Raspad Jugoslavije “pre\u017eivio” je interpretacije svih mogu\u0107ih vrsta, a pritom se tu epizodu rijetko promatralo zajedno s procesom dezintegracije dr\u017eave blagostanja ne\u0161to zapadnije. Iza oba procesa stajali su isti sistemski faktori i politi\u010dke ideje. Dean Duda u ovom \u010dlanku \u010dini taj nu\u017ean korak i pokazuje za\u0161to su etnopolitike bile gotovo pa neminovan ishod kraja socijalisti\u010dkog modernizma.<\/p>\n\n\n\n
Ponekad se \u010dini da je od raspada SFRJ naporniji jedino diskurs o njezinu raspadu. Poslo\u017een na razli\u010ditim analiti\u010dkim razinama, s razli\u010ditim opsegom i dosegom uobi\u010dajene repetitivnosti, naj\u010de\u0161\u0107e funkcionira kao slijed argumenata o nedozrelosti demokratskog kapaciteta aktera koji su u\u010dinili sve da se fijasko dogodi. Zapravo se vi\u0161e pojavljuje kao “povijest (malih republi\u010dkih) kraljeva”, budu\u0107ih pisaca memoara, od kojih neki vrludaju izme\u0111u aktiva i pasiva (jesmo li je sru\u0161ili ili je sru\u0161ena), njihovih inozemnih poslanika i medijatora, me\u0111usobnih prijepora i odluka, sjedni\u010darenja i potro\u0161nje zgusnutog povijesnog vremena, ponuda na stolu i reakcija. Druk\u010dije re\u010deno: kao pregled svojedobne guste dnevne politi\u010dke pra\u0161ine (naravno, sa stajali\u0161ta definitivnog ishoda) u kojoj bi jedna odluka, poludogovor ili dogovor mogli sprije\u010diti – barem manje krvav i brutalan \u2013 kraj federativne zajednice.<\/p>\n\n\n\n
Uz to u pravilu ide i drugi argument, onaj o novom federalnom, konfederalnom ili nekom tre\u0107em “federiraju\u0107em” ure\u0111enju (onodobna fraza), u kojemu bi liberalna gra\u0111anska demokracija na jugoslavenski na\u010din nekako nastajala, trajala i, valjda, sazrijevala. Ali i tu se pojavljuje o\u010devidan analiti\u010dki manjak slijepe vjere u liberalno-gra\u0111ansku demokraciju bez imalo komparativnog povijesnog iskustva “kronike parlamentarnih kriza” i “deset krvavih godina”, dakle bez prijeko potrebnog opreza i uvida kako je funkcionirao parlamentarizam u prvoj Jugoslaviji i kakav bi cikli\u010dki kaos nastajao na podlozi nacionalisti\u010dkoga kasno- i post-socijalisti\u010dkog ko\u0161mara koji je doveo do smrtnog hropca. 1<\/a><\/sup> Uz malo interpretativnog rizika, moglo bi se zaklju\u010diti da se to po\u017eeljno demokratsko razrje\u0161enje akumuliranih kriza ne bi bitno razlikovalo od parlamentarnog \u017eivota u kraljevini izme\u0111u dva svjetska rata. Zatim se, u drugom koraku, stvar \u010desto nastavlja pripovije\u0161\u0107u o “nacionalnim elitama”, njihovu formiranju i kapacitetima, politi\u010dkom habitusu i sli\u010dnim prikladnim detaljima iz bur\u017eoaskoga akademskog repertoara, vjerojatno najnapornijem od svih napornih momenata.<\/p>\n\n\n\n Generalno, diskurs o raspadu, definiraju\u0107i svoje kretanje isklju\u010divo u reduciranoj politi\u010dkoj sferi, sadr\u017eava klju\u010dnu metodi\u010dku pogre\u0161ku. Naime, misli da je Jugoslavija bila ili da bi bila mogu\u0107a bez socijalizma, odnosno njezine verzije socijalisti\u010dkog samoupravljanja, dakle svega onog \u0161to taj okvir, sa svim protuslovljima i ambivalencijama, pokriva u razli\u010ditim leksi\u010dkim varijantama: od, na primjer, prosvjetiteljstva (javno-zdravstvenog, obrazovnog, tehni\u010dkog i svakog drugog) i modernizacije preko socijalisti\u010dkog modernizma (od urbanizma do popularne kulture) do, u krajnjoj liniji, Pokreta nesvrstanih i njegovih ekonomskih benefita. Zaboravlja da je socijalisti\u010dka Jugoslavija zapravo ta konjunktura od 1948. do druge polovine 1970-ih, s nekoliko aspektualnih produljenja u 1980-e, i ni\u0161ta vi\u0161e, ali ni ni\u0161ta manje od toga.