Ve\u0107 mjesecima u sredi\u0161tu pozornosti svjetske poslovne \u0161tampe, ali i “obi\u010dnih” medija, nalazi se prijetnja inflacije. Nude se razli\u010dita obja\u0161njenja fenomena i predvi\u0111aju se raznoliki scenariji, ali okvir rasprave je i dalje u prili\u010dnoj mjeri obilje\u017een inflacijskim iskustvima iz sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a. Mislav \u017ditko u presjeku diskusija poja\u0161njava za\u0161to je taj okvir danas izli\u0161an i za\u0161to nam je nu\u017ean politi\u010dki vokabular koji ga nadilazi.<\/p>\n\n\n\n
Postpandemijski ekonomski oporavak koji je prema standardnim mjerilima u nekim zemljama ve\u0107 krenuo, dok je u drugim na vidiku, donio je zamjetni rast inflacije najprije u Sjedinjenim Dr\u017eavama (5.4% u srpnju 2021.), a zatim i u zemljama eurozone (iznosila je 3% u kolovozu 2021) . Budu\u0107i da inflacija u diskursu stru\u010dnjaka i pu\u010dkom imaginariju va\u017ei za jedan od najgorih ekonomskih bauka, ne \u010dudi \u0161to su uslijedile mnogobrojne kolumne i \u010dlanci u kojima se mjere opasnosti nekontroliranog rasta cijena za postpanedmijski oporavak i sugeriraju preventivne ekonomske politike. <\/p>\n\n\n\n
Klju\u010dno pitanje ti\u010de se izvora inflacije najprije na strani ponude roba i usluga, a zatim na strani potra\u017enje. Nepotrebno je re\u0107i da pitanja inflacije \u2013 i, ni\u0161ta manje, deflacije \u2013 imaju politi\u010dku dimenziju, odnosno da se u njima ogledaju klasni i drugi distribucijski sukobi. Dapa\u010de, bauk inflacije uvelike je oblikovan tokom sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a kada su se antiinflacijske mjere pojavile kao lijek za ekspanzivnu \u2013 neki \u0107e dodati i neodgovornu \u2013 ekonomsku politiku. Prema starom monetaristi\u010dkom obja\u0161njenju, rije\u010dima njegovog najglasnijeg zagovornika Miltona Friedmana, inflacija je uvijek i svuda monetarni fenomen, \u0161to zna\u010di da njezin primarni uzrok ne le\u017ei u rastu nadnica (kontra kejnzijanskog wage-push<\/em> obja\u0161njenja), nego u nekontroliranoj emisiji novca. Prema Friedmanu, lijek za inflaciju je jednostavan i ne uklju\u010duje bilo kakve politike kontrole nadnica ili cijena, nego zaustavljanje rasta ponude novca i dizanje kamatnih stopa, \u0161to je u praksi proveo Paul Volcker, guverner ameri\u010dke centralne banke (FED), po\u010detkom osamdesetih godina.<\/p>\n\n\n\n No, Friedmanovo je vrijeme davno pro\u0161lo, a ono \u0161to se doga\u0111alo od 2008. godine naovamo jesu programi kvantitativnog popu\u0161tanja ili sijanja likvidnosti koje su provodile najva\u017enije sredi\u0161nje banke, naprije ameri\u010dki FED, a zatim i Europska centraln banka (ECB). Iako su u sklopu program\u0101 kvantitativnog popu\u0161tanja oslobo\u0111ene goleme koli\u010dine likvidnosti koje se mjere u triljunima dolara u\u010dinak na op\u0107u razinu cijena je bio zanemariv, \u0161to nas dovodi do pitanja koje je nedavno postavio Robert Skidelsky \u2013 \u0161to se dogodilo s tim silnim novcem? Za\u0161to nismo vidjeli rastu\u0107e stope inflacije u razvijenim kapitalisti\u010dkim privredama? Njegov odgovor glasi da je zna\u010dajan dio sredstava spekulativno ulo\u017een u razli\u010dite vrste