Svako novo veliko nogometno natjecanje nosi sa sobom i novu rundu domoljubnih pjesama posve\u0107enih hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Kratki presjek ovogodi\u0161nje produkcije donosi Matko Brusa\u010d.<\/p>\n\n\n\n
Kada jedan od dvojice voditelja Europea, HRT-ove emisije posve\u0107ene teku\u0107em Europskom nogometnom prvenstvu, tijekom poluvremena neke utakmice ka\u017ee da “\u0107emo ne\u0161to poslu\u0161ati”, nije lo\u0161e biti spreman na najgore.<\/p>\n\n\n\n
Niti jedna tradicija \u2014 slu\u017ebena ili neslu\u017ebena, institucionalna ili popularna \u2014 s funkcijom proizvodnje i konsolidiranja zajednice kao nacije nije se u posljednjih 25 godina etablirala br\u017ee, sna\u017enije i uvjerljivije od ispra\u0107anja hrvatske nogometne reprezentacije na Europska i Svjetska prvenstva. S gotovo savr\u0161enom regularno\u0161\u0107u u istom razdoblju \u2014 propu\u0161teno je samo Europsko prvenstvo u Belgiji i Nizozemskoj 2000. godine i Svjetsko prvenstvo u Ju\u017enoafri\u010dkoj Republici 2010. godine \u2014 organizacija dru\u0161tvenog \u017eivota izla\u017ee se logikom ponavljanja novim ciklusima formalizacije i ritualizacije.<\/p>\n\n\n\n
Tako\u0111er, kontinuitet se svaki puta iznova uspostavlja, kao da posrijedi nije vremenski raspon jedva ve\u0107i od dva desetlje\u0107a. Uvijek u strahu od zaborava, zajednica uo\u010di svakog novog turnira staro gradivo mora temeljito ponoviti. “Prva emisija bit \u0107e tematska i posve\u0107ena Hrvatskoj”, stajalo <\/u><\/a>je u najavi premijernog Europea. “Prisjetit \u0107emo se nastupa Vatrenih na pro\u0161lim europskim prvenstvima i najaviti predstoje\u0107e, nakon toga nastavljamo svakog dana u ve\u010dernjemu terminu i pratimo sve doga\u0111aje na Euru.”<\/p>\n\n\n\n S vremenom je, tako\u0111er, barem od Svjetskog prvenstva u Ju\u017enoj Koreji i Japanu 2002. godine, povi\u0161ena razina nacionalnog zajedni\u0161tva po\u010dela sasvim zgodno korespondirati i s povi\u0161enim razinama nacionalne (privatne) potro\u0161nje. Proizvodnja je, s druge strane, u onim industrijama u kojima je tako ne\u0161to mogu\u0107e i s obzirom na kapacitete nacionalnog tr\u017ei\u0161ta relativno unosno, postajala karikaturalno prikladna i masovna. Jedna od neizbje\u017enijih manifestacija drugog slu\u010daja, primjerice, bilo bi ne\u0161to \u0161to bi se moglo nazvati proizvodnjom navija\u010dkog popa koja je u dva desetlje\u0107a dobacila do prili\u010dno bogatog fonda lo\u0161eg zvuka i popularnih vizualnih reprezentacija i definicija hrvatstva.<\/p>\n\n\n\n Bilo je stoga donekle neobi\u010dno \u0161to je HRT-ov izbor u poluvremenu utakmice izme\u0111u Hrvatske i Engleske, prve koju je hrvatska reprezentacija odigrala na Euru, pao na video-spot za pjesmu Tomislava Brali\u0107a i klape Intrade “Hrvatska<\/a><\/u>“, snimljene povodom Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu 2014. godine. Nije li se ipak moglo na\u0107i ne\u0161to novije? Svejedno, Brali\u0107eva je pjesma tipski primjer reprezentacije hrvatske nacije u doma\u0107em popu \u2014 malo srame\u017eljivog antiimperijalizma, malo fejk romantizma, tekst na granici imbecilnosti, aran\u017eman karakteristi\u010dan za glazbene festivale u drugoj polovini devedesetih i prikaz nacije kao “ljudi” koju tu naciju \u010dine. Povijesno, simboli\u010dke reprezentacije nacije mogu\u0107e je ugrubo razvrstati u dva modela, u onaj francuski, odnosno u onaj Tre\u0107e Republike, i njema\u010dki, odnosno u onaj Drugog Reicha \u2014 u prvom slu\u010daju rije\u010d je jednostavno o destiliranoj ideji republikanizma i njezinim razli\u010ditim javnim manifestacijama, a u drugom, izme\u0111u ostalog, i o javnim prikazima “ljudi”, to jest tipskih likova (Deutscher Michel, na primjer), koji utjelovljuju dominantnu dru\u0161tvenu koncepciju “nacionalnog karaktera”.