<\/p>\n\n\n\n \u010cak i oni koji misle da razumiju tu konjunkturu, redovito nagla\u0161avaju jugoslavenske vi\u0161kove u usporedbi s “isto\u010dnim blokom” i sputanim sovjetskim satelitima (onaj iritantni popularni stereotipizirani etnopoliti\u010dki refren: \u0161to smo mi bili u odnosu na njih, koji stvar uglavnom svodi na pitanja ukusa, stila i Coca-colu), a nikad ne dopire do to\u010dke komparacije sa ne\u0161to zapadnijim procesima i politikama, dakle sa socijalnom dr\u017eavom, dr\u017eavom blagostanja i javnim modernizacijskim aspektima europskih dru\u0161tava nakon Drugoga svjetskog rata. I tu se nalazi te\u0161ko nadoknadiv epistemolo\u0161ki manjak: vje\u010dna analiti\u010dka te\u017enja pokazivanja vi\u0161ka na jednoj strani, u strahu da se produktivno ne ogleda s drugom pa kakav god rezultat bio. Ukratko, afirmativni stilski nacionalizam jednako tako proma\u0161uje.<\/p>\n\n\n\n Dakle, raspravljati o raspadu Jugoslavije ne zna\u010di samo zdvajati nad onim trulim, dekadentnim projektom u terminalnoj fazi kad njegov tupo uzgojen militaristi\u010dki stroj izbacuje svoje krvave plodove, nego ponajprije ili barem istodobno o onom mladom, za\u010detom u jednako tako obnovljenom svijetu koji je, izi\u0161av\u0161i iz kataklizme Drugoga svjetskog rata, globalno zra\u010dio uvjerljivim optimizmom. Socijalizmu doma\u0107em koji \u017eivi i raste zajedno sa zapadnoeuropskom dr\u017eavom blagostanja, onom koji je \u010dedo modernosti i modernizacije, kao \u0161to je i ta ista europska socijalna dr\u017eava, i koji se u na\u0161oj varijanti uru\u0161ava i zbog logike kontekstualno spojenih posuda, dakle zbog stvari koje su i europsku dr\u017eavu blagostanja uvelike stajale glave. E to je, ukratko, Jugoslavija i njezina socijalisti\u010dka konjunktura.<\/p>\n\n\n\n Ponekad, naime, izgleda da su i jedan i drugi projekt izravno ili neizravno potkopale zajedni\u010dke izvanjske okolnosti: kapitalisti\u010dki prijelaz u neoliberalnu brzinu, naftne krize, nemo\u0107 eurokomunizma (koji je metafori\u010dki i stvarni kraj dosegao veli\u010danstvenim sprovodom Enrica Berlinguera 13. lipnja 1984.), ideja dr\u017eave kao lo\u0161eg vlasnika \u2013 stajali\u0161te koje nekriti\u010dki preuzima europska socijaldemokratska politika isporu\u010div\u0161i predatorima na dlanu sve \u0161to je desetlje\u0107ima poku\u0161ala graditi.<\/p>\n\n\n\n Zato se te\u0161ko othrvati uparenom dijakronijskom modelu jer negdje na isteku te modernosti slijede dezorganizirani kapitalizam postindustrijskog razdoblja i dekadentni socijalizam u jednoj dr\u017eavi koji, destruirav\u0161i modernisti\u010dku supstanciju projekta, zavr\u0161ava u etnopolitikama 19. stolje\u0107a. Naime, izgleda posve logi\u010dno ako s etno-nacionalisti\u010dkih pozicija procjenjujete polo\u017eaj vlastite zajednice, nakon ili mimo socijalisti\u010dke jugoslavenske konjunkture, da osim njezine zakinutosti te\u0161ko mo\u017eete vidjeti bilo \u0161to drugo. Zato se metafori\u010dki iz moderniteta morate vratiti u “razdoblje nacija”, barem na taj od nekoliko mitskih po\u010detaka, i brutalno ga za\u010diniti nekim doga\u0111ajima i posljedicama Drugoga svjetskog rata da biste uzgojenim revizionizmima omogu\u0107ili da prodi\u0161u.<\/p>\n\n\n\n Paralelni \u017eivoti dvaju projekata, dr\u017eave blagostanja i socijalisti\u010dkog samoupravljanja, proizlaze iz dubinske strukture modernizacije, modernosti i, kad je primjerice kultura posrijedi, pluralnih formi modernizma kao op\u0107eg sustava ideja s minimalnim nacionalnim varijantama i kontekstualnom aromom. I nije, \u010dini se, preuzetno ustvrditi kako su obje politi\u010dke konfiguracije rezultati procesa modernizacije, procesa koji se sredinom 19. stolje\u0107a razvija u dva wallersteinovski nazna\u010dena paralelna smjera \u2013 kao modernizacija tehnologijom s jedne i modernizacija emancipacijom s druge strane, i oko toga se, tvrde neki, oblikuju sve aktivne politi\u010dke pozicije, ovisno o preferencijama tipa modernizacije i njihovu rasporedu.