imovin\u0101, dakle na stvaranje financijskih mjehura, ostavljaju\u0107i cijene ne-financijskih proizvoda i usluga stabilnim kroz postkrizno razdoblje do nastupa Covid-19 pandemije. <\/p>\n\n\n\n To je, naravno, odgovor kakav o\u010dekujemo od ekonomista koji ne dolazi iz mejnstrima ekonomske profesije \u2013 dakle, odgovor vo\u0111en teorijama o financijalizaciji i rastu\u0107oj financijskoj nestabilnosti. Drugi su analiti\u010dari u sredi\u0161te stavili neke druge faktore, od starenja stanovni\u0161tva i globalizacije koji svaki na svoj na\u010din \u2013 smanjenjem potro\u0161nje u starijoj dobi, odnosno sve jeftnijim proizvodima i uslugama \u2013 ubla\u017eavaju inflacijske pritiske do navo\u0111enja \u010dinjenice visoke zadu\u017eenosti ne-financijskih poduze\u0107a i ku\u0107anstava koja je negativno djelovala na razinu kreditiranja. To su, prema tome, bila obja\u0161njenja du\u017eeg razdoblja niske inflacije, uz koje mo\u017eemo dodati jedno, takozvano institucionalno \u2013 nezavisne sredi\u0161nje banke su dobro obavljale svoj posao. Potonje je mo\u017eda najmanje uvjerljivo, iako naj\u010de\u0161\u0107e spominjano. Pitanje koje se name\u0107e glasi: \u0161to se promijenilo?<\/p>\n\n\n\n Razdoblje pandemije, ugrubo protekle dvije godine, obilje\u017eila je duboka recesija, odnosno zna\u010dajno smanjenje potra\u017enje koje je rezultiralo deflacijskim pritiscima. Vode\u0107e su ekonomije reagirale ponovnim aktiviranjem nestandardnih ekonomskih mjera, pa je primjerice ECB krenula s novim programom hitnog otkupa obveznica, dok su dr\u017eave \u010dlanice uvele \u0161irok spektar direktnih i indirektnih fiskalnih mjera. Fiskalne su mjere bile jo\u0161 zna\u010dajnije u SAD-u, \u0161to je u kombinaciji s \u010detvrtom rundom kvantitativnog popu\u0161tanja omogu\u0107ilo ameri\u010dkoj privredi razmjerno brz izlazak \u2013 barem prema nekim pokazateljima \u2013 iz pandemijske recesije. Bidenov plan oporavka te\u017eak 1.9 milijardi dolara stupio je na snagu u o\u017eujku ove godine i zapravo se nadovezuje na takozvani CARES Act<\/em> izglasan godinu dana ranije za vrijeme Trumpove administracije. Pitanje koje se u tom kontekstu ponovljenih (a u pogledu koli\u010dine financijskih sredstava jo\u0161 izda\u0161nijih) nestandardnih ekonomskih politika postavlja odnosi se na karakter uo\u010dene inflacije: je li samo rije\u010d o prolaznom fenomenu uzrokovanom rastom cijena energenata i uskim grlima u globalnim proizvodnim lancima koji \u0107e splasnuti nestankom pandemijskih okolnosti? Ili je, pak, rije\u010d o fenomenu s trajnijim, potencijalno kriznim u\u010dinkom? Ako postoje strukturne sile koje su dosad dr\u017eale inflaciju na historijski niskim razinama kako se do nedavno tvrdilo, \u0161to bi to\u010dno moglo po\u0107i krivo u vremenu postpandemijskog oporavka?