{"id":38578,"date":"2021-06-17T12:42:35","date_gmt":"2021-06-17T11:42:35","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=38578"},"modified":"2021-06-18T07:46:03","modified_gmt":"2021-06-18T06:46:03","slug":"kultura-kao-motor-bioloske-evolucije-ljudi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=38578","title":{"rendered":"Kultura kao motor biolo\u0161ke evolucije ljudi"},"content":{"rendered":"\n

Interdisciplinarnost znanosti dugo smo promatrali kroz njezinu politi\u010dku ekonomiju, kroz socijalnu stratifikaciju koju ona uzrokuje, onemogu\u0107avaju\u0107i ili makar ote\u017eavaju\u0107i pristup radni\u010dke klase vrhunskom obrazovanju, itd. No dekade prolaze, a interdisciplinarne znanosti, usprkos marksisti\u010dkim kritikama<\/a>, daju takve rezultate kakve i marksisti sami \u017eele vidjeti. Danas \u0107emo se baviti jednim takvim istra\u017eivanjem koje su ovoga mjeseca objavili Timothy M. Waring i Zachary T. Wood<\/a> u Proceedings of the Royal Society u podru\u010dju biolo\u0161kih znanosti.<\/p>\n\n\n\n

Waring i Wood su u svom radu postavili pitanje mo\u017ee li kultura potaknuti evoluciju? Neobi\u010dno pitanje, jer se do sada evolucija \u010dovjeka uvijek prou\u010davala gotovo isklju\u010divo kroz biologiju. Prve promjene u pristupu ovim pitanjima nisu nastale u 21. stolje\u0107u, ve\u0107 sredinom 20. kada su kru\u017eoci marksisti\u010dkih biologa u SAD-u po\u010deli postavljati pitanja utjecaja okoline na evoluciju \u010dovjeka. Oni su prvi razrije\u0161ili klasi\u010dnu binarnu “ili-ili” zamku i postavili pitanje omjera utjecaja okoline i genetike na \u010dovjeka, te su tako nastali po\u010deci epigenetike, znanosti koja se bavi utjecajem okoli\u0161a na promjenu ljudskih gena. Istra\u017eivanje kojim se bavimo danas, 60-ak godina kasnije, oti\u0161lo je korak dalje, i poku\u0161ava ponuditi paradigmu utjecaja kulture na genetiku \u010dovjeka. Da utjecaji postoje nije novost. Posljednjih dekada znanstvenici su otkrivali da se trauma prethodne generacije mo\u017ee genetski prenijeti na idu\u0107u (istra\u017eivalo se na \u017didovima koji su pre\u017eivjeli koncentracijske logore), i da trauma \u2013 na primjer dugotrajna glad – mo\u017ee fizi\u010dki izmijeniti na\u0161e tijelo i pretvoriti nas kasnije u gojazne ljude.<\/p>\n\n\n\n

Waring i Wood postuliraju da “kultura ima ve\u0107i adaptivni potencijal od gena i vjerojatno je pokreta\u010d ljudske evolucije”. To zna\u010di da se evolucijski utjecaj kulture uglavnom se razvija kroz kulturno organizirane skupine, koje su u posljednjih tisu\u0107lje\u0107ima dominirale ljudskim djelatnostima. Drugo, i jo\u0161 va\u017enije, isti\u010du Waring i Wood: “\u010dini se da uloga kulture raste, sve vi\u0161e zaobilaze\u0107i genetsku evoluciju i slabe\u0107i genetski potencijal adaptacije\u201c. Njihova otkri\u0107a sugeriraju da bi se odnos, odnosno “koevolucija gena i kulture” trebala prou\u010davati putem utjecaja evolucijskog prijelaza iz naslje\u0111ivanja u kulturu (“iz gena u kulturu”). Zajedno, ova otkri\u0107a sugeriraju da ljudski dugoro\u010dni GCC (gene\u2013culture coevolution) karakterizira evolucijski prijelaz u naslje\u0111ivanju (iz gena u kulturu) koji podrazumijeva prijelaz u individualnost (iz genetske jedinke u kulturnu skupinu). Stoga bi se istra\u017eivanje o GCC-u trebalo usredoto\u010diti na mogu\u0107nost trajne tranzicije u sustavu ljudskog naslje\u0111a.<\/p>\n\n\n\n

