Obiteljske komedije iz socijalisti\u010dkog razdoblja i dalje su popularne u Bugarskoj, a citati iz njih su u svakodnevnoj upotrebi. U tim filmovima protagonisti su buntovna djeca koja tijekom ljetnih praznika tra\u017ee svoje pravo na igru. Danas, kada je u Bugarskoj bezbri\u017eno djetinjstvo postalo isklju\u010divom privilegijom onih koji si mogu priu\u0161titi privatne vrti\u0107e, \u0161kole, bolnice i izvan\u0161kolske aktivnosti, popularnost tih filmova mo\u017ee se pripisati \u010de\u017enji za utopijom iz pro\u0161losti. <\/p>\n\n\n\n
Socijalisti\u010dki filmovi, iako desetlje\u0107ima stari, i dalje su omiljeni u Bugarskoj, a citati iz njih su u svakodnevnoj upotrebi. To se posebno odnosi na obiteljske filmove iz 70ih i 80ih u kojima djeca imaju glavne uloge. Ovi filmovi, me\u0111utim, nisu nu\u017eno snimani za dje\u010dju publiku. Kao \u0161to tvrdi<\/a> Marko Stoj\u010dev, jedan od scenarista iz tog razdoblja, ni filmovi u kojima glavne uloge imaju konji nisu snimani za konje. Ti su se filmovi bavili klju\u010dnim pitanjima poput urbanizacije, transformacije obitelji, osobnih i kolektivnih sloboda, kao i preprekama novom socijalisti\u010dkom moralu iz dje\u010dje perspektive. “Djeca ne vole djetinjastost, ona je tipi\u010dna za odrasle\u201c, kako je redatelj Dimitar Petrov \u010desto isticao<\/a>. Petrov je re\u017eirao klasi\u010dne bugarske komedije kao \u0161to su “Pas u ladici\u201c (1982), “S djecom na moru\u201c (1972), “Je\u017eevi se ra\u0111aju bez bodlji\u201c (1971), “Vasco da Gama iz Rup\u010de\u201c (1983). U svim tim filmovima gledamo skupinu djece tijekom ljetnih praznika koja tra\u017ee svoje pravo na igru. Me\u0111utim, ovi filmovi se bave klju\u010dnim dru\u0161tvenim i politi\u010dkim pitanjima tog razdoblja iz perspektive svakodnevnih iskustava tzv. obi\u010dnih ljudi.<\/p>\n\n\n\n Za\u0161to su ovi filmovi tako va\u017eni danas, gotovo pola stolje\u0107a kasnije? Trenutno stanje javnog sustava brige za djecu na najbolniji na\u010din ilustrira kolaps svih socijalnih sustava nakon 1989. Danas se gotovo polovica djece u Sofiji ne mo\u017ee upisati u javne vrti\u0107e, a roditelji su godinama prosvjedovali zahtijevaju\u0107i izgradnju specijalizirane dje\u010dje bolnice kako bi saznali da su ekonomske elite bliske vladi ukrale javna sredstva za bolnicu, a da za bolnicu nijedna cigla nije polo\u017eena. Mnoge obitelji ne mogu svojoj djeci priu\u0161titi ljetne i izvan\u0161kolske aktivnosti, a mnogi tinejd\u017eeri su prisiljeni raditi umjesto da u\u010de i da se igraju. Odsustvo javnih dje\u010djih politika otvorilo je put privatizaciji brige o djeci u sferi obrazovanja, zdravstva i dokolice, i na taj na\u010din su se ionako ra\u0161irene nejednakosti dodatno u\u010dvrstile. Bezbri\u017eno djetinjstvo postalo je privilegijom onih koji si mogu priu\u0161titi privatne vrti\u0107e, \u0161kole, bolnice i izvan\u0161kolske aktivnosti. Takva nebriga vlade za djecu djelomi\u010dno obja\u0161njava ogromnu popularnost socijalisti\u010dkih filmova iz 70ih i 80ih. Ne moramo se okrenuti snishodljivim komentarima o jeftinom sladoledu, gotovo besplatnim ulaznicama za kino i ljetnim kampovima za djecu. Danas ovi filmovi predstavljaju utopiju iz pro\u0161losti, simbol izgubljene budu\u0107nosti koju su djeca socijalizma imala u kratkom povijesnom trenutku.<\/p>\n\n\n\n Djetinjstvo moje, stvarno i \u010darobno \/ Djetinjstvo moje, kako te trebam \/ Uvijek \u0107u poku\u0161ati okrenuti svijet naopako \/ jahati konji\u0107a na \u0161tapu da se vratim tebi!<\/em> To su uvodni stihovi poznate bugarske dje\u010dje pjesmice<\/a> koja je bila originalni soundtrack serije “Neo\u010dekivani odmor\u201c (1981). Za razliku od drugih dje\u010djih filmova iz istog perioda koji su se odvijali u kasnom socijalizmu, radnja u “Neo\u010dekivanom odmoru” odvija se 1940ih i prati pri\u010du hrabre djevoj\u010dice i njenog psa koji se pridru\u017euju antifa\u0161istima. Film prikazuje djecu kao herojske militante koji se bore protiv vlade, a djetinjstvo im je oduzeto u ljetu bez praznika<\/em>. Danas, me\u0111utim, za mnoge koji su odrastali u 1980ima ti stihovi ne govore o herojstvu antifa\u0161isti\u010dke borbe, ve\u0107 o jednostavnoj i bezbri\u017enoj svakodnevici njihovog djetinjstva. Pripadnici te generacije