Obavezni vojni rok se u hrvatskoj javnosti do\u017eivljava kao relikt pro\u0161losti i uglavnom smatra svojevrsnom predcivilizacijskom tekovinom. Takav prevladavaju\u0107i stav mo\u017ee biti razumljiv, ali slu\u017ei i kao brana demokratskim raspravama o politi\u010dkoj i dru\u0161tvenoj ulozi vojske i sigurnosti te kao faktor ideolo\u0161ke normalizacije ratovanja u nekim tamo dalekim zemljama.<\/p>\n\n\n\n
Svaki put kad se ovdje potegne tema mogu\u0107eg povratka na snagu obaveze slu\u017eenja vojnog roka, Hrvatska dosegne jedno od onih stanja op\u0107eg konsenzusa kakav je rezerviran samo za krajnju nevolju. Za, recimo, potres i poplavu, kugu i koleru. Po strani ostaju tek najmarginalniji pojedinci i najopskurnije grupe, u pravilu desni\u010darsko-militaristi\u010dkog profila. Tako je bilo i nedavno, nema tome ni desetak dana, kad je ministar obrane RH Mario Bano\u017ei\u0107 prostodu\u0161no blebnuo da se \u201eu Hrvatskoj opet razmi\u0161lja o vojnoj obavezi\u201c. I gotovo nitko se nije postrojio uza nj. Ponajmanje premijer Andrej Plenkovi\u0107; on je br\u017ee-bolje ustvrdio da je ministar \u201ekrivo shva\u0107en\u201c i da \u201eteme nema, ne\u0107e biti uvo\u0111enja obveznog vojnog roka\u201c.<\/p>\n\n\n\n
Kako bi je i moglo biti? Ne da ne bi zbog npr. demokratskog suglasja ili renesanse nekada\u0161njeg vanjskopoliti\u010dkog koncepta miroljubive aktivne koegzistencije. Sloboda i mir su danas vi\u0161e uvjetovani kupovnom mo\u0107i potro\u0161a\u010da. S ulaskom u NATO je RH kupila i pravo te obavezu da svoju vojnu garanciju za \u017eivot bez uniforme nabavlja isklju\u010divo na otvorenom tr\u017ei\u0161tu.<\/p>\n\n\n\n
Ako se kome \u010dini, me\u0111utim, da takav aran\u017eman pretpostavlja i neke kontradikcije, ima jo\u0161. Nismo se nikad izraspravili oko pitanja \u010dija su to onda sredstva za proizvodnju sigurnosti, i \u0161to to\u010dno ostaje na kraju dana i ra\u010duna kao nedjeljivi ostatak realizirane vrijednosti. Oru\u017eje je naime i dalje tu, ono tobo\u017ee na\u0161e oru\u017eje. Na\u0161e utoliko \u0161to ga pla\u0107amo, bez obzira na to \u0161to ne odlu\u010dujemo o njegovoj upotrebi. A imamo najmanje dva aktualna pokazatelja tih \u010dinjenica. Prvo, ovih je dana Vlada RH objavila da \u0107e za pribli\u017eno milijardu eura kupiti eskadrilu od 12 rabljenih francuskih lovaca-bombardera Rafale F3R. Drugo, ve\u0107 smo proteklih godina sudjelovali u dvije savezni\u010dke vojne kampanje \u2013 ne ka\u017ee se vi\u0161e rata \u2013 o kojima se ba\u0161 i nije odlu\u010divalo u najdemokratskijem domovinskom opsegu.<\/p>\n\n\n\n
Netko bi mogao na to ustvrditi da za te potrebe ionako postoji parlament, Hrvatski sabor, i da nije neophodno pripadaju\u0107e mu ovlasti propitivati spu\u0161tanjem procesa odlu\u010divanja o pojedinim vru\u0107im temama na bazu. Sad i ovdje ne\u0107emo tro\u0161iti prostor na opetovano dokazivanje da takav sabor u postoje\u0107em dru\u0161tvenom ure\u0111enju ima funkciju upravo izmicanja narodne volje podaleko od stvarne vlasti. Da nije tako, nego ikako druk\u010dije, sabor bi svom narodu bio ukazao povjerenje makar kroz referendum uo\u010di pristupanja NATO-u, a to mu nije uskratio nimalo slu\u010dajno.<\/p>\n\n\n\n
Umjesto toga, Hrvatska se silom prilika na\u0161la u posjedu malene profesionalizirane vojske. Majke i o\u010devi su navodno kona\u010dno sretno odahnuli, bla\u017eeni uslijed spoznaje da vi\u0161e ne\u0107e svoje dje\u010dake \u2013 kamoli djevoj\u010dice, nedajbog \u2013 slati na dril pripitim \u010dasni\u010dkim namjesnicima. Pa ipak, ostaje nedoumica o tome \u010diji su ono meci koje hrvatski karijerni vojnici ispaljuju po nekom tamo Afganistanu, doju\u010der. Ili bar pozadinski osiguravaju na\u0161e saveznike, nekad s pouzdane distance, kao u primjeru rata u Libiji; pardon, kampanje.<\/p>\n\n\n\n
