osvrt<\/a> Slavenke Drakuli\u0107 na muke s kampanjom cijepljenja u Hrvatskoj (i ostatku postsocijalisti\u010dke Europe). Tako uzrok relativno masovnog odbijanja cijepljenja u Isto\u010dnoj Europi le\u017ei u “sje\u0107anj[u] na \u017eivot u socijalizmu, odnosno u totalitarnom re\u017eimu”, ilitiga u “nepovjerenj[u] u dr\u017eavu koja i dalje ne postoji zato da \u010dovjeku olak\u0161a \u017eivot, nego da suzi njegovu slobodu izbora”.<\/p>\n\n\n\nNo povijest socijalisti\u010dke Jugoslavije, odnosno primjene njezina hereti\u010dnog socioekonomskog modela upu\u0107uje na ne\u0161to druga\u010dije zaklju\u010dke: nije sveprisutna, “totalitarna” dr\u017eava stvorila zazor kod gra\u0111ana svojim kontroliranjem svega i svakoga, ve\u0107 svojim postupnim povla\u010denjem iz razli\u010ditih sfera \u017eivota i odustajanjem od brige za materijalne potrebe mnogih koji su u njoj \u017eivjeli, osobito u vrijeme kada se nagrizena krizom i beskrajnim bolnim reformama bli\u017eila svome raspadu.<\/p>\n\n\n\n
S obzirom na navodno duboku ukorijenjenost obrazaca mi\u0161ljenja i pona\u0161anja ste\u010denih u socijalizmu pod \u010dizmom “totalitarne” dr\u017eave i njihovu su\u0161tinsku neuskla\u0111enost s potrebama razvoja i napretka u 21. stolje\u0107u, nije zgorega podsjetiti na \u010dinjenicu da “blokovi” kapitalisti\u010dkih i socijalisti\u010dkih zemalja nikada nisu egzistirali kao dva potpuno odvojena univerzuma. “Paternalisti\u010dka” socijalna dr\u017eava postojala je i diljem “slobodnog svijeta”, a taj je svijet u mnogim pogledima, bilo da se radi o vlasni\u010dkoj strukturi ekonomije ili radni\u010dkim pravima, bio znatno vi\u0161e “socijalisti\u010dki” nego \u0161to je to slu\u010daj u ovom stolje\u0107u. Isto tako bi se moglo tvrditi da je Jugoslavija bila znatno vi\u0161e “kapitalisti\u010dka” nego \u0161to se to danas obi\u010dno misli. Time ne \u017eelimo sugerirati pristanak uz interpretacije prisutne na radikalnoj ljevici u kojima se jugoslavenske komuniste “optu\u017euje” za restauraciju kapitalizma ubrzo nakon prekida veza sa Sovjetskim Savezom 1948., ve\u0107 relativizirati predod\u017ebu o jugoslavenskom socijalizmu kao sistemu \u010diji su principi funkcioniranja toliko nespojivi s logikom tr\u017ei\u0161ne ekonomije, da posljedice toga osje\u0107amo do danas.<\/p>\n\n\n\n
Jugoslavenski “tr\u017ei\u0161ni” socijalizam<\/h2>\n\n\n\n
Fundamentalna ekonomska logika koja je stajala iza samoupravljanja jo\u0161 od njegova uvo\u0111enja 1950. bila je izrazito produktivisti\u010dka, usmjerena na efikasnost i maksimalno reduciranje svih tro\u0161kova koji nisu izravno doprinosili tom cilju. Od samog po\u010detka, sistem radni\u010dkog samoupravljanja vo\u0111en je idejom da su izravni ekonomski poticaji, a ne administrativna kontrola, najbolji oblik motivacije. Oni koji posluju uspje\u0161no trebaju samostalno raspolagati plodovima svoga rada, dok manje uspje\u0161ni samoupravlja\u010di sami trebaju snositi posljedice svojih lo\u0161ih odluka. Kvalificirani radnici izabrani u radni\u010dke savjete trebali su pomagati upravi u racionalizaciji poslovanja, rezanju tro\u0161kova rada i osiguravanju radni\u010dkog pristanka na davanje prioriteta uravnote\u017eenju bud\u017eeta, \u010dak i onda kada je to zna\u010dilo manje pla\u0107e i\/ili otpu\u0161tanja radnika. Svrha bud\u017eetske autonomije poduze\u0107a – tog centralnog stupa jugoslavenskog modela – bila je \u010dvrsto vezivanje pove\u0107anja dobiti uz rezanje tro\u0161kova proizvodnje. Prihodi radnika mogli su rasti isklju\u010divo proporcionalno realnom pove\u0107anju produktivnosti, odnosno morali su biti u korelaciji s individualnim doprinosom radnika. Dono\u0161enje odluka trebalo je spustiti na \u0161to je mogu\u0107e ni\u017eu razinu, a svako uplitanje “odozgo” s ciljem redistribucije bogatstva je iz perspektive samoupravne ideologije bilo automatski suspektno.<\/p>\n\n\n\n
