Slovenska desnica nadmo\u0107 svoje nacije nad ju\u017enim susjedima voli “dokazivati” posebno\u0161\u0107u njenog izlaska iz Jugoslavije. No taj narativ o unikatnosti, kulturi i miroljubivosti zaboravlja da je slovensko nacionalno pitanje bilo rije\u0161eno davnih dana i da su na putu osamostaljenja po\u010dinjeni administrativni zlo\u010dini.<\/p>\n\n\n\n
U prolje\u0107e 2003. godine prvi predsjednik neovisne Slovenije Milan Ku\u010dan pojavio se kao svjedok na Haa\u0161kom tribunalu gdje ga je Slobodan “sam svoj advokat” Milo\u0161evi\u0107 ispitivao o doga\u0111anjima u godinama i mjesecima pred raspad Jugoslavije. Ku\u010dan, prvi \u010dovjek unutar slovenskog Saveza komunista u razdoblju od 1986. do 1989., morao je u Haagu odgovarati na brojne tvrdnje Milo\u0161evi\u0107a koji je na sve na\u010dine htio slovensku stranu optu\u017eiti za raspad Jugoslavije. Inzistirao je na tome da je ona bila ta koja se odlu\u010dila za ru\u0161enje Jugoslavije te izbjegavala politi\u010dko rje\u0161enje krize i time direktno uzrokovala nasilne konflikte, prvo na teritoriju Slovenije, a zatim i drugdje.<\/p>\n\n\n\n
Osim politi\u010dke odgovornosti za nasilni raspad SFRJ, Milo\u0161evi\u0107 je i vrlo direktno optu\u017eio slovensku stranu za prvi ratni zlo\u010din ratova 90-ih. Prijelaz Holmec na granici s Austrijom bio je popri\u0161te jednog od naj\u017ee\u0161\u0107ih okr\u0161aja slovenske policije i teritorijalne obrane s jedinicama JNA koje su imale za zadatak uspostaviti kontrolu na vanjskim granicama Jugoslavije. Ti poku\u0161aji su u vi\u0161e slu\u010dajeva rezultirali oru\u017eanim sukobuompred o\u010dima svjetske javnosti. S austrijske strane Holmeca su tih dana u punoj spremnosti bili tamo\u0161nja vojska i mediji. Kamera ORF-a je 28. i 29. lipnja snimala bitku za Holmec koja je zavr\u0161ila predajom vojnika JNA. Slovenska strana je brane\u0107i grani\u010dni prijelaz izgubila dva policajca, dok je na drugoj strani palo troje mladih regruta. Ba\u0161 ta trojica – siguran je bio Milo\u0161evi\u0107 – \u017ertve su prvog ratnog zlo\u010dina u desetlje\u0107u krvoproli\u0107a na Balkanu. Na jednoj od snimaka ORF-a, naime, vide se tri vojnika koji dr\u017ee bijelu plahtu iznad glava, zatim se \u010duje rafal iz automatske pu\u0161ke u trenutku u kojem njih trojica padaju na tlo. Haa\u0161ki tribunal odbacio je mogu\u0107nost bavljenja tom snimkom, dok su slovenski organi koju su se bavili tim pitanjem ustvrdili da nema govora o zlo\u010dinu. Vladaju\u0107a percepcija tzv. incidenta na Holmcu glasi da spomenuti trojac nije pao od metaka slovenskih policajaca, ve\u0107 u strahu od njih. U \u017eelji da “pravedno” raspodijeli teret zlo\u010dina sa svojih le\u0111a na ramena ostalih vo\u0111a jugoslavenski republika, Milo\u0161evi\u0107 je, osim zlo\u010dina kod Holmca, Ku\u010dana optu\u017eivao i za mu\u010denja pripadnika JNA, prisilno oduzimanje automobila sa srpskim registarskim oznakama te iskori\u0161tavanje mladoljetnika u konfliktu.<\/p>\n\n\n\n
Milo\u0161evi\u0107eve optu\u017ebe rijetko je tko u Sloveniji shvatio ozbiljno, ali one barem u nekoj mjeri stavljaju upitnik na op\u0107e shva\u0107anje 10-dnevnog rata u Sloveniji kao pobjede Davida nad Golijatom: 19 mrtvih na strani si\u0107u\u0161nog Davida protiv 44 mrtvih na strani do zuba naoru\u017eanog Golijata samo po sebi vrijedno je dodatne analize i preispitivanja percepcije konflikta u slovenskoj javnosti. Herojstvo i samoobrambeni aspekt rata dodatno su izra\u017eeni ove godine zbog okrugle obljetnice, ali i \u010dinjenice da je aktualni premijer tada\u0161nji ministar obrane, Janez Jan\u0161a. Jan\u0161ina krajnje desna Slovenska demokratska stranka \u201cRat za Sloveniju\u201d redovito glorificira, \u0161to rezultira obilje\u017eavanjem svakog minornog vojnog uspjeha u ljeto \u201891., a mo\u017eda i va\u017enije, promi\u010de revizionizam oko uloge aktera, pa tako Jan\u0161a i njegova kompanjoni sami sebi daju apsolutne zasluge za kona\u010dnu pobjedu dok se Ku\u010dana i komuniste la\u017eno tereti za svakakve oblike izdaje. Ukratko, osamostaljenje Slovenije je bilo pravedno i demokrati\u010dno i zato je svako javno izra\u017eavanje sumnje u slu\u017ebeni narativ neprikladno, neovisno radi li se o ratu ili politi\u010dkim odlukama koje su uslijedile.<\/p>\n\n\n\n
