John Thornhill<\/a>, neodoljivo podsje\u0107a na po\u010detna desetlje\u0107a 20. stolje\u0107a u automobilskoj industriji. Tih su godina u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama osnovane stotine kompanija koje su proizvodile razli\u010dite modele automobila. Entuzijazam je bio na vrhuncu, a rije\u010dima jednog povjesni\u010dara: “radije se bankrotiralo izradom automobila nego bogatilo rade\u0107i bilo \u0161ta drugo”. Taj je period trajao do pedesetih godina kada dolazi do konsolidacije tr\u017ei\u0161ta kroz razvoj kapitalno intenzivne proizvodnje i u\u010dinke Velike Depresije i Drugog svjetskog rata. Tri su kompanije zapravo preuzele gotovo kompletno tr\u017ei\u0161te.<\/p>\n\n\n\n\u0160to ka\u017eu brojke danas na tr\u017ei\u0161tu elektri\u010dnih automobila? U sektoru je nedavnom periodu osnovano 70 start-upova: od proizvo\u0111a\u010da automobila preko kompanija koje izra\u0111uju baterije do onih koje se bave infrastrukturom za punjenje. U te start-upove je u pro\u0161loj godini ulo\u017eeno 16,3 milijarde dolara, \u0161to predstavlja rast od 28% u odnosu na prethodnu godinu. Me\u0111utim, kako tvrde insajderi, posrijedi je velika koli\u010dina “glupog novca”. Prema nekim predvi\u0111anjima, u procesu transformacije prijevoza bankrotirat \u0107e oko 80% start-upova i 20% tradicionalnih proizvo\u0111a\u010da automobila. O\u010dekuje se da bi presudnu ulogu trebale odigrati i dr\u017eave koje svojim subvencijama poti\u010du prelazak na elektri\u010dne automobile.<\/p>\n\n\n\n
Tr\u017ei\u0161te elektri\u010dnih automobila je zapravo i dalje jako malo, ali raste prili\u010dno brzo. Presudni proboj se pak tek o\u010dekuje. Nitko jo\u0161 ne mo\u017ee prognozirati tko \u0107e odnijetu pobjedu: Tesla, kineski proizvo\u0111a\u010di, tradicionalni proizvo\u0111a\u010di poput General Motorsa, neki novi start-up ili Google i Apple koji se nadaju proizvesti “kompjuter na to\u010dkovima”? Pobjedu bi trebao odnijeti onaj takmac koji proizvede relativno dostupan automobil (25.000 dolara) koji je nadi\u0161ao ograni\u010denja nu\u017enog punjenja nakon relativno kratke kilometra\u017ee. Dakle, proizvod koji \u0107e \u0161irim potro\u0161a\u010dima biti priu\u0161tiv i atraktivan.<\/p>\n\n\n\n
U tom se kontekstu, dakle, odvija i pri\u010da s Matom Rimcem i njegovom kompanijom. U nju se ula\u017ee novac kao i u brojne start-upove \u0161irom svijeta. Mo\u017eda Rimac sa strate\u0161kim partnerima uspije i bude sudionik konsolidacije tr\u017ei\u0161ta el. automobila, a mo\u017eda i ne. Mo\u017eda se ispostavi da su ulaganja bila “glup novac”, a mo\u017eda se vi\u0161estruko isplate. Sve je to standardna dinamika uspostave novih tr\u017ei\u0161ta. Samo treba zapamtiti da su ti periodi relativno rijetki i da ih ne mo\u017eemo tretirati kao doba “pravog kapitalizma” kojeg naknadno oligopoli i dr\u017eave “likvidiraju”. Kao \u0161to ne mo\u017eemo ni sudjelovanje Rim\u010deve kompanije u tom natjecanju smatrati jednom od enklava “pravog kapitalizma” u Hrvatskoj. Naprosto se radi o okladi koja mo\u017ee i ne mora uspjeti. Ako ne uspije, ne\u0107e biti kriva dr\u017eava nego konkurencija.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Tijekom tehnolo\u0161kih revolucija u “pogo\u0111enim” se industrijama ili onima koje se tek razvijaju posredstvom tih inovacija, doga\u0111a prava demokratizacija tr\u017ei\u0161ta. U tim periodima tr\u017ei\u0161ta ponajvi\u0161e li\u010de na predod\u017ebe kojima obiluju ekonomski ud\u017ebenici i kolumnisti\u010dke sekcije: inkluzivna su i meritokratska. Navodno svatko s kvalitetnom idejom mo\u017ee polu\u010diti uspjeh: ne treba mu \u010dak ni novac, tu su […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":38712,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[213],"theme":[455],"country":[459],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-38710","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-financije","theme-rad","country-svijet","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38710","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=38710"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38710\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":38711,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38710\/revisions\/38711"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/38712"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=38710"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=38710"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=38710"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=38710"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=38710"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=38710"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=38710"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}