicama, pote\u0161ko\u0107ama urbanih radnika i radnica, dominacije obiteljskih narativa, ali i tamnije puti likova u kojima su mogli prepoznati vlastita lica. Ne \u010dudi zato da je andski pojas &#8211; Peru, Ekvador, Bolivija, Kolumbija &#8211; najve\u0107a baza Bolllywooda u Ju\u017enoj Americi, a ne tzv. <em>pa\u00edses blancos <\/em>(bjela\u010dke zemlje) &#8211; Argentina, \u010cile, Urugvaj.<\/p>\n\n\n\n<p>Iako je pro\u0161ao kroz zna\u010dajni narativni zaokret, Bollywood je i dalje popularan u brojnim afri\u010dkim i ju\u017enoameri\u010dkim zemljama. Kao i za turske serije, kao glavni razlog popularnosti \u010desto se navodi fokusiranost na obiteljske dinamike i obitelj kao zajednicu, kao i poimanje pojedinca primarno kroz dru\u0161tvo koje ga okru\u017euje. Iz Hollywooda su skloni opisivati takve narative kao plo\u0161ni konzervatizam i opresivni manjak slobode (naspram navodno slobodnog i raznolikog Hollywooda), ali treba oti\u0107i korak dalje i zapitati se za\u0161to i u kojim uvjetima je obitelj centralna jedinica \u017eivota. U siroma\u0161tvu, nesigurnosti i nestabilnosti koja je realnost ve\u0107ine svijeta, brojni se ljudi oslanjaju i hvataju za koncept obitelji kao jedinu bazu ekonomske i druge sigurnosti. Radi se o pitanju pre\u017eivljavanja, a bollywoodski filmovi i turske serije takvim su ga o\u010dito uspjeli i prikazati.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Popularnost turskih serija (dizija) u zemljama regije, kao i svjetska popularnost Bollywooda, le\u017ei u prikazu obitelji kao baze sigurnosti u \u010demu se ve\u0107ina ljudi u svijetu prepoznaje vi\u0161e nego u narativima iz Hollywooda, pi\u0161e Ivana Peri\u0107 u prikazu knjige pakistanske autorice Fatime Bhutto &#8220;New Kings of the World&#8221;. Kada se 2010. godine na hrvatskim ekranima [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":39666,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1580,1579,1582],"theme":[458],"country":[35,38,11],"articleformat":[450],"coauthors":[1284],"class_list":["post-39658","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-bollywood","tag-dizi","tag-sulejman-velicanstveni","theme-drustvo","country-bih","country-hrvatska","country-srbija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39658","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=39658"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39658\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":39667,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39658\/revisions\/39667"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/39666"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=39658"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=39658"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=39658"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=39658"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=39658"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=39658"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=39658"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}