Osim Dana dr\u017eavnosti na obljetnicu progla\u0161enja neovisnosti te Dana samostalnosti na obljetnicu progla\u0161enja rezultata referenduma, u Sloveniji se slavi jo\u0161 i Dan suverenosti kojim se 25. listopada obilje\u017eava dan kad su posljednji vojnici JNA preko Kopra napustili Sloveniju. \u0160to se Slovenije ti\u010de, tog dana je iz njene perspektive pri\u010da s Jugoslavijom zavr\u0161ena. Kroz cijeli proces osamostaljenja, slovenski se nacionalizam temeljio na mitu o Slovencima kao radnom narodu kojeg ostale republike iskori\u0161tavaju. Ekonomske brojke koje su ukazivale na velike prednosti Slovenije unutar jugoslavenskog tr\u017ei\u0161ta, kao i \u010dinjenice da je slovenski BDP bitno nadma\u0161ivao sve ostale republike, nadglasali su pozivi ka osamostaljenju \u010dime bi se Ljubljana rije\u0161ila diktata Beograda. U tom procesu klju\u010dno pitanje je bilo kako artikulirati posebnost Slovenaca na svim podru\u010djima; u geografiji je nastao konsenzus o Sloveniji kao zemlji Srednje Europe, dok je recimo u sportu posebna pozornost data zimskim sportovima koji su u jugoslavenskom kontekstu bili isklju\u010divo “slovenski”. Odlaskom JNA krajem \u201891. Slovenija je tako zavr\u0161ila s projektom Jugoslavije, a jo\u0161 dodatno su je u tomme “inspirirali” ratovi u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini od kojih se Slovenija htjela distancirati. U toj \u017eelji slovenska vlast, koju je tada vodila desna koalicija Demokratska opozicija Slovenije (DEMOS), uz pomo\u0107 birokracije izvr\u0161ila je te\u0161ki zlo\u010din te izbrisala 25.671 ljudi koji su po nacionalnosti “pripadali” ostalim jugoslavenskim republikama.<\/p>\n\n\n\n
Izbrisani, kako se kolektivno naziva tih 25.671 ljudi, 26. velja\u010de 1992. ostali su bez svih socijalnih i politi\u010dkih prava, iako se u velikom broju radilo o ljudima koji su si izgradili cijeli \u017eivot u Sloveniji ili \u010dak u nekim slu\u010dajem bili ro\u0111eni tu. Pod izlikom da nisu pravovremeno zatra\u017eili slovensko dr\u017eavljanstvo, Izbrisani su preko no\u0107i postali stranci te su tako ostali bez zdravstvenog i socijalnog osiguranja te prava na rad i \u0161kolovanje. Zbog te \u010dinjenice mnogi od njih su napustili zemlju, dok su neki bili i deportirani. U barem jednom slu\u010daju deportacija je rezultirala smr\u0107u. Slu\u010daj Dragomira Petronji\u0107a iz Celja, koji je bio prvo izbrisan pa zatim prognan preko Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu, gdje je mu\u010den i ubijen, ukazuje na brutalnost zakona o dr\u017eavljanstvu \u010dije tragi\u010dne posljedice nisu bile birokratska gre\u0161ka, ve\u0107 njegov cilj. Taj akt birokratskog etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja po\u010dinjen je na administrativnom nivou kako bi se time onemogu\u0107ile \u017ealbe. Administrativni genocid, kako je akt brisanja bio naknadno imenovan, sedam godina kasnije kona\u010dno je bio presu\u0111en kao protuustavan na Ustavnom sudu. Usprkos jasnoj poruci sudaca, slovenske vlade su sve redom tra\u017eile na\u010dine kako bi \u0161to jeftinije rije\u0161ile taj problem, dok nije 2012. godine morao i Europski sud za ljudska prava udariti \u010deki\u0107em i presuditi da Izbrisanima pripada kompenzacija za nanesenu \u0161tetu. Zlo\u010din po\u010dinjen nad 25.671 ljudi ostao je neka\u017enjen: ljudi odgovorni za njega nastavili sa svojima politi\u010dkim karijerama, dok su brojni Izbrisani ve\u0107 pokojni i nisu nikad do\u010dekali ispravak nepravde.<\/p>\n\n\n\n
I tri desetlje\u0107a nakon tog masovnog protupravnog akta te usprkos odlukama vi\u0161e sudova, Izbrisani ostaju predmet politi\u010dkog prepucavanja, pa tako desnica – kao duhovni nasljednici Demosove vlade – jo\u0161 uvijek Izbrisane predstavlja ne kao \u017ertve sistema, ve\u0107 kao izdajice koji su bili protiv samostalne Slovenije, pri \u010demu se redovito isti\u010de to da su me\u0111u Izbrisanima bili i oficiri JNA te njihove obitelji. Ideja slovenskog osamostaljenja kao procesa bez mrlje mo\u017ee isklju\u010divo postojati u jugoslavenskom okviru jer je za razliku od ostalih zemalja Slovenija uspjela je izbje\u0107i te\u017ee oru\u017eane sukobe. No, kako se Slovenija \u017eeli pozicionirati \u0161to dalje od balkanske bra\u0107e, njeni grijesi bacaju tamnu sjenu na proces gradnje moderne europske dr\u017eave. Osim Izbrisanih, stanovnicima biv\u0161e Jugoslavije poznata je i pri\u010da oko \u0161tedi\u0161a Ljubljanske banke, kojima je ustanovljenjem Nove ljubljanske banke (NLB) zapravo otet novac, o \u010demu je tako\u0111er morao presu\u0111ivati Europski sud za ljudska prava. Posljedice takvih akcija su Sloveniju kao prethodno vode\u0107u dr\u017eavu regije i samoprozvanu drugu \u0160vicarsku u\u010dinile prili\u010dno nerelevantnom silom. Dok su njeni ekonomski interesi i kulturne veze relativno jake, slovenska vanjska politika nema ni snage ni kapaciteta za pozicioniranje na prostoru biv\u0161e dr\u017eave.<\/p>\n\n\n\n