<\/p>\n\n\n\n Kada je rije\u010d o crnim scenarijima Nouriel Roubini<\/a> je uvijek prava adresa. Prema njegovom mi\u0161ljenju, ekspanzivni monetarni i fiskalni programi u SAD-u i drugdje vode do klasi\u010dnog problema prekomjerne potra\u017enje i inflacijskog pregrijavanja privrede. Istovremeno uska grla na tr\u017ei\u0161tima radne snage i drugih proizvodnih faktora ve\u0107 sada ograni\u010davaju ekonomski rast, pa se mo\u017ee govoriti o prvim naznakama stagflacije. Poreme\u0107aji u globalnim proizvodnim lancima trajati \u0107e, tvrdi Roubini, du\u017ee nego \u0161to optimisti me\u0111u komentatorima i politi\u010darima pretpostavljaju, \u0161to zajedno s ote\u017eanim migracijama radne snage te protekcionisti\u010dkim mjerama nekih dr\u017eava mogu stvoriti, \u0161tovi\u0161e petrificirati probleme na strani ponude, a oni \u0107e se potom biti ukrstiti s politikama stimuliranja potro\u0161nje i smanjenja nejednakosti, otvaraju\u0107i put prema inflacijskoj spirali. Dodatna pote\u0161ko\u0107a ti\u010de se problema podizanja kamatnih stopa i uvo\u0111enja restriktivne monetarne politike ukoliko inflacijski pritisci budu takvi da ugro\u017eavaju ekonomski oporavak. Naime, Roubini vjeruje da je razina javnog i privatnog duga takva da je gotovo nemogu\u0107e trenutno povla\u010denje iz programa kvantitativnog popu\u0161tanja, \u010dak i da okolnosti to nedvojbeno tra\u017ee, jer bi posljedice za tr\u017ei\u0161ta dionica, obveznica i kredita bile zna\u010dajno negativne, dapa\u010de katastrofalne.<\/p>\n\n\n\n Scenarij koji ocrtava Roubini je karakteristi\u010dno spekulativan. Pitanje kolika \u0107e biti tolerancija prema inflaciji prije poku\u0161aja hla\u0111enja obrtanjem nestandardnih mjera je svakako relevantno, kao i problemi globalne potra\u017enje za energentima, te pote\u0161ko\u0107e proiza\u0161le iz poreme\u0107aja u globalnim proizvodnim lancima. Upravo potonji elementi \u2013 prema onome \u0161to govore podaci \u2013 le\u017ee u pozadini trenutnih kretanja inflacije u razvijenim zemljama. Ono \u0161to se doima zna\u010dajno manje uvjerljivim je pretpostavka o ekonomskim i socijalnim politikama koje \u0107e, ne samo omogu\u0107iti jednokratni postpandemijski rast nadnica, nego zna\u010dajno pobolj\u0161ati pregovara\u010dku poziciju sindikata, odnosno pove\u0107ati mo\u0107 razli\u010ditih dijelova radni\u010dke klase da dugoro\u010dno utje\u010de na uvjete rada. Neuvjerljivost te pretpostavke mo\u017ee se oprimjeriti na mnogo na\u010dina, no najjednostavnije je pogledati trenutnu situaciju u Sjedinjenim Dr\u017eavama, a zatim svratiti pogled na raspravu o minimalnoj nadnici.<\/p>\n\n\n\n Izvje\u0161taj Peterson instituta bilje\u017ei u razdoblju pandemije u SAD-u sna\u017ean nominalni rast nadnica i pla\u0107a, \u0161to nije neo\u010dekivano, osobito u uvjetima oporavka i velike potra\u017enje za radnom snagom. No, nakon prvih \u0161est mjeseci pandemije kretanje se obrnulo, te se realne nadnice i pla\u0107e smanjuju s obzirom na to da njihovo nominalno pove\u0107anje ne prati pove\u0107anje cijena. Drugim rije\u010dima, rast nominalnih tro\u0161kova nije ugra\u0111en u rast nadnica, pa nadnica zaposlenih u kona\u010dnici donosi manje protuvrijednosti roba i usluga, bez obzira na pove\u0107anje. To je dakle trenutna slika. No, \u0161to se doga\u0111a na razini politik\u0101 koje bi mogle ili trebale dugoro\u010dno oja\u010dati poziciju rada, kako sugerira Roubini? Dovoljno je pogledati tijek sukoba oko minimalne nadnice.