Nekoliko dana prije finala Europskog prvenstva u nogometu u kojem su se susrele Engleska i Italija, dru\u0161tvenim mre\u017eama je po\u010dela kru\u017eiti specifi\u010dna karta Europe. Na toj su karti europske zemlje bile ozna\u010dene zastavom Engleske ili Italije, ovisno o tome za koga ve\u0107ina stanovni\u0161tva u tim zemljama navodno navija u finalu. I sve zemlje, osim Engleske, bile su ozna\u010dene talijanskom zastavom. Ova karta Europe u obliku mema trebala je predstaviti navodno rasprostranjeni sentiment \u0161irom Europe: svi navijaju za Italiju!<\/p>\n\n\n\n
Naravno da nije ura\u0111eno relevantno istra\u017eivanje o navija\u010dkim sklonostima, ali sama karta nije nastala tek tako i nije slu\u010dajno postala iznimno popularna. Rastu navija\u010dkih sklonosti prema Italiji prvenstveno pridonijela su dva faktora: \u010dinjenica da je Engleska sve utakmice osim jedne igrala na Wembleyju, \u0161to je prili\u010dna prednost na turniru na kojem zapravo nitko nije doma\u0107in, i dosu\u0111eni kazneni udarac za Engleze nakon navodnog prekr\u0161aja na Raheemu Sterlingu u polufinalnoj utakmici protiv Danske oko kojeg postoji konsenzus da nije postojao. Dakle, prevladao je op\u0107i stav po kojem je Engleska nezaslu\u017eeno do\u0161la u finale ili u ekstremnijoj varijanti: sve je namje\u0161teno. No, navija\u010dke simpatije prema Italiji nisu bile samo rezultat antipatije prema Engleskoj. Kvalitetna i “napada\u010dka” igra talijanske reprezentacije na ovom prvenstvu zapravo je odstranila stari renome te reprezentacije kao one koja igra krajnje pragmati\u010dno, negledljivo i “na rezultat” i donijela joj nove prista\u0161e.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, nisu samo “endogeni” faktori poput na\u010dina igre, su\u0111enja i organizacijskih okolnosti pridonijeli rastu sportske, ali i politi\u010dke mr\u017enje prema engleskoj reprezentaciji. Naime, engleski su reprezentativci bili me\u0111u najglasnijim promotorima ideje kle\u010danja<\/a> prije utakmice u cilju borbe protiv rasne diskriminacije. Ta im je odlu\u010dnost priskrbila \u010ditav niz protivnika na desnici \u0161irom Europe. Ali i kod ku\u0107e. Drugi faktor, pogotovo kod nas, ticao se navodne engleske bahatosti i arogancije koje se navodno ne mogu nikako rije\u0161iti iako nisu osvojili ni\u0161ta od 1966. godine. Taj narativ o engleskoj (nogometnoj) bahatosti se\u017ee duboko u pro\u0161lost i oslanjao se neke opipljivije dru\u0161tvene \u010dinjenice. Jedna od njih je nogometna arogancija koja se protezala desetlje\u0107ima nakon izmi\u0161ljanja same igre u Engleskoj. Oni su dugo smatrali da jedino oni igraju “pravi” nogomet, no ve\u0107 se do sredine pro\u0161log stolje\u0107a nanizalo dovoljno bolnih poraza da ta pri\u010da izgubi svoje temelje, ako ih je ikad i imala. Tako\u0111er, arogancija je bila i politi\u010dka ostav\u0161tina biv\u0161e imperije koja se tako\u0111er uru\u0161ila davnih dana.<\/p>\n\n\n\n No, unato\u010d povijesnom brisanju uvjeta arogancije i bahatosti i njihovoj specifi\u010dnoj klasnoj distribuciji, optu\u017eba se i dalje ponavlja od prvenstva do prvenstva. I ne samo da se ponavlja ve\u0107, na primjer, u emisiji Europeo na HTV-u pred jednu od utakmica Engleske dobiva vi\u0161e prostora od analiti\u010dkih postavki izbornika Garetha Southgatea. A ako su nestali povijesni uvjeti bahatosti i arogancije, lako se pronalaze novi “dokazi”. Pa \u0107ete tako nerijetko na dru\u0161tvenim mre\u017eama prona\u0107i usporedbu bahatosti engleskih nogometa\u0161a i navija\u010da s divljanjem engleskih turista na na\u0161oj obali. U toj usporedbi \u010desto pozadinski radi kvazi-antiimperijalisti\u010dki refleks u obliku stanovite suglasnosti s engleskim vi\u0161im klasama: na\u0161im ulicama divlja tamo\u0161nja ni\u017ea klasa koja je jeftinim letovima Ryanaira ovdje do\u0161la ispucati svoje frustracije i tretirati nas gotovo pa kolonijalno. Naravno, i rasisti\u010dki prizvuk je uvijek latentno prisutan, a eksplicirao ga je nekidan na HTV-u “doajen” sportskog novinarstva Edo Pezzi. On je, naime, ustvrdio da su Englezi prije bili “gospoda”, i valjda zato imali pravo na aroganciju, ali da se posljednjih desetlje\u0107a “sva\u0161ta doselilo u tu zemlju”.