Kritika pristupa<\/h2>\n\n\n\n

Kritiku vlastitog pristupa Waring i Wood ponudili su citiraju\u0107i evolucijskog biologa E\u00f6rsa Szathm\u00e1rya<\/a> koji pak smatra da je ljudska ‘grupna struktura previ\u0161e prolazna da bi omogu\u0107ila glavni prijelaz u evoluciji u \u010disto biolo\u0161kom smislu’. Sli\u010dno njemu smatraju i drugi evolucionisti koji inzistiraju na fulidnosti i nestalnosti ljudskih skupina, kao i \u010dinjenicu da ljudi imaju sposobnost gra\u0111enja vi\u0161estrukih grupnih identiteta. Ukratko, biolozi smatraju da je koncept “superorganizma” neprimjeren opis ljudskog evolucijskog statusa. Gledano iz ove perspektive, aspekti ljudskog dru\u0161tva, dru\u0161tvene organizacije i socijalne spoznaje mogu ometati ljudski genetski individualni evolucijski prijelaz.<\/p>\n\n\n\n

Pregledom literature, autori su me\u0111utim prona\u0161li i druga\u010dije teze, bli\u017ee njihovim stavovima. Po tome, ljudsko dru\u0161tvo mo\u017ee pro\u0107i evolucijsku tranziciju kroz kulturne procese stoga predla\u017eu uvo\u0111enje koncepta “kulturna evolucijska tranzicija” koji podrazumijeva da kulturna evolucija olak\u0161ava promjene u kulturnoj i dru\u0161tvenoj organizaciji, i da su te promjene razli\u010dite oblikom i sadr\u017eajem od biolo\u0161ke organizacije koja je primarno podlo\u017ena genetskoj evoluciji. Drugim rije\u010dima, odre\u0111eni tip ljudske evolucije ne mo\u017ee se objasniti biolo\u0161kom, ve\u0107 je potrebno u obzir uzeti i kulturolo\u0161ke faktore. Tako\u0111er, dok je biolo\u0161ka tranzicija individualna (od jedinke do jedinke), kulturolo\u0161ka premje\u0161ta te\u017ei\u0161te evolucije na dru\u0161tvene skupine, ili kako sami ka\u017eu: “U kulturnoj evolucijskoj tranziciji pojedinca ljestvica kulturne i dru\u0161tvene organizacije prebacuje se s pojedina\u010dnih ljudi ili manjih dru\u0161tvenih jedinica na ve\u0107e skupine sastavljene od mnogih takvih jedinica putem kulturne evolucije koja djeluje bez nu\u017ene promjene gena.”<\/p>\n\n\n\n

U paradigmi kulturne evolucije koja mo\u017ee dovesti do biolo\u0161ke, autori tvrde da su prije kutlurne evolucijske tranzicije dominantne razine kontrole prilagodbe i naslje\u0111ivanja kulturnih osobina bile organizirane na razini jedinke, samci, ili na razini obitelji te maksimalno regionalne vlasti. No, nakon kulturno evolucijskog pomaka, razina kontrole odvija se na razini kulturne skupine (klan, pleme, nacija). Osim \u0161to u svome tekstu navode brojna istra\u017eivanja koja bi ovo potvrdila, autori tako\u0111er podsje\u0107aju na prve antropolo\u0161ke rasprave, stare i vi\u0161e od sto godina, u kojima su se prvi antropolozi pitali je li dru\u0161tvo nova razina organizacije inteligencije, odnosno je li dru\u0161tvo “superorganizam”. U sli\u010dnim raspravama ve\u0107 se ranije postuliralo da je poljoprivredna revolucija jedna takva to\u010dka koja je uvjetovala nastanak velikih i slo\u017eenih dru\u0161tava, te nagla\u0161avaju da je ljudska vrsta odnosno dru\u0161tvo, do\u017eivjelo vi\u0161e takvih evolucijskih tranzicija koje omogu\u0107uju stvaranje institucija, promi\u010du kooperaciju na u\u0161trb kompetitivnosti i olak\u0161avaju podjelu rada. Premda je ovako promatraju\u0107i lako razviti razne modele razli\u010ditih utjecaja biologije i kulture, za sada su oni nedovoljno razvijeni i nije jasno koji su to\u010dno odnosi biolo\u0161ke i kulturolo\u0161ke organizacije ljudi. Stvar je dodatno ote\u017eana \u010dinjenicom da istra\u017eivanja u biologiji sugeriraju da kultura i dru\u0161tvena organizacija mogu ometati individualnu genetsku evoluciju, dok istra\u017eivanja u antropologiji sugeriraju da su se mo\u017eda dogodili vi\u0161estruki kulturni prijelazi koji ipak ostaju nekako odvojeni od genetskog.<\/p>\n\n\n\n

