Radni\u010dka odmarali\u0161ta 60ih u Jugoslaviji bila su popunjena a udio doma\u0107ih turista na Jadranu bio je trostruko ve\u0107i nego danas, kada si tek polovina stanovnika Hrvatske mo\u017ee priu\u0161titi odlazak na godi\u0161nji odmor izvan mjesta prebivali\u0161ta. Josip Brkovi\u0107 pi\u0161e o svemu \u0161to se doga\u0111alo s ljetnim turizmom u dr\u017eavama biv\u0161e Jugoslavije u me\u0111uvremenu. <\/p>\n\n\n\n
Pitanje slobodnog vremena zauzima jedno od centralnih mjesta u politi\u010dkoj borbi za radni\u010dka prava od njenih po\u010detaka. Sve do 1936. pla\u0107eni godi\u0161nji odmor bio je \u017eelja ali ne i stvarnost najprije francuskih, a nedugo potom i ostalih europskih radnika i radnica. Sindikalni pokreti bili su ti koji su se 1936. u Francuskoj prvi izborili za pravo na pla\u0107eni odmor, dok je na na\u0161im prostorima godi\u0161nji odmor postao zakonska institucija poslijeratnim osnivanjem socijalisti\u010dke Jugoslavije. Zakonski propisan godi\u0161nji odmor postao je tako preduvjetom za \u0161irenje turisti\u010dke prakse s vi\u0161e srednje klase prema radni\u010dkoj klasi. Demokratizacija turizma prati razvoj socijalne dr\u017eave pa mogu\u0107nost putovanja na godi\u0161nji odmor s godinama postaje i simbolom blagostanja. Razvoj onoga \u0161to danas smatramo turizmom na prostorima biv\u0161e Jugoslavije pro\u0161ao je\/prolazi niz modernizacijskih faza s razli\u010ditim svrhama \u2013 od konstruktivnih dru\u0161tvenih praksi nadvladavanja nacionalizama u socijalizmu pa sve do destruktivnih neokolonijalnih praksi najvidljivijih u suvremenom turizmu. Od svojih ishodi\u0161ta u radni\u010dkoj dokolici i razvoju industrijske kulture u doba nastanka socijalisti\u010dke Jugoslavije do drasti\u010dno druga\u010dijeg turizma suvremene Hrvatske, on je prije svega ovisio o \u0161irim politi\u010dkim kretanjima kroz koja je prolazila najprije Jugoslavija, a potom i dr\u017eave nastale njenim raspadom. Stoga je kroz turisti\u010dku pri\u010du ovih prostora mogu\u0107e rekonstruirati i putanje \u0161irih modernizacijskih procesa koji nadilaze turizam te nam govore ne\u0161to i o drugim aspektima dru\u0161tava u kojima \u017eivimo.<\/p>\n\n\n\n
Za\u010detak suvremenog turizma u Jugoslaviji odnosio se prije svega na socijalni turizam \u010dija je svrha bila najprije pribli\u017eavanje koncepta godi\u0161njeg odmora van mjesta prebivali\u0161ta radni\u010dkoj klasi proiza\u0161loj iz industrijalizacije zemlje. Od radnika i radnica se poku\u0161alo stvoriti turiste, s namjerom da oni\/e tako upoznaju druge dijelove zemlje, ali i stvore odre\u0111ene potro\u0161a\u010dke navike kao novo industrijsko stanovni\u0161tvo. Prvih dvadeset godina turisti\u010dke prakse u Jugoslaviji u tom je pogledu bilo iznimno uspje\u0161no jer od 1950., kada je ljude doslovno bilo potrebno natjerati <\/a>na odlazak na more u radni\u010dko odmarali\u0161te, do 60-ih popunjenost vi\u0161e nije bila problemati\u010dna.<\/p>\n\n\n\n Prva va\u017ena promjena u konceptu jugoslavenskog turizma doga\u0111a se sredinom 60-ih kada se ukidaju vize za strane turiste i turizam postaje tr\u017ei\u0161no orijentirana industrija koja donosi deviznu zaradu. Ova promjena pokazatelj je \u0161irih tendencija komercijalizacije koja se (pogotovo u postsocijalisti\u010dkom periodu) \u0161iri i na druge grane privrede. Time turizam nakon dru\u0161tvene uloge dobiva i istaknutu ekonomsku ulogu koja \u0107e, pogotovo 80-ih, kotirati kao korektiv privrednoj stagnaciji s novim radnim mjestima i stabilnim izvorom deviza. Tijekom 70-ih i 80-ih vidljiv je pad udjela radni\u010dkih odmarali\u0161ta<\/a> u ukupnom broju no\u0107enja, pa je tek svako \u010detvrto no\u0107enje u Hrvatskoj bilo ostvareno u radni\u010dkim odmarali\u0161tima. Razlozi su vi\u0161estruki \u2013 od pove\u0107anja ponude drugih oblika no\u0107enja poput hotela, kampova i privatnog smje\u0161taja, zapu\u0161tenosti odmarali\u0161ta (jer su ovisila o ekonomskoj snazi poduze\u0107a) pa sve do \u010dinjenice da radnici nisu htjeli provoditi odmore s kolegama i kolegicama s posla. Jedan od mogu\u0107ih razloga za takav razvoj doga\u0111aja je i odre\u0111eni stupanj klasne mobilnosti zbog pove\u0107anja \u017eivotnog standarda.