Ostavljaju\u0107i po strani rasprave o tome je li sintagma “tr\u017ei\u0161ni socijalizam” najprikladniji opis jugoslavenskog ekonomskog sistema, ovdje \u0107emo se zadovoljiti konstatacijom da je model radni\u010dkog samoupravljanja na jugoslavenski na\u010din uklju\u010divao brojne – s vremenom sve brojnije – tr\u017ei\u0161ne elemente. Razmontiranje sustava centralnog planiranja zapo\u010delo je prakti\u010dki odmah nakon inauguracije radni\u010dkog samoupravljanja 1950. godine kada je logika decentraliziranog odlu\u010divanja predstavljena kao po\u017eeljna alternativa onome \u0161to se obi\u010dno nazivalo (i napadalo) kao etatizam. Takvo je odlu\u010divanje zna\u010dilo da je svatko du\u017ean pobrinuti se za sebe, pa su i principi (tr\u017ei\u0161nog) natjecanja postupno potiskivali (socijalisti\u010dku) solidarnost. Kompetitivnost i uvjerenje prema kojemu pravo na raspolaganje novcem imaju oni koji su ga zaradili – bilo da se radi o poduze\u0107u, op\u0107ini ili republici – postupno su poja\u010davali nejednakosti i vukli zemlju ka dezintegraciji.<\/p>\n\n\n\n
Decentralizirano odlu\u010divanje i kontinuirano rezanje bud\u017eeta onim institucijama koje su trebale osiguravati balansiran razvoj zemlje u cjelini, pra\u0107eno je i lokalizacijom socijalnih usluga. \u010cak i ostvarivanje elementarnih socijalnih prava poput zdravstvene za\u0161tite, krova nad glavom, obrazovanja ili naknada za nezaposlene uvelike su ovisili o produktivnosti ekonomije na lokalnoj razini, \u0161to je u kontekstu velikih (i rastu\u0107ih) regionalnih nejednakosti za mnoge zna\u010dilo nemogu\u0107nost ostvarivanja tih prava.<\/p>\n\n\n\n
Specifi\u010dan jugoslavenski pristup socijalnoj politici generalno i osobito problemu nezaposlenosti, u kombinaciji s produktivisti\u010dkim imperativom rezultirao je ograni\u010denim dosezima i politika rodne ravnopravnosti koje su nakon 1945. godine implementirale sve europske socijalisti\u010dke zemlje. Tradicionalisti\u010dke predrasude o navodno manjoj produktivnosti \u017eena i \u017eelja da se izbjegne ispla\u0107ivanje pla\u0107a \u017eenama na rodiljnom dopustu, rezultirali su time da su (mu\u0161ki) upravlja\u010dki kadrovi u poduze\u0107ima postavljali razli\u010dite formalne i neformalne prepreke uklju\u010divanju \u017eena u svijet rada, pa je po stopi zaposlenosti \u017eena Jugoslavija (s izuzetkom Slovenije) bila bli\u017ee ju\u017enoeuropskim zemljama nego li drugim socijalisti\u010dkim zemljama. Svi valovi ekonomske liberalizacije jo\u0161 od po\u010detka 1950-ih godina bili su pra\u0107eni masovnim otpu\u0161tanjem \u017eena, a ponekad ih se s tr\u017ei\u0161ta rada isklju\u010divalo i tako \u0161to su poduze\u0107a kao uvjet za zapo\u0161ljavanje postavljala odslu\u017eeni vojni rok.<\/p>\n\n\n\n