Uloga kulture<\/h2>\n\n\n\n

Ljudska kultura predstavlja drugi sustav adaptivnog naslje\u0111ivanja kod ljudi. Sastavljena od dru\u0161tveno prenesenih informacija, uklju\u010duju\u0107i jezik, vjerovanja, norme, institucije i tehnologiju, kultura ima velik utjecaj na to kako ljudi pre\u017eivljavaju i prilago\u0111avaju se u danom okru\u017eenju. Kulturna se evolucija tako\u0111er mehani\u010dki razlikuje od genetske evolucije na vi\u0161e na\u010dina. Primjerice, dok je genetsko naslje\u0111ivanje primarno vertikalno i nestrate\u0161ko za primatelja, kulturno naslje\u0111ivanje \u010desto se doga\u0111a strate\u0161kim socijalnim u\u010denjem, uklju\u010duje mnoge kulturne modele i mo\u017ee se dogoditi u vertikalnom, horizontalnom ili kosom smjeru u odnosu na genetske loze. Nadalje, dok su genetske varijacije u velikoj mjeri slu\u010dajne, kulturne varijacije mogu se “voditi” namjernim inovacijama, a nakupljanje kulturnih varijacija mo\u017ee biti br\u017ee. Dakle, kultura pru\u017ea negenetski sustav adaptivnog naslje\u0111ivanja koji se u osnovi razlikuje od genetskog naslje\u0111ivanja na strukturnoj razini. Ukratko, kulturno naslje\u0111ivanje nije paralelno s genetskim. Genetski materijal prenosi se fizi\u010dki, razmno\u017eavanjem i stvaranjem potomaka, dakle izravno se prenosi i pasivno naslje\u0111uje. Kulturne se osobine s druge strane prenose aktivnim postupkom rekonstruktivnog fenotipskog zaklju\u010divanja i selektivnog opona\u0161anja od strane u\u010denika. (vidi sliku)<\/p>\n\n\n\n

Kulturno naslje\u0111e mo\u017ee imati ve\u0107i prilagodbeni potencijal od genetskog naslje\u0111a zbog svojih mehani\u010dkih razlika. Zapravo, primarno obja\u0161njenje nastanka samog sustava ljudskog kulturnog naslje\u0111a jest da on pru\u017ea fleksibilniji i br\u017ei sustav evolucije pona\u0161anja nego \u0161to to dopu\u0161ta samo genetika. Dokazi i teorija podupiru tvrdnju da je kulturna evolucija br\u017ea od genetske. Jednostavan razlog ove razlike je taj \u0161to “vrijeme generacije”, G, kulturnog prijenosa mo\u017ee biti za redove veli\u010dine kra\u0107e od genetskog prijenosa. U ljudi se prosje\u010dno vrijeme izme\u0111u ro\u0111enja roditelja i ro\u0111enja njihovog potomstva, genetski G, kre\u0107e od otprilike 2 do 3 desetlje\u0107a, dok kulturno G, prosje\u010dno vrijeme izme\u0111u u\u010denja neke informacije i njezinog prijenosa, varira od sekundi do desetlje\u0107a. Stoga je razumno pretpostaviti da kulturno naslje\u0111e mo\u017ee pru\u017eiti ve\u0107u prilagodbenu sposobnost od genetskog naslje\u0111a.<\/p>\n\n\n\n

Doista, postoje sna\u017eni dokazi da je kultura glavna prilagodbena sila u evoluciji mnogih \u017eivotinjskih vrsta, me\u0111u kojima ljudi pokazuju i najsna\u017enije dokaze i najve\u0107e utjecaje. Ljudska je kultura daleko najslo\u017eeniji i najopse\u017eniji oblik kulture, a njezin je utjecaj na ljudsku genetiku odgovaraju\u0107e dubok. Smatra se da su ljudi stekli zna\u010dajne genetske promjene kao rezultat dugoro\u010dne gensko-kulturne-koevolucije, uklju\u010duju\u0107i dramati\u010dne probavne promjene, pojavu poslu\u0161nosti i smanjenu agresiju, modificirane glasnice, kognitivni aparat za socijalno u\u010denje i internalizacija normi. O\u010dito genetsko prilago\u0111avanje kulturne evolucije kod ljudi podupire prijedlog da bi kulturna evolucija mogla biti prilagodljivija od genetske evolucije. To jo\u0161 uvijek potkrepljuje korespondencija izme\u0111u rasta razmjera i slo\u017eenosti na\u0161ih dru\u0161tvenih sustava i pojave na\u0161e vrste kao dominantne ekolo\u0161ke sile na Zemlji. Ovaj dokaz daleko vi\u0161e od puke promjene ljudske evolucije sugerira da je ljudsko kulturno naslje\u0111e od globalnog evolucijskog zna\u010daja.<\/p>\n\n\n\n