<\/p>\n\n\n\n Tranzicijski procesi u 90-ima donijeli su novi set problema koji se prvenstveno odnosi na ekonomske aspekte turisti\u010dkih djelatnosti. Raspad Jugoslavije zna\u010dio je i nestanak unutarnjeg turisti\u010dkog tr\u017ei\u0161ta i opskrbnih lanaca, dok se strani gosti vra\u0107aju krajem 90-ih na razinu od tek 50% no\u0107enja ostvarenih u 80-ima. Nakon 2000. i \u010dvrstog opredjeljenja za europske integracije i me\u0111unarodnog otvaranja, hrvatski turizam dobiva potpuno druga\u010diju ulogu od one koju je imao u socijalisti\u010dkom periodu. Osnovna razlika je u polo\u017eaju turizma u udjelu op\u0107e ekonomske aktivnosti zemlje \u2013 dok je u socijalisti\u010dkom periodu turizam imao ulogu izgradnje zajedni\u010dke kulture (prvih dvadesetak godina Jugoslavije), a u financijskom smislu tek ulogu korektiva ekonomskih manjkova industrijske proizvodnje (drugih tridesetak godina) \u2013 u ovom periodu turizam postaje temelj ekonomskog razvoja cijele Hrvatske. Time je Hrvatska zacementirana u perifernu europsku poziciju prvenstveno turisti\u010dke destinacije za bogati Zapad, a tek potom kao proizvodno dru\u0161tvo.<\/p>\n\n\n\n Propadanje industrije i industrijske radni\u010dke klase dovodi do tranzicije ekonomije prema uslu\u017enim djelatnostima, \u010dime se turizam pokazao kao logi\u010dan centar ekonomskih aktivnosti. To dovodi do eksplozije prostorne eksploatacije priobalja, ovaj put u re\u017eiji javnih aktera koji otvaraju put, a privatni interes tim putem gazi. Mali broj preostalih tvornica (sada u privatnom vlasni\u0161tvu) procjenjuje da je vrijednost poslovanja manja od vrijednosti zemlji\u0161ta na kojem se nalaze te zatvaraju radna mjesta i prodaju\/prenamjenjuju nekretnine u turisti\u010dke svrhe koje donose kratkoro\u010dne ali vi\u0161e profitne stope. Time je zavr\u0161ena tranzicija sa sindikalno za\u0161ti\u0107enih industrijskih radnih mjesta na monofunkcionalna podru\u010dja<\/a> \u010dija privreda \u017eivi od turisti\u010dke potro\u0161nje i nesigurnih, sezonskih poslova, te privatnog iznajmljivanja smje\u0161taja kao dopune osiroma\u0161enim bud\u017eetima propale industrijske klase priobalnog stanovni\u0161tva. U modernizacijskom smislu, ovi procesi zna\u010de prije svega gubitak kontrole nad prostornim resursima ali i gubitak kontrole nad ostalim aspektima razvoja \u2013 socijalnim, ekonomskim, politi\u010dkim i kulturnim razvojem. Od sporedne i pomo\u0107ne uloge koju je turizam imao u razvoju socijalisti\u010dkog dru\u0161tva, on danas zauzima dominantnu i monolitnu poziciju u cjelokupnom funkcioniranju dr\u017eave. Dovoljno je vidjeti kako se uslijed pandemije \u010dak i hrvatske zdravstvene politike prilago\u0111avaju i pod\u010dinjavaju turisti\u010dkoj potro\u0161nji<\/a>. <\/p>\n\n\n\n Post-jugoslavenski tranzicijski procesi svakako su utjecali na doma\u0107i turizam i njegovu ulogu u gospodarstvu Hrvatske, me\u0111utim, osim strukturnih promjena u privredi i promjene pozicije turizma u toj strukturi, sam turizam je globalno i konceptualno do\u017eivio niz promjena od socijalisti\u010dkog perioda do danas. Do\u0161lo je do propadanja socijalne komponente godi\u0161njeg odmora, te se on usmjerio na potro\u0161a\u010dke, individualisti\u010dke obrasce \u0161to je u sprezi s tehnolo\u0161kim napretkom podiglo zahtjeve prosje\u010dnog turista, ali i cijene ljetovanja. Propadanje socijalne infrastrukture za provo\u0111enje godi\u0161njih odmora dovelo je do toga da si danas tek polovina stanovnika Hrvatske<\/a> mo\u017ee priu\u0161titi odlazak na godi\u0161nji odmor izvan mjesta prebivali\u0161ta. U kulturnom smislu turizam se s imperativa masovnosti preusmjerio na konzumaciju kulturne ba\u0161tine. Drugim rije\u010dima, sunce i more vi\u0161e nisu dovoljni pa ih je danas potrebno obojati kulturnom mitologijom podru\u010dja koje se posje\u0107uje. Kulturna razli\u010ditost proizvod je koji turisti\u010dka industrija danas prodaje, a ukoliko se kupovina doga\u0111a u kontekstu sunca i mora \u2013 utoliko bolje. Olak\u0161anim putovanjem i razvojem komunikacijskih tehnologija globalni turizam danas pridonosi uniformiranosti svijeta pa je mogu\u0107e re\u0107i kako je u njemu samom sadr\u017ean niz kontradiktornosti. On zahtijeva razli\u010ditost i drugotnost u svrhe kapitalisti\u010dke eksploatacije, ali ih istovremeno