Ni sigurnost posla u jugoslavenskom slu\u010daju nije zna\u010dila to da su svi trebali imati zajam\u010deno zaposlenje u svakom trenutku, kao \u0161to je to bio slu\u010daj u zemljama isto\u010dnog bloka. Pravo na rad zna\u010dilo je tek pravo na zagarantiranu minimalnu pla\u0107u kao i pravo na sudjelovanje u odlu\u010divanju o upotrebi plodova svoga rada za one koji ve\u0107 imaju posao u javnom sektoru (\u0161to je prakti\u010dki obuhva\u0107alo svu privredu osim obrta i poljoprivrede). A prilike za pronalaskom takvog posla s godinama su se su\u017eavale pa je tako ogroman broj ljudi ostao izvan njega, \u0161to je zna\u010dilo ne samo egzistencijalnu neizvjesnost, ve\u0107 i isklju\u010denost iz u\u017eivanja punih gra\u0111anskih i politi\u010dkih prava koja su bila vezana za pripadnost samoupravnim kolektivima. U najslabije razvijenom dijelu zemlje, na Kosovu, tek je 20-ak posto ljudi u 1980-ima imalo posao u javnom sektoru, a s njime i sva navedena prava.<\/p>\n\n\n\n
\u010cak i \u010desto isticanje uloge MMF-a u liberalnim ekonomskim reformama i osobito jugoslavenskoj politici \u0161tednje 1980-ih godina, ponekad zamagljuje \u010dinjenicu da je dominantna struja unutar partijskog rukovodstva sama favorizirala takvu politiku. Kako je rekla Milka Planinc, predsjednica Saveznog izvr\u0161nog vije\u0107a od 1982. do 1986., odnosno vlade koja je zapo\u010dela eru bolnih rezova, u razgovoru s predsjednikom MMF-a Jacquesom de Larosierom: “Vi nama u neku ruku i poma\u017eete. Jer veliki otpor postoji prema tr\u017ei\u0161noj ekonomiji. A vi od nas tra\u017eite da to napravimo za \u0161est mjeseci, a nama bi za to trebalo \u0161est godina”.<\/p>\n\n\n\n
Nadalje, za zemlju kojom je navodno dominirao kruti egalitarizam kojeg se nikako ne uspijevamo rije\u0161iti, iznena\u0111uju\u0107a je drasti\u010dna materijalna i simboli\u010dka devalvacija manualnog rada koja je bila vidljiva ve\u0107 u 1970-im godinama. U tom desetlje\u0107u, usprkos kontinuirano rastu\u0107oj nezaposlenosti, nije bilo neobi\u010dno da radna mjesta u proizvodnji ostaju nepopunjena. Nekvalificirani i polukvalificirani radnici nisu se mogli nadati ni\u010dem vi\u0161e od sitnih pove\u0107anja pla\u0107e koje su te\u0161ko pratile rastu\u0107u inflaciju. Dok su u drugim socijalisti\u010dkim zemljama mnoge kategorije manualnih radnika trajno zadr\u017eale izniman simboli\u010dki ugled pra\u0107en materijalnim beneficijama, u Jugoslaviji se masovno bje\u017ealo od tog tipa rada. Tako je Stipe \u0160uvar po\u010detkom 1980-ih govorio o “hiperprodukciji \u2018neproduktivne\u2019 inteligencije” i o tome kako \u0107e svi radije izabrati makar i lo\u0161 uredski posao nego li raditi u tvornici. Miljama je to daleko od statusa koji su razli\u010dite kategorije manualnih radnika u\u017eivale u drugim socijalisti\u010dkim zemljama, poput, primjerice poljskih rudara koji su svoj relativno povla\u0161teni status zadr\u017eali jo\u0161 dugo godina nakon po\u010detka tranzicije.<\/p>\n\n\n\n
Kontinuiteti i diskontinuiteti<\/h2>\n\n\n\n
Od svih socijalisti\u010dki zemalja, Jugoslavija se najranije upustila u reforme s ciljem integracije u svjetsko tr\u017ei\u0161te i kao svoj prioritet postavila ja\u010danje izvoza u razvijene zemlje ili na tzv. konvertibilno tr\u017ei\u0161te. Za tu je politiku \u010desto pla\u0107ana visoka cijena u vidu socijalnih posljedica kao \u0161to su nezaposlenost i nejednakost, a zemlja je puno prije svoga raspada prestala li\u010diti na bilo kakav egalitarni raj (ili pakao). Uostalom, klju\u010dne odluke koje su dovele do kraja samoupravljanja i socijalizma donijeli su jugoslavenski komunisti – socijalisti\u010dki mentalitet je bio toliko “sna\u017ean” da je \u010dak i partija \u010dija je povijesna misija bila prevazila\u017eenje kapitalizma i uspostava socijalisti\u010dkog dru\u0161tva na kraju odustala od socijalizma. Iz tog razloga bi se tezu o socijalisti\u010dkim kontinuitetima koji nas sputavaju do dana\u0161njeg dana vjerojatno moglo razmotriti i iz ne\u0161to druga\u010dije perspektive.<\/p>\n\n\n\n