po Facebook grupama, blogovima i web stranicama \u017eale za izgubljenim vremenom u kojem su se djeca igrala, lutala i radila “herojske nepodop\u0161tine” po gradu, dok su dana\u0161nja djeca i mladi ili zatvoreni kod ku\u0107e pred ekranima, ili prisiljeni raditi da bi platili za aktivnosti koje su njima bile besplatne. <\/p>\n\n\n\n Ve\u0107ina filmova iz kasne faze socijalizma vi\u0161e ne prikazuje herojske i nevjerojatne pri\u010de, ve\u0107 svakodnevne brige prikazuje na herojski na\u010din. Od zastra\u0161uju\u0107eg iskustva odlaska u vrti\u0107 po prvi put, preko dilema o izboru zanimanja nakon \u0161kolovanja do melankolije nakon umirovljenja, svaka mala pri\u010da ima svoju filmsku reprezentaciju. Zato nije iznena\u0111uju\u0107e koliko se ljudi i dalje povezuju s likovima iz dje\u010djih komedija \u2013 “Cijela generacija poistovje\u0107uje se s tim dje\u010dakom\u2026 svi smo mi Mitko Mita\u0161ki\u201c, ka\u017ee Velesin Prahov, danas mali poduzetnik koji \u017eivi u \u0160panjolskoj, a koji je kao \u010detverogodi\u0161njak igrao glavnu ulogu u filmu “Pas u ladici\u201c (1982). Taj film \u0107e ostati zapisan u bugarskoj filmskoj povijesti zbog apsolutnog \u0161arma malenog dje\u010daka i njegovih prijatelja, koji su publici donijeli mnoge urnebesne i pamtljive citate. “Otac je obe\u0107ao da \u0107e mi kupiti bicikl, ali neki drugi put\u201c \u2013 Mita\u0161ki se hvali susjedima, ne shva\u0107aju\u0107i da “neki drugi put” zna\u010di vjerojatno nikada. Mita\u0161ki je sin razvedenih roditelja koji su uvijek zaokupljeni poslom, pa on provodi puno vremena sam kod ku\u0107e ili na ulici s dvoje starijih prijatelja. Njih troje zajedno kupuju smije\u0161nog psa lutalicu od stranca na ulici koji im ka\u017ee da je to “mali pas iz Buckinghamske pala\u010de\u201c. Djeca se poku\u0161avaju brinuti o psu Ro\u0161ku skrivaju\u0107i ga od roditelja. Djeca polako shva\u0107aju da im je nemogu\u0107e \u017eivjeti sa psom u gradu. Dok grade ku\u0107icu za psa, mrzovoljna starica im prilazi i vi\u010de da joj naru\u0161avaju mir. Ona im zatim uni\u0161ti pse\u0107u ku\u0107icu, a time i sve njihove nade i snove. Jedina im je opcija odvesti Ro\u0161ka Mita\u0161kovom djedu i baki koji \u017eive na selu i koji mu nedostaju kroz cijeli film. Mita\u0161ki pita oca ho\u0107e li ga povesti k njima, a otac mu odgovara da \u0107e ga povesti “neki drugi put\u201c, na \u0161to Mita\u0161ki inzistira da je otac obe\u0107ao. “Zar ne shva\u0107a\u0161, ne mogu sada?!” vi\u010de otac, a Mita\u0161ki mu odgovara “Ne, zar ti<\/em> ne shva\u0107a\u0161?!\u201c, i ozbiljnost njegovog tona pobje\u0111uje o\u010devu nezainteresiranost. Mita\u0161ki provodi sretne trenutke na selu, ostavlja Ro\u0161ka i vra\u0107a se u grad, svojem psu-igra\u010dki koji stoji u ladici.<\/p>\n\n\n\n Scenariji Rade Moskove i bra\u0107e Mormarev, autora ve\u0107ine dje\u010djih komedija iz 70ih i 80ih, puni su takvih tragikomi\u010dnih sukoba djece i odraslih. Dje\u010dja perspektiva ispada mudrija, moralnija i iskrenija od perspektive odraslih koji djecu vide kao male zlikovce, a njihove aktivnosti kao besmislene i glupe. Iako ih je vlada odobrila, ti filmovi su ismijavali autoritete poput u\u010ditelja, roditelja, policajaca i slu\u017ebenika. Djeca su, s druge strane, prikazana kao neovisna i odgovorna na svoj na\u010din. Djeca su ona koja nose vrijednosti “novog socijalisti\u010dkog \u010dovjeka”. <\/p>\n\n\n\n “O, kako \u017eelim biti slobodan. \u017delim raditi \u0161to god po\u017eelim\u201c, ka\u017ee mali Dimo u filmu “Tigar” (1973). Dimo jednog dana pobjegne iz vrti\u0107a kako bi dosadnu disciplinu zamijenio poku\u0161ajem da \u017eivi odrasli \u017eivot u gradu. Nakon \u0161to uspije pobje\u0107i policiji, zaposliti se i potro\u0161iti zaradu u karaoke klubu, Dimo se svojevoljno vra\u0107a u vrti\u0107 idu\u0107eg jutra. Shva\u0107a da apstraktna sloboda o kojoj je sanjao ipak nije toliko zabavna, i prihva\u0107a nu\u017enost odlaska u vrti\u0107 koja mu daje stvarnu slobodu da bude dijete. Taj motiv je prisutan u puno dje\u010djih filmova iz tog razdoblja \u2013 u njima se djeca na kraju pomire s malim nepravdama koje do\u017eivljavaju \u2013 od otu\u0111enosti modernog urbanog \u017eivota, preko \u010dinjenice da roditelji moraju i\u0107i na posao, do konzervativnog morala odraslih. Ali oni ipak na neki na\u010din pobje\u0111uju, zbog autenti\u010dne kritike koju predstavlja dje\u010dja perspektiva.