Neizostavno se smijuljimo, taman i uz popratno u\u017easavanje, pri\u010di o tome da vlasti u Kini, pri obavljanju smrtne kazne nad osu\u0111enicima, potro\u0161eni metak napla\u0107uju obiteljima smaknutih. Ima u tome valjda neke zaumne duhovitosti, sarkazma koji zvu\u010di toliko nevjerojatno da automatski izaziva odmak i omogu\u0107uje za\u0161titu slu\u0161atelja pukim humorom. Pa ipak, vrijedi primijetiti da spomenute ratnokampanjske metke ovdje pla\u0107amo svi mi, i da se povrh toga ispaljuju u na\u0161e ime, u ime na\u0161e civilizacije i nadasve demokracije. To ve\u0107 prestaje biti toliko smije\u0161no, malo \u010dak podsje\u0107a na produ\u017eenu odgovornost za svaki naciljani \u017eivot o kojem blagog pojma nemamo niti \u0107emo ga imati. Jer, kad se ovdje zbilja diskutiralo o Afganistanu i Libiji, odlasku i mandatu i povratku, izuzev pre\u0161utnog svrstavanja uz one koji odlu\u010duju? U najmanju ruku bi onda bilo uputno da se zapitamo kako smo do\u0161li u tu poziciju, i \u0161to je eventualna alternativa takvoj svinjariji od me\u0111unarodnih i tuzemnih odnosa.<\/p>\n\n\n\n
Svojedobno je tu problematiku ovdje regulirala tzv. doktrina naoru\u017eanog naroda. Podrazumijevala je stanje u kojem narod kapilarno raspola\u017ee oru\u017ejem u svedru\u0161tvenom vlasni\u0161tvu, doslovno: cijevi i municija su bili raspore\u0111eni po lokalnim skladi\u0161tima Teritorijalne obrane pod vodstvom civilnih vlasti koje su tako\u0111er birane izravno odozdo.<\/p>\n\n\n\n
Vojni je rok, naravno, bio obavezan, i kao takav je izazivao otpor, plus konstantno pacifisti\u010dko sanjarenje o vremenu u kojem ne\u0107e biti ni oru\u017eja ni vojne obuke. Ali naoru\u017eanje je ostalo tu. Dapa\u010de, na velikoj slici ga ima sve vi\u0161e; nekidan su Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave oglasile da \u0107e u narednoj dekadi pove\u0107ati svoje ulaganje u nuklearni arsenal za 30 posto, tj. na ukupnih oko 650 milijardi dolara. Pritom budimo na\u010distu da nema demilitarizacije u jednoj zemlji, ako zanemarimo rijetke izuzetke kojima to omogu\u0107uju neki ekskluzivni geopoliti\u010dki i ekonomski faktori. Oru\u017eje ne\u0107e nestati s lica zemlje samo zato \u0161to ve\u0107inski neobavezno mislimo da bismo tako bili sretniji i \u010dasniji, ako prije toga nisu osna\u017eeni uvjeti za postizanje jednakosti me\u0111u ljudima – klasama, rasama, rodovima i ostalom.<\/p>\n\n\n\n
Sve dok je ono i dalje tu, neizbje\u017ean je imperativ razmatranja integralnog komandnog lanca nad njegovom upotrebom. Htjeli mi to ili ne, oru\u017eje dandanas slu\u017ei za uzurpaciju prezrenih na svijetu, uz benevolentni liberalni pristanak imu\u0107nijeg dijela \u010dovje\u010danstva na tako nametnut poredak. Ograni\u010dene debate o prednostima \u017eivotnog komfora bez obaveze vojnog roka nemaju u vidu realni horizont me\u0111unarodnih i me\u0111uklasnih relacija. \u0160tovi\u0161e, taj moment je umno podmetnut globalno-sjeverozapadnoj srednjoj klasi koja sad raspola\u017ee luksuzom dr\u017eanja podalje od blatnog rova poligona i fronta, sve dok ima dovoljno najamnika voljnih da \u0161porkaju ga\u0107e \u2013 izvana te iznutra – umjesto nas.<\/p>\n\n\n\n
Totalna profesionalizacija vojske provedena je itekako planski i sustavno u okviru NATO-a, nakon decenija nezadovoljstva javnosti u mati\u010dnim sredinama \u010dlanica tog vojnog saveza. Mrtva\u010dki kov\u010dezi s tijelima ro\u010dnika koja su iz prekomorskih destinacija slana u njihove zavi\u010daje, izazivali su kudikamo vi\u0161e javne kritike na same tada poduzimane vojne akcije, negoli \u0107e biti slu\u010daj nakon temeljitog izokretanja koncepcije. I nakon zatim vi\u0161e poslovnog \u017ertvovanja najamne ratne radne snage koja po definiciji nema politi\u010dki delikatne o\u010deve ni majke, kao ni za njom prolivenih suza.<\/p>\n\n\n\n
Biznis o kojem govorimo je u me\u0111uvremenu oti\u0161ao tako daleko da se vojnouslu\u017ena industrija po\u010dela uredno autsorsati, sve posredstvom privatnih agencija poput notornog Blackwatera u Iraku. Ovo pritom nipo\u0161to nije poziv na oru\u017eje, ili na odu\u0161evljenje nekim budu\u0107im obaveznim vojnim rokom, ako je i to ba\u0161 nu\u017eno pojasniti. Ali jest poticaj da malo bolje promotrimo va\u017ee\u0107e odnose snaga oko pitanja oru\u017eja i napadnutih ili branjenih vrijednosti, umjesto ve\u0107 klasi\u010dnog samozadovoljstva i cerekanja svisoka na svaki usputni spomen mogu\u0107nosti da se obavezni vojni rok opet jednom vrati u na\u0161u svakodnevicu.<\/p>\n\n\n\n
