Ideja da su vlasnici medija i urednici u odre\u0111enoj mjeri odgovorni za napade na novinare zvu\u010dat \u0107e bogohulno i neprihvatljivo. No, ipak, pluralizma mi\u0161ljenja radi, razmotrimo je.<\/p>\n\n\n\n
Od po\u010detka ove epidemije, mnogi mediji, a najvi\u0161e samoprozvani barjaktari demokracije, poput najve\u0107eg internet portala u zemlji i televizije koja se di\u010di sloganom “jer gra\u0111ani zaslu\u017euju istinite informacije” uporno i intenzivno osiguravaju medijski prostor ljudima koji kontinuirano pogor\u0161avaju napore dru\u0161tva za izlazak iz epidemije. Vi\u0161e od godinu dana tako, pojedini biznismeni i u mi\u0161ljenju izolirani znanstvenici putem malih ekrana nude nam pokazatelje koji se u pravilu ne poka\u017eu to\u010dnima. \u0160tovi\u0161e njihove analize su toliko neto\u010dne da su postali predmetima ismijavanja na dru\u0161tvenim mre\u017eama, \u010dak ne na sociolo\u0161koj razini, ve\u0107 statisti\u010dkoj \u2013 zbog lo\u0161e znanosti. Samodiskvalifikacije se nisu pokazale dovoljnima da se lo\u0161im znanstvenicima reducira medijski prostor, usprkos tome \u0161to “gra\u0111ani zaslu\u017euju istinite informacije”. Takva se vlasni\u010dko-uredni\u010dka odluka mo\u017ee inercijom opravdati kao pluralizam mi\u0161ljenja, kao druga strana pri\u010de. A sve samo zato jer imamo jedan jedini legitimni izvor kojemu se osigurava iracionalna koli\u010dina medijskog prostora. Treba se zapitati, \u0161to ba\u0161 tog jednog lo\u0161eg znanstvenika razlikuje od drugih sli\u010dnih antikorona\u0161a. Za\u0161to umjesto tog jednog lo\u0161eg znanstvenika prostor ne dobiva onaj drugi, \u0161to je radio u Imunolo\u0161kom zavodu, \u010dije se izjave odmah prepoznaju kao nadriznanost i odmah izazivaju podsmjeh u medijima?<\/p>\n\n\n\n
U Hrvatskoj se od prvog dana nastave (pro\u0161loga tjedna) vodi svojevrsni rat izme\u0111u roditelja antimaskera koji no\u0161enje maske u \u0161kolama smatraju najgorom stvari koja se njihovoj djeci u \u017eivotu mogla dogoditi; zatim novinara, koje antimaskeri prepoznaju kao neprijatelje; i dr\u017eave koja poku\u0161ava iskontrolirat iracionalne roditelje. Sve je eskaliralo proteklih dana u Krapini napadom na novinare koje se krsti vanrazumnim asocijacijama, a \u010desto im se i fizi\u010dki prijeti. Odgovornost za napade ne nose novinari poslani na teren, ve\u0107 njihovi urednici i poslodavci \u010dije neravnomjerno izvje\u0161tavanje uz popratnu demonizaciju radni\u010dke klase (diskursi o uhljebima), okre\u0107e radnike protiv medija \u2013 ali ne protiv urednika i vlasnika, ve\u0107 protiv novinara koji su prvi na crti ovog boji\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n
Osim problema u odnosu gra\u0111ana prema epidemiji u sektoru obrazovanja, situacija nije ni\u0161ta bolja ni u drugom va\u017enom javnom resoru \u2013 zdravstvu \u2013 gdje se necijepljenim radnicima \u2013 a takvih je, \u010dini se, oko polovica \u2013 prijeti covid putovnicama. Otkaze im podijeliti ne mogu, poslati ih s radnog mjesta ku\u0107i ne mogu jer moraju zaposliti nove ljude na njihovim mjestima, a stalnozaposlenima ispla\u0107ivati pla\u0107e. Situacija je gotovo bezizlazna. U trgovinama, gra\u0111ani, posebno mladi mu\u0161karci nerijetko prijete i urlaju na trgovkinje kada ih upozore da stave masku. Situacija je neizdr\u017eiva. Radnici u zdravstvu, roditelji i drugi gra\u0111ani, negdje se moraju informirati. Sudove i stavove gra\u0111ani donose na temelju informacija u javnom komunikacijskom prostoru, to je doslovno definicija i funkcija medija \u2013 oni su posrednici izme\u0111u subjekata koji informacije oda\u0161iljaju i objekata koji ih primaju. Gra\u0111ani nisu sami do\u0161li do zaklju\u010daka da je korona izmi\u0161ljena laboratorijska bolest koja zapravo nikoga ne ubija. Njima je to “uspje\u0161no” obja\u0161njeno.<\/p>\n\n\n\n
