{"id":3865,"date":"2014-12-19T08:00:58","date_gmt":"2014-12-19T07:00:58","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=3865"},"modified":"2014-12-21T11:44:06","modified_gmt":"2014-12-21T10:44:06","slug":"od-partije-do-patrije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=3865","title":{"rendered":"Od partije do Patrije"},"content":{"rendered":"

Slovenski Ustavni sud je pro\u0161li petak odlu\u010dio omogu\u0107iti Janezu Jan\u0161i, vjerojatno najpoznatijoj slovenskoj tranzicijskoj politi\u010dkoj figuri, da se u procesu koji se protiv njega vodi zbog koruptivnih radnji brani sa slobode. Obrazlo\u017eenje odluke u kojem se sud poziva na presudnu va\u017enost Jan\u0161e u politi\u010dkom \u017eivotu Sloveniju ukazuje na silna proturje\u010dja u institucionalnoj dinamici bur\u017eoaske dr\u017eave.<\/strong><\/p>\n

Sljede\u0107eg mjeseca svoju \u0107e, barem slu\u017ebenu, politi\u010dku karijeru zavr\u0161iti John Dingell. \u010clan ameri\u010dkog Kongresa iz redova Republikanske stranke poru\u010dio je da se ne\u0107e upu\u0161tati u borbu za svoj trideset i prvi mandat te da \u0107e tako okon\u010dati 59-godi\u0161nje sudjelovanje u radu donjeg doma Kongresa. \u010cetvrtina od ukupnog broja zastupnika i zastupnica koji su ikada slu\u017eili u Kongresu, slu\u017eili su zajedno s njim. \u0160tovi\u0161e, Dingell je u ameri\u010dkom Kongresu proveo \u010detvrtinu njegovog ukupnog postojanja! Kada je 1955., danas osamdesetogodi\u0161nji republikanac, zapo\u010deo svoju slu\u017ebu u Kongresu, 78,8% dana\u0161nje populacije SAD-a jo\u0161 se nije niti rodilo. U svakom slu\u010daju, fascinantno postignu\u0107e kojemu je te\u0161ko na\u0107i pandana. Od raspada Jugoslavije nije pro\u0161lo niti 30 godina, pa u republikama biv\u0161e zajedni\u010dke dr\u017eave niti teoretski nije mogu\u0107e prona\u0107i usporedivog politi\u010dkog maratonca. No, uz malo velikodu\u0161niju interpretaciju, koja bi sezala u osamdesete, kada se poprili\u010dan broj \u201crealno postoje\u0107ih\u201d politi\u010dara formirao, ve\u0107 dolazimo do sli\u010dnijih cifri. Tako bismo, u slu\u010daju Slovenije, gledaju\u0107i dobrih trideset godina unazad, godine 1983. ugledali – Janeza Jan\u0161u. U svojoj dvadeset i petoj godini skrenuo je pa\u017enju na sebe serijom kriti\u010dkih kolumni u kojima se doticao Jugoslavenske narodne armije. Ona njegovom kritikom nije bila odu\u0161evljena te mu je, prema njegovom svjedo\u010denju, po\u010dela zagor\u010davati \u017eivot.<\/p>\n

Tokom osamdesetih, a prvenstveno u zadnjoj tre\u0107ini, Jan\u0161a u sve ve\u0107oj mjeri postaje simbol civilno-dru\u0161tvenog pokreta, sve dok vlastima nije postao toliki trn u peti, da ga 1988. godine zatvaraju. Time postaje politi\u010dki zatvorenik br.1, osniva se \u201cOdbor za za\u0161titu prava Janeza Jan\u0161e\u201d, kasnije preimenovan u \u201cOdbor za za\u0161titu ljudskih prava\u201d. Ukoliko vas ikada priupitaju, \u0161to zajedni\u010dko imaju filozof Slavoj \u017di\u017eek, nekada\u0161nji nadbiskup Anton Stres, osniva\u010d \u201cPankrta\u201d Gregor Tomc, europarlamentarac Lojze Peterle i glumac Boris Cavazza, ve\u0107 poga\u0111ate – svi su oni bili \u010dlanovi odbora. Ba\u0161 kao i 100.000 drugih Slovenaca i Slovenki. Nakon \u0161est mjeseci, Jan\u0161u su pustili na slobodu, a uskoro je po\u010deo i tragi\u010dni raspad Jugoslavije. O liku i djelu Janeza Jan\u0161e u periodu tranzicije, na\u017ealost, ovdje ne mo\u017eemo raspravljati, budu\u0107i za to nemamo dovoljno prostora (mo\u017ee li uop\u0107e ikada i biti dovoljno prostora?). Umjesto toga, zavr\u0161avamo ovaj skok u pro\u0161lost i vra\u0107amo se sada\u0161njosti.<\/p>\n