Pravo i barem djelomi\u010dna obaveza svake odrasle \u017eene i mu\u0161karca na obuku za rukovanje naoru\u017eanjem, i na dru\u0161tveni posjed nad njime, ipak ne bi smjeli biti ovoliki bauk ni predmet poruge. O izboru bi potencijalnog individualnog prigovora savjesti tad moralo tako\u0111er biti prostora za bolje definiranje. Bilo bi to zaista unekoliko manje lagodno negoli ovo sad, u prakti\u010dnom smislu, ali ne bismo vi\u0161e ovako mu\u010dno predstavljali kolektivno patronizirani objekt s bjanko koncesioniranim politi\u010dkim i vojnim legitimitetom u naj\u0161irem obimu.<\/p>\n\n\n\n
Tome neizostavno treba dodati da ni obavezni rok i oru\u017eje u rukama naroda ne bi sami po sebi bili specijalno jamstvo op\u0107e emancipacije i pravednijeg svijeta, o \u010demu nas dovoljno izda\u0161no u\u010di povijest liberalne demokracije. Jednostavno bi izri\u010ditije upu\u0107ivali na obavezu demokratskijeg raspore\u0111ivanja naoru\u017eanja, pa i drugih politi\u010dkih argumenata generalno.<\/p>\n\n\n\n
\u0160to je onda potrebno da ovda\u0161nju i svjetsku javnost ponuka na aktivnije promi\u0161ljanje s time vezanih pozicija i odgovornosti? Konkretno u Hrvatskoj, te\u0161ko da se u dogledno vrijeme mo\u017ee o\u010dekivati ikakav pomak mimo periodi\u010dno lansiranih provokacija na temu utrke u naoru\u017eanju sa Srbijom. Nesumnjivo je sli\u010dno raspolo\u017eenje karakteristi\u010dno i za Srbiju. Ne\u0161to \u0161ire pak, odre\u0111eni kapacitet za izazivanje rasprave imaju na\u017ealost samo teroristi\u010dki napadi islamisti\u010dkih o\u010dajnika.<\/p>\n\n\n\n
Ali i to je nekakav potencijal za resetiranje dru\u0161tvene svijesti, htjeli ga mi ili ne. Oni koji nemaju love ni za supersoni\u010dne letjelice ni za vojne pla\u0107enike, od navo\u0111enog ratnog oru\u0111a na koncu imaju samo svoja tijela. I tek poneku raketu za nasumi\u010dno ga\u0111anje neprijateljske teritorije, kao \u0161to je primjer s Gazom naspram Izraela. Kad nam jednom dojadi nesigurnost od takvih naoko iracionalnih opasnosti i u na\u0161em, europskom dvori\u0161tu, mo\u017eda po\u010dnemo sadr\u017eajnije do\u017eivljavati i temu oru\u017eja kojim permanentno tr\u017eimo. I prepu\u0161tamo ga striktno elitama da same odre\u0111uju gdje \u0107e njime zakuhati neku kampanju.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Obavezni vojni rok se u hrvatskoj javnosti do\u017eivljava kao relikt pro\u0161losti i uglavnom smatra svojevrsnom predcivilizacijskom tekovinom. Takav prevladavaju\u0107i stav mo\u017ee biti razumljiv, ali slu\u017ei i kao brana demokratskim raspravama o politi\u010dkoj i dru\u0161tvenoj ulozi vojske i sigurnosti te kao faktor ideolo\u0161ke normalizacije ratovanja u nekim tamo dalekim zemljama. Svaki put kad se ovdje potegne […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":38420,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[449],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-38415","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-vojska","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38415","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=38415"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38415\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":38422,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38415\/revisions\/38422"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/38420"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=38415"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=38415"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=38415"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=38415"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=38415"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=38415"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=38415"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}