<\/p>\n\n\n\n Jugoslavenski socijalizam, konjunktura koju smo spomenuli, u tom razdoblju mo\u017ee se stoga tuma\u010diti kao jedan od distinktivnih likova op\u0107e modernosti. Najprije jer je, lyotardovski govore\u0107i, modernost projekt, i to projekt gotovo blochovski usmjeren prema budu\u0107nosti, dakle, na\u010delno te\u0161ko dovr\u0161iv i u tom smislu operativno proturje\u010dan, projekt koji operira u dva modaliteta vremena: sada\u0161njost se transformira da bi postupno sve ve\u0107em broju ljudi “sutra”, odnosno na putu prema tome “sutra”, bilo bolje. Postoji, dakle, “sutra” i postoji “bolje” \u0161to zapravo zna\u010di da mentalna figura progresa ili \u017eelja za napretkom upravlja ulozima, odlukama i rje\u0161enjima. Paralelno se odvija demokratizacija razli\u010ditih sfera dru\u0161tvenog \u017eivota. Ne radi se, naravno, u jugoslavenskom primjeru o politi\u010dkom pluralizmu liberalne demokracije, nego o masovnom osvajanju \u017eivota odozdo u podru\u010djima javnog zdravstva, obrazovanja, tehnike i kulture. Ne\u0161to se zbiva i s realizacijom ideje industrijske demokracije pa bi i modernost, vjerojatno, s globalnog stajali\u0161ta izgledala druk\u010dije da se nije uspostavila i kao socijalisti\u010dko samoupravljanje. Oni koji su bili daleko od svega postaju na razli\u010dite na\u010dine dru\u0161tveni subjekti zahvaljuju\u0107i promi\u0161ljenim zdravstvenim, socijalnim i kulturnim politikama.<\/p>\n\n\n\n Ovako ukratko skiciran, socijalizam je, barem u jugoslavenskoj izvedbi, tipi\u010dno emancipacijska prosvjetiteljska struktura koja proizlazi iz modernizacijskih procesa, \u0161to ga, naravno, ne prije\u010di u mogu\u0107im zastranjenjima ili devijacijama, niti li\u0161ava odgovornosti u gomilanju proturje\u010dja i bizarnih ambivalentnih ishoda. 2<\/a><\/sup> Kako god zami\u0161ljali njegov crveni tepih, moramo zamisliti i ono \u0161to je pometeno pod njega. Me\u0111utim, apsurdi, ambivalencije ili bizarnosti koje danas s vi\u0161kom interpretativnih kapaciteta priskrbljujemo socijalizmu mogu se uglavnom prenijeti na svako podru\u010dje sistemske historiografske interpretacije.<\/p>\n\n\n\n Dakle, Jugoslavija se zapravo raspala kad je modernost izgubila dah, kad je prosvjetiteljstvo ispalo iz igre, kad se “sutra” izgubilo u magli pa ga je spremno, do\u0161av\u0161i s periferije, zamijenilo “ju\u010der”. Iako nije posve nebitno kojim se kategorijalnim aparatom poslu\u017eimo, ostaje \u010dinjenica da je konjunktura koju spominjemo nestala na pragu postmodernosti, bez ciklusa tre\u0107e ili izostale nu\u017ene modernizacije, posve izgubljena u svijetu \u010dije mijene i vrijednosti nije mogla prepoznati jer je ostala bez snage. Postmoderno i postindustrijsko, s druge strane, nije imalo milosti \u2013 prvo je o\u017eivjelo atavizme jer mu je takva koncepcija povijesti, a potonje cini\u010dno okrenulo glavu dijele\u0107i upotrebljiv plijen.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, u razli\u010ditim ritmovima njezina nestajanja i produljenih aspektualnih u\u010dinaka, trebalo je ne\u0161to vremena i iskustva da se sagledaju vi\u0161kovi i proma\u0161aji socijalisti\u010dke konjunkture. To\u010dnije: da se s ve\u0107om koli\u010dinom naknadne pameti kroz kapitalisti\u010dko iskustvo prepoznaju njezini u\u010dinci jer je generalno, o\u010devidno i objeru\u010dke prihva\u0107ena teza o njezinu proma\u0161aju. A kad konjunktura srame\u017eljivo probije, kao \u0161to je to u posljednje vrijeme u slu\u010daju potresa ili pandemije koronavirusom, verbalnim tr\u017ei\u0161tem krenu svakojake usporedbe i sje\u0107anja kako se socijalisti\u010dka konjunktura nosila s potresima, poplavama i velikim boginjama, i kako se u tim situacijama pona\u0161ala zajednica, tko je proizvodio cjepivo, koliko je vremena trebalo da se zajednica procijepi i s kojim su stupnjem protupotresne za\u0161tite gra\u0111ene zgrade nakon Skopja 1963.