{"id":39220,"date":"2021-08-31T10:36:39","date_gmt":"2021-08-31T09:36:39","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=39220"},"modified":"2021-08-31T11:23:37","modified_gmt":"2021-08-31T10:23:37","slug":"mediji-na-godisnjem-odmoru-kad-klima-postane-klikabilna","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=39220","title":{"rendered":"Mediji na godi\u0161njem odmoru: kad klima postane klikabilna"},"content":{"rendered":"\n

Dugo sam \u010dekala na jo\u0161 jednu klimatsku “psiholo\u0161ku granicu”: trenutak kada \u0107e klimatske promjene postati klikabilna tema u mejnstrim medijima. Klikabilnost je va\u017ena i sociolo\u0161ki, ne samo kao ekonomski indikator zdravlja medija. Ona pokazuje kako se gradi interes javnosti za neku temu, a perspektiva autora i obrada informacija imaju izravnu mo\u0107 utjecanja na op\u0107e mi\u0161ljenje o nekoj va\u017enoj dru\u0161tvenoj temi. Klikabilnost se desila u jedinom terminu kada se mogla desiti \u2013 u takozvanoj sezoni kiselih krastavaca (u svim drugim dijelovima godine, korupcija koja dela<\/em> 24\/7 ima trajnu garanciju naslovnica). Dogodila se u periodu godi\u0161njih odmora koji oskudijeva vijestima plasiranima iz slu\u017ebenih izvora, u o\u010dima depresivnih novinara i profitu orijentiranih vlasnika, to su ujedno prakti\u010dki jedini legitimni izvori vijesti. Kad slu\u017ebeni izvori odu na godi\u0161nji, mediji proglase sezonu kiselih krastavaca. Dok je glavna vijest svakoga dana na ve\u0107ini medija bila neka nova prometna nesre\u0107a, pojedinci koji medije konzumiraju pasivno i isklju\u010divo kao sredstvo informiranja stjecali su dojam da ljetos na cestama gine frapantno natprosje\u010dan udio stanovni\u0161tva. Stvarna brojka je me\u0111utim bila tek 17 posto vi\u0161e poginulih, \u0161to nije mali broj, no svakako ne odgovara medijskoj pokrivenosti prometnih nesre\u0107a. Prije ameri\u010dkog poraza u Afganistanu, smrti na cestama presijecale su vijesti o po\u017earima diljem Mediterana, popra\u0107ene fotografijama jukstapozicija bezbri\u017enih turista koji sjede po gr\u010dkim restoranima dok se zemlja gu\u0161i u dimu. <\/p>\n\n\n\n

U isto vrijeme, usred po\u017eara, nesre\u0107a, i na vrhuncu godi\u0161njih odmora iza\u0161la je \u0161esta procjena stanja klime koju je za UN-ov Me\u0111uvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) radilo stotine znanstvenika diljem planete. Dokumentom se ne\u0107emo danas baviti, samo \u0107emo prokomentirati njegovu medijsku popra\u0107enost i percepciju. Kao prvo, dokument nitko tko je objavio informacije iz njega uop\u0107e nije pro\u010ditao. To procjenjujemo po ponavljanju nekoliko istih informacija po ba\u0161 svim medijima, dok cijeli dokument ima stotine stranica. Za brzu dinamiku internetskih medija, novinarima nije ostavljeno ni pribli\u017eno dovoljno vremena da \u010ditaju s razumijevanjem bilo kakve znanstvene radove, a kamoli one \u010diji samo prvi dio ima na stotine i stotine stranica i na kojem je radilo preko dvjesto razli\u010ditih znanstvenika na najsuvremenijoj tehnologiji s najsuvremenijim softverom. <\/p>\n\n\n\n

Uostalom, “bitno je da imamo”, nije bitno \u0161to ni kako je to obra\u0111eno, “bitno je samo da imamo”. To je uredni\u010dka logika par excellence<\/em>, i ujedno odgovor na to za\u0161to svi mediji izgledaju prokleto isto. To je ujedno i dio odgovora na to za\u0161to je narod razvio averziju prema novinarima i za\u0161to nas smatraju “budalama” (citat). Gotovo sve informacije koje ste mogli pro\u010ditati u hrvatskom internet mejnstrimu kopirane su iz medija na engleskom jeziku, u pravilu s danom zaka\u0161njenja, a i u originalnim objavama izvu\u010dene su iz sa\u017eetka za politi\u010dare, \u0161tono bi se reklo iz sa\u017eetaka za dummies<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Kako izlije\u010diti letargiju<\/h2>\n\n\n\n

Preduvjeti za dru\u0161tveno odgovorno izvje\u0161tavanje o klimatskim promjenama time su uni\u0161teni. Umjesto medijske odgovornosti (dru\u0161tvu), dobili smo samo parcijalna, povr\u0161na i dramati\u010dna, ali nadasve precizna upozorenja o tome kako se civilizaciji kakvu poznajemo bli\u017ei kolaps. Narod zasi\u0107en \u0161ok terapijama, ekonomski i politi\u010dki obespravljen te dru\u0161tveno uni\u0161ten globalnom pandemijom koronavirusa, do\u010dekao je jo\u0161 jednu lo\u0161u vijest jedino kako jo\u0161 mo\u017ee: letargijom i rezignacijom “pa dobro, ja tada vi\u0161e ne\u0107u biti \u017eiv\/a<\/em>” ili “a \u0161to ja tu mogu. Ne mogu pomo\u0107i ni sebi ni drugima<\/em>“. I krug brojnih osobnih nemo\u0107i \u2013 kako autora u medijima, tako i njihovih vjernih \u010ditatelja \u2013 time je potpuno zatvoren. Podeducirani i\/ili deprimirani novinari svedeni na industrijsku pokretnu traku, prisiljeni su “jahati valove” tu\u0111ih vjetrova jer \u0107e ili plivat, ili tonut. <\/p>\n\n\n\n