Jan\u0161a na slobodi<\/strong><\/p>\n

Umjesto konflikta s jugoslavenskom partijom, ovaj put je Jan\u0161a zatvoren zbog poslova s finskom Patriom. Umjesto \u201cOdbora za za\u0161titu ljudskih prava\u201d ovoga puta je u igri \u201cOdbor za za\u0161titu ljudskih prava i temeljnih sloboda – odbor 2014\u201d. Ba\u0161 kao i onda, zatvorsku je kaznu izdr\u017eavao 6 mjeseci. Svoje osje\u0107aje opisuje ovako: \u201cZa\u010dudo, moj drugi dolazak u [sredi\u0161nji zatvor] Dob bio je, prema prvim utiscima, prili\u010dno sli\u010dan prvomu. To me iznenadilo, ipak sam o\u010dekivao nekakvu razliku. Sli\u010dnost je bila vjerojatno ponajvi\u0161e odre\u0111ena onim vikanjem i jednakim izgledom izolacijskog bloka, koji je dodu\u0161e nakon \u010detvrt stolje\u0107a ne\u0161to vi\u0161e dotrajao, zajedno s opremom, ali ima jednak vonj.\u201d <\/i>\u0160to re\u0107i? Prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa. Za Jan\u0161ine je pristalice odluka Ustavnog suda da kona\u010dnu presudu u pogledu opravdanosti zatvorske kazne, zbog svoje politi\u010dke te\u017eine mo\u017ee do\u010dekati na slobodi, jedina o\u010dekivana, mogu\u0107a i pravedna. Premijer Miro Cerar, i sam pravnik, izjavio je kako odluku ustavnog suda treba po\u0161tivati, a uz sitne varijacije s njim su se slo\u017eili i svi ostali koji pripadaju taboru Jan\u0161inih protivnika.<\/p>\n

Ipak, pri ovoj gotovo zdravorazumskoj i samorazumljivoj primjedbi kako \u201codluke ustavnog suda treba po\u0161tivati\u201d valja zastati i razmisliti \u0161to zaista time uop\u0107e govorimo? Za konzervativni, liberalni i socijaldemokratski politi\u010dki blok bur\u017eoasko pravo predstavlja aksiomatsku mjeru koja odre\u0111uje i balansira <\/i>dru\u0161tvene odnose. Na pravnim fakultetima zato mo\u017eemo studirati rimsko pravo, kontinentalno pravo, anglosaksonsko pravo i tako dalje, ali ne mo\u017eemo studirati bur\u017eoasko pravo, takav predmet ne postoji niti mo\u017ee postojati. Takvim riskantnim poduhvatom <\/i>bi, naime, pod znak pitanja stavili same temelje pojmova kao \u0161to su pravda, sloboda, jednakost, sve ono \u0161to je definirano samim ro\u0111enjem bur\u017eoaske dr\u017eave. Zamislimo situaciju malo druga\u010dije. Recimo da je prije nekoliko stolje\u0107a monarh, ili jo\u0161 nekoliko stolje\u0107a ranije, rimski car donio odluku o uvo\u0111enju novog poreza. Kmetovi i plemstvo, plebs i patriciji se s novim porezom mo\u017eda nisu slagali, ali su ga po\u0161tivali. Odluke monarha\/cara, naime, moraju se po\u0161tivati. Naravno, povijest \u010dovje\u010danstva ne bi se nikada razvijala, ako bi svi sve odluke uvijek po\u0161tivali. Ako i\u0161ta, povijest nas u\u010di da se dru\u0161tveni razvoj doga\u0111ao kroz dramati\u010dne prijelome – pobune robova, selja\u010dke bune, radni\u010dke revolucije itd. Francuska revolucija ne bi se nikada dogodila da se po\u0161tivalo Luja XVI.<\/p>\n

Kada ka\u017eemo da se mora po\u0161tivati odluka suverena, radilo se o Ustavnom sudu, monarhovom dvoru ili rimskom senatu, time govorimo kako moramo po\u0161tivati instituciju i njenu dru\u0161tvenu formu, \u010dak iako se ne sla\u017eemo s onime \u0161to je u datom trenutku odlu\u010dila. Time poru\u010dujemo da za nas ta dru\u0161tvena forma ne predstavlja samo legitimni centar odlu\u010divanja i arbitra\u017ee, ve\u0107 i uop\u0107e jedini mogu\u0107i i zamislivi na\u010din ure\u0111enja dru\u0161tvenih odnosa. U stvari time govorimo: \u010dovje\u010danstvo je kroz svoju dugu i zagonetnu povijest pro\u0161lo kroz razli\u010dite razvojne faze, a u trenutnoj fazi Ustavni sud je posve\u0107eni organ u kojem je utjelovljeno ono \u0161to si predstavljamo pod pojmom pravda. Zapravo to zna\u010di da pristajemo na postoje\u0107e odnose mo\u0107i, \u0161tovi\u0161e, pristajemo na na\u010din uspostavljanja postoje\u0107ih odnosa mo\u0107i te taj na\u010din do\u017eivljavamo kao najbolji. Pristajemo dakle na bur\u017eoasku politi\u010dku formu, na podjelu vlasti na izvr\u0161nu, zakonodavnu i sudsku.<\/p>\n

