\u0160imun<\/strong>: Tim iza predstave Arbajt \u010dini mlada skupina umjetnika, \u0160imun Stankov kao inicijator ideje, izvoda\u010d rada i koreograf, Una \u0160talcar Fura\u010d je asistentica i savjetnica za koreografiju i pokret, a Espi Tomi\u010di\u0107 potpisuje dramaturgiju, iako smo svi bili jednako uklju\u010deni u svaki segment stvaranja od samog po\u010detka. Branimir \u0160tivi\u0107 je autor glazbe, a Karla Koci\u0107 je dokumentirala \u010detiri mjeseca procesa na videu.<\/p>\n\n\n\n Ideja je nastala iz mog stvarnog iskustva rada na gradili\u0161tu za vrijeme prvog lockdowna nedugo nakon razornog zagreba\u010dkog potresa. Osim tog iskustva, pandemijska godina i pozicija u kojoj se kulturni sektor na\u0161ao uvelike su potencirale nastanak ovog rada, kao i ve\u0107 klasi\u010dna hrvatska pri\u010da o manjku adekvatnih prostora za rad, za izvo\u0111enje, za kreativni i poslovni razvoj. <\/p>\n\n\n\n Espi<\/strong>: \u0160ime je u doba karantene radio na gradili\u0161tu i odlu\u010dio je to iskustvo prevesti u svoju primarnu profesiju, onu plesnog umjetnika. Javio mi se mailom, a s obzirom na to da je ovo moj prvi profesionalni plesni proces, prvo sam mu rekao da nemam profi iskustva u plesu, ali nije ga to puno zanimalo. Po\u010deli smo svi skupa raditi po\u010detkom godine, nalaziti se, pri\u010dati, istra\u017eivati materijal, a onda smo mjesec dana ili dva nakon krenuli u prostor. \u010cini mi se da smo u procesu svi skupa bili jednako uklju\u010deni, shvatio sam \u0161to u praksi zna\u010di kolektivni rad kao ne\u0161to \u0161to je zaista nastalo kolektivno, a ne zove se samo tako na papiru. Nalazi\u0161te materijala su bila \u0160imunova iskustva s gradili\u0161ta, ali i na\u0161a iskustva prekarnog rada, nemogu\u0107nost zarade i egzistencije od umjetni\u010dkog rada, pogotovo u covid vremenu, iskustvo napu\u0161tenih prostora, alternativne scene\u2026 Sve je i\u0161lo iz nas i nekog na\u0161eg iskustva \u017eivljenja u gradu u kojem je toliko prostora koji propadaju.<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Predstava Arbajt odvija se na gradili\u0161tu, po kojem njen protagonist u prljavom radni\u010dkom odjelu prenosi te\u0161ke vre\u0107e cementa, posr\u0107u\u0107i u oblaku pra\u0161ine. Kroz predstavu, ka\u017eete, \u017eelite upozoriti na problem romantizacije rada u kazali\u0161tu i \u010destu javnu percepciju umjetnika kao \u201cneradnika\u201d i umjetnosti kao \u201cza\u0161ti\u0107enog\u201d polja u kojem caruju \u010disti talent, inspiracija i igra, bez pravog \u201cprljanja ruku\u201d. Mo\u017eete li re\u0107i ne\u0161to vi\u0161e o tome?<\/strong><\/p>\n\n\n\n E<\/strong>: Naj\u010de\u0161\u0107e se u javnom prostoru o radnicima i radnicama u kulturi govori kao o neradnicima i onima koji ne doprinose dru\u0161tvu. Romantizacija se doga\u0111a i unutar na\u0161eg miljea i izvan njega. Dru\u0161tvo romantizira pozicije kulturnih radnika kao onih koji\/e stvaraju neki art koji nitko ne razumije, na ovu se profesiju gleda kao na estetski vi\u0161ak u dru\u0161tvu. Tome je sigurno pridonio i kapitalizam, \u010dak bih rekao da je stvorio takvo mi\u0161ljenje jer se, pogotovo na alternativnoj sceni, ne doga\u0111aju velike transakcije, proizvod nije u fokusu rada i ne donosi zaradu jer ne poti\u010de potro\u0161nju, a fokus je na procesu i istra\u017eivanju. Radnici i radnice u kulturi nisu nikakva prosvijetljena bi\u0107a kojima talent dolazi s neba, u ovom poslu treba jako puno truda i rada ulo\u017eiti u zanat i razli\u010dite mentalne i tjelesne treninge i vje\u017ebe.<\/p>\n\n\n\n Istovremeno, i unutar samog tog polja se, pretpostavljam, kao i u drugim umjetni\u010dkim disciplinama, degradiraju i prikrivaju razli\u010diti tipovi poslova koji su tretirani kao manje va\u017eni, nekreativni, tehni\u010dki, a zapravo su jednako tako klju\u010dni za, primjerice, proizvodnju predstave – od kostimografije, preko zvuka do \u010di\u0161\u0107enja. Jeste li se susretali s takvim tipovima problema i hijerarhija? Mo\u017eete li si kao mladi umjetnici uop\u0107e priu\u0161titi da ne radite te \u201cmanje va\u017ene\u201d poslove?