Prije odgovora na pitanje za\u0161to, va\u017eno je re\u0107i da je odgovor na pitanje \u201ckako?\u201d sada jasan: Ministarstvo u provedbi Poziva kr\u0161i Uredbu o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za op\u0107e dobro koje provode udruge. Nema pravni akt kojim bi derogiralo odredbe Uredbe i u sukobu je sa zakonskim okvirom.<\/p>\n\n\n\n
Drugo je pitanje za\u0161to Ministarstvo ne \u017eeli dozvoliti da se ve\u0107 dodijeljeni novci potro\u0161e na istu stvar, samo druga\u010dije ugovorenu (ugovorom o radu, a ne honorarom). S jedne strane, na\u0161 konkretan zahtjev se \u010dini toliko zdravorazumskim da zaista mo\u017ee ostati samo jedan vje\u010dni upitnik nad na\u0161im glavama, jer racionalnog obja\u0161njenja nema. S druge strane, ako stavimo ovu praksu u kontekst drugih politika Ministarstva kulture i medija RH, po\u010dinju se ocrtavati konture njihove logike. Sve je vi\u0161e natje\u010daja koji nisu otvoreni za udruge, ve\u0107 samo za samostalne umjetnike, osobe samozaposlene kroz obrte i umjetni\u010dke organizacije. Izmjene Zakona o umjetnicima, oko kojih se ve\u0107 neko vrijeme di\u017ee pra\u0161ina, idu u smjeru uvo\u0111enja propisane visine prihoda koji se moraju ostvariti od umjetni\u010dke djelatnosti, \u017eele li se u\u017eivati socijalna prava. Sredstva za udruge se pak iz godine u godinu smanjuju. Stoga je jasno da ministrica Nina Obuljen Kor\u017einek \u017eeli reorganizirati kulturno polje u smjeru samo-zaposlenih pojedinaca, poduzetnika i malih firmi koji funkcioniraju po tr\u017ei\u0161nim pravilima, a ve\u0107inu javnog financiranja usmjeriti na velike nacionalne ku\u0107e i manifestacije, kao i na obilato financiranje obnove i za\u0161tite sakralne ba\u0161tine. Indikativno je da ministrica i zaposlenici Ministarstva, u rijetkim prilikama u kojima sjede u\u017eivo s kulturnim radnicima iz udruga, kao izgovor za nemogu\u0107nost financiranja udjela u pla\u0107ama navode postojanje Zaklade \u201cKultura nova\u201d, gdje je jedno od sedam podru\u010dja financiranja u cijelosti predvi\u0111eno za pokrivanje pla\u0107a i hladnog pogona, a maksimalno se po organizaciji mo\u017ee dobiti 100.000 kuna, \u0161to nije dovoljno ni za jednu prosje\u010dnu pla\u0107u godi\u0161nje. U pro\u0161loj godini podr\u0161ka je odobrena za 116 organizacija, \u0161to je daleko ispod broja udruga koje dobivaju sredstva za svoje projekte putem godi\u0161njeg natje\u010daja Ministarstva kulture i medija. Iako je Zaklada \u201cKultura nova\u201d pravo osvje\u017eenje za kulturne radnike zbog na\u010dina na koji raspola\u017ee sredstvima (od transparentnog postupka dodjele, preko minimalnog administrativnog optere\u0107enja korisnika, do fer komunikacije u smislu po\u0161tivanja rokova, mogu\u0107nosti razgovora sa \u017eivom osobom itd.), gledamo li \u0161iru sliku, \u010dini se da je Ministarstvo osnivanjem izdvojenog tijela dobilo izgovor za pranje ruku od pitanja na\u0161ih pla\u0107a i tro\u0161kova hladnog pogona. Mo\u017eda nije lo\u0161e da se, u periodu u kojem o\u010dekujemo poslagivanje kulturne politike u Gradu Zagrebu, zapitamo je li umna\u017eanje koraka u distribuciji javnih sredstava i fragmentacija tijela zadu\u017eenih za dodjelu jamac ve\u0107e transparentnosti i ve\u0107e koli\u010dine novaca, ili tek strategija uru\u0161avanja, kojom se novac tro\u0161i na posrednike, pri \u010demu sredi\u0161nja vlast dobiva izgovor, a proizvo\u0111a\u010di mrvice od kola\u010da koji se razrezao uzdu\u017e i poprijeko.<\/p>\n\n\n\n