Ako postoji ne\u0161to \u0161to bismo s punim pravom mogli opisati kao sna\u017ean kontinuitet naslije\u0111en iz socijalisti\u010dkog razdoblja, onda je to sada ve\u0107 vi\u0161e od pola stolje\u0107a nesalomiva iluzija da \u0107e nas sna\u017enija integracija u globalnu podjelu rada koju diktiraju bogate zapadne zemlje automatski dovesti do razvoja i prosperiteta. Kada su sredinom 1960-ih godina jugoslavenske firme prvi puta izlo\u017eene sna\u017enom pritisku inozemne konkurencije s ciljem pove\u0107anja njihove produktivnosti – kako je proricala mudrost liberalnih reformatora – posljedica je bila ta da je do kraja toga desetlje\u0107a ve\u0107 oko milijun Jugoslavena bilo na “privremenom” radu u zemljama poput Njema\u010dke, Austrije itd. Vjera u to kako \u0107e pristupanje Hrvatske Europskoj uniji zna\u010diti golemi priljev stranih investicija i razvoj kakav smo mogli imati jo\u0161 odavno da nije bilo te nesretne Jugoslavije, pokazala se podjednako naivna jer je kona\u010dan rezultat sli\u010dan kao i pola stolje\u0107a ranije.<\/p>\n\n\n\n
Dakako tu je i kontinuitet socijalnih nejednakosti i neujedna\u010dene modernizacije koji je ostavio trajne posljedice na politi\u010dku i socijalnu geografiju Hrvatske. Radi se o vjerojatno najzna\u010dajnijoj negativnoj ostav\u0161tini jugoslavenskog socijalizma. No uzrok je upravo suprotan onome \u0161to svjedo\u010di dana\u0161nja konvencionalna mudrost: nije \u201csocijalisti\u010dki mentalitet\u201d zako\u010dio razvoj pojedinih dijelova zemlje u proteklih trideset godina, ve\u0107 je tr\u017ei\u0161na logika jugoslavenskog reformskog socijalizma osudila pojedine prostore na trajnu nerazvijenost. Utoliko je uvijek potrebno iznova kritizirati jugoslavenski socijalizam jer nije bio dovoljno – socijalisti\u010dki.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Prema rasprostranjenom i \u0161iroko prihva\u0107enom stavu, Hrvatska je i dalje talac “socijalisti\u010dkog mentaliteta” koji ju ko\u010di u ekonomskom napretku i davno obe\u0107anom dostizanju najrazvijenijih europskih dr\u017eava. Ali \u0161to ako perspektivu moramo obrnuti i razloge ekonomskog zaostajanja potra\u017eiti u “kapitalisti\u010dkom mentalitetu” koji je diktirao ekonomske odluke u jugoslavenskom periodu? Obrnutu perspektivu je izlo\u017eio i razlo\u017eio Kre\u0161imir […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":39068,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[629,690],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[88],"class_list":["post-39056","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-jugoslavija","tag-socijalizam-2","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39056","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=39056"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39056\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":39071,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39056\/revisions\/39071"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/39068"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=39056"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=39056"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=39056"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=39056"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=39056"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=39056"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=39056"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}