Zoran Milanovi\u0107 svoje \u0161ovenske izjave redovito nastoji “amortizirati” navodno duhovitim dosko\u010dicama. Posrijedi nije neka njegova karakterna crta ili osobni humoristi\u010dki stil. On je nastavlja\u010d itekako prepoznatljive ovda\u0161nje tradicije koja se\u017ee u prve godine nedavno ugaslog Radija 101.<\/p>\n\n\n\n
Nakon \u0161to je Ratku Mladi\u0107u, ratnom zapovjedniku vojske bosanskih Srba, u utorak, 8. lipnja \u017dalbeno vije\u0107e Mehanizma za me\u0111unarodne kaznene sudove u Haagu potvrdilo prvostupanjsku presudu do\u017eivotnog zatvora, isto je izvolio komentirati i aktualni predsjednik Republike Hrvatske. Na svom proputovanju kroz Hrvatsku (\u0161to se mo\u017ee, izvan granica domaje \u010dini se poprili\u010dno nepopularan pa mu je za putovanja preostalo jedino doma\u0107e ozemlje), Zoran Milanovi\u0107 zaustavio se na Krku i ondje, izme\u0111u maslinika i vinograda, o drugostupanjskom potvr\u0111ivanju presude Mladi\u0107u rekao sljede\u0107e<\/a>: “Glavno da je u zatvoru. Neka je on tamo, lijepo mu je tamo. To je jedan sociopat, jedan grozan tip i tu \u0107u stati da Pupovac ne bi imao ne\u0161to protiv mene\u2026” Ovo s Miloradom Pupovcem trebalo je ispasti smije\u0161no, naime to da Pupovac navodno cenzurira sve \u0161to ima predznak srpsko u Hrvatskoj, da svakog Srbina po defaultu<\/em> brani samo zato \u0161to je Srbin, pa se onda predsjednik boji da ga Pupovac ne uzme na tapetu, na zub, da ga ne stavi pod lupu, da ga ne posjedne na optu\u017eeni\u010dku klupu itd. i sl. <\/p>\n\n\n\n Jer, prema Milanovi\u0107evom podmeta\u010dkom pristupu politici, koji je uspje\u0161no uspostavio u posljednje vrijeme, svi Srbi koji imaju neke javne funkcije zapravo su isti, a isti su zbog svoje etnonacionalne pripadnosti, neovisno o tome koliko se razlikuju u svom politi\u010dkom djelovanju. Ovdje dodajmo jo\u0161 i to da je prema pravilima ovakvog derogativnog narativa jedino mrtav Srbin dobar Srbin, pa u tom smislu ne treba \u010duditi da u doma\u0107oj javnosti dobro prolazi samo nesretni Tesla koji se, onako mrtav da mrtviji ne mo\u017ee biti, medijski razvla\u010di i eksploatira na sve mile i nemile na\u010dine.<\/p>\n\n\n\n Nema veze \u0161to takva predsjednikova logika proizlazi iz dubokog etno\u0161ovinizma prema kojemu se u prvi plan u procjeni postignu\u0107a i pona\u0161anja nekog \u010dovjeka ili neke grupe ljudi uvijek stavljaju njemu ili njima pripisane (askripirane) karakteristike, kao \u0161to su spol, dob, nacija ili rasa. Njemu to, o\u010digledno, ne smeta. Da je askripcija jedan od najva\u017enijih uzroka isklju\u010duju\u0107e politike i tome posljedi\u010dne dru\u0161tvene nejednakosti, to se, ina\u010de, u\u010di u tre\u0107em razredu srednje \u0161kole, predmet sociologija. To \u0161to se spomenuta dvojica \u2013 Mladi\u0107 i Pupovac \u2013 u svojim politi\u010dkim i profesionalnim \u017eivotima ne dodiruju ni po jednoj to\u010dki, to na\u0161eg predsjednika uop\u0107e ne zanima. Pa dobro, \u0161to onda u ovom slu\u010daju \u0161efa dr\u017eave zapravo zanima?