Kampanja je nai\u0161la na skoro op\u0107u podr\u0161ku kulturnog sektora kroz peticiju, \u0161to je dalo i svojevrstan legitimitet samoj kampanji da predstavlja radnike i radnice u nezavisnoj kulturi i njihov zahtjev za po\u0161tenom pla\u0107om. Koji su daljnji koraci u komunikaciji, ili da se koristimo sindikalnom terminologijom, pregovorima s Ministarstvom kulture? Naime, za razliku od radnika koji rade u institucijama i imaju svoje sindikalne predstavnike, a onda i kolektivne ugovore, nezavisna kultura je li\u0161ena tih tekovina socijalne dr\u017eave pa onda do svojih prava mora dolaziti zaobilaznim i manje utabanim putevima poput ovog va\u0161eg.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Bilo da rade u udrugama nezavisne kulture, u kojima su kao radnici \u010desto i \u010dlanovi s pravom odlu\u010divanja, bilo u samostalnim umjetni\u010dkim obrtima u kojima su \u201csami sebi poslodavci\u201d ili su pak honorarci koje Zakon o radu ne \u0161titi – velik dio kulturnih proizvo\u0111a\u010da, iako rade u lo\u0161im uvjetima, nema na raspolaganju mehanizme klasi\u010dnog sindikalnog udru\u017eivanja. Pitanje organiziranja “samozaposlenih” i autsorsanih radnika ve\u0107 je dugo goru\u0107i problem u svijetu rada. Mo\u017eemo spomenuti, primjerice, ekstremni primjer platformskih radnika od \u010dijih lo\u0161ih radnih uvjeta peru ruke svi koji su za njih zapravo krivi \u2013 i platforme, i dr\u017eave.<\/p>\n\n\n\n No svi ti \u201csamozaposleni\u201d, \u201csamoorganizirani\u201d ili \u201csamostalni\u201d kulturni radnici i umjetnici direktne su \u017ertve gore spomenutih kulturnih politika – slabljenja javnog financiranja, beskona\u010dne projektizacije i guranja prema tr\u017ei\u0161tu – koje za posljedicu imaju konstantno spu\u0161tanje cijene rada i srozavanje radnih uvjeta, i to u cijelom sektoru. U takvoj situaciji, smatramo da moramo djelovati na dvije razine istovremeno: s jedne strane prona\u0107i na\u010din da se sami osna\u017eimo i za\u0161titimo od eksploatacije, a s druge strane raditi pritisak na financijere i tzv. donositelje odluka u polju kulture da se okrenu praksama i politikama koje \u0107e poticati i osiguravati bolje radne uvjete i ve\u0107u cijenu rada za sve u polju. Zato smo zajedno s drugim organizacijama, kulturnim radnicima i umjetnicima u okviru Platforme za radne uvjete u kulturi Za K.R.U.H. po\u010deli razvijati alate za (samo)za\u0161titu od nepla\u0107enog i potpla\u0107enog rada i rada u lo\u0161im uvjetima ili rada bez ugovora. To su prije svega tzv. fair-pay protokol te cjenici minimalnih nadnica za poslove za koje oni trenutno ne postoje. Pritom imamo na umu sve tipove poslova \u2013 od onih \u201cautorskih\u201d (naj\u010de\u0161\u0107e privilegiranijih) do, recimo, poslova odr\u017eavanja prostora. Nitko ne bi trebao ostati neza\u0161ti\u0107en ili nepravedno pla\u0107en u na\u0161em kulturnom sustavu. Planiramo, tako\u0111er, otvoriti \u0161iru raspravu s proizvo\u0111a\u010dima u kulturi te stvoriti javni pritisak da svi oni koji organiziraju kulturno-umjetni\u010dke programe – od udruga, preko institucija do firmi \u2013 moraju osigurati adekvatne uvjete za rad. \u017delimo osna\u017eiti kulturne radnike i umjetnike da se ne srame informirati i pregovarati o uvjetima rada kada im netko nudi posao te se pozvati na protokol i cjenike kao minimalni standard.<\/p>\n\n\n\n Istovremeno, tim alatima \u017eelimo stvoriti pritisak na javne financijere da kona\u010dno pove\u0107aju javne bud\u017eete. Male potpore (katkada prakti\u010dki simboli\u010dne) za kulturno-umjetni\u010dke programe podrazumijevaju gomilu nepla\u0107enog i prekarnog rada, a velika konkurencija proizvo\u0111a\u010de prisiljava da, u borbi za mali broj raspolo\u017eivih sredstava, projekte prekrcavaju aktivnostima i ambicioznim ciljevima koji su u potpunom nesrazmjeru s projektnim bud\u017eetima. Posljedica takvih praksi je daljnje sni\u017eavanje cijene rada. Jer, dok rijetko kad mo\u017eete ispregovarati bolju cijenu za, primjerice, tisak kataloga, kupovinu opreme ili neku drugu uslugu koja vam treba da postavite izlo\u017ebu ili organizirate koncert, svoju pla\u0107u i honorare suradnicima uvijek mo\u017eete jo\u0161 malo srezati. Treba tome stati na kraj jer ni\u017ee ionako ne mo\u017ee. Svaka javna potpora za program treba mo\u0107i pokriti i adekvatne radne uvjete. Osim toga, nastavit \u0107emo reagirati i na druge probleme koje smatramo klju\u010dnim krivcima lo\u0161ih radnih uvjeta u polju – prije svega inzistiranje na kratkoro\u010dnom i sve diverzificiranijem projektnom financiranju.