{"id":3846,"date":"2014-12-17T08:00:04","date_gmt":"2014-12-17T07:00:04","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=3846"},"modified":"2015-04-28T19:00:13","modified_gmt":"2015-04-28T18:00:13","slug":"3846","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=3846","title":{"rendered":"\u0160to za regiju zna\u010di otkazivanje Ju\u017enog toka?"},"content":{"rendered":"

Naglo otkazivanje velikog plinovodnog projekta izazvalo je mali politi\u010dki potres u zemljama regije od kojih su neke na Ju\u017eni tok gledale kao na jedan od klju\u010dnih investicijskih projekata. No i bez tog plinovoda, Balkan ostaje prostor intenzivnih naftno-plinskih igara velikih sila.<\/strong><\/p>\n

Projekt izgradnje plinskog cjevovoda Ju\u017eni tok, kojim se jugoisto\u010dna Evropa preko Crnog mora trebala povezati s ruskim plinskim izvorima i koji je crnomorskim podmorjem trebao spojiti rusku Anapu i bugarsku Varnu, naglo je zaustavljen izjavom ruskog predsjednika Vladimira Putina da se \u201cJu\u017eni tok obustavlja, kad se tome ve\u0107 protivi Bugarska, odnosno Evropska unija\u201d. Podsjetimo, rije\u010d je o plinovodu<\/a> ukupne duljine 2.200 kilometara, ako se u obzir uzmu sva \u010detiri paralelna pravca plinovoda, koji je na godi\u0161njoj razini Evropu trebao snabdijevati s otprilike 63 milijarde kubi\u010dnih metara plina.<\/p>\n

Kad je prilikom svoje nedavne posjete\u00a0Ankari Putin obznanio kraj jednog projekta, u istom je dahu proglasio po\u010detak drugog. Naime, Rusiji bi alternacija za Ju\u017eni tok trebala biti ne\u0161to jeftinija varijanta plinovoda preko Turske do krajnje to\u010dke na tursko-gr\u010dkoj granici, gdje bi bilo i \u010dvori\u0161te za kupce u ju\u017enoj Evropi. Moskva je na re\u010denom sastanku prvog prosinca ove godine za pristup novoj ruti preko Turske do lukrativnog evropskog tr\u017ei\u0161ta Ankari\u00a0ujedno obe\u0107ala i pove\u0107anje isporuke plina za tri milijarde kubi\u010dnih metara godi\u0161nje preko ve\u0107 postoje\u0107eg plinovoda Plavi tok, te smanjenje cijene plina za \u0161est posto za krajnje korisnike u samoj Turskoj.<\/p>\n

Jesu li ovi Putinovi manevri oko Ju\u017enog toka posljedica najprije ekonomske blokade koju je Evropska unija uvela Rusiji, formalno zbog njezine intervencije na Krimu te u drugom koraku i posljedica ameri\u010dkog udara na ruski prora\u010dun preko dramati\u010dnog smanjenja cijena nafte, nije posve jasno. Lako je vjerojatno da je glavnom nosiocu posla, ruskom Gazpromu, uslijed re\u010denih udara ponestalo novca za dovr\u0161enje ambicioznog Ju\u017enog toka.<\/p>\n

Cijena otkazivanja<\/strong><\/p>\n

Ono \u0161to dio komentatora<\/a> ovih zbivanja osobito zanima jest kako se dogodilo to da Turska, odnosno predsjednik Recep Tayyip Erdo\u011fan, dosada\u0161nji manje-vi\u0161e bespogovorni ameri\u010dki saveznik, tako lako u\u0111e u posao i alijansu s Rusijom, a da za to nije pitao svog va\u0161ingtonskog patrona. Jo\u0161 je zanimljivije i to da se za sada iz Washingtona ne ogla\u0161avaju oko novog rusko-turskog aran\u017emana. Mo\u017eda i zato, spekulira<\/a> ameri\u010dki mjese\u010dnik CounterPunch, jer je Turska i nadalje va\u017ean posrednik u dobavi bliskoisto\u010dne nafte. U svakom slu\u010daju, jedan od zaklju\u010daka je da se pojavom “prgavog” Putina definitivno ru\u0161i unipolarni svijet nastao nakon kraha Sovjetskog Saveza te da je multipolarnost (osim SAD -a i zapadne Evrope, tu su jo\u0161 Kina, Rusija, zemlje BRICS-a\u2026) posve izvjesna sudbina u narednom periodu.<\/p>\n

Ina\u010de, u geopoliti\u010dkim su tuma\u010denjima nafta i plin oduvijek bili interpretirani kao presudni faktori u ekonomskim ratovima. Podsjetimo na to da je ameri\u010dki predsjednik Ronald Reagan osamdesetih godina drasti\u010dno smanjio cijenu barela nafte \u2013 na tek 22 dolara \u2013 \u0161to je, me\u0111u ostalim, pridonijelo i raspadu SSSR-a, koji se uspeo na naftnom tr\u017ei\u0161tu nakon prve naftne krize po\u010detkom sedamdesetih godina.<\/p>\n