<\/p>\n\n\n\n On bi, o\u010dito, malo da se \u0161ega\u010di. Pa mo\u017ee. Dugo nismo imali duhovitog predsjednika, jo\u0161 tamo od Stjepana Mesi\u0107a. Me\u0111utim, \u0161ega Milanovi\u0107u nekako ne ide. Za\u0161to, mogao bi se upitati kakav naivni promatra\u010d sa strane. Kako to da na\u0161em predsjedniku ne idu \u0161ale i po\u0161alice, za\u0161to ne zna ispri\u010dati vic, kako to da se ne zna na\u0161aliti, a da istovremeno ne uvrijedi \u010ditave etnikume, dru\u0161tvene grupacije, nacije, nacionalne manjine i sli\u010dne? Za\u0161to se nitko njegovim dosko\u010dicama ne smije? Da podsjetimo aktualnog predsjednika \u0161to zna\u010di biti duhovit. Odmah nakon \u0161to je Milo\u0161evi\u0107 po\u010detkom 2001. godine zavr\u0161io u ku\u0107nom pritvoru, a prije nego \u0161to je izru\u010den Haagu, Mesi\u0107 je ispri\u010dao vic koji dana\u0161nji predsjednik ne mo\u017ee ispri\u010dati ni u snu. Ide ovako: “Kakva je razlika izme\u0111u Tu\u0111mana i Milo\u0161evi\u0107a? Nikakva! Ni jedan ne mo\u017ee iz zemlje.” Morbidno, ali duhovito.<\/p>\n\n\n\n Za potrebe ovog teksta pretpostavit \u0107emo \u2013 to jedino i mo\u017eemo jer doista ne znamo kako su tekle predsjednikove formativne godine \u2013 da je Milanovi\u0107eva kroni\u010dna neduhovitost rezultat toga \u0161to je na\u0161 neuspjeli stand-up<\/em> predsjednik, kao zagreba\u010dki de\u010dec, u mladosti mogao biti izlo\u017een, izme\u0111u ostalog, i pogubnom utjecaju humora koji je tih godina obilno producirao zagreba\u010dki Radio 101, posebno njegovo humoristi\u010dko krilo zvano Zlo\u010desta djeca. Antologijski uradak re\u010dene Zlo\u010deste djece napravljen je 1988. i zove se “Rade u bunaru”. Tamo<\/a> Jambrek Prosine\u010dki, igra ga \u017deljko Pervan, gurne svog “suseda” Radu\/Roudu u bunar i poslije ga danima neuspje\u0161no poku\u0161ava izvu\u0107i van. (“Roude, Roude, zakaj si opal? Kaj bom ve\u2026 kaj bom ve\u2026 Roude, Roude, naj pasti\u2026”) Seljaci iz njegovog rodnog Adamovca proglase ga \u0161ovinistom godine, a on to, dakako, nije (“Ne daj bo\u017ee, da neko pomisli da sem ja nekaj te napravil namerne, zato kaj je on Srb\u2026”). Ne mo\u017ee se re\u0107i da ske\u010d nije duhovit. Jest. Otprilike poput vica koji je godinama kru\u017eio ameri\u010dkim policijskim prisinktima<\/em>. Ide ovako: “Kako se zove crnkinja koja je sedam puta abortirala? Borac protiv kriminala!” Urnebesno! Ima jo\u0161 bolji. “Za\u0161to crnci smrde? Pa zato da ih i slijepci mogu mrziti!” Smjehotresno! A pazi ovaj: “Za\u0161to ‘masni’ (Meksikanci) svoje pik-apove<\/em> voze tako sporo? Zato da dok kruzaju mogu brati zelenu salatu (ali i zelemba\u0107e\/dolare, igra rije\u010dima).” Ha, ha, ha!<\/p>\n\n\n\n Elem, doma\u0107a humoristi\u010dka grupa je te iste godine za taj i sli\u010dne uratke dobila tada presti\u017enu omladinsku nagradu “Sedam sekretara SKOJ-a”, a neformalni vo\u0111a \u017deljko Pervan je godinu-dvije kasnije od nagra\u0111enog omladinca avansirao u dvorskog komi\u010dara. Postao je naime najpoznatiji hadezeovski entertejner, a jo\u0161 kasnije je sli\u010dan tip humora s emisijom “Ve\u010dernja \u0161kola” metastazirao i na televiziju, gdje je Pervan ekipi pridodao, tada jo\u0161 samo pjeva\u010da i samo hadezeovca, Miroslava \u0160koru. Kasnije \u0107e obojica postati “domovinci”.