<\/p>\n\n\n\n Ministarstvo kulture i medija \u010desto se zna pohvaliti godi\u0161njim podizanjem bud\u017eeta za javne potrebe u kulturi. Me\u0111utim, ako sam dobro shvatio, to “vi\u0161e novca za kulturu\u201c zapravo je novac koji se raspodjeljuje kroz druge natje\u010daje i fondove, poput Europskog socijalnog fonda (ESF-a). Vi imate iskustva sa svim tim natje\u010dajima i fondovima i zapravo ste jedna od uspje\u0161nijih organizacija u kulturi po povla\u010denju sredstava iz ESF-a, ali ste istovremeno i jedni od glasnijih kriti\u010darki takvog principa financiranja, i to upravo iz perspektive radnog optere\u0107enja te birokratskih nelogi\u010dnosti kojih su ti programi prepuni.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Jo\u0161 nam je od po\u010detka 2019. i prosvjeda inicijative \u201cDosta je rezova!\u201d, koja se pobunila protiv sve manjih bud\u017eeta i sve sna\u017enije devastacije javnog financiranja kulture, jasno da su ministrici upravo natje\u010daji iz Europskog socijalnog fonda najomiljeniji i \u201cnajsna\u017eniji\u201d argument za opravdavanje rezova. Od tada do danas nastavili smo podsje\u0107ati na niz problema s tom argumentacijom, kao i sa samim ESF projektima, a koje dijeli \u0161iroki krug udruga koje su uop\u0107e bile te sre\u0107e da do\u0111u do ESF sredstava. Naime, kakve god da smo nade mo\u017eda imali kada je Ministarstvo kulture otvorilo prve natje\u010daje, \u0161to nimalo ne \u010dudi s obzirom na to da su ESF sredstva po projektu i do 10 ili 15 puta ve\u0107a od prosje\u010dnih lokalnih i nacionalnih potpora, ta su se visoka o\u010dekivanja vrlo brzo pretvorila u gomilu frustracija.<\/p>\n\n\n\n Po\u010dnimo od toga da je ve\u0107ina ESF natje\u010daja kroni\u010dno kasnila u odnosu na najave: kako raspisivanje poziva, tako i objava rezultata i ugovaranje, \u0161to je bilo kakvo planiranje u\u010dinilo skoro nemogu\u0107im. Spomenimo samo sad ve\u0107 notorni natje\u010daj \u201cUmjetnost i kultura online\u201d koji je raspisan u svibnju 2020. u svrhu navodne krizne potpore, da bi prvi rezultati po\u010deli stizati tek u sije\u010dnju 2021., i to po \u0161iroko omra\u017eenom principu \u201cnajbr\u017eeg prsta\u201d. Potom valja re\u0107i da su ESF projekti primarno socijalno-humanitarnog, a ne umjetni\u010dko-kulturnog karaktera, \u0161to se nije odrazilo samo na konstantne pote\u0161ko\u0107e u provedbi kulturno-umjetni\u010dkih aktivnosti, nego i na strukturu raspodjele sredstava koja su dobrim dijelom oti\u0161la izvan sektora: prema analizi koju smo kao Za K.R.U.H.<\/a> radili krajem pro\u0161le godine, oko 40% nositelja i partnera na projektima uop\u0107e ne djeluje primarno u polju kulture.<\/p>\n\n\n\n Osim toga, ESF sredstva su dostupna samo malom broju iskusnih organizacija koje imaju dovoljne kapacitete za prijavu i provedbu tako slo\u017eenih projekata, a administrativno optere\u0107enje i kontrola vjerojatno su nezapam\u0107eni u polju. Ne poznajemo nikoga tko je provodio ESF, a da nije vi\u0161e puta do\u0161ao do ruba \u017eivaca radi nebrojenog broja dokaza koje je morao podnijeti za svaku minutu svog rada i gomile redundantnih i nelogi\u010dnih administrativnih zadataka koje je morao obaviti da bi opravdao svaku lipu potro\u0161enu na program, ostaju\u0107i na kraju dana s vrlo malo radnog vremena koje mo\u017ee posvetiti samom tom programu. Ne smijemo zaboraviti da su \u010dak i nova radna mjesta \u010dije su otvaranje ESF projekti omogu\u0107ili nizu udruga samo privremena. Ne moramo, dakako, posebno isticati kakve posljedice sve nabrojano ima po daljnju prekarizaciju rada.<\/p>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2021\/09\/dunja-i-ana-764x1024.jpg\")
<\/a>