Vratimo li se dana\u0161njici pogledajmo najprije koje su posljedice odustajanja od projekta Ju\u017eni tok na zemlje koje su trebale biti direktno uklju\u010dene u njegovu realizaciju. Izvjestitelji tako ka\u017eu da je Putinova odluka u slu\u017ebenom Beogradu do\u010dekana s neugodnim iznena\u0111enjem. Poslovni.hr tako pi\u0161e<\/a> da je \u201cza Srbiju otkazivanje projekta naro\u010dito sna\u017ean udarac. U 2008. godini ta je zemlja prodala ve\u0107inski udjel u dr\u017eavnoj naftnoj i plinskoj tvrtki NIS ruskom Gazpromu. Tada je to srpska vlada nazvala ‘uslugom za uslugu’, o\u010dekuju\u0107i preusmjeravanje Ju\u017enog toka kroz Srbiju. Gazprom je platio, kako tvrde analiti\u010dari, jeftinih 400 milijuna eura za udio u NIS-u, za njezine dvije rafinerije, mre\u017eu benzinskih postaja, prava na istra\u017eivanje i druge pogodnosti. U sporazum, me\u0111utim, nije bila uklju\u010dena obaveza izgradnje Ju\u017enog toka.\u201d<\/p>\n

Bugarska \u0107e izgubiti oko 600 milijuna dolara godi\u0161nje samo od predvi\u0111ene naknade za isporuku plina, a sama se investicija planirala u visini od \u010detiri milijarde dolara. Ma\u0111arska gubi investiciju u visini od 500 milijuna dolara, dok je na gubitku i Slovenija u koju se trebao sliti jedan krak. Neke od zemalja razmi\u0161ljaju i da od Gazproma zatra\u017ee naknadu \u0161tete zbog otkazivanja projekta.<\/p>\n

Alternative u LNG-u i frakcingu<\/em><\/strong><\/p>\n

Nakon otkazivanja Ju\u017enog toka, koji se nije trebao doticati teritorija Hrvatske, pojavili su se komentari o mogu\u0107im benefitima jednog takvog ishoda za tu zemlju. Jer se sada navodno pojavljuje \u0161ansa da se kona\u010dno krene u izgradnju terminala za ukapljeni plin, uz ameri\u010dku potporu. Tako ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak ka\u017ee: \u201cDo 2020. godine trebali bi biti dovr\u0161eni svi infrastrukturni projekti. Hrvatska \u0107e postati energetsko \u010dvori\u0161te ovog dijela Europe s tri klju\u010dna projekta \u2013 LNG-om na Krku, jadransko-jonskim plinovodom i vlastitom proizvodnjom. Procijenjena vrijednost LNG-a na Krku je 600 milijuna eura, a uz plinovode i kompresorske stanice prema\u0161uje i milijardu eura.\u201d<\/p>\n

Ovdje treba dodati da \u201cnaftno-plinska groznica\u201d u nas traje ve\u0107e neko vrijeme. Najprije su se pojavile glasine o mogu\u0107nostima dodatne eksploatacije<\/a> nafte u Jadranskom moru, potom se, kako vidimo, nemale nade ula\u017eu u kr\u010dki terminal ukapljenog plina, a kao va\u017ean korak u novoj energetskoj politici jest i nedavno doneseni Zakon o istra\u017eivanju i eksploataciji ugljikovodika, te uspostava agencije koja bi se time bavila, a \u010dime je bitno dereguliran prostor istra\u017eivanja i eksploatacije nafte i plina u nas. Nije do kraja jasno, iako iz Agencije stalno tvrde da se u takvim istra\u017eivanjima u potpunosti po\u0161tuju visoki ekolo\u0161ki standardi, dozvoljava li se i u kojoj mjeri nekonvencionalni tip eksploatacije, to\u010dnije dozvoljava li se famozni fracking.<\/p>\n