<\/p>\n\n\n\n Pored tih povijesnih narativa, klasnih akrobacija i najvulgarnijeg rasizma, postoji jo\u0161 jedan razlog za\u0161to se ba\u0161 engleski nogometa\u0161i i navija\u010di optu\u017euju za bahatost i aroganciju. Unato\u010d tome \u0161to se na po\u010detku svakog prijenosa komentatori pohvale time \u0161to su tog jutra pro\u010ditali u \u0161panjolskim ili \u010de\u0161kim novinama, ovisno protiv koga igramo, sasvim je razvidno i o\u010dito, kao \u0161to je primijetio Mihovil Topi\u0107 na podcastu Tribina, da mi zapravo od stranih medija \u010ditamo samo one engleske. Razlog je jednostavan: mahom je to jedini strani jezik koji znamo. Naprosto ne \u010ditamo ni njema\u010dke ni francuske ni talijanske tabloide i portale i njihova nam arogancija i bahatost izmi\u010du. Samo nije jasno kako nam izmi\u010du bahatost i arogancija koji se pa\u017eljivo uzgajaju u na\u0161im medijima i reklamnoj industriji. A sama zbivanja u Engleskoj nakon poraza u finalu govore koliko je glupo i retardirano pri\u0161ivati neke osobine cijeloj naciji.<\/p>\n\n\n\n Kao \u0161to je poznato, jedanaesterce u raspucavanju protiv Italije su proma\u0161ili tamnoputi igra\u010di: Marcus Rashford, Jadon Sancho i Bukayo Saka. To je bio dovoljan povod za provalu rasisti\u010dkih uvreda i prijetnji na dru\u0161tvenim mre\u017eama, ali i za uspostavljanje besmislenog narativa: umjesto da su se bavili nogometom i jedanaestercima, oni su se bavili kle\u010danjem i navodnom borbom za jednakost. To se prvenstveno odnosilo na Marcusa Rashforda<\/a> zbog njegovog prija\u0161njeg politi\u010dkog anga\u017emana. Da su navedeni svoje jedanaesterce zabili, bili bi slavljeni kao heroji, a rasisti bi svoje stavove barem privremeno prigu\u0161ili. Ova nam pri\u010da iznova ponavlja lekciju: nogomet nije ogledalo dru\u0161tva ve\u0107 resurs za izgradnju sukobljenih dru\u0161tvenih narativa. Samo 10 centimetara mo\u017ee, kao u slu\u010daju Rashfordova jedanaesterca, “zna\u010diti” neuvjerljivost borbe za dru\u0161tvenu jednakost ili “dokazati” da je nacija prevladala sve razlike i da predstoji, poslu\u017eimo se \u017eargonom EU birokracije, slavlje u razli\u010ditosti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Nekoliko dana prije finala Europskog prvenstva u nogometu u kojem su se susrele Engleska i Italija, dru\u0161tvenim mre\u017eama je po\u010dela kru\u017eiti specifi\u010dna karta Europe. Na toj su karti europske zemlje bile ozna\u010dene zastavom Engleske ili Italije, ovisno o tome za koga ve\u0107ina stanovni\u0161tva u tim zemljama navodno navija u finalu. I sve zemlje, osim Engleske, […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":38908,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[49],"theme":[458],"country":[459],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-38906","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-sport","theme-drustvo","country-svijet","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38906","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=38906"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38906\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":38911,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38906\/revisions\/38911"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/38908"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=38906"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=38906"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=38906"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=38906"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=38906"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=38906"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=38906"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}