i uni\u0161tava. Dovoljno je pogledati ponudu hrane u hrvatskom priobalju pa vidjeti kako su unato\u010d turisti\u010dkim zahtjevima za tradicionalnim, autohtonim gastronomskim iskustvom, mjesta i gradovi prepuni restorana brze prehrane koji nude isklju\u010divo pizze, burgere i ostalu ponudu koja spada u internacionalnu i postmodernu kuhinju. Turizam tra\u017ei razli\u010ditost ali istovremeno ne previ\u0161e razli\u010ditosti \u2013 lokalne zajednice koje primaju goste stoga su du\u017ene stvoriti mjesto koje je egzoti\u010dno ali ne i strano, uzbudljivo ali ne i zastra\u0161uju\u0107e, razli\u010dito ali gdje su lokalci du\u017eni pri\u010dati strani jezik, a sve kako bi zabava i opu\u0161tanje ostali netaknuti svakodnevnim problemima. Takav prostor zahtjeva da se veliki dio dru\u0161tvene realnosti pomete pod tepih, o \u010demu pi\u0161e Graham Huggan<\/a> u knjizi “The Postcolonial Exotic: Marketing the Margins. <\/p>\n\n\n\n Od pojave koncepta godi\u0161njeg odmora do suvremenog turizma dogodilo se gotovo cijelo stolje\u0107e promjena. Od radni\u010dkih zahtjeva za slobodnim vremenom i demokratizacije turizma do\u0161li smo do prostorne devastacije i podre\u0111enosti dru\u0161tvene koristi ekonomskim dobicima. U \u0161irem smislu, turisti\u010dka praksa danas je neokolonijalna praksa kapitalisti\u010dke ekspanzije. Turizam podr\u017eava iskori\u0161tavanje prostora i dru\u0161tava u svrhe ostvarivanja financijske koristi. Premda to nije nova praksa, \u0161to je vidljivo i iz ekonomskog zaokreta turizma u socijalisti\u010dko doba ovih prostora, suvremeni turizam dosti\u017ee razmjere koji nikad ranije nisu zabilje\u017eeni. Vidljivo je to i iz podataka o no\u0107enjima prema kojima je Hrvatska jo\u0161 2015. prestigla rekordne razine iz doba Jugoslavije, dok je 2019. bila na 30% vi\u0161e no\u0107enja od rekordne 1987. Performativna autenti\u010dnost lokalnih zajednica u ljetnim mjesecima ujedno je i la\u017ena autenti\u010dnost koja slu\u017ei kao vrsta obrambenog mehanizma od konzumeristi\u010dke pro\u017edrljivosti suvremenog turista koji za svoj novac zahtijeva o\u010dekivanu protuvrijednost. Takav turizam predstavlja goleme napore za lokalne infrastrukture, uni\u0161tava okoli\u0161 u drasti\u010dnim razmjerima, te uni\u0161tava bilo kakvu odr\u017eivost u smislu dru\u0161tvenog, politi\u010dkog i kulturnog razvoja. Krajnje je vrijeme za novi zaokret turizma prema socijalno i ekolo\u0161ki odr\u017eivom provo\u0111enju slobodnog vremena. <\/p>\n\n\n\n Radni\u010dka odmarali\u0161ta 60ih u Jugoslaviji bila su popunjena a udio doma\u0107ih turista na Jadranu bio je trostruko ve\u0107i nego danas, kada si tek polovina stanovnika Hrvatske mo\u017ee priu\u0161titi odlazak na godi\u0161nji odmor izvan mjesta prebivali\u0161ta. Josip Brkovi\u0107 pi\u0161e o svemu \u0161to se doga\u0111alo s ljetnim turizmom u dr\u017eavama biv\u0161e Jugoslavije u me\u0111uvremenu. Pitanje slobodnog vremena […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":39162,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[629,1524,94],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[1341],"class_list":["post-39159","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-jugoslavija","tag-radnicka-odmaralista","tag-turizam","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39159","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=39159"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39159\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":39172,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39159\/revisions\/39172"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/39162"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=39159"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=39159"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=39159"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=39159"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=39159"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=39159"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=39159"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Tranzicija i turizam<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Turisti\u010dka tranzicija<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"