Gdje te predstavljaju tamo te nema<\/strong><\/p>\n

Sasvim je mogu\u0107e, dodu\u0161e, da na nju niti ne pristanemo, ona \u0107e svejedno, barem dok je jedina postoje\u0107a, bez obzira na na\u0161a subjektivna uvjerenja, objektivno uvjetovati okvire na\u0161eg djelovanja. Ukratko, Ustavni sud moramo po\u0161tivati, \u010dak i ako ga ne \u017eelimo po\u0161tivati. U trenutku kada ga vi\u0161e ne\u0107emo morati po\u0161tivati, revolucija \u0107e ionako ve\u0107 biti na vratima. U me\u0111uvremenu, kriti\u010dka teorija i emancipatorna politika mogu, i trebaju, takvom poimanju bur\u017eoaskog dru\u0161tva pru\u017eati ogledalo i ukazivati na njegovu perverznu su\u0161tinu. Pritom su mogu\u0107a dva pristupa, unutarnja ili vanjska kritika. Vanjska kritika vrlo lako mo\u017ee pokazati kako bur\u017eoasko pravo podbacuje ve\u0107 na razini vlastitih pretpostavki. Zahtjev za jednako\u0161\u0107u pred zakonom je, ba\u0161 kao \u0161to je Gandhi sarkasti\u010dno rekao za zapadnu civilizaciju – dobra ideja. No, svima je jasno da pojedinac svojom dru\u0161tvenom mo\u0107i, dakle svojom konkretnom dru\u0161tvenom ulogom, u su\u0161tini odre\u0111uje kako \u0107e u praksi izgledati ta jednakost pred apstraktnim zakonom. Bogata\u0161, koji si mo\u017ee priu\u0161titi armiju odvjetnika, PR stru\u010dnjaka i raspola\u017ee mre\u017eom utjecajnih poznanstava u politi\u010dkim i ekonomskim krugovima, pred zakonom nije jednak na isti na\u010din kao jedan prekarni radnik, koji nema veze i PR stru\u010dnjake i osu\u0111en je na to da bude sam svoj odvjetnik. O tome zaslu\u017euju li u bur\u017eoaskom dru\u0161tvu uop\u0107e svi zakonski garantiranu jednakost, mogu\u0107e je \u010dak, barem u Sloveniji, odlu\u010divati na referendumu. Tako je referendumom odlu\u010deno da \u017eene bez partnera ne zaslu\u017euju mogu\u0107nost oplodnje uz biomedicinsku pomo\u0107, \u010dime je sru\u0161en obiteljski zakon koji bi istospolnim parovima priznao sli\u010dna, no jo\u0161 uvijek ne i ista prava koja u\u017eivaju heteroseksualni parovi.<\/p>\n

Mogu\u0107a je i unutarnja kritika bur\u017eoaskog dru\u0161tva i njegovih institucija, koja pokazuje da u bur\u017eoaskom dru\u0161tvu definicija pravde nije ni prirodna, ni vje\u010dna. Sazdana je od dugog i mukotrpnog razvojnog puta, isprepletenog beskona\u010dnim dru\u0161tvenim borbama, koje su danas oko\u0161tale u institucijama poput Ustavnog suda. Ipak, rijetko bi se tko usudio tvrditi kako su to jedine mogu\u0107e institucije, budu\u0107i bi time tvrdili da su u biti vje\u010dne, no upravo to i \u010dinimo kad govorimo da ih je potrebno po\u0161tivati. Predstavni\u010dka demokracija ve\u0107 po definiciji isklju\u010duje mogu\u0107nost punog politi\u010dkog sudjelovanja, odnosno kao \u0161to je prigovorio jo\u0161 Hegel, gdje te predstavljaju tamo te nema. Kao \u0161to smo vidjeli na primjeru kongresnika Dingella, to predstavljanje mo\u017ee trajati i 59 godina u nizu. Pritom taj republikanac i nije ba\u0161 takav kuriozitet: njema\u010dki kancelar Kohl bio je na vlasti 16 godina, francuski predsjednik Mitterand 14 godina, Thatcherica 11 godina itd. Sve to uz po\u0161tivanje nadle\u017enih institucija bur\u017eoaske dr\u017eave.<\/p>\n