<\/p>\n\n\n\n U sceni iz filma “Je\u017eevi se ra\u0111aju bez bodlji\u201c (1971) dje\u010dak reciklira prazne staklene boce u lokalnom du\u0107anu kako bi mogao kupiti sladoled \u2013 \u0161to je tada bilo uobi\u010dajeno jer nije bilo plasti\u010dnog pakiranja. Mrzovoljni vlasnik du\u0107ana odbija uzeti boce od dje\u010daka: “Ne uzimam boce od djece, vi ih kradete!\u201c. Istovremeno skupina dje\u010daka dolazi u nevolju jer im mrzovoljni vlasnik du\u0107ana ne \u017eeli vratiti loptu i malo ma\u010de koje je dospjelo u njegov podrum. Djeca mu se odlu\u010de osvetiti tako \u0161to organiziraju masovno natjecanje u skupljanju boca, nadaju\u0107i se da \u0107e ljudi preplaviti du\u0107an bocama. To se i dogodi, ali na kraju ispada da je dje\u010dak zapravo sanjao veliki prosvjed koji je njihova pobuna potaknula. Kad se probudi, shva\u0107a da je njihova pobuna bila besmislena i da nitko nije \u010dak ni vidio njihove postere kojima su pozivali na prosvjedno natjecanje u skupljanju boca.<\/p>\n\n\n\n Iako je dje\u010dje buntovni\u0161tvo ponekad besmisleno, ono je ipak autenti\u010dno. U filmu “Ispiti u \u010dudna vremena\u201c (1974) skupina malih dje\u010daka pronalazi nov\u010danik pun novca. U poku\u0161aju da prona\u0111u vlasnika oni potro\u0161e dio novca na autobusne karte i kola\u010de. Ispostavlja se da je vlasnica konzervativna starica koja uvijek vi\u010de na njih. Nakon rasprave djeca odlu\u010de vratiti nov\u010danik iako su svjesni da \u0107e ih starica kazniti zbog toga \u0161to su potro\u0161ili novac, i na taj na\u010din prihva\u0107aju nepravdu kako bi izrazili svoju superiornu moralnu poziciju. Sve ove dileme danas su nemogu\u0107e, jer su jedine vrijednosti koje dru\u0161tvene elite promi\u010du kompeticija, pre\u017eivljavanje i potro\u0161nja. No popularnost ovih filmova i njihovim moralisti\u010dkim pogled na svijet indikativni su za \u010de\u017enju za alternativnom budu\u0107nosti. Ili kako ka\u017ee pjesma <\/a>iz soundtracka jednog od filmova: Te\u010de \/ sve te\u010de \/ vrijeme nema obale \/ i uvla\u010di nas. <\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Prevela Dora Leva\u010di\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Obiteljske komedije iz socijalisti\u010dkog razdoblja i dalje su popularne u Bugarskoj, a citati iz njih su u svakodnevnoj upotrebi. U tim filmovima protagonisti su buntovna djeca koja tijekom ljetnih praznika tra\u017ee svoje pravo na igru. Danas, kada je u Bugarskoj bezbri\u017eno djetinjstvo postalo isklju\u010divom privilegijom onih koji si mogu priu\u0161titi privatne vrti\u0107e, \u0161kole, bolnice i […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":39177,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1345,564,995,1526,690,1525],"theme":[458],"country":[48],"articleformat":[450],"coauthors":[1236],"class_list":["post-39174","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-briga-o-djeci","tag-bugarska","tag-djecji-vrtici","tag-dokolica","tag-socijalizam-2","tag-socijalna-drzava","theme-drustvo","country-bugarska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39174","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=39174"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39174\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":39190,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39174\/revisions\/39190"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/39177"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=39174"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=39174"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=39174"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=39174"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=39174"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=39174"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=39174"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Izgubljena bezbri\u017enost <\/strong><\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Djeca kao nositelji novog morala <\/h2>\n\n\n\n
\u010ce\u017enja za alternativnom budu\u0107nosti <\/h2>\n\n\n\n