<\/p>\n\n\n\n Na razini strukture bli\u017ei njema\u010dkom nego francuskom modelu, i u hrvatskom je slu\u010daju bilo potrebno izmisliti dosta toga. U Brali\u0107evom spotu, primjerice, koncepcija “ljudi” je klasno posve homogena i on zapravo funkcionira kao neki tip posvete sitnom provincijalnom poduzetni\u0161tvu i zaposlenima na radnim mjestima koje je to isto poduzetni\u0161tvo stvorilo. Narativno, cijela stvar tako\u0111er je prikladno usidrena u kasnom 19. stolje\u0107u, odnosno u razdoblju u kojem se nacionalne tradicije po\u010dinju sastavljati punom parom. Naime, ideja istovremenosti u pri\u010di funkcionira \u0161kolski \u2014 likovi u ve\u0107em dijelu video-spota ne ostvaruju izravan fizi\u010dki kontakt, ali je osje\u0107aj pripadanja istoj zajednici tu (“Hrvatska, mi svi smo Hrvatska”). Fizi\u010dko i simboli\u010dko ujedinjenje doga\u0111a se na koncu pod komadom tkanine s uzorkom \u0161ahovnice koja istovremeno mo\u017ee poslu\u017eiti i kao za\u0161tita od jakog mediteranskog sunca. Dakle, nije ba\u0161 ne\u0161to kada je rije\u010d o startnoj poziciji (“Ka\u017eu da smo mali narod mi \/ A neki drugi da su veliki”), sugerira se neka vrsta mirno\u0107e, poniznosti i jednostavnosti (ako ne i primitivnosti), ali u konfliktnim situacijama “mi smo velesila”. Za\u0161to? “Jer nas prati s Velebita vila”… I tako dalje.<\/p>\n\n\n\n Razinu nacionalnog i navija\u010dkog entuzijazma tijekom trajanja velikog nogometnog natjecanja nije, naravno, mogu\u0107e precizno izmjeriti, ali dojam je takav da je ona ipak ne\u0161to ni\u017ea nego \u0161to je to bio slu\u010daj u posljednjih desetak godina. Razloga bi moglo biti nekoliko. Od stanja u kojem se hrvatska reprezentacija nalazi i potro\u0161a\u010dke iritacije jo\u0161 uvijek novim formatom turnira, preko \u010dinjenice da je njegova izvedba prvi puta lokacijski ra\u0161trkana i da se i dalje ipak odvija u pandemijskom kontekstu pa do toga i da fizi\u010dki odlazak na utakmice \u2014 praksa koja je uvijek istovremeno funkcionirala i kao prakti\u010dna potvrda patriotizma i kao klasni marker \u2014 nije nimalo jednostavna opcija. Uostalom, a i to je neki pokazatelj, za ovaj Euro nije snimljeno niti deset novih navija\u010dkih pjesama. Nekakvu minimalnu koli\u010dinu \u017eanrovske inovacije ipak je, me\u0111utim, mogu\u0107e prepoznati.<\/p>\n\n\n\n Kao analiti\u010dki materijal posve dosadne nisu u najboljem slu\u010daju tri i pol pjesme. O nekima, poput “Vatrenog be\u0107arca Euro 2021.<\/a><\/u>” \u2014 u \u010dijem je naslovu naziv turnira pogre\u0161no napisan i u kojem se poraz be\u0107arskog subjekta sastoji od toga \u0161to na prepla\u0107enom televizoru duga\u010dke dijagonale utakmicu hrvatske reprezentacije mora gledati s vlastitom suprugom \u2014 nema se puno toga za re\u0107i. Nema se, tako\u0111er, puno toga za re\u0107i ni o pjesmi “Srce hrvatsko<\/a><\/u>” u izvedbi Tri mu\u0161ketira i prijatelja, jer su tri mu\u0161ketira Mladen Grdovi\u0107, Jasmin Stavros i Zlatko Pejakovi\u0107. Produkcijski najsiroma\u0161nija u paketu, o\u010digledno proizvedena prema principu “br\u017ee-bolje”, “Oda <\/a>zastavi<\/a><\/u>” u izvedbi Leona Ko\u0161avi\u0107a i Marije Kuhar \u0160o\u0161e, oboje klasi\u010dno obrazovanih pjeva\u010da, predstavlja vjerojatno najekstremniji hrvatski popularnokulturni primjer onoga \u0161to je Benedict Anderson<\/u><\/a> opisao kao proturje\u010dje izme\u0111u objektivne modernosti nacije i subjektivne nacionalisti\u010dke \u017eudnje prema drevnosti. \u0160to se to\u010dno ovdje doga\u0111a, te\u0161ko je re\u0107i \u2014 gusle, gajde, predmoderna obu\u0107a, guda\u010di, elektri\u010dne gitare, tamburice, operni stilemi, harfa i \u010dak i za doma\u0107e standarde bizarna, doslovna fiksacija na zastavu koju se nije bilo u stanju ubla\u017eiti niti barem poku\u0161ajima ne\u0161to ambicioznije simbolike, naprotiv (“To je simbol na\u0161e du\u0161e, izvor snage svakomu \/ Zato uvijek s ponosom, mi gledamo u zastavu”).