<\/p>\n\n\n\n \u010cak i da s dobrim imunitetom podnesemo neki stupanj mitologije, pa nakon toga ipak racionalno postavimo stvar, ostaje nam hladna komparativna procjena odre\u0111enih doga\u0111aja s jedinim kriterijem: je li iz takvih doga\u0111aja zajednica izi\u0161la oja\u010dana ili oslabljena, i u kojem vremenskom roku? Ili kad predsjednica EU komisije recentno izgovara ideju da europsko zdravstvo mora biti teritorijalno ustrojeno tako da svakom gra\u0111aninu zdravstvena usluga bude dostupna u neposrednoj blizini, ta namjera nekako izaziva socijalisti\u010dku konjunkturnu reakciju tipa “No shit Sherlock!”.<\/p>\n\n\n\n Uglavnom, diskurs o raspadu (u svim svojim varijantama) i kolektivno prebacivanje u ono “ju\u010der”, vo\u0111eno nacionalisti\u010dkim repertoarom od rigidnog do kulturno-gra\u0111anski mekanog, naka\u010den na pripovijest o dvama totalitarizmima, kao i na inkriminiraju\u0107i unifikacijski ozna\u010ditelj “komunizam”, djeluje zapravo kao revizionisti\u010dko pokri\u0107e za pre\u0161u\u0107ivanje socijalisti\u010dke konjunkture. A ta socijalisti\u010dka konjunktura jest Jugoslavija (odnosno Jugoslavija jest ta socijalisti\u010dka konjunktura), i kad se ona zamorila, zapo\u010dela je agonija. Istodobno su ispali iz igre i bitni momenti zapadnoeuropske dr\u017eave blagostanja. Netko ili sistemski “ne\u0161to” do\u0161lo je u priliku i odlu\u010dilo ugasiti i motor i svjetlo projektima s \u010dijim je masovnim emancipatorskim dosegom rijetko \u0161to usporedivo. Ti su projekti zalog svog imuniteta gradili na strani posve opre\u010dnoj od one s koje im je napad do\u0161ao. Pogled prema njima zahtijeva, kako se to zna re\u0107i, deblurring <\/em>u svakom smislu. Odnosno kako ona pjesma ka\u017ee: nek’ pogled bude jasan, ne\u0107u maglenog\u2026<\/p>\n Raspad Jugoslavije “pre\u017eivio” je interpretacije svih mogu\u0107ih vrsta, a pritom se tu epizodu rijetko promatralo zajedno s procesom dezintegracije dr\u017eave blagostanja ne\u0161to zapadnije. Iza oba procesa stajali su isti sistemski faktori i politi\u010dke ideje. Dean Duda u ovom \u010dlanku \u010dini taj nu\u017ean korak i pokazuje za\u0161to su etnopolitike bile gotovo pa neminovan ishod kraja socijalisti\u010dkog […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":39081,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[629,690],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[23],"class_list":["post-39073","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-jugoslavija","tag-socijalizam-2","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39073","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=39073"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39073\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":39083,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39073\/revisions\/39083"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/39081"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=39073"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=39073"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=39073"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=39073"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=39073"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=39073"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=39073"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Povratak u “razdoblje nacija”<\/h2>\n\n\n\n
“Ju\u010der” umjesto “sutra”<\/h2>\n\n\n\n