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, pervanovski humoristi\u010dki duh pre\u017eivio je na Radiju 101 dugo nakon \u0161to se inaugurator svega toga okrenuo od nasmijavanja Tu\u0111mana i njegovih, prakti\u010dki sve do neki dan, dok Radiju 101 nije istekla koncesija. \u010cak sam i ja jednom prilikom naletio na njihovu humoristi\u010dnu minu. Ovako bez smisla za humor i lako zapaljiv, godine 2006. neoprezno sam uletio u odre\u0111eni anga\u017eman s “gospodarom svih valova” i zavr\u0161io u njihovim \u0161karama. Ponio sam se naivno, kao “sused Roude” koji, ina\u010de, u ske\u010du ima “vel’ku hi\u017eu” (valja primijetiti rasisti\u010dki moment po kojem je Srbima u Jugi i\u0161lo dobro, dok su Hrvati, kako ovih dana ka\u017ee aktualni ministar vanjskih poslova, u “Jugoslaviji u stanovitom smislu bili robovi”), kad je Jambreku “do\u0161el” posuditi “deset litri vode”, a zavr\u0161io naglava\u010dke u bunaru.<\/p>\n\n\n\n Pri\u010da ide ovako. Kad sam 2005. godine izabran za generalnog sekretara Srpskog kulturnog dru\u0161tva “Prosvjeta” u Zagrebu, odmah mi je s idejom o Danima srpske kulture do\u0161la kolegica Svetlana Patafta. Shvatio sam da je ta Svetlanina platforma du\u0161u dala za jedan druk\u010diji pristup organizaciji manjinskih kulturnih doga\u0111aja koji su dotad, ne samo u “Prosvjeti” nego i u drugim srpskim organizacijama i udrugama, bili uglavnom boja\u017eljivi, skromni, pomalo uti\u0161ani i nevelikog medijskog odjeka. Palo mi je na pamet da u okviru manje-vi\u0161e tradicionalne organizacije kakva je “Prosvjeta” probamo napraviti ne\u0161to netradicionalno i nekonvencionalno, program koji bi bio informativan, u kulturnom smislu visokokalori\u010dan, a ujedno provokativan. Htjeli smo, ukratko, dati do znanja da smo \u017eivi, da znamo svoj posao, ali i da se uza sve mi manjinci namjeravamo jako dobro zafrkavati. Uglavnom, zapeli smo ve\u0107 kod prvih Dana, organiziranih 2006., negdje oko 20. novembra. U odabiru tog datuma nije bilo nikakve moje lo\u0161e namjere. Tek sam kasnije shvatio da se nisam ravnao po novom, “revolucionarnom” kalendaru, prema kojem su dani oko 18. novembra rezervirani isklju\u010divo za komemoriranje \u017ertava Vukovara. Cijena na\u0161e naivnosti bila je pla\u0107ena specijalnim hu\u0161ka\u010dkim prilogom emitiranim na jednom lokalnom zagreba\u010dkom krugovalu, poga\u0111ate, na Radiju 101, a koji je bio posve\u0107en upravo meni i toj mojoj datumskoj drskosti. Na grublji sam na\u010din tako doznao da se krajem novembra nije zgodno u javnosti pojavljivati kao Srbin, a nekmoli ne\u0161to srpskoga organizirati. Me\u0111utim, bizarluku tu nije kraj. Nekoliko dana ranije s marketingom Radija 101 sam dogovorio da budu ni vi\u0161e ni manje nego medijski sponzori Dana. Oni nekako pristanu, ali pod jednim uvjetom \u2013 da njihov logo ne ide na plakate Dana. Ja se u svojoj \u017eelji da kulturom mirim zava\u0111ene narode i narodnosti mazohisti\u010dki slo\u017eim i s tom budala\u0161tinom. Bome su me medijski isponzorirali!<\/p>\n\n\n\nSke\u010d o Radi u bunaru<\/h2>\n\n\n\n
\u0160ala s manjincima<\/h2>\n\n\n\n
Vic o blamu<\/h2>\n\n\n\n