Fikcija neutralnog po\u0161tivanja zakona<\/strong><\/p>\n

Proteklog je petka slovenski Ustavni sud odlu\u010dio da bi, u slu\u010daju da se poka\u017ee kako je Janezu Jan\u0161i zatvorska kazna izre\u010dena neutemeljeno, nastala nepopravljiva politi\u010dka \u0161teta zato \u0161to je Jan\u0161a vo\u0111a oporbe i jedna od najva\u017enijih politi\u010dkih figura na slovenskoj sceni. Time Ustavni sud nije u\u010dinio ni\u0161ta pretjerano iznena\u0111uju\u0107e, upravo suprotno, postupio je potpuno o\u010dekivano, ozbiljno je shvatio institucije bur\u017eoaske dr\u017eave, njezinu zakonodavnu granu vlasti i – presudio kako je presudio. Ba\u0161 kao \u0161to ni kapitalisti\u010dka kriza nije anomalija ina\u010de dobro funkcioniraju\u0107eg sustava, tako ni ovakva presuda nije anomalija ina\u010de dobro funkcioniraju\u0107e pravne dr\u017eave. Ba\u0161 kao i kriza, ovakve presude su strukturni uvjeti opstanka bur\u017eoaskog dru\u0161tva uop\u0107e, kako u politi\u010dkom, tako i u ekonomskom smislu. Stvari se moramo dohvatiti u korijenu, i ba\u0161 kao \u0161to se ne borimo protiv krize, ve\u0107 protiv sistema koji krize uvijek iznova uzrokuje, tako se – umjesto s ovakvim pojedina\u010dnim presudama – u ko\u0161tac moramo uhvatiti s institucijama koje ih uvijek iznova produciraju.<\/p>\n

Daljnji rasplet doga\u0111aja mogu\u0107e je predvidjeti sa poprili\u010dnom sigurno\u0161\u0107u, s obzirom da \u0107e se vrlo vjerojatno razvijati po scenariju vi\u0111enom ve\u0107 nebrojeno puta do sada. Janez Jan\u0161a i njegove prista\u0161e i dalje \u0107e tra\u017eiti da se slovensko pravosu\u0111e pro\u010disti, dok \u0107e im protivnici odgovarati kako su te institucije ve\u0107 \u010diste, i da ih treba po\u0161tivati. Obje \u0107e se strane, dakle, i dalje baviti samo pitanjem sadr\u017eaja, a niti jedna ne\u0107e u pitanje dovesti same forme. Za istinski progresivnu politiku upravo u tome le\u017ei izvrsna prilika da otvori nadasve bitno pitanje dru\u0161tvene forme (bur\u017eoaska dr\u017eava) koju taj sadr\u017eaj (pojedina\u010dna presuda) podrazumijeva. Tek na taj na\u010din mo\u0107i \u0107emo na dnevni red staviti uistinu bitna pitanja te ukazati na strukturnu prepletenost pravnog i ekonomskog sistema. Ukazati moramo na razloge zbog kojih neprestano i sistemsko kr\u0161enje radni\u010dkih prava i ekolo\u0161kih standarda, kako u Sloveniji tako i drugdje, nisu anomalija, ve\u0107 strukturni uvjet postojanja ovog sustava. To su fundamentalna i iznimno te\u0161ka pitanja na koje ne\u0107e biti mogu\u0107e na\u0107i brze i jednostavne odgovore, ali jedno je sigurno, od odgovora se mo\u017eemo samo udaljavati ukoliko pitanja uop\u0107e ne postavimo. I na kraju, valja podsjetiti, i Eichmann je samo po\u0161tivao zakone, a Alexis de Tocqueville je o ameri\u010dkom genocidu nad Indijancima zapisao kako ljude nije mogu\u0107e uni\u0161tavati uz ve\u0107e pridr\u017eavanje zakona.<\/p>\n

Sa slovenskog preveo Goran Mati\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sljede\u0107eg mjeseca svoju \u0107e, barem slu\u017ebenu, politi\u010dku karijeru zavr\u0161iti John Dingell. \u010clan ameri\u010dkog Kongresa iz redova Republikanske stranke poru\u010dio je da se ne\u0107e upu\u0161tati u borbu za svoj trideset i prvi mandat te da \u0107e tako okon\u010dati 59-godi\u0161nje sudjelovanje u radu donjeg doma Kongresa…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":3872,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[110,127],"theme":[456],"country":[30],"articleformat":[450],"coauthors":[131],"class_list":["post-3865","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-drzava","tag-korupcija","theme-politika","country-slovenija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3865","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3865"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3865\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3910,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3865\/revisions\/3910"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3872"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3865"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3865"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3865"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=3865"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=3865"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=3865"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=3865"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}