Usprkos svemu, demonizacija Jugoslavije i revizionizam desnice o socijalisti\u010dkom razdoblju ne padaju ba\u0161 na plodno tlo pa tako socijalizam i Jugoslavija, za razliku od Hrvatske, u Sloveniji nisu ru\u017ene rije\u010di. Slovenske ulice i trgovi jo\u0161 ponegdje nose nazive Tita i njegovih suradnika, a u Velenju stoji najve\u0107i kip Josipa Broza na svijetu. Aktualna vlast me\u0111utim ne sakriva animozitet protiv \u201cju\u017enjaka\u201d te im ote\u017eava \u017eivot u obliku postavljanja dodatnih barijera za strane radnike\/studente ili pak na Twitteru kriti\u010dare vlade tretiraju standardnim ksenofobnim vokabularom: “neka se vrate u svoje zemlje ako im ne\u0161to ovdje ne odgovara”. Ali \u0161to se barem desnice ti\u010de, ovo nikad ni nije bila njihova zemlja. Jo\u0161 za vrijeme referenduma 1990. vo\u0111a Demosa Jo\u017ee Pu\u010dnik priznao je da je 23. prosinac bio namjerno odabran kako bi se tijekom bo\u017ei\u0107nih praznika zagarantiralo prisustvo i onih Slovenaca koji su radili van njenih granica, i jo\u0161 va\u017enije, odsustvo radnika iz preostalih republika.<\/p>\n\n\n\n
Nacionalni mit o osamostaljenju bez mrlje ima tako za efekt oja\u010davanje mita o superiornosti slovenskog naroda nad ostalima ju\u017enim Slavenima, tako \u0161to uvjerava ljude u miroljubivost i unikatnost rje\u0161avanja slovenskog nacionalnog pitanja. \u010cinjenica je da je ono zapravo rije\u0161eno ve\u0107 formiranjem etni\u010dki homogene pokrajine unutar Kraljevine SHS 1920. godine koja nije mijenjala oblik ni za vrijeme uspostavljanja banovina ne\u0161to kasnije. Teritorijalnom ekspanzijom nakon Drugog svjetskog rata Slovenija dobiva i moderne granice te tijekom sljede\u0107ih desetlje\u0107a uspostavlja vlastitu vladu te parlament unutar federalizirane Jugoslavije. Iz te povijesne perspektive, 1991. za Sloveniju nije toliko prekretnica, koliko zapravo kontinuitet. No to nije pri\u010da koju slu\u0161amo na proslavama doga\u0111aja otprije 30 godina.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Slovenska desnica nadmo\u0107 svoje nacije nad ju\u017enim susjedima voli “dokazivati” posebno\u0161\u0107u njenog izlaska iz Jugoslavije. No taj narativ o unikatnosti, kulturi i miroljubivosti zaboravlja da je slovensko nacionalno pitanje bilo rije\u0161eno davnih dana i da su na putu osamostaljenja po\u010dinjeni administrativni zlo\u010dini. U prolje\u0107e 2003. godine prvi predsjednik neovisne Slovenije Milan Ku\u010dan pojavio se kao […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":39098,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[629,690],"theme":[458],"country":[30],"articleformat":[450],"coauthors":[1203],"class_list":["post-39094","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-jugoslavija","tag-socijalizam-2","theme-drustvo","country-slovenija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39094","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=39094"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39094\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":39097,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39094\/revisions\/39097"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/39098"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=39094"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=39094"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=39094"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=39094"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=39094"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=39094"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=39094"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}