<\/strong><\/p>\n\n\n\n E<\/strong>: U kolektivnom stvaranju i kroz proces je svaka pozicija jednako bitna, ne postoje tu velike i male uloge, va\u017eni poslovi i neva\u017eni, zato mi se rad u institucijama naj\u010de\u0161\u0107e ne svi\u0111a jer, naravno, radi kroz hijerarhijsku strukturu. Smatram da su tehni\u010dari, studenti i studentice pripravnice, asistenti, \u010dista\u010di, dramaturzi, glumci i svi drugi jednako bitni da stroj kakav je kazali\u0161te ili izvedba funkcioniraju. U ovom smo procesu svi zauzimali sve uloge i to mi se svidjelo, volim kad suradnici i suradnice ne smatraju bilo koji posao manje va\u017enim i kad vidimo da zajedni\u010dkim snagama stvaramo neki novi svijet.<\/p>\n\n\n\n \u0160:<\/strong> Nisam se ba\u0161 do sad susretao sa takvim tretmanom u kazali\u0161tima jer moje iskustvo u velikoj mjeri proizlazi iz rada u UO \u0160kvadra, svi se profesionalno bavimo plesom na nezavisnoj sceni tako da de facto nemamo drugu opciju nego biti i izvo\u0111a\u010di i koreografi i kostimografi i \u010dista\u010di i producenti, PR agenti i sl. Svi ti poslovi jesu dio nekog rada, neke predstave. Imam osje\u0107aj da smo na Arbajtu doslovno svi radili sve, pripremali i \u010distili prostor prije svake probe, nosili vre\u0107e \u0161ute, punili ih i praznili ih, to je postala svakodnevna rutina koja nas je vjerojatno jo\u0161 vi\u0161e povezala oko zajedni\u010dke ideje i cilja, svi smo bili jednako uklju\u010deni u svaki dio procesa. <\/p>\n\n\n\n Una: <\/strong>Budu\u0107i da sam dio nezavisne scene, nisam se puno susretala s problemima u hijerarhiji jer, kao \u0161to su \u0160imun i Espi naveli, odgovor je da svi rade sve. Ono \u0161to prepoznajem kao problem tog koncepta je da jednostavno nismo svi kompetentni da radimo sve. Nekad bi zaista bilo lak\u0161e da mo\u017eemo financirati producenta ili kostimografa koji vrlo jasno odra\u0111uje svoj dio posla oko kojeg se u tom slu\u010daju ne treba brinuti npr. koreograf. Tako\u0111er imam osje\u0107aj da bi posao u tom slu\u010daju bio jo\u0161 kvalitetnije i detaljnije odra\u0111en. S druge strane, taj osje\u0107aj zajedni\u0161tva i zajedni\u010dkog podizanja predstave na noge je stvarno \u010daroban \u2013 upravo zbog toga su sve avanture koje smo pro\u017eivjeli na neki na\u010din postale dio predstave-kra\u0111e lopata i metli iz prostora, vo\u017enja autom i tra\u017eenje \u0161ute po gradu, ru\u0161enje mog zida doma koji je postao scenografija u predstavi\u2026.<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Za prostor izvedbe je umjesto kazali\u0161ta odabran zapu\u0161teni, propali prostor biv\u0161e tvornice ambala\u017ee Grafokarton u Ilici, na \u010crnomercu, u koji se predstava prirodno uklapa. Mo\u017eete li ne\u0161to re\u0107i o tom iskoraku izvan kazali\u0161ta, odabiru prostora i suodnosu teme predstave i prostora?<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u0160: <\/strong>Ovaj rad jednostavno ne vidim u kazali\u0161tu, poveli smo se za idejom da napravimo sami svoje kazali\u0161te odnosno da u takvom zapu\u0161tenom prostoru pru\u017eimo ljudima iskustvo gledanja predstave, a ne nekog radni\u010dkog manifesta. Sve u prostoru smo po\u010distili sami, smjestili smo sjede\u0107a mjesta sami, odnosili smo se s tim prostorom kao da je kazali\u0161ni i taj prostor je postao u svakom pogledu adekvatan za na\u0161 rad. Kroz ovaj rad smo htjeli o\u017eivjeti stari prostor tvornice i dati joj priliku da postane ne\u0161to drugo, da postane izvedbeni prostor, mjesto susreta. Ovaj rad je dokaz da treba imati dobar tim ljudi i da je sve mogu\u0107e, od tvornice napraviti kazali\u0161te, od plesa\u010da napraviti bau\u0161telca, od bau\u0161tele napraviti predstavu, od pra\u0161ine napraviti dim-ma\u0161inu. Imao sam potrebu napraviti mega projekt i to nam je uspjelo, prostor sam za sebe je senzacija i to je bio jedini logi\u010dan odabir , a ionako sam gotovo siguran da mi niti jedno kazali\u0161te ne bi dopustilo da napravim takav nered na sceni.<\/p>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/KOC_4134-scaled.jpg\")
<\/a><\/figure><\/div>\n\n\n\n