Njihovi \u010ditatelji, koje novinari nerijetko i nekriti\u010dki prozivaju uhljebima i\/ili idiotima, a koji su \u010desto educiraniji od medijskih autora, svoje lejbl mastere<\/em> smatraju “budalama” i “idiotima”. Etikete su podijeljene, strane su odabrane, problemom se nitko nije zapravo pozabavio, a ni u rje\u0161enja ne vjeruje nitko. Korupcija je toliko \u0161iroko rasprostranjena da je onemogu\u0107ila bilo kakav ekolo\u0161ki razvoj, ministri su po znanju i sposobnosti jo\u0161 gori od novinara i \u010ditatelja zajedno, a premijer daje izjave poput: eto, mi \u0107emo, na\u017ealost<\/em>, morati prestati s upotrebom fosilnih goriva. Predsjednik dr\u017eave izme\u0111u obroka rje\u0161enje za na\u0161e probleme vidi u jo\u0161 turizma (prilikom nedavnog posjeta NP Dinara). Zelenih je premalo i premarginalni su, njihova rje\u0161enja nisu masovna ni komercijalna, ona zahtijevaju vi\u0161e osobnog truda nego \u0161to bilo koji radnik mo\u017ee dati. Poduzetnici koji se razumiju u energetiku ve\u0107 su izmuzli koncesije na prirodne resurse, i dok smo svi gledali u antivaksere, katotalibane i ravnozemlja\u0161e, pred nosom nam se odvila nova “kuponska” privatizacija nad zelenim resursima. Marksisti poku\u0161avaju razumjeti sustav, i provest \u0107e dekade s glavama u knjigama. Na kome onda u ovome dru\u0161tvu ostaje da utje\u0161i ljude? Da ponudi rje\u0161enja za klimatske probleme? Da ka\u017ee svima da je mo\u017eda kasno za zadr\u017eati stupanj civilizacije koji smo imali posljednjih 70-ak godina (od kada su \u017eene masovno u\u0161le na tr\u017ei\u0161te rada) ali da nije kasno za spasiti \u0161to se spasiti da i pre\u017eivjeti katastrofu.<\/p>\n\n\n\n

Umjesto jo\u0161 jednog \u0161oka, jo\u0161 jednog teorijskog obja\u0161njenja, ili jo\u0161 koje uli\u010dne akcije, ljudima su prije svega potrebne ekolo\u0161ke prakse koje \u0107e pobolj\u0161ati njihovo ekonomsko stanje. Jer klimatske promjene sa sobom nose nevjerojatne emancipatorne potencijale, kakve do sada mo\u017eda uop\u0107e nismo mogli niti zamisliti. Klimatske promjene jesu najgora vijest koja se ljudima dogodila od kada je na\u0161e slu\u017ebene povijesti, ali ne moraju biti potpuna apokalipsa. Mo\u017eda \u0107emo se kuhati kao \u017eabe, gorjeti u po\u017earima, ginuti u poplavama, bje\u017eati pred su\u0161ama, topit se po rastu\u0107im morima, ali ni\u0161ta od toga ne\u0107e zahvatiti ba\u0161 cijelu populaciju. A koji \u0107e dio svijeta pre\u017eivjeti (za sto godina) ovisi o promjeni praksi sada. Ovisit \u0107e o implementiranju zelenih ekonomskih politika na seoskim i gradskim razinama, na razini svakog pojedinca. Zelene politike i prakse mogu biti ekonomski blagonaklone pojedincima, ali to je mogu\u0107e samo ako se rije\u0161imo klimatske depresije i epidemijske letargije. Dr\u017eava ima svoju ulogu u ovome, ali kako je ve\u0107 dokazala da nema sposobnosti biti “motor promjene”, stvari se ponovno moraju mijenjati odozdo prema gore, ali ovaj put, sve promjene mora pratiti pobolj\u0161anje ekonomskog stanja obi\u010dnog \u010dovjeka, ina\u010de ne vjerujem da klimatska tranzicija mo\u017ee uspjeti. Pokret \u017eutih ko\u0161ulja u Francuskoj, pa i prosvjedi protiv OIE u Bugarskoj bile su prve naznake da ova revolucija mora donijeti ekonomsku sre\u0107u bazi stanovni\u0161tva.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dugo sam \u010dekala na jo\u0161 jednu klimatsku “psiholo\u0161ku granicu”: trenutak kada \u0107e klimatske promjene postati klikabilna tema u mejnstrim medijima. Klikabilnost je va\u017ena i sociolo\u0161ki, ne samo kao ekonomski indikator zdravlja medija. Ona pokazuje kako se gradi interes javnosti za neku temu, a perspektiva autora i obrada informacija imaju izravnu mo\u0107 utjecanja na op\u0107e mi\u0161ljenje […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":39224,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[622,727,1378,28,789,790],"theme":[457],"country":[38],"articleformat":[205],"coauthors":[47],"class_list":["post-39220","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ipcc","tag-klimatska-kriza","tag-klimatska-politika","tag-mediji","tag-medijska-politika","tag-novinarstvo","theme-klima","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39220","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=39220"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39220\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":39228,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39220\/revisions\/39228"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/39224"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=39220"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=39220"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=39220"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=39220"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=39220"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=39220"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=39220"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}