<\/p>\n\n\n\n Tu su i dvije stvari koje ispadaju iz standardne pop\/rock\/be\u0107arske\/imitiramo klasi\u010dno matrice, jer se \u010dak i navija\u010di hrvatske reprezentacije ra\u0111aju i umiru. U “Hrvatska se ne pobje\u0111uje<\/a><\/u>” Cigarilosa i \u0106ire Bla\u017eevi\u0107a (“Bravo, sine!”) kontinuitet i romanti\u010dni odnos prema hrvatskoj reprezentaciji uspostavljaju se obiteljski, naravno o\u010dinskom linijom (“Bilo je ljeto devedeset osme, a moj je stari dvaput slavio \/ Prvo je pio radi medalje, a drugi put jer sam se rodio”), ali se, eto, barem Auto-Tune u ovom slu\u010daju sasvim slobodno koristi, dok je “CRVENO BIJELA PLAVA<\/a><\/u>” (Hiljson Mandela x R\u00e9publika x \u0160 x Luce) u usporedbi s prosjekom hrvatskog navija\u010dkog popa na razini teksta natopljena neobi\u010dno skromnim koli\u010dinama patetike. Ipak, vjerojatno najzanimljivija stvar od nabrojanih jest “8 slova<\/a>” \u2014 poga\u0111ate, tih su osam slova h, r, v, a, t, s, k a, iako bi se, naravno, moglo tvrditi i da ih je zapravo sedam, a ne osam \u2014 u ovakvim prilikama uvijek prisutnih Zapre\u0161i\u0107 Boysa i Op\u0107e opasnosti. Rije\u010d je zapravo o pjesmi koja je Brali\u0107eva “Hrvatska” u post-pandemijskim okolnostima. Dok je, recimo, kombi u Brali\u0107evom spotu kombi neke stolarije, kombi u “8 slova” je kombi Hrvatske gorske slu\u017ebe spa\u0161avanja. “Ljudi” u ovom slu\u010daju pak nisu svedeni na radnu snagu iz uslu\u017enog sektora, nego na medicinske radnike (najvi\u0161e zastupljeni, o\u010dekivano), vatrogasce, vojnike i policajce. Uglavnom, \u010dak se i u prostoru hrvatske navija\u010dke tradicije, koja bi u idealnom slu\u010daju trebala biti strogo fiksirana i stati\u010dna, ne\u0161to doga\u0111a. Kao da se tra\u017ei nova norma \u2014 za sada ne suvi\u0161e suvislo i bez jasne ideje, otprilike poput Zlatka Dali\u0107a do utakmice sa \u0160kotskom.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Svako novo veliko nogometno natjecanje nosi sa sobom i novu rundu domoljubnih pjesama posve\u0107enih hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Kratki presjek ovogodi\u0161nje produkcije donosi Matko Brusa\u010d. Kada jedan od dvojice voditelja Europea, HRT-ove emisije posve\u0107ene teku\u0107em Europskom nogometnom prvenstvu, tijekom poluvremena neke utakmice ka\u017ee da “\u0107emo ne\u0161to poslu\u0161ati”, nije lo\u0161e biti spreman na najgore. Niti jedna tradicija […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":38673,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[49],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[266],"class_list":["post-38669","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-sport","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38669","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=38669"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38669\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":38674,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38669\/revisions\/38674"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/38673"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=38669"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=38669"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=38669"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=38669"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=38669"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=38669"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=38669"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Refreni u slu\u017ebi nacije<\/h2>\n\n\n\n
Brojanje slova<\/h2>\n\n\n\n