<\/p>\n\n\n\n Iako prijedlog o pove\u0107anju minimalne nadnice sa sada\u0161njih 7.25$ po satu na 15$ po satu ima \u0161iroku javnu potporu, te potporu u jednom dijelu Demokratske stranke, izgledno je da od pove\u0107anja ne\u0107e biti ni\u0161ta. Ako se minimalni ustupci ne mogu izvojevati niti u (post)pandemijskim kriznim uvjetima kada su mnoga ku\u0107anstva pogo\u0111ena nezaposleno\u0161\u0107u i zadu\u017eeno\u0161\u0107u, nije vjerojatan scenarij koji nalazi uzroke inflacije na strani potra\u017enje uslijed “ja\u010danja snage radnika i radni\u010dkih sindikata”.<\/p>\n\n\n\n Govore\u0107i o pregovara\u010dkoj poziciji rada, mo\u017eemo se osvrnuti na pitanje u\u010dinaka inflacije izvan usko odre\u0111enog ekonomskog okvira. Veoma \u010desto se mo\u017ee \u010duti da inflacija predstavlja prvenstveno pote\u0161ko\u0107u za vjerovnike i investitore \u010dija potra\u017eivanja, odnosno imovina zbog inflacije brzo gube na vrijednosti uslijed obezvrije\u0111enja novca. S druge strane, dr\u017ei se da du\u017enici od inflacije mogu profitirati jer inflacija “jede” vrijednost hipoteka, kredita i drugih dugova koji ih optere\u0107uju. To, dakako, nije neto\u010dno \u2013 napokon, cijeli diskurs izveden oko bauka inflacije govori, makar posredno, koliko je inflacija opasna, to jest disruptivna ako ju promatramo kroz prizmu investitora i vjerovnika. Upravo je zbog toga nakon Volckerovog \u0161oka po\u010detkom 1980ih, konsenzus o \u0161tetnosti inflacije ugra\u0111en u ekonomske politike vode\u0107ih zemalja, kao i u mandate sredi\u0161njih banaka. Ipak, treba biti oprezan prilikom ocjene njezine navodne korisnosti za prosje\u010dno radni\u010dko ku\u0107anstvo. Blaga inflacija je nesumnjivo bolja od o\u0161tre deflacije, kao \u0161to tvrdi Robert Pollin<\/a>, ali pod pretpostavkom da rast nadnica prati rast cijena rob\u0101 i usluga potrebnih za svakodnevni \u017eivot kona\u010dni ishod je u najboljem slu\u010daju neutralan, ostavljaju\u0107i pitanje zadu\u017eenosti po strani. Tako\u0111er, za razliku od dijela stanovni\u0161tva koji \u017eivi od rada, dakle od manje ili vi\u0161e fiksnih primanja, klasa investitora ima mogu\u0107nost da se za\u0161titi od inflacijskog obezvrje\u0111ivanja kupovinom imovine na koju ne djeluju inflacijski u\u010dinci.<\/p>\n\n\n\n Politi\u010dki gledano, s obzirom na povijest recepcije problema inflacije, nema sumnje da \u0107e i ova epizoda dati vjetar u le\u0111a takozvanim politikama fiskalne odgovornosti, dapa\u010de to se ve\u0107 mo\u017ee vidjeti u reakcijama “umjerenog” krila Demokratske stranke. U intervjuu<\/a> za CNN biv\u0161i ministar financija Larry Summers je naglasio da “ako se dopusti rast o\u010dekivanja inflacije u permisivnom fiskalnom okru\u017eju, proces vra\u0107anja u normalnost \u0107e vjerojatno biti nekontroliran i skup”. Alexandria Ocasio-Cortez je u pravu kada navodi<\/a> da pogre\u0161no postavljena dijagnoza o opasnostima inflacije mo\u017ee dovesti do preuranjenog podizanja kamatnih stopa i zaustaviti rast nadnica i zaposlenosti o\u010dekivanih u postpandemijskom razdoblju, me\u0111utim republikanski poku\u0161aji prikazivanja Bidenovog plana oporavka u terminima nekontrolirane potro\u0161nje ne mogu imati zna\u010dajnijeg u\u010dinka bez potpore “umjerenih” demokrata. <\/p>\n\n\n\n\u0160to se krije iza inflacije<\/h2>\n\n\n\n
Ograni\u010denost politi\u010dkog vokabulara<\/h2>\n\n\n\n