O\u010dajan odabir sugovornika mejnstrim medija, javnoga i komercijalnih, postao je op\u0107e mjesto. Izgovori urednika su ve\u0107 izlizani: “nitko drugi nam se ne javlja na telefon” ili “te\u0161ko je ispunjavati prostor informativnog programa 24 sata dnevno” \u2013 pa zato daju prostor antivakserima, antimaskerima, radikalnim desni\u010darima, ali ne ba\u0161 i ljevi\u010darima, jer oni \u0107e nam “pokvariti emisiju”. Desni\u010dari, antimaskeri, antivakseri, antigejevi, antisekularci \u0107e uvijek biti lak\u0161i uredni\u010dki izbor gostiju i sugovornika: oni ne ugro\u017eavaju kapital (oglase), ne propituju dru\u0161tveni poredak (politiku), a navodno su toliko ridikulozni i neozbiljni da samo nabijaju klikove i di\u017eu gledanost (dok ne postanu ve\u0107ina). Koncept je to s kojim se proslavila No\u0107na mora \u017deljka Malnara. Samo, tamo je bilo evidentno da se radi o ismijavanju, a danas je to postalo legitimnom uredni\u010dkom politikom mejnstrim medija. Dekade takve medijske politike u komercijalnim medijima danas su rezultirale onime \u0161to su znanstvenici Proctor i Schiebinger sa Standforda nazvali stvaranjem i rastakanjem znanja<\/a>, a Deutsche Welle nedavno je napravio dokumentarac parafrazirav\u0161i poznatu medijsku kritiku lingvista Noama Chomskog o proizvodnji pristanka \u2013 kao proizvodnju neznanja<\/a>. Dakle, odgovornost medija \u2013 odnosno urednika i vlasnika medija \u2013 za rastakanje znanja javnosti je nedvojbena. Mo\u017eda je po\u010delo sa duhanskom industrijom, ili reklamama nakon Drugog svjetskog rata da se \u017eene vrati u kuhinju i ukloni ih se sa radnog mjesta koja je ponovno trebalo osloboditi za veterane. No, nastavilo se<\/a> na pitanjima klimatskih promjena, \u017eenskih prava, prava manjina, ekonomskih prava, epidemiolo\u0161kim temama, cjepivu i brojnim drugim temama. Nikakve radionice medijske pismenosti ne\u0107e pomo\u0107i rije\u0161iti ovaj problem, jer sr\u017e problema kontinuirano ostaje neartikulirana. Napade na novinare ne uzrokuju samo optu\u017ebe politi\u010dara na na\u0161 ra\u010dun, ve\u0107 i na\u0161e dosljedno uredni\u010dko i vlasni\u010dko favoriziranje kapitala kojem podvrgavamo klimatske promjene, ljudsko zdravlje, i kvalitetu dru\u0161tva uz istovremenu eroziju medijske funkcije, radni\u010dkih novinarskih prava, i demonizaciju radni\u010dke klase. Kad nekoga deset godina naziva\u0161 uhljebom, na temelju \u010dega se \u010dudi\u0161 \u0161to te pljuca na ulici?<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ideja da su vlasnici medija i urednici u odre\u0111enoj mjeri odgovorni za napade na novinare zvu\u010dat \u0107e bogohulno i neprihvatljivo. No, ipak, pluralizma mi\u0161ljenja radi, razmotrimo je. Od po\u010detka ove epidemije, mnogi mediji, a najvi\u0161e samoprozvani barjaktari demokracije, poput najve\u0107eg internet portala u zemlji i televizije koja se di\u010di sloganom “jer gra\u0111ani zaslu\u017euju istinite informacije” […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":39481,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[883,28,789,1558,1559,1557,85,1555],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[205],"coauthors":[47],"class_list":["post-39477","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-epidemija","tag-mediji","tag-medijska-politika","tag-noam-chomsky","tag-proizvodnja-neznanja","tag-proizvodnja-pristanka","tag-radnicki-pokret","tag-uhljebi","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39477","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=39477"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39477\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":39486,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39477\/revisions\/39486"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/39481"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=39477"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=39477"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=39477"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=39477"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=39477"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=39477"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=39477"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}