Grupa je mo\u0107nija od pojedinca<\/h2>\n\n\n\n

Ljudska je kultura tako\u0111er strukturirana vi\u0161e u odnosu na ljudske gene. Prvo, kulturno organizirane skupine obi\u010dno su mo\u0107nije od pojedinaca. Ova jednostavna \u010dinjenica ima evolucijski zna\u010daj jer zna\u010di da se kulturno organizirane skupine mogu razmno\u017eavati, \u010dak i na \u0161tetu prosje\u010dne individualne spremnosti. \u0160to je najva\u017enije, grupni odabir o kulturnim varijacijama olak\u0161avaju mehanizmi koji nemaju genetske paralele, uklju\u010duju\u0107i sukladnost i socijalno obilje\u017eavanje, kao i nove procese unutar skupina kao \u0161to je ravnote\u017eni odabir na institucijama. Drugo, natjecanje izme\u0111u kulturno organiziranih skupina olak\u0161ava razvoj suradnje unutar grupa \u0161to dovodi do \u0161irenja ljudske suradnje i prosocijalnih tendencija, \u010desto s genetskom osnovom. Tre\u0107e, \u010dini se da kulturno organizirane skupine rje\u0161avaju adaptivne probleme br\u017ee od pojedinaca putem slo\u017eene vrijednosti socijalnog u\u010denja i kulturnog prijenosa u skupinama. Dru\u0161tva mogu djelovati na na\u010din da svakog svog \u010dlana u\u010dine inovativnijim nego \u0161to bi ina\u010de bio pojedina\u010dno.<\/p>\n\n\n\n

Doista, ve\u0107e skupine sa zajedni\u010dkom kulturom mogu br\u017ee posti\u0107i kulturne prilagodbe na razini grupe od manjih skupina. Na primjer, u Oceaniji veli\u010dina populacije predvi\u0111a tehnolo\u0161ku slo\u017eenost u nedostatku varijabilnosti okoli\u0161a. Sli\u010dno tome, jezici s vi\u0161e govornika imaju tendenciju da budu u\u010dinkovitiji iz perspektive teoretske informacije, vjerojatno zato \u0161to se stopa razvoja jezika pove\u0107ava s veli\u010dinom stanovni\u0161tva. Ukratko, \u010dini se da je kulturna prilagodba na razini skupine glavna snaga u ljudskoj evoluciji op\u0107enito, \u010dak iako je grupni odabir rijetkost u genetskim sustavima. Op\u0107enito se vjeruje da kulturna evolucija pokazuje tri bitne karakteristike u odnosu na genetsku evoluciju: ona je tendencija br\u017ee, ima ve\u0107e op\u0107e prilagodljive sposobnosti i generira prilagodbu na razini grupe. \u010cini se da ti u\u010dinci oblikuju i dugoro\u010dne obrasce gensko-kulturne-koevolucije, isti\u010du autori.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Interdisciplinarnost znanosti dugo smo promatrali kroz njezinu politi\u010dku ekonomiju, kroz socijalnu stratifikaciju koju ona uzrokuje, onemogu\u0107avaju\u0107i ili makar ote\u017eavaju\u0107i pristup radni\u010dke klase vrhunskom obrazovanju, itd. No dekade prolaze, a interdisciplinarne znanosti, usprkos marksisti\u010dkim kritikama, daju takve rezultate kakve i marksisti sami \u017eele vidjeti. Danas \u0107emo se baviti jednim takvim istra\u017eivanjem koje su ovoga mjeseca objavili […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":38579,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1450,1449,1447,1446,1445,1448],"theme":[458],"country":[459],"articleformat":[205],"coauthors":[47],"class_list":["post-38578","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-antropologija","tag-biologija","tag-dinamika-grupe","tag-evolucija","tag-kulturna-evolucija","tag-waring-i-wood","theme-drustvo","country-svijet","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38578","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=38578"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38578\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":38587,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38578\/revisions\/38587"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/38579"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=38578"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=38578"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=38578"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=38578"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=38578"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=38578"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=38578"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}