Rije\u010d je o tehnologiji koja se koristi spornom metodom kojom se stijene lome vodom i kemikalijama pod visokim pritiskom te se iz njih tako izvla\u010di nafta i plin. Kanadska publicistkinja Naomi Klein oko spomenute metode nema nimalo dvojbi. Vidi je kao novo oru\u017eje u ameri\u010dko-ruskom ekonomskom ratu. Prije \u0161est mjeseci za Guardian je kazala: \u201cNa\u010din na koji se Vladimir Putin mo\u017ee pobijediti jest da se evropsko tr\u017ei\u0161te preplavi prirodnim plinom dobivenim metodom frackinga<\/em> u SAD-u, ili bi bar industrija koja se time bavi, htjela da nas uvjeri u to, a ameri\u010dki Kongres je ve\u0107 pripremio dva zakona da bi ubrzao odobravanje te kontroverzne tehnolo\u0161ke procedure. Fracking (skra\u0107enica od: hydraulic fracturing<\/em> \u2013 hidrauli\u010dno razbijanje) je ekstra prljava tehnologija trajnog usitnjavanja stijenja u dubokom podzemlju ubrizgavanjem velike koli\u010dine vode i kemikalija. Iz stijenja izlazi metan koji se hvata na povr\u0161ini, zatim se skupom tehnologijom super-hla\u0111enja prevodi u te\u010dno stanje i potom se cjevovodima i brodovima mo\u017ee transportirati i do Evrope. Zbog velikih rizika koji obuhva\u0107aju potrese i trajne geolo\u0161ke i hidrolo\u0161ke poreme\u0107aje, kao i zbog visoke cijene, ta tehnologija se malo koristi, ali se smatra neizbje\u017enom za budu\u0107nost kada bude nestalo nafte i plina iz konvencionalnih izvora.\u201d<\/p>\n

Energetski dio TTIP-a<\/strong><\/p>\n

Ovim se ponovo vra\u0107amo na Balkan, gdje je, barem formalno, otpo\u010dela pri\u010da sa zaustavljanjem ruskog Ju\u017enog toka. Naime ranija dr\u017eavna tajnica Hillary Clinton je 2012. godine posjetila Bugarsku i tamo\u0161njoj vladi obe\u0107ala nemale ustupke ukoliko pristane na novu igru oko ulaska ameri\u010dkog plina preko LNG terminala i ako se, dakako, odustane od Ju\u017enog toka, a sve pod egidom da Evropi nafta mora stizati iz razli\u010ditih izvora te da nikako ne smije ovisiti isklju\u010divo o ruskom plinu. Njezin nasljednik na istom mjestu John Kerry ne\u0161to je sli\u010dno obe\u0107ao Rumunjskoj, a i ina\u010de je cijela isto\u010dna Evropa, odnosno vlade tih zemalja, zainteresirana da pristupi novoj naftnoj i plinskoj politici diverzifikacije. Me\u0111u stanovni\u0161tvom bitno je manje entuzijazma vezano uz ekolo\u0161ki krajnje sporne metode eksploatacije, pa sad imamo situaciju da su neke zemlje, uslijed pritiska javnosti, stavile moratorij na fracking<\/em>.<\/p>\n

Postojanje problema vezanog uz izvoz nafte i plina iz Sjedinjenih Dr\u017eava u Evropu vrlo su brzo evidentirali i pregovara\u010di iz Europske unije koji zadnje dvije godine s ameri\u010dkom stranom poku\u0161avaju dogovoriti novi trgovinski savez<\/a> poznat kao TTIP \u2013 Transatlantski sporazum o trgovini i investicijama (Transatlantic Trade and Investment Partnership<\/em>). Da se u tom sporazumu, pripremanom ina\u010de na krajnje tajnovit na\u010din i bez ikakve kontrole javnosti, dogovara i dugoro\u010dna nova energetska politika, mogli smo samo pretpostaviti, a nakon \u0161to su novinari Washington Posta u maju ove godine objavili tzv. non-paper u kojemu se vidi kako evropska strana od ameri\u010dke tra\u017ei da SAD skine vlastiti embargo na izvoz sirove nafte donesen davne 1975. te da na taj na\u010din pripomogne Evropi da prebrodi krizu nastalu nakon sukoba u Ukrajini, to sad i znamo. Ponuda Amerikanaca na taj zahtjev u vidu prodaje energenata dobivenih od nekonvencionalne eksploatacije u tom svjetlu mo\u017ee biti protuma\u010dena kao vrhunski cinizam. Pa tako Amerikanci svog glavnog neprijatelja \u2013 Rusiju \u2013 dampingom poku\u0161avaju izbaciti iz igre i tako monopolizirati evropsko tr\u017ei\u0161te energenata. Pri tome svojim stalnim evropskim saveznicima na Zapadu Europe drsko uvaljuju problemati\u010dnu tehnologiju, pri tome bezo\u010dno poma\u017eu\u0107i svojim naftnim kompanijama da dobiju unosne koncesije na ekstrahiranje plina iz \u0161kriljevca, dok isto\u010dnim Evropljanima<\/a> rade sve to isto, samo upakirano s antiruskom histerijom i potrebnom dozom militarizma.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Projekt izgradnje plinskog cjevovoda Ju\u017eni tok, kojim se jugoisto\u010dna Evropa trebala povezati s ruskim plinskim izvorima, naglo je zaustavljen izjavom ruskog predsjednika…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":3852,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[128,125,182,216],"theme":[457,455],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[129],"class_list":["post-3846","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-energetika","tag-investicije","tag-okolis","tag-rusija","theme-klima","theme-rad","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3846","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3846"}],"version-history":[{"count":13,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3846\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3864,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3846\/revisions\/3864"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3852"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3846"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3846"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3846"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=3846"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=3846"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=3846"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=3846"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}